Prijava

Pogledaj Punu Verziju : Da li ste nasli ONO za cim ste otisli???



Пркос
09-02-2010, 09:10
Da li ste nasli ono sta ste zeleli i sta je to????
Da li imate ono sto vam je u vasoj domovinii nedostajalo?
Da li ste nesto izgubili, sta i koliko toga?
I sada iskreno da li je vredelo naspustiti svoju domovinu?

milan11
02-03-2010, 18:58
ovo je pitanje koje sebi postavlja vec treca generacija pecalbara, to te i najvise smara tamo non stop se pitas a gde bi mi bilo bolje, ja licno sam sigurno imao mnogo bogatiji zivot tamo ( francuska) nego sto bih ovde u srbiji mogao sebi da priustim ali evo polako me gaze 40-te godine i shvatam da sam umoran vise a i da me snaga polako izdaje pa aktivno razmisljam da kupim jedan camac i jednog labradora (tosu) pa da plovimo malo savom i dunavom dok jos imam vremena

Sibi
02-03-2010, 19:04
Milanče, od srca želim da ti se ostvare i brodić i Toša ... :smiley:

a sad stvarno odoh da usisam... krećem već sat vremena :(

milan11
03-03-2010, 17:58
Sibi :cmok: hoces jedan jedan krug posle sa Tosom i samnom, ali odma da ti kazem ne znam da plovim :pusi:

Sibi
03-03-2010, 18:01
Znam ja :pusi: može ako primaš Bubiku i Švrću :raz_125:

Mile sa klise
03-03-2010, 18:24
ОСТАЈТЕ ОВДЈЕ
Остајте овдје!... Сунце туђег неба
Неће вас гријат ко што ово грије;
грки су тамо залогаји хљеба
Гдје свога нема и гдје брата није.
Од своје мајке ко ће наћи бољу?!
А мајка ваша земља вам је ова;
Баците поглед по кршу и пољу,
Свуда су гробља ваших прадједова.
За ову земљу они беху диви,
Узори свијетли, што је бранит знаше,
У овој земљи останите и ви,
И за њу дајте врело крви ваше.
Ко пуста грана, кад јесења крила
Тргну јој лисје и покосе ледом,
Без вас би мајка домовина била;
А мајка плаче за својијем чедом.
Не дајте сузи да јој с ока лети,
Врат'те се њојзи у наручја света;
Живите зато да можете мријети
На њемом пољу гдје вас слава срета!
Овде вас свако познаје и воли,
А тамо нико познати вас неће;
Бољи су своји кршеви и голи
Но цвијетна поља куд се туђин креће.
Овдје вам свако братски руку стеже -
У туђем свијету за вас пелен цвјета;
За ове крше све вас, све вас веже:
Име и језик, братство, и крв света.
Остајте овдје!... Сунце туђег неба
Неће вас гријат ко што ово грије, -
Грки су тамо залогаји хљеба
Гдје свога нема и гдје брата није...



http://www.youtube.com/watch?v=VlP5543Wuhw

Tibi
25-07-2010, 15:13
Nekada davno, pre mnogo leta, krenuh u zelji videti sveta. Prodjose dani, godine ne brojim, na znatizeljnom putu vreme ne primetih. Jednoga dana, bese to skoro, svratih u tu zemlju, bijase nekad moja. Shvatih, ostalo je dosta toga u meni ali...vidim da nije stala, nekako tuzno, vratila se u proslost. Sta ja da radim kada neznam plakat, zaboravise mi to dati kao vodic zivota, i sada ssamo trazim...ono cega nema, da li trebam cvike ili lezi do...mene :sad:

Firefighter
01-03-2013, 02:14
Jos uvek trazim, ali sa mnogo manje entuzijazma no pre dest godina. Mislim da je krajnje vreme da nadjem ono sto sam izgubio - mir. Da li cu ga naci ? Tesko. Znam samo da ovako ne ide.

DaDole
01-03-2013, 11:47
Ja sam bila od onih koji nikad nisu ni pomislili,a kamoli poželjeli da odu..jedna od onih koji ostaju..i nikad nisam požalila,ali mnogo je mojih prijatelja otišlo kojekuda tih ružnih poratnih godina.
I u kontaktu sam sa njima,ponekad se i vidimo i saki put tužna srca konstatujem da nisu isti,da su se promijenili..i kad ih pitam da li su našli ONO zbog čega su otišli dobijem često ovakav odgovor:" Da,jesam..ali.." i u tom samo jednom ,kratkom "ALI" krije se istina..

naki
01-03-2013, 19:31
imala sam mogucnost da odem, ostanem neko vreme i mogucnost da se nastanim za ceo zivot...
hiljadama milja daleko od svoje rodne grude...
ipak, ni sve pare ovog sveta nisu mogle ublaziti zal za roditeljima, sestrama, prijateljima...
sta vredi bogastvo kada ga nemas sa kim podeliti...
biti cergar u tudjini zudeci za parcencetom neba ispod kojeg si potekao...
nije vredno, svega mi ...
dakle, otisla sam da se vratim :aha: