PDA

Pogledaj Punu Verziju : Uz koje stihove odlepite....



marlon
02-07-2009, 22:31
ja u zadnje vreme uz walter bentona....
http://www.forties.net/WBenton.html

marlon
02-07-2009, 22:40
Trenuci - Horhe Luis Borhes



Kad bih svoj život mogao ponovo da proživim

pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,

ne bih se trudio da budem tako savršen,

opustio bih se više.

Bio bih gluplji nego što bejah,

zaista, vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.

Bio bih manji čistunac.

Više bih se izlagao opasnostima,

više putovao,

više sutona posmatrao,

na više planina se popeo

više reka preplivao.

Išao bih na još više mesta

na koja nikada nisam otišao,

jeo manje boba, a više sladoleda,

imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema.

Ja sam bio jedan od onih

što je razumno i plodno proživeo

svaki minut svog života:

imao sam, jasno, i časaka radosti.



Ali kad bih mogao nazad da se vratim

težio bih samo dobrim trenucima.

Jer, ako ne znate, život je od toga sačinjen,

od trenova samo; nemoj propuštati sada.

Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli

bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana.

Kad bih opet mogao da živim

lakše bih putovao.

Kada bih ponovo mogao da živim

s proleća bih počeo bosonog da hodam

i tako išao do kraja jeseni.

Više bih se na vrtešci okretao,

više sutona posmatrao, sa više se dece igrao,

kada bih život ponovo pred sobom imao.

Ali, vidite,

imam 85 godina,

i znam

da umirem.

sani
02-07-2009, 22:43
Šta ja tu mogu Bilo je tih ljudi u tvome životu
A ruka koja ih je kao muva oterala
Verovatno nije mogla da poštedi i mene
Obecao sam Prošlost ostace u dnu usta
Kao bombona koja treba da se topi lagano
Obecao sam O prošlosti ni rec više
Ali da li se mora govoriti o životinji koja te nagriza u snu
A zato što te nagriza cuješ li njen kljun kako udara po mome srcu
Da li je potrebno govoriti o ljudima koji su u tvojim snovima
Da bi bili tu da mene nagrizaju u tvome životu
Ti ljudi iz tvojih snova ti stranci
Oterao sam od sebe sve što nije tvoj dah tvoj odisak
Izdao sam nebo od pre tebe prolece od pre tebe svoju radost i svoje muke
Izdao sam za tebe sve što je bilo zanos vetar žena
Postao sam za tebe pravo cudovište neverstva
Napustio sam svoju prošlost kao što se menja vera
Ti možeš potpuno mirno da jedeš za tim stolom
Nema ni traga ni od caše ni od vina
Gledaj kako sam ispražnjen zaboravom
Ja ništa više ne znam o sebi
Moj pakao je tvoj pakao
Nema obeležja na meni da smo stigmati
Tvoje patnje
Nož me je zarezao duboko Ja sam uboden
Onamo gde si ti patila
Sve moje secanje je samo zlo koje ti jedino osecaš
Sve moje secanje od tebe jedine krvavi
Ono je izubijano na tvojim kolenima
Tamo je sva moja rana i njeni zarezi
Kamicak svaki u tvojoj cipeli
Siroto tvoje rame slomljeno
Oci tvoje odjednom olovom iskrenute na putanju noci
Veceras razapet na krst u hiljadu devet sto trideset osme
I više nego u tvoje telo nož ušao u tvoju dušu
Krivdom koju ti nekažnjeni dželati uciniše recima
I što još koji put cine a ja ih ne mogu spreciti
Jedna recenica dobacena ti je u prolazu
Tebi pismo na pošti baceno
I to lako ubistvo preko telefona
O ljubavi moja u kojoj sam ja bez odbrane
O za jednu sitnicu moja je ljubav tako brzo ranjena
Kao neko detinjstvo
To se dogada i to ostavlja
Dugu brazdu duž mojih ruku
Dugu brazdu duž mojih nerava
I ukus za ubistvo pojavljuje se u mojim ustima
Samo zbog jedne naopake reci
Ne prelazim ni preko cega što te je dodirnulo
Teško vama ako zbog vas place
Misao za ubistvo osvaja me naglo
Za ono što drugi tebi cine
Osvaja moj stomak moje grlo moje ruke
Kao tajfun
Moje besnilo i moju vatru krv moju
Kao talasi su bili
Drugi ljudi ljubavi moja snena
Nisu te voleli do noža i rana
Do prskanja ocnih mrena
Do gubljena svesti za svetlost dana
Da tako je to i više reci necu
Zadržacu taj gnev iza svojih zuba
Žvakacu prošlost ko svoju svirepu srecu
Tu gorcinu i taj bes iza usnenog ruba
Bledog i crvenog kad tako mi je dano
Ko bombonu što treba da se istopi lagano

Aragon

sani
02-07-2009, 22:54
Ljubavi moja ne reci ništa više
Ostavi nek padnu obe ove reci u cutanje
Kao kamen dugo glacan izmedu dlanova mojih ruku
Kao kamen hitar i kamen težak
I dubok svojim padom kroz naš život
Dugim putovanjem i ništa ne susrecuci do samo ponor
Taj beskrajni put bez šuma da trajanje
I nespecavanje nikakve daleke vode rada užas
Nikakve površine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka
Ništa do univerzum koji treba dostici i ja te uzeh za ruku
Nikakav eho sve pada i uzalud sam culio uvo
Ništa cak ni uzdah ni sinkopa zvuka
I ukoliko više pada i prolazi kroz tminu
Utoliko vrtoglavica raste i noc je sve brža
Ništa do samo zahuktali teret
Neprimetna pesma izgubljena
Izbegla lepota poneta i sudarena
Vec možda ili ne Ne još ne ljubav
Ništa do samo nepodnošljivo odlaganje bez mere
Smrvljavaju sigurnom užasno podmetnutom
Kamen ili srce stvar savršena
Jedna stvar dovršena a živa ipak
Pa preko toga udaljuje se i manje je kamen
O naopaki bunaru gde plen posle tame polece ko ptica
Kamen ipak kao svi kamenovi
Na kraju krajeva koji se zamara od svega
I završava time da bude samo grob
Cuj cuj Izgleda d apreko ograde bunarske
Nece preci krik udar ili lom
Vec nejasno i uzvitlano neodredeno zastrašeno
Svetlucanje bledih i cistih dubina
Slicno prividenjima u detinjskim pricama
Boja nas samih možda za poslednji put
I kao da je sve bilo iznenadno sve što još može biti
Došlo da nade objašnjenje jer je neko
Koga nisu videli da je ušao podigao zavesu prozora
A kamen tamo dole nastavlja do zvezdanih dubina
Sad znam zašto sam roden na ovom svetu
Pricace se moja istorija jednog dana i njenih hiljadu peripetija
U stvari sve je to samo lepršava varka
Venac od šarene hartije za jedno vece u siromašnoj kuci
Sad znam zašto sam roden
I kamen silazi dalje izmedu nebuloza
Šta li jegore šta li je dole u tome donjem nebu
Sve što sam kazao sve što sam ucinio sve što sam izgledao da sam
Lišce lišce koje umire i ne ostavlja drvetu do samo goli pokret svojih ruku
Evo ispred mene velike istine zime
Svaki covek ima sudbinu varnice Svaki covek je samo
Vodeni cvet a šta sam više nego svaki covek
Moja gordost je da sam voleo
Ništa drugo
A kamen se zariva bez kraja u prašinu u prašinu planete
U suštini sam samo malo vina prosutog a vino
Svedoci o pijanstvu u rano bledo jutro
Ništa drugo
Roden sam bio za te reci koje rekoh
Ljubavi moja

Aragon

marlon
02-07-2009, 23:01
A clown in the moon


My tears are like the quiet drift
Of petals from some magic rose;
And all my grief flows from the rift
Of unremembered skies and snows.


I think, that if I touched the earth,
It would crumble;
It is so sad and beautiful,
So tremulously like a dream.


Dylan Thomas

marlon
04-07-2009, 00:45
Predeli




U osmehu
U uglu usana
Pojavio se zlatan zrak
Talasi sanjare
U šipražju plamenova
Plavooke daljine
Savile se u klupče
Podne mirno sazreva
U samom srcu ponoći
Gromovi pitomi zuje
Na vlatima tišine


Vasko Popa

sani
04-07-2009, 08:13
Опет,
можда би волела да знаш
како се по киши хода између капљица
да се не би носио глупави кишобран?
Како да се не плашиш ни најопаснијег кера
и како да учиниш
да се пас и мачак воле?
Како да уђеш у пећину иза водопада,
као у каубојским филмовима,
да те индијанци не пронађу
рањену и слабу?

Могу да те научим
како се плаче мртав трезан
када засвирају Цигани,
и како се плаче
и када не свирају Цигани.
Како да другоме обришеш сузе,
па да се он после смеши?
Како се измишљају приче
које не вређају,
а да те ипак сви слушају док их причаш.

И како се бос хода по ђурђевданској роси,
а да ти ни мало не буде хладно,
и како се дише кад ти се отвори небо
у Богојављенској ноћи,
и како да га отвориш
када затвориш оке.

Научићу те и како се ветар слуша трепавицама,
и како да на њима не разликујеш
дах од поветарца,
и како може да се загрли баш цело небо
и сво опало лишће опленачких церова
које ти шапуће коси и задигнутој хаљини...

Научићу те флерту са океанима
који уопште нису овде
и шта да дошапнеш делфинима
да растерају ајкуле
од твоје орахове љуске
којом си морала да кренеш преко баре...

Могу да те научим
како да знаш много о неком
који ни реч још рекао није,
и како да будеш богатија за дечји осмех
кад кинте немаш у џепу.

И како да у свему налазиш лепо,
и топло,
и голо до пијанства...
И како да увек крадеш најлепше из сваког,
а да је њему лепо што га крадеш,
и како да ти све очи буду плаве,
и како да те голу
никада од себе не одлепе
неки безнадежно шашави клинци
шатирани позним новембрима
и промашеним пеналима...

Потребно ми је само мало времена,
а све ми се некако чини
да га ти за мене немаш.

Може бити да ни ја,
нимало више,
немам времена за летење.

(мени)непознат аутор

doc holliday
07-07-2009, 19:16
Tell Automatic Slim , tell Razor Totin' Jim
Tell Butcher Knife Totin' Annie, tell Fast Talking Fanny
A we gonna pitch a ball, a down to that union hall
We gonna romp and tromp till midnight
We gonna fuss and fight till daylight
We gonna pitch a wang dang doodle all night long
All night long, All night long, All night long
Tell Kudu-Crawlin' Red, tell Abyssinian Ned
Tell ol' Pistol Pete, everybody gonna meet
Tonight we need no rest, we really gonna throw a mess
We gonna to break out all of the windows,
we gonna kick down all the doors
We gonna pitch a wang dang doodle all night long
All night long, All night long, All night long
Tell Fats and Washboard Sam, that everybody gonna to jam
Tell Shaky and Boxcar Joe, we got sawdust on the floor
Tell Peg and Caroline Dye, we gonna have a time
When the fish scent fill the air, there'll be snuff juice everywhere
We gonna pitch a wang dang doodle all night long
All night long, All night long etc.
by Willie Dixon
u izvođenju Koko Taylor

marlon
11-07-2009, 13:21
if i were blue
like David Hockney's pool
dive into me and glide
under a California sky
inside your mouth and nose and eyes am i
if i were blue
like Edward Hopper's afternoon
lift the sash to air the breeze
let my summer flush your cheek
lie supine beneath the soft and gentle season
would that this were that
this is more like black
dark as darkest indigo
sickly sweet and ripe
like nothing
smothering light
bring on the pelting rain
palpable sensual pain
like Goya in his studio
in the thick of night
absence is
dull and silent
if i were blue
a pale Picasso blue
as beauty is to sorrow
let me cover you in sleep
and in your melancholy i would give you peace
if i were blue...


Patricia Barber.... If I were blue sa albuma Verse

arlekino
11-07-2009, 16:09
Miroslav Mika Antic - Usunjam se u tvoj jastuk (http://www.youtube.com/watch?v=AH8yTt388gY#lq-lq2-hq)

sani
16-07-2009, 21:31
Divno je sto od mene
trazis nemoguce
Divno je sto ne traze
drugi, nego Ti.
Jer nemoguce kome li
pristaje u potpunosti
nego tebi?

Vesna Krmpotic

sani
16-07-2009, 21:37
Sastavila sam te kao pjesmu,
od simbola,
i sada ne znam što značiš.
Jedino što spoznah
jedino što ljubljah
bijaše moj napor da te stvorim.


Danas
stojiš preda mnom tuđ i dalek
u meni svršen,u sebi započet
o što sam ono htjela tobom reći?

Vesna Krmpotić

marlon
26-07-2009, 02:45
April 18

the slime of all my yesterdays
rots in the hollow of my skull

and if my stomach would contract
because of some explicable phenomenon
such as pregnancy or constipation

I would not remember you

or that because of sleep
infrequent as a moon of greencheese
that because of food
nourishing as violet leaves
that because of these

and in a few fatal yards of grass
in a few spaces of sky and treetops

a future was lost yesterday
as easily and irretrievably
as a tennis ball at twilight

Sylvia Plath

sani
26-07-2009, 22:23
I’m giving up the ghost of love
in the shadows cast on devotion

She is the one that I adore
creed of my silent suffocation

Break this bittersweet spell on me
lost in the arms of destiny

Bittersweet
I won’t give up
I’m possessed by her

I'm bearing her cross
She's turned into my curse

Break this bittersweet spell on me
lost in the arms of destiny

Bittersweet
I want you
I’m only wanting you
And I need you
I’m only needing you

Break this bittersweet spell on me
lost in the arms of destiny
Break this bittersweet spell on me
lost in the arms of destiny

marlon
27-07-2009, 10:55
patricia barber sa albuma verse.... if i were blue....



if i were blue

like David Hockney's pool

dive into me and glide

under a California sky

inside your mouth and nose and eyes am i


if i were blue

like Edward Hopper's afternoon

lift the sash to air the breeze

let my summer flush your cheek

lie supine beneath the soft and gentle season


would that this were that

this is more like black

dark as darkest indigo

sickly sweet and ripe

like nothing

smothering light


bring on the pelting rain

palpable sensual pain

like Goya in his studio

in the thick of night

absence is

dull and silent


if i were blue

a pale Picasso blue

as beauty is to sorrow

let me cover you in sleep

and in your melancholy i would give you peace


if i were blue...

sani
07-08-2009, 12:38
PESMA U ČAST DAME I PO



Neki od kerova što spavaju noćas

mora da sanjaju o kostima

i ja pamtim tvoje kosti

u mesu

najbolje

u onoj tamnozelenoj haljini

i onim blistavim crnim cipelama s

visokom štiklom,

pošto si psovala kad piješ,

kosa ti je opadala a ti

htela da ekslodiraš od onog

što te mučilo:

od trulih uspomena na

trulu

prošlost, i

na kraju si

pobegla od njih

u smrt,

ostaviviši me sa

trulom sadašnjicom;

mrtva si već

28 godina

a ipak te bolje

pamtim

nego ma koju drugu;

bila si jedina

koja je shvatila

uzaludnost

našeg

života;

sve druge bile su samo

nezadovoljne

trivijalnim sitnicama

besmisleno se žderale

zbog

besmislica



Džejn, tebe je

ubilo to

što si previše znala.

dižem piće

za tvoje kosti

o kojima

ovaj ker

još uvek

sanja.



Bukovski

marlon
08-08-2009, 12:24
Time - Za koji zivot treba da se rodim

Za koji zivot treba da se rodim
Za koji sudnji dan treba da zivim
I kojem bogu treba da se molim
I koju zenu treba da volim ja

Za ciju ljubav trebam da sam srecan
Za ciju ranu treba da sam bol
Na cijem odru treba da svijeca
Za koju zenu treba da sam gol

I nikada necu saznati to
Kud vodi me put zivota mog
Za ciju volju se radja se zivi i mre

Za cije nebo treba da sam duga
U cijoj tami treba da sam luc
Za koju pjesmu treba da sam tuga
U cijoj casi treba da sam zuc ja

Za koju jesen treba da sam zetva
Za koju sliku treba da sam kist
Za cije usne treba da sam kletva
Za koje grane treba da sam list

Bisernica
11-08-2009, 17:17
Rodjeni

Zakljucaj vrata i sjedi kad si tu
Ne idi nocas jer nisam bas pri snu
malo je mjesta ipak ostani
Rodjeni
Ni bog ni vino ne mogu bas sve
uvijek ce biti onako kako je
nekom ce suze nekom biseri
vjeruj mi
Rodjeni

Bato, htjela sam letjeti
Bato, krila mi uzeli
Bato, mogla sam voljeti
Bato, nisu me pustili

Ni bog ni vino ne mogu bas sve
uvijek ce biti onako kako je
Nekom ce suze nekom biseri,
vjeruj mi
Rodjeni

Bato, htjela sam letjeti
Bato, krila mi uzeli
Bato, mogla sam voljeti
Bato, sve su mi moje uzeli
Bato, htjela sam letjeti
Bato, krila mi slomili
Bato, mogla sam voljeti
Bato, nisu me pustili ......

a kad je odpeva Zorica Kondza....odbolujem .

Bisernica
11-08-2009, 17:25
Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...


Konstantin Semionov

Bisernica
11-08-2009, 18:01
Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni."
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!


Matija Bećković

sani
20-08-2009, 21:52
ČINI MI SE

Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
neko ko nije niko,
neko ko pali insens,
zatim čisti svakodnevnu pozornicu
(ali ne veruje u rituale),
neko ko udiše vazduh i zatim ga
drži u plućima... u stvari,

NE TREBA MI NIKO

Međutim,
treba mi neko ko sriče azbuku...
neko neporušen godinama,
neko izbrušenog stila, koketno biće
sa svilenim maramama,
neko odeven u crno a lagodan
u svojoj koži,
neko ko voli da putuje sam po svetu,
u stvari...

NIKO MI NE TREBA

Treba mi neko ko voli decu
(ali nije pedofil),
neko ko pravi umetnost,
ali za nju - nema uvek vremena...
neko ko se budi posle podne i pali džoint,
ko roni na dubinu od 1 000 metara
i tu ajkuli glanca zube,
ali ko ni mrava zgazio ne bi,
treba mi neko ko poznaje bolnice,
ko pravi stolice, ko tuca anđele,
ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,

NE TREBA MI NIKO

Treba mi neko ko je pročitao
aleksandrijsku biblioteku,
spasio je od požara
i instalirao u svoj kompjuterski program,
neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
Tunisu, u Aino plemenu
u Japanu, u Beogradu u Teheranu U Njujorku
u Rimu u Kazablanki,
neko od svetle misli i sjajna oka,
neko ko počinje pokret u istoriji
ili ga završava, u stvari,

NE TREBA MI NIKO

Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao mačka i otvara
žute zenice u ponoć,
neko ko ne kaže ništa
čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

sani
20-08-2009, 21:53
NE TREBA MI NIKO

Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
neko ko poklanja cvet,
ko ne mrzi svet
i ko se smeje smrti u lice...
Neko ko plače usred autobusa...
na sredini koncerta
na polovini razgovora i dok seče luk,
Treba mi neko koga nisam srela,
zavela, ponela, omela, obezglavila,
navela, zanela, ranila...
Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,

NE TREBA MI NIKO

Treba mi neko ko pravi muziku,
ko pravi sranja, ko donosi odluke,
neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
ko čisti slivnik, spava na kiši,
ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
neko ko guta asid, predaje etiku,
pegla veš, razmišlja o sutonu,
pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
neko ko je završio sa meditacijom
i izašao iz neuroze,
neko iz pećine, iz loše porodice,
neki prosjak koji voli da se smeje,
princ koji krade vazduh iz nozdrve,
orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
knjige iz biblioteke,
ko snima film o beskrajnim oblacima
i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
i ludosti, znanja i neznanja,
u stvari

NE TREBA MI NIKO
kome mnogo trebam...

Treba mi neko ko čisti cipele,
seče nokte, slaže posuđe,
posmatra planete, voli nauku,
ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
ko nema kičmu ali ima auru na mestu
gde hoda uspravno... u stvari,

NE TREBA MI NIKO

Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
ko oseća prstima i ko sanja budan,
treba mi neko vešt,
a nesiguran poput akrobate,
učitelj džiu-džica na električnoj stolici
punoj vate,
magnetna plazma u bolnici,
krvno zrnce u plaštu sena,
perverzna princeza na zrnu graška,
ulični diler sa dosta praška,
pustinjski vetar bez jednog daška,
u stvari... u stvari,

NIKO MI NE TREBA...

niko baš toliko, toliko
toliko
kao
Ti...

Nina Živančević

sani
30-08-2009, 17:03
Ne veruje mi se a uzalud sam
Pisao svojom kralju moje violine moje slikove
I kako se ne zna govoriti više u noci
Starinski jezik vesala
Iznad visecih voda
Govoriti crnim dijalektom coveka i žene
Govoriti kao druga prvoj od dveju uhvacenih ruku
Kao pomamnost srece
Kao usta koja su izgubila sve reci razlicite poljupcu
Kao jacanje što se ne veruje
Kao odbijanje od obasipanja
O savršena reci iznad svih reci
Visino pesme sazvucje krika
Trenutak dolazi kad nota dostiže neslucenu visinu
Uvo ne cuje više muziku tako visoku
Ne veruje mi se ne veruje A ja sam uzalud
Razgovarao sa prolecem i orguljama
Razgovarao sa svim slogovima neba
Sa orkestrom neobicnim stvari obicnih
I banalnošcu gluvih aleksandrinaca
Uzalud govorio varvarskim instrumentima
Uzalud govorio pesnicom u pregrade
Uzalud govorio kao što se stavlja ugarak u državne šume
Uzalud govorio kao objava rata
Kao pakao koji izbija iz usta gutaca plamena
Ne veruje mi se Sebi su nacinili
Sliku mene možda po mom liku
Odevaju me svojim viškovima
Šetaju me sa sobom i idu dotle da cak citiraju moje stihove
Ali na takav nacin da im služe
Ili postaju za njih ljupke pesme
Ja bitišem pod njihovim uticajem
Ocekujuci da postanem ulica
Pripadam recenicama
I školskim udžbenicima
A skandal mi je zabranjen
Uzalud sam vikao da te obožavam
a drugo ništa nisam do tvoj ljubavnik

Aragon

sani
30-08-2009, 17:27
........
Jer covek nije srecan dok ne potcinjava
I na kolena ne obara onog koga voli
Zato sam pokušavao sve mogucnosti cini
Svih preljuba duha
I bacao na sebe prokletstvo
Na mestima svim vrzinog kola
I zaklinjao sve kocijaše popova
Maršale carske
Kceri razbojnika
Obesvešcivao zaboravljane uspomene
I krao njihove tajne grobova
Prah kostiju kušao kao rakiju
Prošlost svodio na bludnicu izmedu svojih kolena
Ali uzalud
Jer samo jedan tvoj zrak svetlosti
Rasturao je sve moje aveti
I ti koracaš u trijumfu
Sa svim potomstvom svojim bezbrojnim
Tim jatom tvoje svetlosti
Prolecem ljudskim u tvojim stopama
Ljubicicama tvojih vena
Kojima sam razdiran jer lice na tebe
I još na nekog
Od koga sam verovao da te divljacki cuvam
Zarobljenicu mojih ruku
U našim prebivalištima
Opustelim od svega drugog.

Aragon (odlomak)

Ciciban
30-08-2009, 18:12
meni ne trebaju stihovi da bih odlepila .. :raz_059: ..

Maca
30-08-2009, 20:19
Uvek "odlepim" na Besmrtnu pesmu

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mozda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?
Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?
Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.
I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.
Jer svaka večnost je kratka.
Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.
Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.
Zato živi, al sasvim!
I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.
Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao...
Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.
I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.

2.
A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.
Šta ga to zauvek ište.
Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.
Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?
Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.
Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.
Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.
Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.
Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.
Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao
ne znači jedan život,
stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.
I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.
I nema praznih svetova.
To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.

3.
Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.
Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.
Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.
Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?
Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?
Znas, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Nista se u meni neće
ugasiti ni skratiti.
Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.
Poslednji rubovi beskraja
tek su pocetak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.

4.
Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.
Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.
Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski višestruk,
ne znači biti raščovečen.
Ja jesam deljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.
A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.
Znaš šta su proročanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.
Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
Nemoj da budeš tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.
Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim. Miroslav Antić

sani
31-08-2009, 14:20
Naposletku
Ti si dobro znala ko sam ja.
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak brsljan ne hvata ..
Zalud izguzvana svila
To je tako
Ne pravi od tuge nauku..
Mami svetlo na sledecem bregu
Okopnice moj otisak na tvom jastuku
Kao "jezuska" u snegu

Razbicu gitaru..
Crn je mrak ispunjava
Odavno se svoje pesme bojim
Pomera u meni one gene Dunava..
Pa ja tecem i kad stojim
Ali opet dal' bi ikad bila moja ti
Da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da bas ne umem novce brojati
I da je nista sve sto nudim

Naposletku, ti si navek znaIa da sam svirac
Brosic sto se tesko pribada
Da me moze oduvati najblazi Nemirac
Da cu u po reci stati
Da se necu osvrtati
Nikada

Redjas po vitrini fini porcuIanski svet
Al' ja sam figurica bez ziga
Pazi, to je bajka sto ti pada na pamet
Fali ti bas ovaj Cigan?
Tek u jesen otkriju se boje krosanja
Sve su slicne u leto zeleno
Naposletku
Ti si dobro znala ko sam ja
Cemu suze lepa zeno?

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac
Moj je sesir satra pomicna
Usne, tice-rugalice, a u oku tajac
Da sam kaput sa dva lica
Da sam Gospo'n Propalica Obicna

Naposletku, ti si navek znala de sam svirac
I da je nebo moja livada
Da me moze oduvati najblazi Nemirac
Da cu u po reci stati
Da se necu osvrtati
Nikada..

Sibi
09-09-2009, 21:03
pojma nemam čija je ...

Pljuni me


Uvjek zazireš od pogleda sljepaca

dobroželatelja sa kosom u rukama



Ne znam ni šta ću sam sa sobom

a kamo li još i sa tvojim usnama

ma makni ih, velim ti!



Zaista ne znam,

pa kako da je budem prvi koji ih gricka

kad su još uvjek crvene od pređasnjih ugriza

kad su okićene ožiljcima

A sad pljuni me, ili konačno progutaj istinu

Ciciban
11-09-2009, 12:16
TAJANSTVENA RUZA

U mome tajnom vrtu cuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj snovi mog zivota, modri krajevi!

Jer dusa moja basta je daleka,
Visok zid je cuva, sfinga i zmajevi,
Tud seta draga zena, duse jeka,
A njenim bicem struje sveti gajevi.

Zoves li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reci;
Znam te kao sebe i nemam za te rijeci.

Kao sanak diras moje zjene,
Ne znam sto si, djevojka il vila -
O tajno moga vrta! O ruzo moje sjene!


Antun Gustav Matos

Ciciban
11-09-2009, 12:40
Stojim dok svud oko mene
na sprudu se vali pene
i na mome dlanu bleska
roj zrnaca zlatnog peska -
malo! Al je i to malo
kroz prste u ponor palo!
Moje rane nade? - davno
iščezle su one slavno,
poput munje što zasija
za tren nebom - pa ću i ja.


Najbolji stih ( SAN u SNU ) Edgar A. Po

Sibi
12-09-2009, 14:22
Posle tebe

Posle tebe
ne mogu vise
da disem
da jedem
da pijem
da hodam
da spavam
da ljubim
da volim
Posle tebe
stvarnost je tek
san
senka
ostatak
Kako ponovo
voleti posle tebe
kako ponovo
ziveti posle tebe
ako posle tebe
ne nadjem opet
tebe
*****

Sibi
12-09-2009, 14:25
PLAVA PTICA


ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe
ali sam ja isuviše opasan za nju,
kažem joj, ostani unutra, neću
da te bilo ko
vidi.

ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe
ali ja je nalivam viskijem i udišem
dim od cigareta
tako da kurve i barmeni
i bakalini
nikad ne saznaju
da je
unutra.

ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe
ali sam ja isuviše opasan za nju,
kažem joj,
miruj, je l' hoćeš nešto da
zabrljaš?
hoćeš da za****š
stvar?
hoćeš da mi urnišeš prodaju knjiga u
Evropi?

ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe
ali sam ja pametan čovek, pustim je napolje
samo ponekad noću
kad svi živi spavaju.
kažem joj, znam da si tu,
i zato ne budi
tužna.
onda je vratim nazad,
ali ona pomalo pevuši
unutra, nisam je baš pustio da
umre
i onda tako spavamo
zajedno
sa našim
tajnim paktom
i sve je to dovoljno lepo da
bi čovek mogao
da zaplače, ali ja ne
plačem, a
vi?



Henri Kinaski

Lilu
17-09-2009, 14:13
Rade Šerbedžija - Uzalud je budim (http://www.youtube.com/watch?v=K0N-iJgsPCM&feature=related#)

Bisernica
17-09-2009, 14:34
http://www.youtube.com/watch?v=voiz4wGuY1Y.

marlon
17-09-2009, 19:42
If you only knew
I'm hanging by a thread
The web I spin for you
If you only knew
I'd sacrifice my beating
Heart before I lose you
I still hold onto the letters
You returned
I swear I've lived and learned


It's 4:03 and I can't sleep
Without you next to me I
Toss and turn like the sea
If I drown tonight, bring me
Back to life
Breathe your breath in me
The only thing that I still believe
In is you, if you only knew

If you only knew
How many times I counted
All the words that wen't wrong
If you only knew
How I refuse to let you go,
Even when you're gone
I don't regret any days I
Spent, nights we shared,
Or letters that I sent


It's 4:03 and I can't sleep
Without you next to me I
Toss and turn like the sea
If I drown tonight, bring me
Back to life
Breathe your breath in me
The only thing that I still believe
In is you, if you only knew

If you only knew
I still hold onto the letters
You returned
You help me live and learn


It's 4:03 and I can't sleep
Without you next to me I
Toss and turn like the sea
If I drown tonight, bring me
Back to life
Breathe your breath in me
The only thing that I still believe
In is you, believe in is you
I still believe in you
Oh, if you only knew

Maca
17-09-2009, 22:30
Tvoja dusa cuti i govori

Zbog tebe sam oboleo u sebi
gde si ti
I ne smem te vise videti
A gledao bih te
do dna vremena
koje cinis trenutkom
trenutkom sto je vecnost po tebi
Tvoje prisustvo brise staze moje tisine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim zivim sobom
i da prestanem izvan sebe ici tvojim zivotom

Pre nego iz mene moju svest izvedes
daj da te spoznam kao istinu
Pre nego neznano odsumi moj sluh
da te cujem
kao glas koji me na svet dozvao
I pre nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svetlo koje ostaje u sebi

Traziti te ne znaci ziveti
vec slep moliti gluve ove predele
da se tobom napune
Videti te ne znači umirati
vec rvati se sa senama mutnoga sna
u kome ti iscezavas
Imati te ne znaci hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voce
i zednim grudima presusivati izvore
Izgubiti te ne znaci osiromasiti
vec bojati se pustosi
i naslucivati bedu
koju za sobom ostavljas.

Josip Pupacic

Maca
17-09-2009, 22:31
Nikita Stanesku
PESMA

Kaži mi,kad bih te jednom zgrabio
i stopala ti izljubio,
ne bi li posle toga malko hramala
u strahu da mi poljubac ne zgnječiš.

Sibi
18-09-2009, 12:39
ne uzvisuj se prenisko
skitaj u sopstvenom ritmu i u sopstvenom smeru
kroz naprsle blizine
stvarnost je kao odeca...
nije vazno sto nosis, nego kako ti stoji
prekini sa oblacenjem,
moda je sezonska umetnost
i budi dovoljno oprezan kad nesto glasno izgovaras,
sanjaru nad sanjarima
govor je umetnost budnih.


neko na vratima zvoni.
traze me.
sta vredi i da otvaram, kad nisam tu.
ko zna gde sam ja...

M.A.

bleja
18-09-2009, 20:42
nije bas da cu da odlepim...al je lepa.......

Ivan V. Lalić
Mesta koja volimo

Mesta koja volimo postoje samo po nama,
Razoren prostor samo je privid u stalnom vremenu,
Mesta koja volimo ne možemo napustiti,
Mesta koja volimo zajedno, zajedno, zajedno,
Pa zar je ova soba soba ili je zagrljaj,
I šta je pod prozorom; ulica ili godine?
A prozor, to je samo otisak prve kiše
Koju smo razumeli koja se stalno ponavlja,
I ovaj zid ne međi sobu, nego možda noć
U kojoj sin se pokrenu u krvi tvojoj zaspaloj,
Sin kao leptir od plamena u sobi tvojih ogledala,
Noć kad si bila uplašena od svoje svetlosti,
I ova vrata vode u bilo koje popodne
Koje ih nadživljuje, zauvek naseljeno
Običnim tvojim kretnjama, kada si ulazila,
Kao vatra u bakar, u moje jedino pamćenje;
Kad odeš, prostor za tobom sklapa se kao voda,
Nemoj se osvrtati: ničeg van tebe nema,
Prostor je samo vreme na drugi način vidljivo,
Mesta koja volimo ne možemo napustiti.

Maca
18-09-2009, 21:25
Tišina

Ako ikada odeš,

ostavi
vrata duše odskrinuta
da se makar kroz daljinu
ugrejati mogu
kao beskućnik na plamenu sveće.

Ako ikada odeš,

ostavi
širom otvorene oči
da se makar u tapkanju mraka
dalekoj svetlosti
kao grešnik klanjati mogu.

Ako ikada odeš,

ostavi
stope na snegu
da se makar u topljenju sunca
po nevidljivim tragovima
kao prokletnik orjentisati mogu.

Ako ikada odeš,

ostavi
tišinu svemira
da se
za smrt pripremiti mogu.
Letic

Bisernica
21-09-2009, 23:51
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.

Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?

Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.

Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!

Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?

Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.

Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.

Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!

U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.

U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.

A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.

A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!

U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della salute

Laza Kostić

sani
22-09-2009, 17:05
Zamišljah te takvu
kakvu te nikad ljubio nisam...
A ljubio sam vjerovanja...
uz sva ta sjetna otkrića
u kojima se ljubav klanja
moru suza neistinitih priča...

Zamišljah ljubav
kakvu još nikad ne ljubih...
A ljubio sam htjenja...
I život za kojim tako žuđah
preko tako oštrih misli
preko tako krutog stjenja...

Zamišljah život
kakvog želim živeti i čuti...
Bjehu sve to samo želje
koje nitko i ne sluti...
u ljubavi koja srce čupa
i sreću sa mislima melje...

Al ne vidiš pritom
kako lupa
stvarni oblik jedne želje...

Zamišljah te takvu.....

Ladislav Prežigalo

Bisernica
25-09-2009, 18:00
Poljubi me

Poljubi me
i ne reci ništa
samo me
poljubi
zaboravi da postoji vrijeme
navike i ljudi
umiri dušu i mirna budi
i drage slike iz djetinjstva
već pomalo žute
napamet izgovorene riječi
i sve one što u nama šute
zaboravi
i da smo se ljubili
onako usput u prolazu
između želja da se ima više
i htijenja da se ode dalje
lutajući
kao što misao luta
i ostajući
tamo negdje
na pola puta
poljubi me
i ne reci ništa
samo me
poljubi
tek kada me poljubiš
znat ću da postojim
i kada probudiš
sve ono što u meni drijema
malo je reći da me bez ljubavi
zapravo nema
kada me poljubiš
i kada više ne budem sam
kada osjetiš
da te više nikome ne dam
znat ćeš
da je ljubav dar od Boga
i da smo za život
imali razloga
poljubi me
i ne reci ništa
samo me
poljubi...............

Duško Golubović

sani
26-09-2009, 22:34
Žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.
Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.
Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.
Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.
O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;
Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.
Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.
Ne zatvarajte prozore,djevojke !
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.
Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.
O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada !
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.
Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.
Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.
Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.
Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.
I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.
I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.
Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.
Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.
A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.
I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.
Tada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.
I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.
Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.
I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.
Ja više ne tražim. I ne vjerujem…
Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.
Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.
Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!
Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.
Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.
Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.
To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih…

Alexanna
26-09-2009, 23:06
Rade Šerbedžija - Uzalud je budim (http://www.youtube.com/watch?v=K0N-iJgsPCM&feature=related#)


bas to :raz_088:

Alexanna
26-09-2009, 23:24
Suton-Zeljko krznaric

Pada u suton i bjezi
ta divna suncana misao
i kome si dao
i kome si pisao

sve to na kraju srce zbroji
ovo su moji
a ovo tvoji komadici duse
kao krijesnice lete i lete

i reci mi da nisi
bas jako odrasla
da zivi u tebi jos neko dijete
usne namazane medom
i prvo skolsko zvono
pa tako redom

godine neka se pletu
i ako ostanemo sami na svijetu
tako sami
da zvijezde redom gasimo
da osmjehom nekog spasimo

pa ako ti dodjem ranom zorom
i miris jabuka ti stavim na usne

znat ces da je smrt neozbiljna
i samo se sali

znat ces da nas ima i po tome
koliko smo ljubavi dali

sani
26-09-2009, 23:31
I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.

marlon
29-09-2009, 13:49
Dylan Thomas' Clown in the Moon (http://www.youtube.com/watch?v=ZXkVLvygZRo#)

marlon
30-09-2009, 10:14
Love, What Is Love By Robert Louis Stevenson (http://www.youtube.com/watch?v=zh9cgRs3oo0#)

marlon
30-09-2009, 13:26
Love's Secret By William Blake (http://www.youtube.com/watch?v=ickXYOuIdwg#)

marlon
30-09-2009, 13:27
William Blake's A Divine Image (http://www.youtube.com/watch?v=9rkVuhnKGoQ#)

Maca
05-10-2009, 21:11
V.Milicevic
Ostavila bih te ja

Ostavila bih te ja
konacno,
da to zavisi od mene,
ali od mene ne zavisi
nista
osim,mozda,da li ce sutra
granuti sunce
ili ce se prosuti dazd
iz mojih ociju.

Otisla bih ja,
daleko ,
u potragu
za Atlantidom
ili za Nedodjijom,
u Legiju casti
ili u hodocasnike,
kada bih bila sigurna
da te bar tamo
necu sresti.

Zaljubila bih se ja,
ponovo,
da je to u mojoj moci,
da nije svaki deo ovog tela
obelezen mojom ceznjom
za tobom
pa zapecacen sa devet pecata
koje jedino tvoje usne
mogu rastopiti.

Predala bih se ja,
drugom,
da sam te bar u snu poljubila,
da me je tvoja ruka milovala
bar jednu noc,
i znala bih,
ma gde bila,
kome pripadam sva,
od vrha do dna,
od nastanka do nestanka.

Ostavila bih te ja,
zauvek,
kada bi se oni golubovi
vec jednom odselili
sa susednog krova,
jer bi sa njima
odletela i moja dusa
koja jedino zbog tebe na zemlji obitava.

gagili
11-10-2009, 13:01
Pokajnicka pesma - Zorica Simovic

Mnogo sam lutala
Mnogo govorila
Premalo cutala
Jos manje tvorila
Preblagi prastaj
Sva ta tumaranja
I od nerada
Duga odmaranja
Prastaj sijaset
Preostrih sudova
Retko na njivu
Iznetih plugova
Zednom da l dadoh
Vode pitke
Zaorah samo
Braze plitke
Nesto mi sapuce
Mucni kefalo
Al dosta veka
Protrcalo
Za ono sto mi
Preostaje
Valjda bih morala
Da se pokajem
I to mi vazda
Muku stvara
Al doteralo
Do duvara…
Sta ces guknuti
U onom casu
Kad zapitaju
Gde si bila
Ti umna gospo
Sta si cinila
U sta si vreme
Protracila
Zurec u neku
Na krpi saru
Kraj telefona
Na bazaru
Troseci reci
To divno seme
Na neke vrlo
Bitne teme
Kolko si puta
Gospo mila
Nozicom neznom
Zakoracila
Na put podviga
Na stazu spasa
A rekli su ti
Gde se belasa
Kroz tamu veka
Kroz oblak dima
Znala si dobro
Da je ima
Znala si mila
I da sve drugo
Zanosi cula
Ne traje dugo
I zasto onda
Kruno strvaranja
Izabra sitna
Slatka kaljanja
Zar ne pozali
Zrno svetosti
Zar ti zafali
One svetlosti
Koja svakome
Ljudskom stvoru
Treperi nezno
Na obzoru
Pogledaj one
Tihe I smerne
Radosti njine
Neizmerne
Pa se ugledaj
I zastidi
A sve to onaj
Ko treba vidi
Ne brini za sve
Sto je bilo
Ima ko ce ti
Razviti krilo
Da I ti podjes
U susret sjaju
Sto obitava
U beskraju

marlon
17-10-2009, 12:10
IN the hour of death, after this life’s whim,
When the heart beats low, and the eyes grow dim,
And pain has exhausted every limb—
The lover of the Lord shall trust in Him.
When the will has forgotten the lifelong aim,
And the mind can only disgrace its fame,
And a man is uncertain of his own name—
The power of the Lord shall fill this frame.
When the last sigh is heaved, and the last tear shed,
And the coffin is waiting beside the bed,
And the widow and child forsake the dead—
The angel of the Lord shall lift this head.
For even the purest delight may pall,
And power must fail, and the pride must fall,
And the love of the dearest friends grow small—
But the glory of the Lord is all in all.

marlon
18-10-2009, 07:31
CARUSO
by artist Lucio Dalla


Qui dove il mare luccica
e tira forte il vento
su una vecchia terrazza davanti al golfo di Sorrento
un uomo abbraccia una ragazza
dopo che aveva pianto
poi si schiarisce la voce e ricomincia il canto:

Te voglio bene assai
ma tanto tanto bene sai
e' una catena ormai
che scioglie il sangue dint' e' vene sai...

Vide le luci in mezzo al mare
pensò alle notti la in America
ma erano solo le lampare
e la bianca scia di un'elica
sentì il dolore nella musica
si alzò dal Pianoforte
ma quando vide la luna uscire da una nuvola
gli sembrò più dolce anche la morte
Guardò negli occhi la ragazza
quegli occhi verdi come il mare
poi all'improvviso uscì una lacrima
e lui credette di affogare.

Te voglio bene assai
ma tanto tanto bene sai
e' una catena ormai
e scioglie il sangue dint'e vene sai...

Potenza della lirica
dove ogni dramma e' un falso
che con un po' di trucco e con la mimica
puoi diventare un altro
Ma due occhi che ti guardano
così vicini e veri
ti fanno scordare le parole
confondono i pensieri.

Così diventò tutto piccolo
anche le notti la in America
ti volti e vedi la tua vita
come la scia di un'elica.

Ah si, e' la vita che finisce
ma lui non ci pensò poi tanto
anzi si sentiva felice
e ricominciò il suo canto:

Te voglio bene assai
ma tanto tanto bene sai
e' una catena ormai
che scioglie il sangue dint'e vene sai...[/]Te voglio bene assai
ma tanto tanto bene sai
e' una catena ormai
che scioglie il sangue dint'e vene sai...



ili na engleskom....




Here, where the sea shines
and the wind howls,
on the old terrace beside the gulf of Sorrento,
a man embraces a girl
he wept after,
then clears his throat and continues the song:

I love you very much,
very, very much, you know;
it is a chain by now
that melts the blood inside the veins, you know…

He saw the lights out on the sea,
thought of the nights there in America,
but they were only the fishermen’s lamps
and the white wash astern.
He felt the pain in the music
and stood up from the piano,
but when he saw the moon emerging from a cloud
death also seemed sweeter to him.
He looked the girl in the eyes,
those eyes as green as the sea.
Then suddenly a tear fell
and he believed he was drowning.

I love you very much,
very, very much, you know,
it is a chain by now
that melts the blood inside the vein you know…

The power of opera,
where every drama is a hoax;
with a little make-up and with mime
you can become someone else.
But two eyes that look at you,
so close and real,
make you forget the words,
confuse your thoughts,So everything became small,
also the nights there in America.
You turn and see your life
through the white wash astern.
But, yes, it is life that ends
and he did not think so much about it
on the contrary, he already felt happy
and continued his song:

I love you very much,
very, very much, you know,
it is a chain by now
that melts the blood inside the veins, you know…

I love you very much,
very, very much, you know,
it is a chain by now
that melts the blood inside the veins, you know…


LUCIO DALLA - CARUSO - LIVE IN VERONA (http://www.youtube.com/watch?v=r461Aa5ZDCM#)

sani
28-10-2009, 20:54
Diamonds and rust

I'll be damned
Here comes your ghost again
But that's not unusual
It's just that the moon is full
And you happened to call
And here I sit
Hand on the telephone
Hearing a voice I'd known
A couple of light years ago
Heading straight for a fall

As I remember your eyes
Were bluer than robin's eggs
My poetry was lousy you said
Where are you calling from?
A booth in the midwest
Ten years ago
I bought you some cufflinks
You brought me something
We both know what memories can bring
They bring diamonds and rust

Well you burst on the scene
Already a legend
The unwashed phenomenon
The original vagabond
You strayed into my arms
And there you stayed
Temporarily lost at sea
The Madonna was yours for free
Yes the girl on the half-shell
Would keep you unharmed

Now I see you standing
With brown leaves falling around
And snow in your hair
Now you're smiling out the window
Of that crummy hotel
Over Washington Square
Our breath comes out white clouds
Mingles and hangs in the air
Speaking strictly for me
We both could have died then and there

Now you're telling me
You're not nostalgic
Then give me another word for it
You who are so good with words
And at keeping things vague
Because I need some of that vagueness now
It's all come back too clearly
Yes I loved you dearly
And if you're offering me diamonds and rust
I've already paid

Joan Baez Diamonds and Rust (LYRICS INSIDE) (http://www.youtube.com/watch?v=GjW5Djx9XYg#)

marlon
10-11-2009, 23:28
keltska pesma iz 6 veka...


bio sam ostrica maca...
bio sam kapljica u reci...
bio sam sjajna zvezda...
bio sam reci knjige...
bio sam knjiga na pocetku..
bio sam svetlost u fenjeru...
bio sam most preko sezdeset reka..
putovao sam kao orao...
bio sam cun na moru...
bio sam vodja u bici...
bio sam mac u ruci...
bio sam stit u ratu...
bio sam struna na harfi...
i godinu dana sam bio zacaran u morskoj peni.

Sibi
16-02-2010, 23:10
:smiley: Uvek se s ljubavlju i detinje nasmejem kad pročitam ovu pesmu:

Plavi žaket

Baš sam bio u plavom žaketu
kada sretoh Vasiljević Cvetu.
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se, okrete se Cveta.

Ja joj rekoh:"Dobar večer, Cveto,
s dopuštenjem - malo bih prošeto..."
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se i pristade Cveta.

Taman sve to - kad zalaja pseto!
Ja joj rekoh:"Drž se mene, Cveto!"
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se, pridrža se Cveta.

Beše leto kad je božur cveto,
ode pseto, ja u polje skretoh.
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se pa skrete i Cveta.

I logično, s obzirom da skretoh,
plavi žaket na livadu metoh.
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se i spusti se Cveta.

Prodje leto i još pet-šest leta,
sad se Cveta mojom kućom šeta,
iz razloga ekstra kvaliteta
- da li mene ili mog žaketa.

Dušan Radović

Sibi
16-02-2010, 23:20
PSALAM Y

Iznenadno, moja će ruka,brza i silovita, na tebe
da se spusti.
Uzeće te za tvoj puni i obli potiljak,
za osnovu saznanja i htenja, između duše i duha.

Držaću te za oslonac tvoje buntovne glave,
za stub tvojih svetlosti;
pritisnuću te uza šta ja želim, a ti ne želiš
i što ja želim da ti želiš;
staviću te skršenu i lepu pod svoje noge, i
reći ću ti da te volim.
I savijaću ti vrat sve dok me ne budeš shvatila,
dobro, potpuno shvatila,
jer ja sam tvoj Gospod i tvoj Učitelj.
Ti ćeš plakati, ti ćeš grcati;
tražićeš blesak slabosti u mojim pogledima;
podignućeš, savićeš svoje molećive ruke, svoje
lepe tako molećive ruke, svoje bele ruke kao okovane
tvojim jasnim očima.

Pobledećeš, pocrvenećeš,
smejaćeš se, zgrabićeš svojim rukama moje grube
noge;
i volećeš me, i volećeš me,
jer ja sam tvoj Gospod i Učitelj.

Pol Valeri

marlon
07-03-2010, 00:14
If you want a lover
I'll do anything you ask me to
And if you want another kind of love
I'll wear a mask for you
If you want a partner
Take my hand
Or if you want to strike me down in anger
Here I stand
I'm your man

If you want a boxer
I will step into the ring for you
And if you want a doctor
I'll examine every inch of you
If you want a driver
Climb inside
Or if you want to take me for a ride
You know you can
I'm your man

Ah, the moons too bright
The chains too tight
The beast won't go to sleep
I've been running through these promises to you
That I made and I could not keep
Ah but a man never got a woman back
Not by begging on his knees
Or I'd crawl to you baby
And I'd fall at your feet
And I'd howl at your beauty
Like a dog in heat
And I'd claw at your heart
And I'd tear at your sheet
I'd say please, please
I'm your man

And if you've got to sleep
A moment on the road
I will steer for you
And if you want to work the street alone
I'll disappear for you
If you want a father for your child
Or only want to walk with me a while
Across the sand
I'm your man

If you want a lover
I'll do anything you ask me to
And if you want another kind of love
I'll wear a mask for you

svejedno
30-04-2010, 10:31
ODSUTNOST

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi,
moje lice odlazi u gluhome ulju;
moje ruke u rastopljenoj živi,
moje noge u dva prašnjava vremena.

Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.

Odlazi moj glas koji se pretvarao
u zvono, gluho za svakog, osim za nas.
Odlaze moji pokreti što su se upredali
pred tvojim ocima kao tkalacki cunak.
Odlazi moj pogled, koji je nemocan
kada te gleda,brijest i smreka.

Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom,
kao vlaga isparavam se iz svoga tijela.
Odlazim od tebe s budnošcu i sa snom.
U tvom vjernom sjecanju vec se brišem
i u tvojoj uspomeni vec sam kao oni
što se ne rodiše u poljima i dubravama.

Da sam krv, kolala bih u dlanovima
tvog rada, u tvojim ustima od mošta.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih
u tvojim koracima, koje više ne cujem,
u tvojoj strasti, koja prolama noc
kao mahnitost osamljenog mora.

Sve od nas odlazi, sve od nas odlazi.

Gabriela Mistral

Kovač
30-04-2010, 16:53
POVUCI KONAC, LUTKA SE MIČE

Svaki čovjek mora spoznati
da sve ovo može vrlo brzo nestati:
mačka, žena, posao,
prednja guma,
postelja, zidovi,
soba; sve naše potrebe
uključujući ljubav,
počivaju na pješćanim temeljima –
i bilo kakav razlog,
bez obzira kako nepovezan:
smrt nekog dječaka u Hong Kongu
ili vijavica u Omahi…
Može podlužiti kao tvoja propast.
Sav tvoj porculan razbijen na
kuhinjskom podu, ulazi tvoja djevojka,
a ti pijan stojiš
usred svega toga i ona pita:
Bože moj, što se događa?
A ti odgovaraš: ne znam,
ne znam...

Čarls Bukovski

Kovač
30-04-2010, 21:18
Prava žena

san muškarca
je kurva sa zlatnim zubom
i halterima,
naparfemisana
s lažnim trepavicama
maskarom
minđušama
svetloružičastim gaćicama
zadahom na salamu
visokim štiklama
najlonkama s jedva primefnim
felerom pozadi na levoj čarapi,
pomalo debela,
pomalo pijana,
pomalo šašava i pomalo luda
koja ne priča masne viceve
ima tri mladeža na leđima
i pretvara se da uživa u klasičnoj muzici
i koja će ostati nedelju dana
samo nedelju dana
i prati sudove, kuvati, jebati se i fafati
i ribati kuhinjski pod
i neće pokazivati fotografije svoje dece
niti će pričati o svom bivšem ili tekućem mužu
niti gde je išla u školu ili gde je rođena
ili zašto je poslednji put bila u zatvoru
ili u koga je zaljubljena,
ostaće samo nedelju dana
samo nedelju dana
obaviće stvar i otići
da se nikad više ne vrati
po onu minđušu na komodi.

Čarls Bukovski.

причалица
01-05-2010, 17:44
BARBARA

Sećaš li se Barbara

Padala je kiša neprestana

Nad Brestom tog dana

A ti si išla nasmejana

Pokisla ozarena očarana

Pod krupnim kapima kiše

Seti se Barbara -

Sretoh te u ulici Sijama

Smejala si se

I ja sam se smejao

Sećaš li se Barbara

Nisam te poznavao

A niti ni ti mene

Sećaš li se toga dana

I ne zaboravi ga

Jedan čovek ispod neke kapije

Zaklonjen

Vikao je tvoje ime

Barbara

A ti si potrčala ka njemu po kiši

Pokisla ozarena očarana

I bacila si mu se u zagrljaj

Sećaš li se Barbara

Ne ljuti se što ti kazem Ti

Jer to kazem svakom koga volim

Pa makar ga samo jednom video u životu

Jer to kažem svakom koga volim

Pa čak i ako ga ne poznajem

Sećaš li se Barbara

I ne zaboravi nikad

Tu kišu tako blagu i tako srećnu

Na tvome licu srećnom

Nad tim gradom srećnim

Tu kišu nad morem

Nad arsenalom

nad brodom iz Cesana

Oh Barbara

Velika je svinjarija taj rat

I šta je sa tobom sad

Pod kišom od gvozđa

Vatre čelika i krvi

A onaj koji te je stezao u zagrljaju

Zaljubljeno

da li je umro nestao ili je jos živ

oh Barbara

Još uvek kiša pada nad Brestom

Kao što je padala nekad

Ali nije to isto jer sve je porušeno

To su samo posmrtne kapi kiše

Užasne i očajne

A nije ni onaj potop više

Gvozđa čelika krvi

Već prosto kiša iz oblaka

Koji nestaju kao psi

Kao psi koje odnosi

Vodena struja iz Bresta

Da istrune negde daleko

Vrlo daleko od Bresta

Od koga nije ostalo ništa.


žak prever

Lilu
01-05-2010, 17:57
VOLEO SAM VAS

Voleo sam vas; moja ljubav stara
Još uvek, možda, spi u srcu mome.
Al' zašto ona nemir da vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti vas njome.

Voleo sam vas nemo, beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomore boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
- Nek Bog da, tako drugi da vas voli.

Zazijavalo
01-05-2010, 18:04
Ja priznavam samo stihove iz ovaj izveštaja. :zazi:

причалица
01-05-2010, 18:20
Volim tvoje ruke

Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvom struku prede i drema.

Kako da nađem reči detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje;
usnu na kojoj se mrve kolači.

Oskar Davičo

Zazijavalo
01-05-2010, 18:42
Ja, sin mutnoga lovca, i vidra i ovca,
zavoleo sam u gradu kolonijalnu Hanu,
kćer tužnoga trgovca, jevreja udovca,
kraj groblja što je držao bakalnicu i mehanu.
Cura beše tiha kao uzdah rovca,
al otac joj jadan ostao bez novca.
I tako mi ljubav presvisnu u dlanu
ne menja se život za čađavu mehanu.
:mrgreen:

причалица
01-05-2010, 19:12
Ja, sin mutnoga lovca, i vidra i ovca,
zavoleo sam u gradu kolonijalnu Hanu,
kćer tužnoga trgovca, jevreja udovca,
kraj groblja što je držao bakalnicu i mehanu.
Cura beše tiha kao uzdah rovca,
al otac joj jadan ostao bez novca.
I tako mi ljubav presvisnu u dlanu
ne menja se život za čađavu mehanu.
:mrgreen:

mnogo lepo....baš za odlepljivanje

причалица
01-05-2010, 19:13
Albatros

Često, šale radi, sa broda mornari
Love albatrose, silne ptice mora,
Što slede, nehajni saputnici stari,
Lađu koja klizi vrh gorkih napora.

Tek što ih na daske stavi momčad čila,
Ti kraljevi neba, nevešti i tromi,
Bedno spuste svoja moćna krila
Kao red vesala što se uz njih lomi

Taj krliati putnik sad sputan i mali!
On, prekrasan nekoć, sad smešan i klet!
Jedan mornar lulom kljun mu njegov pali,
Drugi oponaša, hramljuć, njegov let

Pesnik sliči ovom vladaru oblaka
Što se smeje strelcu, protiv nepogoda:
Prognan na tle usled ruganja opaka,
Džinovska mu krila smetaju da hoda.

Šarl Bodler

Kovač
01-05-2010, 19:18
DAJ MU GA

ignoriši sve moguće šeme i mogućnosti -
ignoriši Betovena, pauka, prokletstvo Fausta -
daj mu ga samo, daj mu ga:
kuća auto trbuh pun pasulja
plati porez
jebi
a ako ne možeš da ****š
ti ga samo trpaj.
pravi pare, ali nemoj previše da
rmbaš - plati nekog drugog da to
obavi - i nemoj
previše da pušiš, ali dovoljno pij da se
opustiš, i
kloni se ulice
pošteno briši dupe
nemoj da žališ toalet-papir
nepristojno je da drugi saznaju da si
kenjao ili
da to nanjuše
ako ne pripaziš.

Čarls Bukovski

Kovač
02-05-2010, 22:32
MASE

Svi ogorčeni, jadni, usamljeni ljudi s
osjećajem da su prevareni,
s osjećajem da su ih prevarile
silnice, optužuju život, optužuju
okolnosti, optužuju druge dok su
zaista ONI
savršeno neprobavljivi, pokorno
neizvorni, kukavički i tihi; utonuli
u samosažaljenju, ne učinivši
ništa dobro, oni još osjećaju
da su prevareni, pužući Zemljom
sa svojim pritužbama, svojim
mržnjama –
mrtvih očiju usred nigdine, ti
milioni ljudskih grešaka, idući
iz dana u dan i iz noći u
noć kroz svoje jalovo površno
djelovanje,
povrjeđuje samu Zemlju, povrjeđuje
sve, to traćenje
užas cijele te
uzaludnosti.

Čarls Bukovski

причалица
04-05-2010, 20:37
NEVERNA SUPRUGA

I odvedoh je na reku
misleći da je devojka,
a imala je muža.

Bilo je to u noći svetoga Jaga
i kao po dogovoru -
pogasili su se fenjeri
i zapalili svici.

Na poslednjem uglu ulice
dodirnuh njene zaspale dojke
i odjednom mi se otvoriše
kao grane zumbula.

Njena uštirkana suknja
zvonila mi je u ušima
kao komadić svile
rezan sa deset noževa.

Bez svetlosti u svojim krošnjama
drveće je poraslo.
I horizont pasa
lajao daleko od reke.

Pošto smo prošli kupine,
vrbe i trnje,
pod velom njene kose
iskopah jamu u vlažnom pesku.

Ja skidoh kravatu;
ona skide haljinu.
Ja otkopčah revolver,
ona skide četiri jelečića.

Ni smilje ni puževi
nemaju put tako finu,
ni velika ogledala
ne blistaju tim sjajem!

Njena su mi bedra bežala iz ruku
kao iznenađene ribe
pola u ognju a pola hladna.

Tu noć sam projurio
najlepši put
jašući kobilu od sedefa
bez uzde i uzengija.

Čovek sam i ne dolikuje mi
da kažem šta mi je rekla;
savest mi nalaže
da budem diskretan.

Prljavu od poljubaca i peska
odneo sam je na reku.
Ljiljani su se mačevali
sa vetrom.

I ponašao sam se onako
kao što dolikuje meni pravom Ciganinu.
Poklonih joj kotaricu
od žute svile.

I ne htedoh da se u nju zaljubim
jer je imala muža,
a kazala mi je da je devojka
kad sam je odveo na reku.

federiko garsija lorka

Bisernica
04-05-2010, 20:48
Kad spuste se sjene i zadrhti tijelo
a noć odjene biserno ruho tišine
kad utihnu šapat valova modrih, zagrli stijene
a duša izliječi gorke rane sudbine
koraci moji možda će stati
na vrhu planine satkane nade
gdje jeka neizgovorenih riječi,ječi,ječi
i tada ću upaliti plameni obruč u noći
da zablješti i tami tminu ukrade
od početka do kraja bodljikavom žicom
posut je kamenit put kroz život
od rođenja, do pakla ili raja
vrutak čudesa i drhtaj sreće
obojene slike u oku se zlate
prihvatih sebe,život i tebe
laži i istine,korov i cvijeće
nekad me hoće, nekad me neće
ta sreća varljiva,pa što ako bježi
vrijedan je svaki uspon i pad
od početka do kraja
do planine sred sebe,za pregršt sreće.

N.N.

svejedno
04-05-2010, 21:05
Vesna Parun

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.


za bukovskog 5

svejedno
04-05-2010, 21:06
William Wordsworth
Sunovrati

Samotan sam ko oblak luto,
Što lebdec' i breg i dol hvata,
Odjednom spazih mnoštvo žuto,
Obilje zlatnih sunovrata,
Uz jezero pod stabla skriše
Oni se s vetrom što ih njiše.

Redom, ko zvezde pune sjaja
U mlecnoj stazi što se broje,
U nizu kojem nema kraja
Uz obalu se oni roje:
Hiljade videh kako tresu
Glavama u tom vedrom plesu.

I vali plešu, al' to cvece
Nadmašuje ih plešuc' slade:
Pesniku nema vece srece
Nego kad takvu družbu nadje!
Gledah - i gledah - tad mi javi
Prizora tog se smiso pravi:

Jer cesto znaju oni meni,
Dok ležim setan, na um doci,
U jutarnjoj mi bljesnu zeni
Ozarujuc' me u samoci;
I srce tad mi radost hvata
Pa pleše usred sunovrata.

svejedno
04-05-2010, 21:09
ODA, NAGOVJEŠTAJ BESMRTNOSTI IZ SJEĆANJA NA RANO DJETINJSTVO


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.

WILLIAM WORDSWORTH

svejedno
04-05-2010, 22:12
Ljubavna pesma

Jovan Ducic







Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

Kovač
07-05-2010, 11:24
Vrati mi moje krpice!


***

Padni mi, samo, na pamet!
Misli, moje, obraz da ti izgrebu!
Iziđi, samo, preda me,
Oči da mi zalaju na tebe!
Samo otvori usta,
Ćutanje moje, da ti vilice razbije!
Seti me, samo, na sebe,
Sećanje moje, da ti zemlju
pod stopalima raskopa!
Dotle je među nama došlo!

Vrati mi moje krpice!
Moje krpice od čistog sna,
Od svilenog osmeha,
od prugaste slutnje,
Od mog čipkastog tkiva.
Moje krpice od tačkaste nade,
Od žežene želje,
od šarenih pogleda,
Od kože s mog lica.
Vrati mi moje krpice!
Vrati kad ti lepo kažem.

Slušaj ti, čudo!
Skini tu maramu, belu.
Znamo se...
S tobom se, od malih nogu,
Iz istog čanka srkalo,
U istoj postelji spavalo.
S tobom, zlooki nožu,
Po krivom svetu hodalo,
S tobom, gujo pod košuljom.
Čuješ, ti, pretvorniče,
Skini tu maramu, belu!
Šta da se lažemo?!

Neću te uprtiti na krkače,
Neću te odneti kud mi kažeš,
Neću ni zlatom potkovan,
Ni u kola vetra na tri točka upregnut,
Ni duginom uzdom zauzdan.
Nemoj da me kupuješ,
Neću ni s nogama u džepu,
Ni udenut u iglu, ni vezan u čvor,
Ni sveden na običan prut.
Nemoj da me plašiš!
Neću ni pečen, ni prepečen,
Ni presan posoljen,
Neću ni u snu!
Nemoj da se zavaravaš.
Ništa ne pali, neću!

Napolje iz mog zazidanog beskraja!
Iz zvezdanog kola oko mog srca,
Iz mog zalogaja sunca.
Napolje iz smešnog mora moje krvi,
Iz moje plime, iz moje oseke.
Napolje iz mog ćutanja na suvom.
Napolje, rekao sam, napolje.
Napolje iz moje žive provalije,
Iz golog očinskog stabla u meni.
Napolje, dokle ću vikati, napolje!
Napolje iz moje glave što se rasprskava.
Napolje, samo napolje!

Tebi dođu lutke,
A ja ih u krvi svojoj kupam,
U krpice svoje kože odevam.
Ljuljaške im od svoje kose pravim,
Kolica od svojih pršljenova,
Krilatice od svojih obrva.
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljač od svojih zuba,
Da love, da vreme ubijaju.
Kakva mi je, pa to, igra?!

Koren ti, i krv, i krunu,
I sve u životu!
Žedne ti slike u mozgu
I zar okca na vrhovima prstiju,
I svaku, svaku stopu,
U tri kotla namćor-vode,
U tri peći znamen-vatre ,
U tri jame bez imena i bez mleka.
Hladan ti dah do grla,
Do kamena pod levom sisom,
Do ptice britve u tom kamenu.
U tutu tutinu, u leglo praznine,
U gladne makaze početka i početka,
U nebesku matericu znam li je ja...

Šta je s mojim krpicama?
Nećeš da ih vratiš, nećeš.
Spaliću ti ja obrve,
Nećeš mi dovek biti nevidljiva.
Pomešaću ti dan i noć u glavi.
Lupićeš ti čelom o moja vratanca.
Podrezaću ti raspevane nokte,
Da mi ne crtaš školice po mozgu.
Napujdaću ti magle iz kostiju
Da ti popiju kukute s jezika.
Videćeš ti šta ću da ti radim...
Seme ti, i sok, i sjaj,
I tamu i tačku, na kraju mog života
I sve na svetu.

I ti hoćeš da se volimo...
Možeš da me praviš od mog pepela,
Od krša mog grohota,
Od moje preostale dosade,
Možeš, lepotice...
Možeš da me uhvatiš
Za pramen zaborava,
Da mi grliš noć u praznoj košulji,
Da mi ljubiš odjek,
Pa ti ne umeš da se voliš.

Beži, čudo!...
I tragovi nam se ujedaju,
Ujedaju za nama u prašini.
Nismo mi jedno za drugo.
Stamen hladan kroz tebe gledam,
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj.
Ništa nema od igre.
Kud smo krpice pomešali...
Vrati mi ih, šta ćeš s njima...
Uludo ti na ramenima blede.
Vrati mi ih, u nigdinu svoju beži,
Beži, čudo od čuda.
Gde su ti oči?
I ovamo je čudo!

Crn ti jezik, crno podne, crna nada.
Sve ti crno, samo jeza moja bela.
Moj ti kurjak pod grlo,
Oluja ti postelja,
Strava moje uzglavlje,
Široko ti nepočin-polje.
Plameni ti zalogaji, a vostani zubi,
Pa ti žvaći, izelice...
Koliko ti drago žvaći.
Nem ti vetar, nema voda, nemo cveće.
Sve ti nemo, samo škrgutanje moje glasno.
Moj ti jastreb na srce,
Manje te u majke groze.

Izbrisao sam ti lice sa svog lica,
Zderao ti senku sa svoje senke,
Izravnao bregove u tebi.
Ravnice ti u bregove pretvorio,
Zavadio ti godišnja doba,
Odbio sve strane sveta od tebe,
Savio svoj životni put oko tebe,
Svoj neprohodni, svoj nemogući,
Pa ti sad gledaj da me sretneš.

Dosta rečitog smilja,
Dosta slatkih trica,
Ništa neću da čujem, ništa da znam.
Dosta, dosta, sveg!
Reći ću poslednje dosta.
Napuniću usta zemljom,
Stisnuću zube
Da presečem ispilobanjo,
Da presečem jednom za svagda.
Staću, onakav kakav sam,
Bez korena, bez grane, bez krune.
Staću oslonjen na sebe,
Na svoje čvoruge.
Biću glogov kolac u tebi.
Jedino što u tebi mogu biti...
U tebi, kvariigro, u tebi, bezveznice!
Ne povratila se...

Ne šali se, čudo!
Sakrila si nož pod maramu,
Prekoračila crtu, podmetnula nogu,
Pokvarila si igru!
Nebo da mi se prevrne,
Sunce da mi glavu razbije,
Krpice da mi se rasture...
Ne šali se, čudo, s čudom!
Vrati mi moje krpice!
Ja ću tebi tvoje.


Vasko Popa

причалица
08-05-2010, 11:44
Groteska

Zidajte hram
beo kao manastir
Nek seče u njemu Mesec sam
i plače noć i mir.

A na hram dižite crnu
sfingu naroda mog.
Nek se sve zvezde što jezde osvrnu
za osmeh čudovišta tog.

Zidajte hram
beo kao manastir.
Nek seče u njemu Mesec sam
i plače noć i mir.

U hramu nad Milošem i Markom
uokvirte zlatom na oltaru žarkom
pečate plave i rumene,
žute i crne i šarene.
Pečate plave i rumene,
žute i crne i šarene,
ljubičaste i zelene.

Pečate ustava i prava,
zakona i statuta,
privilegija hiljadu puta,
obećanja i fermana,
pohvala sa svih strana,
naroda mog:
da vidi Bog.

Zidajte hram
beo kao manastir.
Nek seče u njemu Mesec sam
i plače noć i mir.


Miloš Crnjanski

причалица
08-05-2010, 14:03
Noć u kojoj pljušte zvezde


Noćas se zvezde ore iz večnog mira svoda.

Kuda se ruše zvezde? Za lov im nemam mreže -
progutat će ih eter i beskonačna voda.
Ruše se zvezde u prostor sveta bez ravnoteže.
Ko da ga veže?

Što biva od mrtvih zvezda? Idu u dim, u paru?

Neće li nove zore pojesti opšta tama?
Neće li tkivo sveta propasti u požaru?
Ili će zvezde stići u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?

Gube se mahnite zvezde u tajne svemirske rupe.

Ja molim pravo na najmanje parče meteora.
Da ove strašne vatre u lobanju me lupe,
da leš moj plane u svetu lomaču odozgora,
smrt zvezdanoga stvora.

Tin Ujević

причалица
09-05-2010, 19:47
Visoko je moj prozorčić!
Ne doseže ga ni prst!
Na tavanski zid je Sunce
Bacilo s prozora krst.


Tanak krst prozorskog rama
Mir. - Za večna vremena.
Priviđa mi se: i sama
Na nebu sam sahranjena!


Marina Cvetajeva

причалица
09-05-2010, 20:02
PIJANSTVO

Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.

Vladislav Petković Dis

Bisernica
09-05-2010, 21:11
Pesma za nas dvoje
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?

Il' je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al’ ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući - prošla.

Ne znam.
Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.

Da, mora da je tako.

Miroslav Antić

Bisernica
09-05-2010, 21:13
Samoća

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
Da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da prebrodiš trenutak,
Jer trenutak je teži
I strašniji i duži
Od vremena i večnosti.

Miroslav Antić

Lilu
13-05-2010, 19:57
http://www.youtube.com/watch?v=K0N-iJgsPCM&feature=related

Lilu
13-05-2010, 20:01
http://www.youtube.com/watch?v=mCQfL4YW440&feature=related

kojote
24-06-2010, 18:10
Tuš

volimo da se tuširamo posle
(ja više od nje volim vruću vodu)
njeno lice uvek je blago spokojno
i ona prvo opere mene
nasapunja mi muda
digne ih
stisne,
zatim mi pere kitu:
"ej, ovaj je još krut!"
onda sapunja sve one dlake dole
pa trbuh, leđa, vrat, noge,
ja se kezim kezim kezim
a onda perem nju...
prvo picu, ja
stojim iza nje, kita mi je uz njeno dupe
i nežno sapunjam picino runo,
perem je maznim pokretima,
otežem možda više nego što je neophodno,
zatim prelazim na zadnji deo nogu, dupe,
leđa, vrat, okrećem je, ljubim,
sapunjam sise, sise i stomak,
prednji deo nogu, članke, stopala,
a onda picu, još jednom, za sreću...
novi poljubac i ona izlazi prva,
briše se, ponekad peva dok sam ja unutra
i puštam vruću vodu
uživajući u čudnoj ljubavi
a onda izlazim...
obično je popodne i tiho je,
oblačeći se, razgovaramo šta bi možda
trebalo da se uradi,
ali to što smo zajedno rešava veći deo toga,
u suštini rešava sve,
jer dokle god su te stvari rešene
u istoriji žene i
muškarca, svakom od njih je drukčije,
svakom je bolje i gore -
za mene, dovoljno je lepo da pamtim
mimo vojski što marširaju i konja što kasaju na ulicama
mimo sećanja na bol, poraz i nesreću:

Linda, ti si mi to donela,
i kada to uzmeš
učini to nežno i polako
kao da umirem u snu umesto u
svom životu, amin.


Čarls Bukovski

Lilu
24-06-2010, 18:13
lipicanerrrrrrrrrrrrrrruuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuuuuuuu

kojote
24-06-2010, 18:16
Odlepila si, šećeruuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu! :lol:

Lilu
24-06-2010, 18:17
pa kad sam tebe videla :bela:

Lilu
24-06-2010, 18:18
ugrisssstjuuuuuuuuuuuu teeeeeeeeeee :)

kojote
24-06-2010, 18:21
Dodirni me, ovlaš, usnama... Biće nam lepo, oboma. :)

Kovač
08-07-2010, 19:08
FUSNOTA O STVARANJA MASA

neki ljudi su mladi i ništa
više a
a neki ljudi stari i ništa
više
a neki ljudi ni stari ni mladi
i samo to.

i da muve nose
odeću
i sve zgrade izgore u
znatnoj vatri,
da se nebo zaljulja kao trbuh
striptizete
i sve atomske bombe
zaplaču,
neki bi ljudi bili mladi i ništa
više a
neki ljudi stari i ništa
više
a ostali bi bili isti
ostali bi bili isti.

ono nekoliko drukčijuh
dovoljno brzo uklanja
policija, ili njihove majke,
njihova braća, ostali; i
oni sami.

sve sto ostaje ono je sto
vidiš.

teško je.

Č.Bukovski

причалица
08-07-2010, 22:12
Voleo sam vas

Voleo sam vas; moja ljubav stara
Još uvek, možda, spi u srcu mome.
Al' zašto ona nemir da vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti vas njome.
Voleo sam vas nemo, beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomore boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
- Nek Bog da, tako drugi da vas voli.

A.S.Puškin

Pile
09-07-2010, 01:20
uvek uvek

So, so you think you can tell
Heaven from Hell,
Blue skys from pain.
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

And did they get you to trade
Your heros for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.
Wish you were here.

Only Marko now
09-07-2010, 13:22
Ahha!!! Paz sad!

Ima jedna krcma u planini,
vide joj se svetla,
nocu u dolini.
Ko to pali svece,
i po krcmi sece.
To je lepa Mara,
kci starog krcmara!

Pa mi zelja dodje,
sto u srcu krijem,
bona Maro ,
ja zbog tebe pijem!!!

etc.....

причалица
09-07-2010, 15:44
Ako jednom staviš na gramofon moje srce,
Čućes ono što sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zemlji,
Da li je tamo već i mozak čovečanstva?"
Javno iznosim rečenice kojima sam te osvojio,
Govoreći o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajući u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,

Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla žicom do tvojih usta
I telefonska mreža se pretvarala u krvotok,
Kao što se bolest pismom prenosi iz države u državu,
Kao što stotine koža ubijenih životinja čine tvoju bundu,
Kao što je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nešto veće od mene.

Ja, sin ženin, kćeri čovekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izleteće iz nje kamenje veće od naše planete,
Oko bivše zemlje ostaše kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porušenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,

Hoću da ispaštam, hoću da pokažem šta mogu da učinim za tebe.
Neka mi na leđa natovare betonsku kuglu,
Hoću da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kuću!
Neka poštari odbiju da ti uruče moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobraćaja i telefona.

Sve što je rečeno o budućnosti,
Da je rečeno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono što je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tuđim ženama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluća pod šlemom i pod punom ratnom spremom,
Jer ništa ne zaslužuje himne i toliku patetiku osim ljubavi

Zato što me voliš ja volim sve ostalo,
I nikome ne želim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bih se naživeo!
Dižem primitivnu buku kao što sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muškarac imao bih najboljeg druga!

Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka niče drveće koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridržava svojih oblika i granica,
Neka trešnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoće,
Neka se slonovi uvuku u mišje rupe!
Neka moju dušu grubo istovare na prvom đubrištu,
Neka najjači glasovi sruše sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kiše,
Neka sve ostane čisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te više voli!

Matija Bećković

Bisernica
10-07-2010, 11:20
D - mol


Odlutaš ponekad, i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dodje d mol.

Spusti se k'o lopov po žicama.
Ruke mi napuni tvojim sitnicama.
I teško prodje sve to.

Jedan d mol me dobije.
Kako odeš ti, u sobi je.
Glupi d mol uvek sazna kad je to.
Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tisinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d mol me razvali.
Neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to...
Šta je tuga za d mol?

Ponekad te nema i sasvim sam
Izmišljam način da malo smuvam dan,
Ali je lukav d mol.
Pusti da se svetla svud priguše,
Sačeka poslednje zvezde namiguše.
Vuče mi rukav: 'idemo.'

Plaši me on, gde si ti?
Hiljadu se stvari moglo desiti.
Glupi d mol sa kojim tugujem svu noć...
Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol.

Jedan d mol me razvali.
Neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to...
Šta je tuga za d mol?

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
I neke stvarčice od 'heredi' porcelana
I jedan pulover u kom si bila.

I ostala je ploča 'best of ry cooder'
I fina mala plava kutijica za puder.
I ja sam te ostao željan dok me bude,
Moja mila...


Djordje Balašević

Kovač
12-07-2010, 11:24
THOMAS STEARNS ELIOT

POSVETA MOJOJ ŽENI

Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje.
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misli iste misle bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.
Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš
Al' posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnosti tebi upućene.

Lilu
12-07-2010, 11:26
ovo je tvoj 600ti post... bas lepa pesma :)

kojote
12-07-2010, 13:17
Ženo,

kada mi plot zakriči, moja duša se pretvori u krv,

krv u

požudu; Ženo, hoću da ti ispijem kupu slasti, i da

kroz tebe

uđem u beskonačnost;

strasno - bolno, hoću da mi premre srce u trzanju

sladostrasti, kad me uzburka krv tvoja, ta vruća, ta slatka;

bezumna,

hoću da me bezumnog užariš, i da me

sagoriš

svojom ženstvenom vatrom, ploti moja;

hoću da me poljubiš samo jednom, plotski, dugo,

bolno, sva mirišući, dršćući, toplo, vlažno, slasno;

hoću moje lance, tvoje kose, duge, meke da raspustiš

kose,

da me zamrsiš u njih, nek mi se pomuti radost u

tmini

mirisa njezinih!

meda, hoću sočnost meda da ti ispijem sa usana,

s tih dozrelih,

s tih opojnih, bez ponosa da se pravim

pametan;

hoću tvoju manitu podatnost uzbješnjeloj krvi, tvoju

opijenost od moje muške mladosti;

hoću tvoje ludilo sreće od moga mesa, hoću tvoje

žensveno blaženstvo

da te savladam pobjednički;

hoću da me moćno tišti zbijenost tvoga tijela,

hoću da me

stegneš, u grču zagrljaja, kao udav janje;

hoću da nam se u vrućini strasti pomrači svijest,

i da budemo duboki kao zemlja,

kad postanemo jedno

hoću sirovu snagu tvoje ploti, ženo; hoću divlju

prijesnoću zbijenu u tvojim mišićima;

hoću da zatrepti meso tvoje, ploti moja, u groznici

mojih

živaca, koji kroz tebe hoće da stvaraju izvan sebe;

hoću da u času ujedinjenja zamirišu iz tvog tijela

peludni prašci, koje si prije kolutova godina njušila kao košuta

na Celebesu;

hoću da zavrišti plot u tebi, Ženo moja, i da

izbaciš

svoja zaboravljena krila, i rogove, ili pandže;

Ženo, Ženko, Žensko, neka me nestane u grču

životinje;

neka utonemo; hoću da se više nikad ne povratimo

iz suštine bića,

da više nikad ne vidimo dan, i da ne mognem

razlikovati

sebe od tebe, ili nas obadvoje od bića,

od velikog, vječnog, neponjatnog, koje od sebe

čini dušu,

od duše krv, od krvi požudu,

koje mi trepti u ploti uzavreloj, koje mi kriči

kroz muškost,

i koje te sili da mi se baciš u požar ploti,

Ženo!


Dimitrije Mitrinović

marlon
20-07-2010, 15:08
malo arhaicno kojo za moj ukus ali jako je i ubija.....



LUIZA A.C. Jobim

Rua
Espada nua
Boia no céu imensa e amarela
Tão redonda a lua
Como flutua
Vem navegando o azul do firmamento
E no silêncio lento
Um trovador, cheio de estrelas

Escuta agora a canção que eu fiz
Pra te esquecer Luiza
Eu sou apenas um pobre amador
Apaixonado
Um aprendiz do teu amor
Acorda amor
Que eu sei que embaixo desta neve mora um coração

Vem cá, Luiza
Me dá tua mão
O teu desejo é sempre o meu desejo
Vem, me exorciza
Dá-me tua boca
E a rosa louca
Vem me dar um beijo
E um raio de sol
Nos teus cabelos
Como um brilhante que partindo a luz
Explode em sete cores
Revelando então os sete mil amores
Que eu guardei somente pra te dar Luiza
Luiza, Luiza



Street.
A naked sword.
A buoy in the sky, huge and yellow
A moon so round
How it floats
Comes sailing over the blue of firmament
And in a still silence
A troubadour, head in the stars

Now listen to the song I wrote
To forget you, Luiza
I am just a pitiful amateur
In love
Apprentice for your love
Wake up, my Love
‘Cause I know underneath the snow lives a heart

Come closer, Luiza
Give me your hand
Your desire is mine, always
Come and exorcize me
Give me your lips
And the « confederal rose »
Comes and gives me a kiss
And a sun ray
Through your hair
Like a brilliant which, splitting light
Blows up in seven colors
Exposing then, the seven thousands loves
That I kept inside me, simply to give you, Luiza
Luiza, Luiza



http://www.youtube.com/watch?v=UT3VrFt1zLQ

softly
26-07-2010, 08:46
Ljubav je najveća obmana univerzuma

koja je uspjela da stvori i održi čovjeka...Rade Jolic

koga ne mrzi neka pronadje pesme ovog mladog pesnika

marabu
29-07-2010, 23:31
PESMA TEBI .........!!

Napisaću ti pesmu o tome
kako sam sama
i kako provodim dane,
napisaću ti pesmu
kako mi svakodnevno sve vise trebaš
i kako precrtavam dane
monotona i dosadna popodneva,
i još besanije noći ...

Napisala bih ti pesmu ali ne umem
da pronađem prave reči
ne umem rečima da iskažem bol
napisaću ti pesmu, ludo moja
o tome kako stalno mislim na tebe,
kako sam samo tvoja i kako ti
u svom pismu snova šaljem deo sebe ...

Ali ne umem da te dodirnem u pesmi
ne umem da dodirnem rubove tvojih usana
mozda te moja pesma i zaboli
i bojim se da je napišem
ali ona već noćima treperi u meni
i moli me da ti kažem
sve one reči bolne i nežne
koje se rađaju u mojoj glavi ...

Ali kako da ti napisem broj svojih suza
kada to ni sama ne znam
kako da ti opišem svoju ljubav
kada ona ni u tri knjige ne bi stala
i reci mi, najlepše moje
kako da to napišem najlepsu pesmu o ljubavi
kada si to ...u stvari ti
sve ono sto mi treba
sve ono sto volim ... i sto me boli...

Ipak, pokušaću da ti napišem pesmu
o najlepšem delu moga života
o jednom prohladnom aprilu
o tamnim očima koje vidim i kada zažmurim
napisaću ti najlepše reči koje znam
ali sve je to nista, preema vatri
sve je to samo jedan dim ...

Jer, jedino što uvek želim je
da dodirnem tvoje srce
jedino što želim je da shvatiš
sve ono što nisam napisala
sve ono što sam prećutala
jer, neću da budim čežnju i stvaram bol …


I evo, napisala sam ti pesmu mada,
jedino što sam želela u ovom trenu
je da ti kažem da te volim
i da to čujem od tebe …....!!


***

marlon
31-07-2010, 21:10
da nisam zena izo bi ovaj keks... predivno... secam se ove pesme odnekud

marabu
01-08-2010, 00:09
... secam se ove pesme odnekud

......sumnjam marlon (zeno) !!,,.... mozda ima nesto slicno (kao i pre par godina slicna ali ne i ista .... pesma od grupe -> Azra !)
medjutim , stih je unikatan...
A da me se ne bi ,, nacelo ,, ....evo jos jedan lep stih ....za (zenu)...marlon ....


,,,a kada se budemo sreli
prodji i ne reci nista... cuti,
pravi se da ne vidis
trzaje tela, pogled vreli,
ni suzu koja mi oko muti ...

Prodji ako se ikada sretnemo,
ostavi meni sve uspomene
neka ko plima navale,
i neka me boli secanje
samo prodji pored mene
dok te moje ruke nisu zvale ...

Idi od mene daleko, daleko,
da ne vidis nikad jesen
u mojoj kosi,
ni oko kako rosi,
neka taj susret bude za mene melem,
i da ne boli ostro, nego meko
...samo nezno i meko ..... !!

***

marlon
01-08-2010, 01:12
fala lepo draga moja setih se de sam ovo video mislim da bese city forum il tako nekako jos davno...

marabu
01-08-2010, 15:19
...Dabome!!,,...i ne samo tamo!Ima to po celom net-u ...i pise : " Nepoznat autor " http://razbibriga.net/imported/2010/08/wink-1.gif

Citat marlon : > fala lepo draga < ... Nema na cemu http://razbibriga.net/imported/2010/08/TANJA_34-1.gif ... molim i drugi put http://razbibriga.net/imported/2010/08/650712-1.gif ....

marlon
03-08-2010, 05:14
joao gilberto... estate



Estate
You bathe me in the glow of your caresses
You turn my timid no's to eager yesses
You sweep away my sorrow with your sigh

Estate
Oh how your golden sunlight bends the willow
Your blossoms send their perfume to my pillow
Oh who could know you half as well as I

Always feel you near me
In every song the morning breeze composes
In all the tender wonder of the roses
Each time the setting sun smiles on the sea

Estate
And when you sleep beneath a snowy cover
I'll keep you in my heart just like a lover
And wait until you come again to me

Estate

Bisernica
03-08-2010, 22:10
Otkide se


Jedna mis'o, kao munja,
Tako brza, tako sjajna,
Otkide mi s' ispred duše
I postade duši tajna.

Ka' da ode uvis gore -
Ne da s' videt oku mome;
Ja osećam bol otkida
I žalim za njome.

Hoćeš mi se ikad vratit,
Da te bolje čuvam tade,
Misli moja... ili željo...
Il' spomene... šta bijade?

A ona mi kanda šapće
Kroz tišinu blage noći:
neću ti se nikad vratit' -
Ti ćeš k meni doći.

J.J.Zmaj

Bisernica
03-08-2010, 22:12
Tajna

Kad minu mesec žut za kosama,
Tada s nebeskih crnih ledina, -
Kao kap pade ta reč jedina:
Tad pojmih šta je moja osama...
I pojmih kao otet čarima,
Šta znači strah moj među stvarima.

Razvije jutro kao plamene,
Hiljadu belih krila po moru,
A svetom zemljom prospe znamene,
I reči svud po belom mramoru.
Tad su pred tajnom što je morila,
Sva usta stvari progovorila.

Tvorče, kroz oluj i kroz ćutanje,
Slušam sve tvoje sjajne glasove;
A čekam kad sve mineš putanje,
Poljem kroz naše svete klasove,
Kraj puta k meni, atomu skrivenom,
Da priđeš u te časove:
I osloviš me pravim imenom.

J.Dučić

marabu
06-08-2010, 13:38
http://razbibriga.net/imported/2010/08/2i9hxdt-1.jpg


Rec mozes ispisati, procitati, cuti, neki put
je i tuznu izbrisati ALI rec mozes i dodirnuti ...
Ali samo onda kad (se) prvo (pre) pustis
da te sama rec dotakne ....

Pusti mi da te dodirnem svojim recima
a koje su moje ruke... ispruzene tebi...
Dopusti i prepusti se tom dodiru jer
tada ces tek` osetiti mene i moju nutrinu...
Tada ces naslutiti ono sto jesam s`tobom
....jedan somotni dodir mog zivota .....

***

Kovač
09-08-2010, 19:55
Ovo mi je prisapnula jedna dugorepa ptica,
Brbljiva, sveznajuca, prozracna kao svetlost.
Hoces li da cujes caroliju, prisapnula je cucuravo
I dotakla mi kljunom rame I kraicak uha.
I rekla mi je caroliju; najvaznije na svetu – to je;
Umeti videti vetar I cuti sneg kako pada,
Umeti dotaci sumrak na prvom uglu,
I osetiti na usni zeleni ukus mesecine

Ja se samo osmehnuh lepoj dugorepoj ptici,
Jer i ja imam caroliju, najvazniju na svetu – to je:
Videti necije lice i cuti neciji govor
I dodirnuti rukom neciju ruku i kosu
Onda – kad vise nikog nemas,
Kad si ostao sam,
Kad jedno veliko leto napusta ove ulice
I ostavlja za sobom zute pecate lisca
Po trotoarima
U krosnjama
I u secanju.

M.Antić

Kovač
10-08-2010, 17:21
Pronadjes negde nekakvog Misu,
nekakvog Gorana,
Dragana,
Svetu,
pronadjes drugare nalik na sebe
i stanes tako i ne verujes
da ima neko kao ti - isti,
na ovom drukchijem svetu.
I nista ne mora da se kaze.
Sve se unapred zna i razume.
Mozda te neke Mire sad traze.
Mozda Gordana neka ne ume
bez tebe,
Jelene,
Milice,
Vide,
do nekog ogromnog sunca da ide.
I ne znas koliko kao ti - takvih
veceras ponovo nekog nemaju.
I ne znas koliko kao ti - istih
za susret sa tobom bas sad se spremaju.
I ne znas ko su to, kao ti - divni
i sto su jastuke suzama vlazili.
A lepo ste se mogli sresti
samo da ste se malo potrazili.
I kreces u zivot s pogresnim nekim.
S drukcijim nekim.
Nekim dalekim.
A Boris,
Vera,
Vladan
i Tanja
jos uvek samo tebe sanja

Oko
11-08-2010, 14:30
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

Oko
11-08-2010, 14:31
Ovo nije ispovest.
ovo je gore nego molitva.

hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vracam.

hiljadu puta od jutros
ja se ponovo plasim
za tebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat
ko zna kakvim ljudima.

da li sam jos uvek ona mera
po kojoj znas ko te boli?
po kojoj znas koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?

ona mera po kojoj znas ko te otima,
a ko placa?

da li sam jos uvek
medju svim tvojim zivotima
onaj komadic najcistijeg oblaka u grudima,
i najkrvavijeg saca?

Oko
11-08-2010, 14:39
Ne mogu ni da zaspim,
a ni da se probudim.
Jedino tebe nema,
a samo ti postojis.
Lepse je biti pesma nego pesnik,
a biti ti,
vise od oboje.

M.Beckovic

Oko
11-08-2010, 14:40
Lisi me vida: gledacu tvoj lik,
zapusi usi moje: slusacu te,
onemi me: al zvacu te kroz krik,
bez nogu jos cu k tebi naci pute.
Slomij mi ruke: hvatacu te srcem;
zaustavis li srce meni, sam
moj mozak tad ce kucati i bdeti,
a ako mi i mozgom uzgas plam -
na krvi svojoj ja cu te poneti.

RILKE

Oko
11-08-2010, 14:44
Ženo,
kada mi plot zakriči, moja duša se pretvori u krv,
krv u
požudu; Ženo, hoću da ti ispijem kupu slasti, i da,
kroz
tebe uđem u beskonačnost;

strasno - bolno, hoću da mi premre srce u trzanju
slado -
strasti, kad me uzburka krv tvoja, ta vruća, ta slatka;

bezumna, hoću da me, bezumnog, užariš, i da me
sagoriš
svojom ženstvenom vatrom, ploti moja;

hoću da me poljubiš samo jednom, plotski, dugo,
bolno, sva
mirišući, dršćući, toplo, vlažno, slasno;

hoću moje lance, tvoje kose, duge, meke da raspustiš
kose,
da me zamrsiš u njih, nek mi se pomuti radost u
tmini
mirisa njezinih!

meda, hoću sočnost meda da ti ispijem sa usana,
s tih dozrelih,
s tih opojnih, bez ponosa da se pravim
pametan;

hoću tvoju manitu podatnost uzbješnjeloj krvi, tvoju
opijenost od moje muške mladosti;

hoću tvoje ludilo sreće od moga mesa, hoću tvoje
žensveno
blaženstvo da te savladam pobjednički;

hoću da me moćno tišti zbijenost tvoga tijela,
hoću da me
stegneš, u grču zagrljaja, kao udav janje;

hoću da nam se u vrućini strasti pomrači svijest,
i da
budemo duboki kao zemlja, kad psotanemo jedno ili troje:

hoću sirovu snagu tvoje ploti, ženo; hoću divlju
prijesnoću zbijenu u tvojim mišićima;

hoću da zatrepti meso tvoje, ploti moja, u groznici
mojih
živaca, koji kroz tebe hoće da stvaraju izvan sebe

hoću da u času ujedinjenja zamirišu iz tvog tijela
peludni
prašci, koje si prije kolutova godina njušila kao
košuta
na Celebesu;

hoću da zavrišti plot u tebi, Ženo moja, i da
izbaciš
svoja zaboravljena krila, i rogove, ili pandže;

Ženo, Ženko, Žensko, neka me nestane u grču
životinje;
neka utonemo; hoću da se više nikad ne povratimo
iz suštine bića,

da više nikad ne vidimo dan, i da ne mognem
razlikovati
sebe od tebe, ili nas obadvoje od bića,

od velikog, vječnog, neponjatnog, koje od sebe
čini dušu,
od duše krv, od krvi požudu,

koje mi trepti u ploti uzavreloj, koje mi kriči
kroz muškost,
i koje te sili da mi se baciš u pozar ploti,

ŽENO!

Dimitrije Mitrinović

kojote
11-08-2010, 14:51
Hahah, jos uvek koristis moj prepis ove legendarne pesme, Divlja Zeno! :heart: :kojote:

Oko
11-08-2010, 14:52
Ovako sam nasla na netu, ne znam o cemu pricate.

kojote
11-08-2010, 15:01
Pricam o tome da sam neke 2005. godine, na jednom Forumu na slovo K, prekucao Dimitrijev tekst sa malim izmenama, tako da se na nekolliko mesta razlikuje od originalnog teksta. Zatim sam velikim slovama naglasavao mesta u pesmi, koja su tada meni bila jako bitna... Naime, tekst ove pesme objavio sam u okviru istoimene teme koju sam posvetio jednoj devojci, i koja se i danas nalazi na istom mestu. Tekst je veoma prepoznatljiv, slozicete se. Ako prestanete da kolutate ocima, mogu vam reci u kojim se delovima (ima ih tacno sest) ovaj teks razlikuje od originalnog teksta Mitrinoviceve pesme. :kojote:

Man
11-08-2010, 15:02
nije to divlja kojote ;) malo si se prebacio :kojote:

Oko
11-08-2010, 15:07
Pricam o tome da sam neke 2005. godine, na jednom Forumu na slovo K, prekucao Dimitrijev tekst sa malim izmenama, tako da se na nekolliko mesta razlikuje od originalnog teksta. Zatim sam velikim slovama naglasavao mesta u pesmi, koja su tada meni bila jako bitna... Naime, tekst ove pesme objavio sam u okviru istoimene teme koju sam posvetio jednoj devojci, i koja se i danas nalazi na istom mestu. Tekst je veoma prepoznatljiv, slozicete se. Ako prestanete da kolutate ocima, mogu vam reci u kojim se delovima (ima ih tacno sest) ovaj teks razlikuje od originalnog teksta Mitrinoviceve pesme. :kojote:


Ja sam ovu pesmu zaista nasla na netu i svidela mi se. Ja se Vama izvinjavam, potrazicu original, pa cu zameniti.

Mr.OneTwo
11-08-2010, 15:11
Marijuana
Cocaina
Eroina
Crack
Hashish
Fumo
Ketamina
Anfetamina
Bombe!!

kojote
11-08-2010, 15:12
Ok, nije Divlja, ali sam tekst pesme otkucao licno ja. Treba li to da dokazujem? :kojote:

Uostalom, dovoljno je da se vratite samo dve strane unazad. Na ovoj istoj temi,
naci cete istu ovu pesmu, koju sam i ovde prekucao, opet sa par razlika od originalnog teksta.
Uzgred, Divlja je mnogo volela ovu pesmu i mene. Kaze da nikada nije cula nekoga ko je bolje, sa vise strasti recituje, od mene.
Ako zelite, dokazacu vam i ovu svoju tvrdnju. :kojote:

Oko
11-08-2010, 15:13
Požar ploti

Ženo,
kada mi plot zakriči, moja duša se pretvori u krv
Krv u požudu.
Ženo, hoću da ti ispijem kupu slasti
i da kroz tebe udjem u beskonačnost.

Strasno- bolno hoću da mi premre srce
u trzaju sladostrasti
Kad me uzburka krv tvoja
ta vruća, ta slatka, bezumna.
Hoću da me bezumnog užariš
i da me sagoriš svojom ženstvenom vatrom,
ploti moja.

Hoću da me poljubiš samo jednom,
plotski, dugo, bolno
sva mirišući, dršćući toplo
vlažno , slasno
Hoću moje lance, tvoje kose
duge , meke da raspustiš kose
da me zamrsiš u njih,nek mi se pomuti radost
u tmini mirisa njezinih.

Meda, hoću sočnost meda da ti ispijem
sa usana
s tih dozrelih, s tih opojnih
bez ponosa da se pravim pametan.

Hoću tvoju manitu podanost
uzbješnjeloj krvi
Tvoju opijenost od moje muške mladosti.

Hoću tvoje ludilo sreće od moga mesa
Hoću tvoje ženstvo
blaženstvo...
Da te savladam pobjednički.

Hoću da me moćno tišti
zbijenost tvoga tijela,
hoću da me stegneš
u grču zagrljaja, kao udav janje.

Hoću da nam se u vrućini strasti pomrači svijest
i da ,budemo duboko kao zemlja,
kad postanemo jedno ili troje.

Hoću sirovu snagu tvoje ploti, ženo.
Hoću divlju prijesnoću
zbijenu u tvojim mišićima.
Hoću da zatreperi meso tvoje, ploti moja,
u groznici mojih živaca
koji kroz tebe hoće da stvaraju
izvan sebe.

Hoću da u času ujedinjenja
zamirišu iz tvog tijela
peludni prašci
koje si prije kolutova godina
njušila kao košuta na Celebesu.

Hoću da zavrišti plot u tebi, ženo moja
i da izbaciš svoja zaboravljena krila
i rogove ili pandže.

Ženo, Ženko, Žensko,
neka me nestane u grču životinje.
Neka utonemo.
Hoću da se nikad ne povratimo iz suštine bića,
da više nikad ne vidimo dan,
i da ne mognem razlokovati sebe od tebe
ili nas obadvoje od bića,
od velikog, večnog, neponjatnog,
koje od sebe čini dušu
Od duše krv,
od krvi požudu
koja mi treperi u krvi uzavreloj
koje mi kriči kroz muškost
i koja te sili da me baciš
u požar ploti,

Ženo!

Dimitrije Mitrinović

Kovač
11-08-2010, 15:13
Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

D.Cesaric

Mr.OneTwo
11-08-2010, 15:14
Ok, nije Divlja, ali sam tekst pesme otkucao licno ja. Treba li to da dokazujem? :kojote:

Uostalom, dovoljno je da se vratite samo dve strane unazad. Na ovoj istoj temi,
naci cete istu ovu pesmu, koju sam i ovde prekucao, opet sa par razlika od originalnog teksta.
Uzgred, Divlja je mnogo volela ovu pesmu i mene. Kaze da nikada nije cula nekoga ko je bolje, sa vise strasti recituje, od mene.
Ako zelite, dokazacu vam i ovu svoju tvrdnju. :kojote:

hocemo!
daj dokaz ili zauvek cuti! :mrgreen:

Oko
11-08-2010, 15:14
Ok, nije Divlja, ali sam tekst pesme otkucao licno ja. Treba li to da dokazujem? :kojote:

Uostalom, dovoljno je da se vratite samo dve strane unazad. Na ovoj istoj temi,
naci cete istu ovu pesmu, koju sam i ovde prekucao, opet sa par razlika od originalnog teksta.
Uzgred, Divlja je mnogo volela ovu pesmu i mene. Kaze da nikada nije cula nekoga ko je bolje, sa vise strasti recituje, od mene.
Ako zelite, dokazacu vam i ovu svoju tvrdnju. :kojote:

ja Vama verujem...

kojote
11-08-2010, 15:16
Ja sam ovu pesmu zaista nasla na netu i svidela mi se. Ja se Vama izvinjavam, potrazicu original, pa cu zameniti.
Hahah, ocigledno se nismo najbolje razumeli, malena. Nisam protestvovao, zaboga, izrazavao sam svoje divljenje prema tebi!
Oprosti ti meni, sto sam te zamenio sa jednom meni dragom osobom, i sto sam uspeo da te zbunim.
Ne treba da menjas tekst, odlican je, ovakav kakav je. Seceru. :kojote:

Oko
11-08-2010, 15:18
Oh, dobro je onda :)

Man
11-08-2010, 15:22
najbolje kojo da dovedeš divlju da nam ona kaže :pusi:

kojote
11-08-2010, 15:25
Nema nista od toga, Man.
Ta nije Divlja budala ko ja, da ovde rasipa svoje raskosno poprsje... pardon,
svoj raskosan talenat. :pusi: :lol:

Bisernica
12-08-2010, 06:26
Tema se zove "Uz koje stihove odlepite..."
Molila bih da ne spamujete temu.
Raspravu možete voditi na pp.

Grešio sam mnogo

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Duško Trifunović

Bisernica
15-08-2010, 16:34
Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažiti neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujević

Kovač
15-08-2010, 19:03
Obicnoj Prostitutki

Budi sabrana - sa mnom mozes biti mirna -
ja sam Volt Vitman, slobodouman i bujan kao priroda.

Dok te sunce ne odstrani, ni ja te necu oterati.
Dok ti vode ne uskrate blistanje i sustanje,
nece ti ni reci moje uskratiti blistanje i sustanje.

Moja devojko, ugovaram s tobom sastanak,
i obavezujem te da se pripremis,
da budes vredna mene.
Obavezujem te da budes strpljiva i savrsena,
Dok ja ne dodjem.

Do tada, pozdravljam te znacajnim pogledom,
da me ne zaboravis.

Volt Vitman

Kovač
15-08-2010, 20:43
Poeziju više niko neće pisati - Matija Bećković

Poeziju više niko neće pisati
Opevani predmeti napustiće pesme
Nezadovoljni kako su do sada tumačeni i
prepevavani.

Sve što je bilo predmet poezije
Ustaće protiv nje i njenog kukavičluka!
Stvari će same izražavati nešto od onoga što se
nisu usudili pesnici.
More – stara lektira pesnika zauvek će
napustiti poeziju
I vratiti se svome grobu u kome je odraslo.
Zalazak sunca izblamiran u pesmama,
Zvezdano nebo dovedeno do kiča,
Dići će ruke od poezije!
Ruže insistiraju na svojoj boji
I neće pristati na prevrtljivost pesnika.
Reč sloboda će pobeći iz poezije i vratiti se
svome značenju
Pesnici neće imati jezika na kome bi pevali.
Izmedju poezije i pesnika neće biti nikoga
I pesme će tada napasti pesnike,
Tražeči od njih da ispune obećanja.
Pesnici će pokušati da izmaknu ispred onog što
su rekli,
Ali će ih stići ono što su izmišljali i
predvidjali.
Poezija će tražiti njihove živote
Da bi njene metafore bile istinite i potvrdjene.

U novim generacijama:
Niko po tu cenu neće hteti da bude pesnik,
A pesnik se ne može biti drukčije u tolikoj laži.
Budući pesnici radiće pametnije poslove.
Slobodni čovek neće pristati da piše pesme
Da bi zbog toga bio pesnik,
A pesnik se ne može biti drukčije.
Drvo, dojučerašnji simbol u poeziji,
Zapevaće na trgu o svojoj mračnoj prošlosti
I niko neće moći da ga zameni
Jer zna o sebi bolje od ikoga!
Pravi pesnici će biti protiv poezije,
A pravi pesnici svuda u svetu misle istu misao.
Zbog ugleda u očima pravih pesnika,
Poeziju više niko neće pisati.

Bisernica
16-08-2010, 06:04
Pomislim nekad na bivsa jutra,
na bivse ljude i bivsa mesta,
al' put me vodi samo u sutra.
zivot je jednosmerna cesta.

Pamtim detinjstvo. Dom. Svaki kutak.
krov posle kise crven ko kresta.
ne mogu tamo ni na trenutak.
zivot je jednosmerna cesta.

Secam se svoje ljubavi rane.
Poljupca prvog u senci bresta.
Ne mogu nazad u sretne dane.
zivot je jednosmerna cesta.

Svi idu dalje, i ja sa njima.
zivotni pravac moram da pratim,
a toliko divnih casova ima
u koje zelim da se vratim.

U svoju proslost ne mogu stici
sve da pozivim godina dvesta.
Na drugu stranu uvek cu ici.
zivot je jednosmerna cesta.

Jadranka Stojaković

Bisernica
24-08-2010, 07:24
Nikada nisam bila dovoljno mudra
da shvatim kako se ljubavlju trguje
pa da uzmem samo koliko mi sleduje...
Ja moram da volim
bez izuzetka,
bez kraja i početka.
Umem da ti provučem
poljubac kroz običnu reč,
i da uzdignute glave izgubim meč
onda kada moje reči
ne ostavljaju traga u tvojim mislima...
Da još uvek postoje pisma,
volela bih te u pismima...

Ni jato ptica ne može da stvori
takvu melodiju
kao kad se naša tišina
prostorom zaori...
I raduj se tome,
to je privilegija Bogova,
kad se koplja na meni slome,
kad ostanem bez rime i slogova
još samo jedan stih
ostaće u mojim mislima...
Stih o tvojim mislima
i osmesima
i poljupcima...

Znaš dobro o čemu pevam
i koji mi strah srce steže...
Da ne postoji baš ništa
što bi u svemiru
zanavek moglo da nas veže,
osim možda par reči
i par nepravilnih rima...
Samo tu me ima,
i tu još jedino dišem...
Zbog toga danas tugujem,
i tome se radujem...
Ustvari,zbog toga i pišem...
Samo zbog toga.


Marina Živković

Oko
24-08-2010, 20:03
Naposletku
Ti si dobro znala ko sam ja
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za to cak brsljan ne hvata
Zalud izguzvana svila
To je tako
Ne pravi od tuge nauku
Mani svetlo na siedecem bregu
Okopnice moj otisak na tvom jastuku
Kao "jezuska" u snegu
Razbicu gitaru
Crn je mrak ispunjava
Odavno se svoje pesme bojim
Pomera u meni one gene dunava
Pa ja tecem i kad stojim
Ali opet
Dal' bi ikad bila moja ti da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da bas ne umem novce brojati
I da je nista sve sto nudim
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac
Brosic sto se tesko pribada
Da me moze oduvati najblazi nemirac
Da cu u po reci stati
Da se necu osvrtati
Nikada
Redas po vitrini fini porculanski svet
Al' ja sam figurica bez ziga
Pazi
To je bajka sto ti pada na pamet
Fali ti bas ovaj cigan?
Tek u jesen otkriju se boje krosanja
Sve su slicne u leto zeleno
Naposletku
Ti si dobro znala ko sam ja
Cemu suze lepa zeno?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac
Moj je sesir satra pomicna
Usne, tice-rugalice
A u oku tajac
Da sam kaput sa dva lica
Da sam gospo'n propalica
Obicna
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac
I da je nebo moje livada
Da me moze oduvati najblazi nemirac
Da cu u po reci stati
Da se necu osvrtati
Nikada

Bisernica
28-08-2010, 06:28
Putnik

Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

Još noćišta nisam našo!
Sjever brije s snježnog brijega,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!

Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!

Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!

Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi sinko od matere,
Koja mekan krevet stere
Tebi usrjed svoga krila!

Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne idi od krova očinoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" -

Govoreći sobom tako,
K kolibici jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.

Otvarajuć sve polako,
Pitajuć se: tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!"

Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
Noć me 'e stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

Drugi konak gdje bih našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.

Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!"

""Primila bih tebe rada;
Ali vidiš da spavaju
Ovdje sinka tri i ćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!""

"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile,
Dok zagrije danak Božji,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!"

""Vatra mi je zapretana,
Drvah ne imam skoro ništa,
Ovo malo, što je unutra,
Treba mojoj djeci sutra
Kad se skupe kod ognjišta!""

"Za tuđinca ništa nemaš,
Tuđa majko, kad te moli,
Tuđe dijete tvoje nije!" -
S tim mu grozne suze dvije
Niza lice kapnu doli.

"Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da počine,
Da si teško breme skine?
Gdje je tvoja domovina?!"

Ko da su mu zmije ljute
S ovim riječ'ma srce stisle,
Ukočeni putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misle.

Ali oči uzdignute
K strani glede - ah onamo!
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tam' ga želja nosi - tamo!

"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije;
Domovino, majko srjeće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije!

Primi opet svoje dijete,
Dovijeka će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grob mu kiti!

Petar Preradović

Bisernica
06-09-2010, 20:26
Ne boj se, tu sam



Toliko sam te nosila svuda
da više nema mesta gde nismo zajedno
pesmom sam te zagrtala
kroz smežurane puteljke suncokreta

unila s pažnjom i ljubavlju
kroz kišu kosu zabacivala ponosno
vičući tvoje ime,
davala vetru da ti nosi moja šaputanja
da li me čuješ
da li me čuješ
rasle su pesme i tvoje godine nadolazile u meni
da bih između kažiprsta i palca
onemoćala od čežnje i vrtoglavice
pominjala ukus tvojih usana, slučajno slanih
nad svetom koji je tek polazio da hleb
svoj razdanji
grlice su s krova svanjivale u mom dvorištu
meko mi glavu uz obraz trljale
pa tebi na ruku sletale
ta ruka na željezu vidim je u kestenju
koje pršti kroz kišu
volela sam topla kroz gusti zrak u kojem
padaju kestenovi
uvek ispočetka
govorila sam ne boj se, tu sam
ostajem uvek ista kao u pismima

jesen je, opet padaju grlice u krugu
ostavljene ptice sumnjaju u pravičnost onih
što već putuju
da li će ih sačekati
kroz zimu i osmehe pokojeg zaostalog lista
pod strehom
tražeći blizinu sveta neke uboge porodice
sa žutim fenjerom
koja još ume i razume ljubav

jesen je,
i sve počinje da studi kroz sitne praporce kiše
teku vinogradi usput
dok se kestenje namešta u šaci zgodnije

jesen je, ja ti pišem ponovo
kako će i oktobarske kiše one tople
i pogdekad leto u slučajnom dodiru kragne
u skretanju iza ugla
u senkama što s večeri rastu ispod lišća
... i tako jesen putuje fijakerom
dok leto dogoreva nad zadnjim točkom u
lampašu
a kestenje počinje da diše otvarajući se...

P.S. pominješ li me nekad
s ljubavlju i poverenjem
pred spavanje?

Marija Šimoković

Bisernica
07-09-2010, 19:51
...Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti, svirepa vladarko, moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv...

Tagore

причалица
10-09-2010, 21:18
VIĐENJE

Noćas kada sam ja spavati hteo,
Željan da telo umorno odmaram,
Duh stare sreće obuze me ceo,
I ja sam poš’o srce da otvaram.

Iz snova prošlih, prijatnih ko duge
Nisam video ovaj život grubi,
Već moje nebo, moj zavičaj tuge
I tebe s vencem što ti kosu ljubi.

I tebe s vencem. A tuga se splela
U tajnu želju, punu nežne tame,
Koja ti skriva lice sve do cela,
Pod kojom misliš, nepomična, nema.

Pojava tvoja pričaše mi kako
Patiš, zajedno s pogledom ti holim:
Ja sam te gled’o i zanesen tako
Šaptao da te ko smrt svoju volim.

Noć je spavala pokrivena mirom,
Mrak se širio ko more duboko,
A ja sam budan, s tobom i sa lirom,
Doček’o zoru, ne sklopivši oko.

Danas sam šet’o ulicama tužan,
Svaki mi korak beše prava beda:
Znam da izgledah tada vrlo ružan,
I tebe spazih, ti si bila bleda.

V. P. DIS

причалица
10-09-2010, 21:23
PIJANSTVO

Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.

V.P. DIS

причалица
10-09-2010, 21:25
STARA PESMA

Za mnom stoje mnogi dani i godine,
Mnoge noći i časovi očajanja,
I trenuci bola, tuge, greha, srama
I ljubavi, mržnje, nade i kajanja.

Sve to stoji na gomili trenutaka
U neredu, po prošlosti razbacano,
Dok nju vreme vuče nekud, nekud nosi
I odnosi bez otpora i lagano.

Nemam snage da se borim sa vremenom
Da odbranim, da sačuvam, ne dam svoje,
Nego gledam čega imam, šta je bilo:
I sve više, ništa više nije moje.

Kao miris, kao zraci, kao tama,
Kao vetar, kao oblak, kao pena,
Odvojeni dani, noći, lebde, kruže
I prilaze u obliku uspomena.

Al' kad mis'o i sećanje budu stali,
Onda kud će i kome oni poći?
Onda kud će da iščeznu i da odu
Uspomene, moji dani, bivše noći?

Pa kud idem, da li idem, je l' opsena?
Ko me goni, koga nosim, pre i sada?
Za mnom stoji čega nemam, a preda mnom:
Mrtva prošlost sa životom pokrivena.
Dok budućnost polagano pokrov skida,
Nje nestaje i u prošlu prošlost pada.

V. P. DIS

причалица
10-09-2010, 21:29
UTEHA

Misao se gubi, nestaje i tone
u dolini plača, gde se nada kupa,
gde stradanja žive, gde se suze rone
i gde točak patnji klopara i lupa.

I dok miso spava, klonula, u miru,
izvija se ljubav na krilima noći,
i sa sobom nosi razlupanu liru,
i kreće se, čebdi po mojoj samoći.

Kao eho sreće, bez šuma i glasa,
preko tajnih snova visinama stremi,
kao zora nebom zračno se talasa,
kao veče u noć gubi se i nemi.

I trag joj ostaje, i slika se stvara:
Nebo plavo, vedro, kao njeno oko,
pogled koji priča, teši, razgovara,
pojima i voli i gleda duboko.

Ja osećam dušu i svoju i njenu:
Obe, večne, stoje na jednom osmehu,
na jednom prostoru, u dalekom vremenu,
koje katkad stupa i šapće utehu.


V. P. DIS

причалица
10-09-2010, 21:34
NIRVANA

Noćas su me pohodili mrtvi.
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

Noćas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Noćas me je pohodila sreća
Mrtvih duša, i san mrtve ruže,
Noćas bila sva mrtva proleća:
I mirisi mrtvi svuda kruže.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrću zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve što je postojalo ikad,
Svoju senku sve što imađaše,
Sve što više javiti se nikad,
Nikad neće - k meni dohođaše.

Tu su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblika, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, k'o kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na budućnost, na prostor daleki,
Na ideje, i sve misli nove.

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

V. P. DIS

tol
11-09-2010, 09:44
Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!


M.Bećković
:srce:

tol
11-09-2010, 16:59
Naravno..SVE..od Amike...

"Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
Usne su tu da se nešto ša'ne
u jedno ustreptalo veče,
i da te prvi poljubac posle
Celog života pomalo peče!"
MikaA

softly
12-09-2010, 09:18
POSTOJANJE

Tvoje postojanje budi
Uspavanu buru u meni
Otkrivaš osmeh skriven u mom telu.

Dolaziš lud – kao planinski vetar
Koji mi mrsi kosu.

Leto je ostavilo traga tamneci mi kožu
Menjajuci mi stari izgled
I u meni se radja novo lice,
Novo postojanje.

ŠPANSKA GITARA

Šta kazuju zvuci tvoje gitare
Posle ponoci?

Šta kazuju tvoji prsti koji diraju dušu
Posle ponoci?
Šta kazuju moji prsti koji doticu daljinu
Dodirujuci dušu koja je dotakla moj duh
Kroz tvoje prste koji sviraju na mojoj gitari
Posle ponoci?

Prošlo je mnogo dana, još uvek
Zvuci tvoje gitare me vode
Do prvog svetla zore.

Tada se horizont ispunjava tugom
Tragajuci za nestaqlom dušom
Koja se pojavila kao prividenje
Te daleke ponoci

Sa zvucima tvoje gitare
Što su dodirnuli moj duh,
Razgovarali s mojom dušom.





SUNHULA

Glave nezašticene
Od letnje žege
Mlitavo opuštenih ruku
Sunhula se uputila
Ka sredini dvorišta.

Ka zapaljenim komadima drveta
... to je bila vatra za pranje rublja.
S mirisom sapuna
I sapunjave vode
Dimom koji uzmice.

Ona s palicom kao general
Udara po vešu koji se kuva
U kazanu
Na okrugalom postolju.

Brzim i mahnitim pokretima
Sunhula pere veš
Koji se predaje u njenim rukama.

Kada padne noc puna raznih isparenja
Sunhulino telo se iznova povuce
Kao što lebde i gasnu iskru žara
Sve dok ne utrnu na kamenim plocama dvorišta


RECI

Reci se pretvaraju u
Klupko vune.

Ja ih param
Premotavam
Sve dok ne izgube znacenje.
Ponovo ih mesim
I one se nanovo radaju
Kao moj hleb
Moje vino
Bore vremena zauvek su izbrisane s njihovog lica.


Biljke selice

Uvek iste stepenice
Isto more na krovu
I sunce razara.

Ne dozvoli da te strah suviše voli
Mi smo kao nomadi
Kao biljke selice
Koje dolazeći iz bezimenog mesta
Idu u nigdinu.

MARGALIT MATITIJAHU

Bisernica
12-09-2010, 10:29
Ne pitaj više

Ne pitaj više zasto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i Mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.


Vesna Parun

Rade Jolic
12-09-2010, 12:03
Ljubav je najveća obmana univerzuma

koja je uspjela da stvori i održi čovjeka...Rade Jolic

koga ne mrzi neka pronadje pesme ovog mladog pesnika

Ja sam Rade!!! A ko je pronasao moje pjesme? Hvala

Rade Jolic
12-09-2010, 12:09
Ako nekog zanima moju zbirku pjesama IZNENADI ME , moze je pronaci u elektronskoj formi na sajtu *****************
Kome se nesto dopadne, neka mi se javi!!! jolicrade@gmail.com

G
12-09-2010, 12:27
Ako nekog zanima moju zbirku pjesama IZNENADI ME , moze je pronaci u elektronskoj formi na sajtu ****************
Kome se nesto dopadne, neka mi se javi!!! jolicrade@gmail.com

Dobro je Rade i dobro došao ! Poezija je uvek lepa a poeta uvek čovek od duše i srca ... Svrati na druženje kad nađeš vremena... Pozdrav Crnoj Gori ...

misticlady
14-09-2010, 23:10
Znali ste da imam muža,
i poklonili ste mi dva sjajna bisera …
Dirnuta takvom vašom pažnjom,
prišila sam ih na bluzu od crvene svile.

U carskom parku uzdiže se gordo stanište
moje porodice;
moj muž je kopljanik u Dvoru blistave
svetlosti.

Znam dobro da je vaša namera čista kao
nebeski zrak;


ali moj je zavet: jedan muž u životu i smrti.

Vraćam vam blistave bisere - sa dve suze,
nalik na njih.

Zašto vas nisam upoznala
kad još nisam imala
muža?


http://jeremysutton.com/images/feelinggood.jpg

Mr.OneTwo
14-09-2010, 23:14
This is what I love, and can't stop
loving.
Get wasted at parties, from 9 'til 7 in the morning.
I live for the music, rolling Blunts, feeling high, getting loaded, or take some pills and go to La-la-land.
Spending all my money on dope and on extreme high price tickets,but in the end it's all worth it

I like to live in my own world!
Fuck regular life...fuck a 9-to-5 job.
I'm told to enjoy every moment, every hour, every minute,thats what I do on fridays and saturdays.

Why should I take life so seriously? I just want do what I like to do, being far from reality.
Cause I can't stand society
This is my own world, I just want to hear the music.

I think the whole system fucking sucks, everybody is working their fucking ass off during the week, getting totally fucking stressed out.
So what's wrong and what's right?
I live for the weekend, I live for hard styles,
I live for hardstyle baby.

Come on, let's go!

marabu
15-09-2010, 11:53
http://www.atouchofgrace.us/images/BlankAngelWing.png


Pošto češće čujem reči :,,Govori jače."
Osećam kako vetrovi tiho svlače s' mene
svilenkaste mrene sadašnjosti...
Magla....
I kao u snu : ,,Govori jače!"
Ne mogu.Nisam tu.

Živim u dimenziji snova.
Ptico moja mala, nezna kao svila,
ti što zvezde imaš mesto krova,
reci mi, prosto me u očaj tera
" Peku li te nekad krila
kada letiš previše blizu
suncu moga pera ...? "

Postojim.
A sve sam ređe tu.
Ne čujem više nikakve reči.
sada već tako malo znače.
Sene zaborava polako se kače
zavaravaju moje umorne mrežnjače ...

Magla...
I kao u snu … jato ptica
ne vidim im broja.
Ali je samo jedna ona prava.
Samo si ti moja ....

Besmrtne kapi sudbine
satkale su ponoć na mom dlanu.
Čekam te...
i vec dugo gledam u pravcu juga...
U tom već i jutro banu.
Krenulo je sunce, tek poneki zrak,
pre nego sto je snagom milosti svoje
rasteralo mrak ….

Dođi milo!
Nikad neću poleteti jednim krilom ….. !!

***

marabu
17-09-2010, 09:19
http://razbibriga.net/imported/2010/09/circleoflife-1.jpg


KRUG

Daj mi belu kredu.
Molim te!
Neću je nikom dati.
i obećavam da ću znati
šta ću sa njom ...

Ucrtaću beli krug
on će da mi bude sve.
U njemu ću tiho da dišem...
i plačem...
oplakaću sve svoje sne ...

I kad budem dovoljno jaka
da zahvatim daha,
i bez straha
izađem pred ovaj beli svet
krug će nestati...

I više nikad
neće da se vrati
jer sam baš svu
kredu potrošila
a novu mi kredu
niko neće dati...

I sve će teći dalje...
sve će se okretati
po tankoj
nevidljivoj beloj kružnici
rađati se, živeti i umirati....

I uzalud snovima
sve zvezde dotaći
s' bele, tanke kružnice,
neće se pomaći ...

To se, kažu, zove život.
Nevidljivi krug
koji ti se nikad
neda pokazati.
I dok misliš
da ga nema
on će ipak postojati .... !!

boti
04-10-2010, 20:34
if i were blue

like David Hockney's pool

dive into me and glide

under a California sky

inside your mouth and nose and eyes am i




if i were blue

like Edward Hopper's afternoon

lift the sash to air the breeze

let my summer flush your cheek

lie supine beneath the soft and gentle season




would that this were that

this is more like black

dark as darkest indigo

sickly sweet and ripe

like nothing

smothering light




bring on the pelting rain

palpable sensual pain

like Goya in his studio

in the thick of night

absence is

dull and silent




if i were blue

a pale Picasso blue

as beauty is to sorrow

let me cover you in sleep

and in your melancholy i would give you peace




if i were blue...

Bisernica
31-10-2010, 14:00
Lutkarsko pozorište

Prvi čin

Pozorište,živa scena,lutke,konci i imena
mrak na scenu tada stupa,maska,kostim,
alabuka,najava sa fanfarama,malo svetla,više tama.
Uloge su podeljene,sporedne i jedna glavna
na scenu sad kreću žurno,da pokažu ko je gazda.
Krece radnja s konfuzijom,konac deblji tanak gura,
mic po mic i izgura ga ,svoju rolu dobro fura.
I kao po pravilu tempo se zahuktava,već se malo
nazire ko koga podržava.E sad treba da bude,
ta tabula raza ,e prvo malo odmora to je drugog čina faza.

Drugi čin

I posle dugog uvoda evo kreće razrada,
svi čekamo šta će biti,ko će koga da nadvlada.
Sve se trese ,grmi scena,konci žure pa se mrse,
glavni lutak arlauknu,mir ,tišina,trte,mrte.
Publika je preplašena,šta će biti,šta se sprema,
ko će i gde kako pasti,glavnom lutku pred kolena.
Izdade ga manji lutak,u njega je verovao,
za ulogu borio se,i pred noge njemu pao.

Treći čin

I lutkarsko pozorište,omiljena to je scena,
svih lutkarskih mračnih lica,kao tajna sakrivena.
sve se skonča na brzinu i zavesa brzo pada,
svaki čin je,baš za sebe, predstava za glupa stada.
Sve rokade,misterije,maske,konce,scenu ,svetla
glavni lutkar-glavni glumac,oduva ko lišće vetar.

KRAJ
I sad neznam dal` ću opet s lutkarima da se družim,
pedstava ko mračna senka,nadamnom u luku kruži.
Prenu me iz misli odjednom tišina,
i zapitah sebe da li je istina,da su sve te predstave
sranje u tri čina???


Prkos

Bisernica
07-11-2010, 19:14
Govoriti,a da te nitko ne čuje!
Govoriti kads vi spavaju
umorni od ljubavi,od hoda,od traženja zlata.
Blijedi od pijanke ili od blizine smrti.
Uznemireni mogućnošću nepoznatog.

Govoriti,a nikoga nema.
I takva je tišina,da ušutimo kao krivci pred javom
uplašeni glasom svojim.

Govoriti,a vode survane huče
i oluje zaglušuju riječi.
I silni mlinovi melju kraj naše sićušne rječice.
Brašno i žito grmi grmljavinom Privrede
u žrvnjevima gladnog svijeta,
a narodi vape taj bremeniti huk
i kliču : da si blagoslovljen!

Govoriti pjesmu,a ljudi viču : poplava!
Govoriti pjesmu,a ljudi viču: vatra!

Vesna Parun

Bisernica
25-11-2010, 17:06
Kažu da vreme crta i piše
na svome platnu od ljudske
kože
bojama neba,bojama sunca
ponekad tugom,ugaslo crne boje
ponekad krvlju,i znojem oduška
i kad misao odluta,kao kakav zlokobni kist
prospe sve boje po vremenu povratka.

by Prkos

marabu
05-12-2010, 16:01
http://razbibriga.net/imported/2010/12/picturephpalbumid3512pictureid50230-1.jpg

I PUSTO I TUŽNO .........

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša razapeta...
Želje! ... Ta našto zaludne želje i nade
A leta beže - najbolja leta ...

Ljubit' ... al' koga ? ... Privremeno - ne vredi truda
a večne ljubavi nema ...
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nema ...

Strasti? - Uvek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala
A život , kad hladno pogledaš oko sebe ,
svuda pusta je i glupa šala .... !


*** M. Ljermontov ***

Bisernica
07-12-2010, 18:43
Teško je dijelit pjesmu i pjevače:
suza pripada oku koje plače,
bol pripada usni, rijeka moru nekom,
i lišće oluji. Ona je daleko.
Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
i prazna je ruka, ako nije njena.
Nož pripada rani, uže svome vratu,
raširene ruke – kazaljke na satu.
Izgubljena ptica,
pripada li jatu?

Rade Šerbedžija

Bisernica
08-12-2010, 21:58
Epitaf za osuđenu knjigu

Dobroćudni, mirni čitaoče,
Kome srce trezvenošću bije,
Baci ovu knjigu, vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toče.
Ako nisi školovat' se htio
Kod Sotone-meštra prepredena-
Za tebe će ostat' neshvaćena
Il’ ćeš reći da sam mahnit bio.
Ako udes snagu ti je dao
Da zaroniš u ponore zala,
Štuj me, da bi ljubit' me znao.
Bolna dušo, dušo radoznala,
Koja tražiš raj svoj, ti me sudi,
Požali me!- il prokleta budi

Arthur Rimbaud

mare
28-12-2010, 21:26
Reči nisu važne, očima se kaže
Skupljam zlatne ruke, filter tuđe bruke
Ispred mene pustinja..

Kako se to zove kad ti neko dođe
u nemirne snove i sebi pozove
Vera ili istina..

Ljudi se dele na glupe i zle
Ljudi se trude da unište sve
Nisam ja gluvonem..

Krupne kišne kapi, nebeske sve su to suze
Nestaju u vodi sve tajne želje iz podsvesti
A nad mokrom glavom mi još stoji krov
Hteo sam nešto al ne znam da l smem
Nisam ja gluvonem..

mare
01-01-2011, 22:30
Od ljubavnih misli bežim
da ne mislim na nju mlad,
i, ah, Mašu izbegavam;
jer slobode ja sam rad!

Al' njene me oči plene
na njih mislim noć i dan,
svu mi dušu pomutiše
uzeše mi mir i san.

Ti što znadeš muke moje,
sažali se na moj jad,
na roba se smiluj svoga
što za tobom gine mlad.

Bisernica
14-01-2011, 23:18
Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

Rilke

Bisernica
16-01-2011, 10:16
Bila je mjesečina, snijeg i mi
išli smo tihi i nesretni.

Monogram naših snova blistao je nama,
ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama.
Ja sam bio sam i ti si bila sama.
Bili smo straža na mrtvačkoj straži,
na pogrebu jedne tihe laži.

I tako smo stigli na kraj drvoreda.
Tvoj parfem od gnjilih, uvelih rezeda...
Rosa u staklu staklenog pogleda,
Adieu, ma chere, jer tako živjeti se ne da.

Miroslav Krleža

Bisernica
26-01-2011, 00:51
OBLETAO JE OKO MENE

Obletao je oko mene
Za vreme mnogih meseca dana i časova
I stavio je najzad ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
K'o što se istrže cvet iz zemlje
I zadržao ga u svome sećanju
K'o što se čuva cvet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvet je brzo svenuo
Oči su mu se iskolačile
Pogledao me je popreko
I uvredio tesko
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on


Žak Prever

marabu
20-02-2011, 10:56
UTEHA ..............................

Misao se gubi, nestaje i tone
u dolini plača, gde se nada kupa,
gde stradanja žive, gde se suze rone
i gde točak patnji klopara i lupa.

I dok miso spava, klonula, u miru,
izvija se ljubav na krilima noći,
i sa sobom nosi razlupanu liru,
i kreće se, čebdi po mojoj samoći.

Kao eho sreće, bez šuma i glasa,
preko tajnih snova visinama stremi,
kao zora nebom zračno se talasa,
kao veče u noć gubi se i nemi.

I trag joj ostaje, i slika se stvara:
Nebo plavo, vedro, kao njeno oko,
pogled koji priča, teši, razgovara,
pojima i voli i gleda duboko.

Ja osećam dušu i svoju i njenu:
Obe, večne, stoje na jednom osmehu,
na jednom prostoru, u dalekom vremenu,
koje katkad stupa i šapće utehu.


V. P. DIS

zvezdica
24-02-2011, 16:49
2960

2961

Bisernica
05-03-2011, 15:26
Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Miloš Crnjanski

Bisernica
17-03-2011, 16:36
Samoća

Tugu ne možeš opisati.
Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
podriva kuće,
rije nasipe,
valja bregove.
Čovek je premlaćeno pseto nikom potrebno.
Mrzim tugu.
Tugu ne možeš izraziti.
Ona je požar koji tinja godinama
i bukne,
očas planu šume,
nestanu gradovi.
Čovek je vaseljenski leš koji niko
ne može poznati.
Mrzim tugu.
Tugu ne možeš suditi.
Ona je uvek kamen o vratu davljenika
zanavek vezan.
Smiraj je samo na dnu
koje se izmeriti ne da.
Čovek-plamen
vraća se u kamen.
Mrzim tugu.

Dušan Matić

Sarmica
17-03-2011, 16:39
Rabindranat Tagore - Gradinar

Čeznem da ti kažem najudblje reči koje
ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mi se mogla nasmijati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu
svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči
što imam za te, ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se
ne usuđujem, jer bi mi srce iskočilo na
usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam
svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne
usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj
kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je
moj bol večito svež.

PRCKO
28-03-2011, 16:11
A Cloning Poem

Mary had a little lamb, its fleece was slightly grey,
It didn't have a father, just some borrowed DNA.

It sort of had a mother, though the ovum was on loan,
It was not so much a lambkin, as a little lamby clone.

And soon it had a fellow clone, and soon it had some more,
They followed her to school one day, all cramming through the door.

It made the children laugh and sing, the teachers found it droll,
There were too many lamby clones, for Mary to control.

No other could control the sheep, since their programs didn't vary,
So the scientists resolved it all, by simply cloning Mary.

But now they feel quite sheepish, those scientists unwary,
One problem solved, but what to do, with Mary, Mary, Mary!

Bisernica
28-03-2011, 20:08
U svitanje ,još mamuran


U svitanje, jos mamuran od noćnog pijančenja,
Vinu se predadoh opet i zvucima od muzike.

Razumu za popudbinu vina dadoh da ponese,
Istupih iz tvrda grada njegovoga opstojanja.

Uto meni lepotica mig dobaci: "vina nudim"
- spas sigurni to je za me sred vremena prijetvorna!

Al prozbori krčmarica obrva u luk svedenih
Ti meta si pouzdana oštroj streli sramoćenja!

Kao pojas oko struka obgrlit me nećeš moći
Dok vlastiti lik svoj grliš što ga metnu sred svemira!

Podji, bit će drugih ptica da ih ovom mrežom hvataš,
Za tebe je prevrletno gnezdo svila Anka-ptica.

Što nam vredi tu lepotu kraljevsku dosegnuti
Kad sa sobom večno vodi ljubavničku igru sama?

Ona nam je drug i svirac, i peharnik ona nam je,
Privid vode i lik ruze za tegobnih povrataka.

Brod sa vinom podaj meni pa da njime ja upravljam
Ovim morem pregolemim kojem nije videt kraja.

Zagonetka nerešiva, naš je život, o Hafize
Rešenje je samo varka i obmana naklapanja.

Hafiz

Bisernica
29-03-2011, 22:30
Kada se otvorimo ti sebe meni, ja sebe tebi,
kada potonemo u mene ti, u tebe ja,
kada prelazimo u mene ti, u tebe ja,
onda ja jesam ja i ti jesi ti.

Bernhard Šlink

Sandokan
29-03-2011, 22:32
http://www.youtube.com/watch?v=y7ruQzLJxN8

Možda sam omašio temu .....

Bisernica
05-04-2011, 20:59
Pesma danu koji odlazi

Kako mi je teško
da te pustim da odeš,dane!
Odlaziš pun mene
a kad se vraćaš, ne poznaješ me.
Kako mi je teško
ostaviti na tvojim grudima
moguća ostvarenja
nemogućih minuta.

U predvečerje
Persej ti kuje okove.
Ti bežiš na breg
ranjavajući noge.
Ne mogu te privući više
ni moje telo, ni moj plac,
ni reke kraj kojih snivaš
svoj zlatni popodnevni san.

Sa istoka na zapad
nosim tvoju okruglu svetlost.
Tvoju veliku svetlost što drži
moju dušu u neprekidnoj napetosti.
Sa istoka na zapad...
Kako mi je teško da te nosim
sa tvojim pticam
i tvojim rukama od vetra!

Lorka

Bisernica
10-04-2011, 20:04
Poznata ulica mi korake broji.
Hodam lagano, a kao da me nema,
Kiša se prosipa, asfalt tugom boji
Dok oluja nemira u meni se sprema.

Sve je isto drvoredi , kuće.
Ista lica što prolaze kraj mene,
Srce kao ludo u grudima tuče
Uzdah u grudima ko lavina krene.

Godine otišle u neka vremena
Koja nikad više vratiti se neće
Zabluda da sam čvrsta ko stena.
Jer sećanje u meni ponovo kreće.

Proleće naše ovo sad nije
Druge ljubavi cvetaju u njemu
U meni se tajna i dalje krije
Zaboravljena negde u vremenu.

Sa procvalih krošnji miris opija
Okupan kišom prolećnoga jutra
Ovaj trenutak je samo kopija
Jer juče nije nikad kao sutra.

Ponekad seta oživi u duši
Na neko vreme za kojim se žali
U trenu kao da svet nam se ruši
A onda krenemo, tu gde smo stali.

Život je bitka bez završetka rata
I u njemu pobednik ne postoji
I kad otkuca vreme sa njegovog sata
Shvatiš da neko drugi za nas ga kroji.

Zato ne krivim ni mene , ni tebe,
Što nas jedino jos sećanje spaja.
Sačuvaću ovo jutro za sebe
U ovom trenu bez početka i kraja.

nepoznat mi je autor

Lola
10-04-2011, 20:20
http://www.youtube.com/watch?v=G-cVlw1LDgw

Bisernica
12-04-2011, 09:50
Balada o prolaznosti

Kad lutali smo svijetom ko raspršene sjene ,
govorili smo sebi :to je za neko vrijeme,
i neznajući da smo na izgubljenom brodu
mi vikali smo:kopno,dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko,u tuzi kišne noći
govorili smo za sé da ljubav tek će doći.
Postavljali smo stvari a opet ne zadugo
za sva smo mjesta rekli odredit ćemo drugo.
Kad rađala se sreća i čekala je slava
pomišljali smo opet : to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,a dani idu sporo
govorili smo za sé da vraćaju se skoro.
Gdje najviše smo dali dobivali smo manje
al mislili smo,to je tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život ,govorili smo neka
i vjerovali čvrsto da pravi tek nas čeka.
Putovali smo dalje kad davno smo stigli
tek počeli smo nešto a drugo već smo bili.

I ostali smo tako kraj vode nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.
U započetoj priči u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kući približili do praga.

U privremenom redu nekorištenih stvari
ni osjetili nismo da smo i stari,
dok vjerovali još smo da samo put se mijenja
mi rekli smo si zbogom govoreć' doviđenja.

A.Dedić

mare
12-04-2011, 16:55
Ljudi često greše oko toga šta je podrška,
misleći da je to aplauz kad se slavi pobeda,
zapravo,
šta će mi bodrenja kada već steknem ordenja,
čemu rame za plakanje,
onda kad je vreme osmeha.

M. Šelić

Bisernica
12-04-2011, 22:25
Ljubavna pesma

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

Rilke

Bisernica
17-04-2011, 09:08
Mala,velika moja


Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.


Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.


Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.


A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.


Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.


Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti…

Izet Sarajlić

Sarmica
19-04-2011, 11:01
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežno preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo

Sarmica
19-04-2011, 11:04
Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu...

Bisernica
19-04-2011, 11:06
Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteći od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi, dotucavani,
poricani, zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali, poricali, zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se, osmehnuti se, smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Živa ko želja
Svirepa kao sećanje
Hladna kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas !

Žak Prever

Bisernica
20-05-2011, 23:26
Da bih te voleo


Da bih te voleo, sudbini
predao sam svoje srce.
Više se nećeš moći osloboditi
viče se neću moći osloboditi
od kobnosti te ljubavi!

Ne mislim na to, ne osećaš to
ja i ti smo već ti i ja,
kao more i kao nebo,
a nebo i more postoje
bez svoje volje.


Huan Ramón Himénez

Lady
24-05-2011, 16:07
U življenju, u trpljenju
Srce blijedi,
Srce vene,
sjena slijedi,
bivšeg mene,
u trpljenju, u življenju.

Izgubih se u traženju.
Ja sam bio,
ja sam i sad.
Nisam bio.
Nisam ni sad.
Izgubih se u traženju.

U lutanju, u snovima,
noć me rubi,
dan me vraća.
Dan se gubi,
život kraća,
u snovima, u lutanju.

U nadanju, u čekanju
život snijem,
a snom živim
Srce krijem,
Srce krivim
što ne živim,
što još snijem,
u čekanju, u nadanju.

Meša Selimović

Lady
25-05-2011, 16:07
Onaj sam kog volim

Mislim na tebe
Da bih znao ko sam
Da te zaboravim
Ne bih znao gde sam.

Znam da sam tamo
Gde za tobom čeznem
Držim te na umu
Da se ne izgubim.

Onaj sam kog volim
Taj sam na kog mislim.

Matija Bećković

Bisernica
09-06-2011, 23:02
Kad budem trava

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.


Dobriša Cesarić

Bisernica
25-06-2011, 10:29
Ožiljci

Ožiljci duše su poput godova
siguran znak usijecanja vremena.

Po njima kao s rastojanja
odgonetavamo starosnu dob duše
kojoj svaki ožiljak upisuje po jedan god.



Sad kada smo došli dotle da se osvrćemo
uočavamo samo krugove i slojeve

Mijenjati ne možemo više ništa!
A i čemu?
Svemu što bismo možda i mogli promijeniti
zadana je zakonitost ožiljaka.



Ustvari
možda se duša upravo ožiljcima širi u prostor
možda vječnost i počinje dovoljnim brojem
zadanih godova koji su trajni dio nas.

Antun Šuljić

Bisernica
14-08-2011, 07:40
Slovo o ljubavi


Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sćanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.

Desanka Maksimović

mare
15-08-2011, 23:15
Odjednom, huk ruši muk. Zvuk grubi ubi mi sluh.
Da stupim - kud bih, kad tlu preti potres? Preki poče sud!
Drhte zidovi, tavan - i bezbroj mojih glava,
sablasni roj grimasa, hrli meni - krv mi ledi, shvatam tada
kakva je to zamka: prostor se skuplja, a kad
zgužva se skroz do kraja - zdrobiće me, to mi žele, sad znam!
Nada da ipak sanjam postade bleda i tanka:
stižu mi, nema spasa- smrviće me, nemam kud i tačka!
I baš u taj čas, šansa... u patosu je rupa!
Svest posta budna: shvatih, svetlo u sobi je stiglo otuda!
Sudba mi nudi uzmak, vratih osmeh za uzvrat.
Al' me njena ruka gruba tresnu već sledećeg sekunda, jer
rupa nema dna, nema dna, ne vidi se, nema ga!
Ako skočim, ni pod razno ne mogu preživeti taj pad! I šta sad?
Ovog sveta sav strah spoznah u trenu kad jak
osećaj gadnog kraja dade mi znak da skočim u taj kanal...
prštanje stakla... sada više nema natrag. Kotrljam se kroz sluzav, ljigav tunel bez kraja...
Ta tama grize oko ispod kapka, gmiže kožom, hitro stapa me
s mrtvilom mraka, gnjecavo crnilo vlada...
Padam... i padam... i plačem... i padam...
i najzad... eto kraja.. svetlo! Nada?
Izleteh i premreh i tresnuh o belo
- da li spas, il' opelo? Samo led, dušom celom.
I tad videh, shvatih, teško verovah javi:
moje lice, sasvim bledo, poput oblaka se nadvi nada mnom,
bedno malim, što je iskašljan na taj zid wc-šolje,
zbunjen vapim, hoću gore da se vratim...
I stidim se i gadim, jer sad mi je jasno sasvim
da bejah u svojoj glavi, da sam ispljuvan vani...
Ispovraćao sebe iz sebe, već se u dnu šolje davim...
Onaj nad šoljom - bivši ja - drhti, stenje i žvali.

Marko Šelić

mare
16-08-2011, 10:26
Trenutak istine - vi biste nove ristve iskrene?
Mislite,iskren je samo kad vam pokaže donji veš.
"Isti je samo dok u pesme stavlja životni treš:
Snoviđenje,Pismo bratu,Kec - resto je blef!"
A pre smo se pronalazili u njegovim pesmama.
Sad ne razumem blesana,plus pogled mu je tako bolestan..."
Šta ako ti kažem da si baš na pravom tragu s tim?
Čik se sad pronađi,kad se ponovo otvorim.
E,ovako: imam šrinka,tablete za smirenje,
mrlje na koži k'o odlikovanja za sjebane nerve,
dve pakle dnevno,paranoja,depra,**** me jetra
- ali, 'cert svakog vikenda plus plata na dva mesta!
K'o blesav šljakam,pa se pitaj kol'ko para imam danas.
Ali,nisam tako jadan da novčanik u pesme stavljam!
Pošten i radan,stvar kućnog vaspitanja.
Muzika je umetnost,ne vangla za taloženje šlajma,
pa ne ****m pesme tako prazne a prepune love.
Radim,pa zato imam - i što bih trubio o tome?
A ipak,mržnje na tone zato što nimalo nismo isti.
Što iko pizdi,kad nismo na istoj kiši kisli?
Ali,jednog se setim uvek kad me savlada taj nemir:
da ne laju na mene,već na svoju predstavu o meni.
A ona prečesto više govori o njima samima.
Ja mirno spavam,jer bumerang uvek nađe vlasnika.
Storitelujem o čudnim stvarima,o dubljim stvarima,
iz glave čupam nestvarne ljude,činim ih stvarnima.
Ništa bez razloga,nikada bez poruka.
Iskrenost i posvećenost,s razlikom što akter nisam ja.
I tu je problem - u tome što mašiš detalj sitan:
da čovek može biti iskren i kad nije tebi sličan.
Što slušaš samo pesme o sebi,bolje se pitaj.
...a i ako od****š da me slušaš,nećeš mi nedostaješ,
jer moja iskrenost nabodena na sner tu i ostaje.

Marko Šelić

mare
16-08-2011, 10:27
Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji,
lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran".
u pesmi pominje se samac, zamah krila i noc.
Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost.
Noc kao ova. Samac kao on.
Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj,
samo ludost, to stvarno ne moze biti... ma, ne...
Prijatno pucketa kamin, on nastavlja vino piti.
U taj cas, zakuca neko. Covek se strese.
Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme.
Premda za drustvom ne cezne, ipak otvara vrata
i pred njima ugleda mladica satkanog od mraka,
Crni mantil, duga kosa, tamne oci i bes,
te oci koje mu se zabadaju ravno u svest...
On htede nesto da kaze, al` mu zafalise reci tad.
...sevnu munja, kad i mladiceva pesnica.
Jos jedna. Pa jos jedna. Covek se nadje na podu.
Dok skupa sa mladicem jeza i tama usetase u sobu.
Covek na sebi oseti nogu i pogled s visine,
i tada bespomocno kriknu... Ti, prokleti kurvin sine...!"
I to bese varnica, strela u mladicevo srce...
Ko zna zasto, on vrisnu i navali coveka da tuce
krvnicki, demonski, bez milosti, cime i gde stigne!
...covek pljuje krv, urlici se gube ispod cizme...
Onog trena kada mu nasloni pistolj na slepocnicu,
covek shvati da mladic nema kocnicu... i da je kraj...
Dok kaslje sopstvene zube, pokusava da pita "zasto?"...
...al` mladic sam progovori, i bese jasno...
Kako ti se svidja da budes s ove strane straha?
Tebi, koji si sejao strag? Kako ti je sada?
Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mucis,
i kadar kad ti je dosadila pa je vise ne zelis u kuci?
Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
Ti... ti, bednice... ne znas sta je posle bilo!
Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika,
takvih poput tebe, sto su joj bili nada jedina
da nekako izdrzava sebe, a potom i sina...
Za sitan novac - zenska toplina uz casu jeftinog vina...
Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veci bol:
da se rodis sa sidom! Ajde zamisli to!
Rodio sam se sa hiv-om, al` cu umreti s osmehom.
Ovo je tvoj kraj. Ti zavrsavas mojom osvetom.

Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
. kao sto je i pistolj bio prazan, smesi se mladic u tamnom.
"Sad si samo senka, jadnice. Nisavan pred strahom.
Dzelat tebi necu biti ja - vec zivot. Zvaces ga kaznom."
... i tad na svetlu blesnu igla sa sprica,
sto ga lagano izvuce iz dzepa mladic mracnog lica,
zari ga sebi u venu i bez zurbe istoci sok mrznje,
kapi svetog besa sto njime oduvek struje,
sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi spric u vrat,
ubrizga svoju krv. I to bese sah-mat.
Mladic otseta u mrak i ostase samo uzdasi strica.

...al` noc je gluva. I sve od spolja guta tisina.

Marko Šelić

mare
16-08-2011, 10:31
Preobražaj. To kad krene, to ide:
vaške dođu po svoje kad ne prepoznaš gnjide.
Jer, iskrenost je vrsta lopate. Hobistički grobar
sa kojim deliš pivo već vidi tvoj odar, nemoćan da odbije
onog iz klackalice boga što mu je k'o dečaku šapnuo slogan
kako stići do gore odmah:
tako što onaj s kim se klackaš ode dole,
i što je veći, to ga tle jače uzme pod svoje...
i šta da kažeš posle, dok pred tobom stoje?
Hvale ustima, a mrze okom u kome si tako golem
da žele da te smožde, al' iz tužne nužde se druže,
jer ***** ne sme direkt, pa bi da te zgužva bez gužve:
uže već tu je, plus čeljust za ujed...
I sve to s leđa, uz osmeh kuje i jezik guje.
Što mi glumiš ortaka?
Što misliš da ne znam šta sereš čim se nađeš s druge strane vrata?
A sve i da se klacnem dole... ej, čemu se ti nadaš?
Badava, što bi rek’o Čava: „Jadan ostaje jadan.“
...al ne peče hejt koliko licemerni kez.
I nije bedan hejt koliko je bedan blef.

Marko Šelić

mare
16-08-2011, 20:03
kad um prati tempo srca u grudima
deluje naivno ali verujem ljudima
jer verujem da znam samo odane ljude
i onda šamar, trip ko da me bude hladnim tušem
jer poverenje je trpeza za kojom se
jadni služe i kad nisu gladni druže
pa kada shvatim kolko je sati
skidam čupu kad mi pruže ruku, ja serviram realnost
a ako sažvačeš to sranje
saznaćeš da ima gorak ukus jer tu su
ortaci koji žele da ti naplate uspeh
ortaci koji žele da te spuste
i kako onda da znaš ko su ti pravi drugovi
kad je zavist uzrok mržnje, a korist uzrok ljubavi
kako da pričaš sa ortakom ako znaš
da je sve što ti u lice kaže laž
okrenem leđa i pustim ga da radi svoje
jer nekim ljudima nema pomoći
tu nema dalje priče, priča puca bez pardona
čim u tvojim očima vidim sebe na lomači

Ministar Lingvista

mare
17-08-2011, 13:21
Glava je pretesan stan za strah
kada cimer mu je bes. A da makar znaš
odakle taj mrak, otkud teskoba...
tvoj žderač. Uzalud tražiš ga spolja.
Čovek mi priča uz čašicu noćas
dok palimo pljugu na pljugu i očaj se
očas ugušio dimom… otkad smo seli,
on veli da ispod leži sav izvor.
Da nisu pomoć tablete,
ni šrinkovi - već mesto samo za tebe,
mesto u glavi gde sagradiš hram i
u njega se sklanjaš kad san
spusti roletne na dan. Tamo je mir,
tvoj spokoj, ali i odgovor tih
na pitanje šta te to zapravo muči,
šta struže ti kožu dok ispod nje puzi.
Kaže, njegov je hram - kuća,
sa malenom baštom i ogradom od pruća.
Tu sede svi njegovi, mrtvi odavno.
I jednom će mu reći šta tišti ga stvarno.

Marko Šelić

mare
29-08-2011, 20:34
Zagledan u sutra

http://razbibriga.net/imported/2011/08/NightmareBeforeChristmasnightmarebeforec-1.jpg


Dok hodam kroz polje rascvetalih smrti,
svaki cvet miriše na budućnost blisku.
Ova zemlja samo
slaže snove mrtve,
metar,
po metar...
U zagrobnu nisku.

Razbijeni se pogledi prosuli po putu,
staklo od očiju tragove pokriva.
A snovi uporno,
metar,
po metar...
Padaju od budućeg,
preozbiljnog štiva.

Ja sam zver svoga srca,
samo jedan blesak -
kakvu pravi štetu.
Okružiće vas neobično cveće,
iz moje će smrti
nići podsmeh svetu!

http://www.mandarinko.net/

Bisernica
11-09-2011, 18:46
Rekoh: tugujem zbog tebe, reče: tuzi će kraj doći. Rekoh: budi moj mjesec, reče: ako hoće izaći.
Rekoh: od nježnih ljubiti nauči! Reče: teško da će to ljepotice moći.
Rekoh: mašti o tebi zatvorit' ću put k očima. Rekla je: ona je mjesečar, drugim će putem doći.
Rekoh: od mirisa tvoje kose lutalicom svijeta postah. Reče: on putokaz tvoj će postat', mudar ako jesi.
Rekoh: ugodno je nakon lahora jutarnjeg. Reče: ugodan je lahor što će iz naselja drage doći.
Rekoh: ubi me želja za rumenim usnama tvojim. Reče: samo se ti daj, one vole odane, ljubeći.
Rekoh: kad će se sa mnom izmirit’ milostivo srce tvoje? Reče: dok vrijeme ne dođe, nemoj nikome ni riječi riječi!
Rekoh: vidi kako nesta užitaka tren. Reče: Hafize šuti! I toj tuzi će kraj doći.

Hafiz

mare
17-09-2011, 22:51
Dobar dan, 'bem ti dan. Stvarno ne bih da se žalim,
al' što kaže brat Žaki: "Šta radim, to i patim."
- jer mogu samo d'uzmem za mojega da se u'vatim
kad stignu mi da platim računi i dažbin - eee,
dabogda uz'o radiš, pa da shvatiš
kako kasne honorari u Srbijici Majci.
MT:S - "imate prijatelje!" - steram im ga majci.
Čak i kod Mule Jusufa je harač bio blaži.
Opomena za struju plus poziv za vojsku.
Kad mi iseku struju, otići ću u vojsku
da se grejem znojem i četkicom čistim klonju…
jer, mali sam i gadan - ne d'o Bog da mi daju bombu.
Odsustvov'o s faksa, jer sam počeo da šljakam.
Zato ispao iz budžeta i onda mor'o plaćam
od tih para zbog kojih sam i odsustvov’o s faksa…
zato se uvek odazovem kada neko kaže "mamlaz".
Toliki sam maler da Marfiju činim uvredu:
da mi spadne kamen sa srca, našli bi mi ga u bubregu.
Trudim se, al' uzalud, Sudba ima foru gadnu:
kad treba budeš jeban, gaće ti same spadnu.

mare
17-09-2011, 22:56
Dižem se u tri, jer me alarm nije probudio.
Kuntao sam kod ortaka, sinoć sam se ubio.
Popio sam boga oca, tuđe ***** jurio…
batine sam dobio, novčanik sam izgubio.
Probudio se šlogiran, u glavi mi je ludilo.
Nestala je voda, a nisam se ni umio.
Pre čuku je trebalo da se nađem sa Suidom
da ga pokupim sa šljake, pa da palimo u studio.
Izjurio iz stana, k'o da se sa Boltom trkam…
pozvao bih Suida, al' je baterija crkla.
Žurim sa Brda da stignem do trga,
al' ispala je frka, jer akumulator je mrtav.
Išutir'o kola. Od muke grizem volan.
Polako kreće kiša, a ja poput mentola
pola čuke čekam da mi naiđe trola…
ulazim u trolu, a u troli – kontrola.
Nemam kartu, nemam pare, nemam dokumenta.
Objašnjavam mu da stvarno hitno moram do centra…
al' njega boli kara, šaban me tera napolje
iz busa na pljusak… nekog ću da zakoljem.
Na semaforu sam zamalo zgazio u vnugo.
Izbeg'o sam vnugo, al' mene nije yugo.
Da mogu da ustanem, jeb'o bih mu kevu…
al' ne mogu, jer sam danas ustao na levu.

Bisernica
06-10-2011, 18:55
Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska- da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.


Vesna Krmpotić

mare
01-11-2011, 20:21
Lišće šuška mi pod nogama dok gledam crno-belo
...klinci ispred zgrade otkrili su mrtvo telo
strah u kostima i lobanja u očima
grafit na kontejneru: Dobro jutro komšija
...Grad se pretvara u deponiju smeća
kante s toksičnim otpadom 'mesto žardinjera
hraniš kera ispred zgrade gledaš ljude što se isto hrane
jer su isto kerovi samo bez gazde
cure voze se sa ćelavima jer su tako mlade
kući ne mogu da slušaju probleme starog tate
...još jedan penzioner slučajno je pao s zgrade
...Čiča Gorio što djavolu je krao sate
...arogante cave nikad ne bi prale kante
znam te brate sve sam krugove video kao Dante
političare, klošare, pevače, policajce
komunalce, doktore, popove, kriminalce
ulice su brze ulice vas mrze
kintu bacate na krpe da bi ličili na crnce
a srce nekom baš se u tom trenu gasi
zadnji otkucaji dok se nalaziš na kasi
nema letovanja, nema restorana
danas samo prolaziće stvari kao Geto Dama
ni b od Belog grada, siv je beton kvarta
u kom su likovi s kapuljačama preko kapa
redovi za lekove pred apotekama
redovi za betlove po mojim sveskama
al ovo nije Detroit ovo je Srbija
predoziranog lika iznose sa certa Prtija
pandur vija klinca što je crtao grafite
mali beži po vagonu slučajno dodirne žice
u bolnici je umro ceo hodnik je u žalosti
pandura niko nije ni spomenuo u javnosti
...Ova država je prljava i gadi mi se
...ili pali napolje, ili navikni se
još uvek fale pare još su uvek male plate
a njih još uvek brine što su išarane zgrade
mame tate hteli bi da vrate dane
kad su blejali u Makarskoj i voleli Hrvate
al nema šanse... sve je otišlo u ku rac
danas bi se svako svakom popišo u usta

Prljave ulice mutni prljavi prozori
crni prljavi gelenderi i prljavi podovi
prljave skole stari prljavi busevi
novi prljavi mozgovi i krvavi udesi
Prljava značka na prljavim vratima
tvoje prljave pare istim takvim advokatima
klavir je raštiman nagudran pijanista
prljavština je svuda i smeje se komunalcima

Prljave ulice mutni prljavi prozori
crni prljavi gelenderi i prljavi podovi
prljave skole stari prljavi busevi
novi prljavi mozgovi i krvavi udesi
Prljava znacka na prljavim vratima
tvoje prljave pare istim takvim advokatima
klavir je rastiman nagudran pijanista
sve ih razumem jer i ja sam prljavstina..

Bisernica
04-11-2011, 21:37
Prospetiva Nevskii


Kad jednog dana prisjetim se svega....
i svome srcu tiho kažem - spavaj,
uzalud je bilo....

Pod svjetiljkom ,u pahuljama snijega
ja bit ću sama ,sve će biti mirno.....
I neću znati što se samnom zbiva,
prolazit će neki ljudi kraj mene,
kao da me nema....
I neću znati što se samnom zbiva....

I čitav život bit će mi na dlanu,
svi susreti,sva obećanja
tako mnogo mi smo htjeli.....
i samo pjesmu čujem dobro znanu,
mi djetinjstvo smo naše
u snu sreli.....
samo čujem pjesmu dobro znanu....

Bar da mi kaže,
gdje da pomoć tražim u kasnoj noći
ovaj stranac koji odlazi bez riječi....
bar da mi kaže
gdje da pomoć tražim....

Ide svome kraju ova zima,
i blijeda zora već je blizu,
u daljini grad se budi....
ja moram dalje,
uvijek nade ima,
dok pokraj nas su prijatelji ljudi...

Jer tako malo zapravo nam treba,
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta..
jer tako malo zapravo nam treba.....

Kad jednog dana prisjetim se svega,
i začudim se svome licu
što promijenilo se nije,
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije....

Ko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka,
što oluje je nose....
ko će mi u tom času snage dati......

Kad jednog dana prisjetim se svega ....

Bisernica
05-11-2011, 00:13
Zajedno ćemo svući tijela


Ne guši krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noć
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svući tijela
i smijat ćemo se
i smijat ćemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drži
za moje ruke od svjetla

Enes Kišević

Bisernica
06-11-2011, 08:36
Ja sam tvoj


Ako želiš ljubavnika
Bit ću to što tražiš
Ako ljubiš druge draži
Na mom licu biće krinka
Ako pak za srodnu dušu moliš
Rukom me privlači
Il i-ako voliš, mahnito istuci.

Ovde sam
Sasvim tvoj

Ako šakom treba se potući
I u ring ući
Za liječnikom, ako srce zebe,
Pregledat ću pomno
Svaki deo tebe
Tvoj ću vozač biti
Samo stupi
Il me smesti u vozilo svoje
Svejedno je
Ja sam tvoj

Da ,mesec odveć sjaji
Lanac grubo steže,
Pa zla zver ne sanja
A ja lutah svugde dokle pamet seže
Kroz sva obećanja
I znana i neznana
I neodržana
Nikad žena natrag se ne vraća
Pa sve da od boli kolena se tope
Ili da ko stene prostrem se pred stope

Zavijam sred leta
Grebem posred srca
Param prekrivače
Il' zavapim jače:”Molim”
Sav u muci toj
Ja sam tvoj.

Pa i ako usneš
U trenutku, negde, usred ceste,
Upravljač je moj
Ili ako gradom zaželiš prošetat
Nestat ja ću s maglom, kradom
Ustrebaš li oca za buduće dete
Samo kaži
Ili tek šetača po peščanoj plaži
Ja sam tvoj

Ako želiš ljubavnika
Bit ću to što tražiš
Ako ljubiš druge drazi
na mom licu biće krinka



Leonard Cohen

Bisernica
28-04-2012, 08:13
Hiljadu poljubaca duboko

Ždrebad trče, djevojke su mlade
Kockamo se da pobijedimo sreću
Dobiješ ponekad I to je taj
tvoji mali pobjednički marš
I onda da dijeliš dođe tvoj red
u tvom nevidljivom porazu
Živis svoj život kao da je stvaran,
Hiljadu poljubaca dubok

Izvlačim trikove, vadim se nekako
Opet sam na Ulici Plesa
Gubiš kontrolu I samo propadneš
U Veliko Djelo
I možda sam morao miljama da vozim
I sva obećanja da ispunim:
Razroviš sve da ostaneš živ
Hiljadu Poljubaca Duboko

I ponekad kada noć teče sporo
Bijedno I pokorno
Skupimo naša srca I krenemo
Hiljadu Poljubaca Duboko

Zarobljeni polom, suprostavljeni
granicama mora
Vidjeh, ni okeana nema više
Za čistača kao što sam ja.
Uspjeh doći do prvog broda
Blagoslovih šta ostade od flote
I pomirih se da potonem
Hiljadu poljubaca duboko

Izvlačim trikove, vadim se
Opet sam na Ulici Plesa
Valjda neće da razmjenimo poklone
Koje si mislio da čuvaš
I tiha je misao o tebi
Knjiga je napisana
Osim što zaboravismo uraditi
Hiljadu Poljubaca Duboko

I ponekad kada noć tece sporo
Bijedno I pokorno
Skupimo naša srca I krenemo
Hiljadu Poljubaca Duboko

Ždrebad trče, djevojke su mlade
Kockamo se da pobijedimo sreću
A Thousand Kisses Deep
***

Leonard Cohen

Picola
14-05-2012, 03:59
"Il' mozda mislis: Ta dobro mu je,
Kad ono tiho tkanje ne cuje,
Sto pauk veze zicom tananom
Nad onim nasim crnim tavanom,
Medju ljudma si - medju bliznjima -"
Al' zlo je, majko, biti medj njima!
Pod ruku s zlobom pakost putuje,
S njima se zavist bratski rukuje,
A laz se uvek onde nahodi
Gde ih po svetu podlost provodi;
Laska ih dvori, izdajstvo sluzi,
A nevera se sa njima druzi...
O, majko, majko, svet je pakostan -
Zivot je, majko, vrlo zalostan..."

Sagacity
14-05-2012, 07:31
Trenuci

Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti
što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih
opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo
stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više
putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao
više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više
sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje
izmišljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i

Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka
radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati
lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada
bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim
"sada".

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez
termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo
živjeti, putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo
bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u
jesen.
Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više
svitanja,
Igrao se sa više djece...

Da imam ponovo život pred
sobom.
Ali, već vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

Horhe Luis Borhes

Sagacity
03-06-2012, 20:55
PESMA ZA NAS DVOJE

Znam, mora biti da je tako
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?
Dan je niz mutne ulice prosut.

Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.
Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?

Il’ je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla,
Al’ ja, za ugao skrenuo, gorak,
a ona ne znajući – prošla.

Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?
Da. Mora da je tako…

Miroslav Mika Antić

Bisernica
05-09-2012, 19:59
Nežnost


Nežnost ne treba zvuke
Morska uvala na peščanoj plaži ima blago lep zavijutak
Vetar je obukao opusteli vrt trešanja
Zraci meseca su kroz otvorena vrata ušetali
Čistota beline tera čoveka da uzdrhti

Nežnost ne treba zvuke
Zraci sunca oblažu jabuke zlatasto žutom košuljicom
Beba je duboko usnula, kolevka se više ne njiše
Posle gubitka bola neočekivano ga opet srećeš
Tišina, to je ukupni smisao nežnosti


Liu Canchiu

Bisernica
12-09-2012, 19:00
Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska- da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.


Vesna Krmpotić

Bisernica
25-09-2012, 20:25
TEBI, LJUBAVI

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...


Dragana Konstantinović

rile_nezni_oblak
25-09-2012, 21:28
VOLI ME DANAS VISE NEGO JUCE

Da li ces me i sutra voleti
kao sto me, draga, volis sada
Da li ces me i sutra zeleti
kad mi inje po kosi napada

Voli me danas vise nego juce
a manje od sutra i sve tako redom
nek ljubavi ostane u tebi
da me volis i sa kosom sedom

Ljubav nasa u danima ovim
o srecnima divnu pricu pise
kada mladost i lepota prodju
ljubavi ce trebati jos vise

Mi necemo vecno biti mladi
godine ce i mladost da prodju
ostavimo ljubavi u nama
i za stare dane kada dodju