PDA

Pogledaj Punu Verziju : Krivica kao uzrok ili posledica



Пркос
27-10-2010, 10:23
Svaki događaj ima svoj uzrok i posledicu. Šta je po vama bitnije "odstraniti"? Kod bolesti, naravno, nema nedoumice, ali u nekim životnim (ne)prilikama, nešto se desi, znamo zbog čega i kako. Mislite li da je u tim trenucima neophodno da se pronađe "krivac", ili je pametniji izbor otkloniti posledicu? Došli ste u fazu da vam je brak/zajednica doživeo potpuni krah, šta će te učiniti? Da li vam je, u tim momentima, bitno od čega je krenuo sunovrat? Nije li bolje dići ruke od svega, okrenuti glavu i nastaviti nekim drugim putem? Primera je bezbroj i znam da vam je prva pomisao "zavisi od situacije", ali mene zanima kakvi ste uopšteno, ako, naravno, možete dati takav odgovor.

Lično, trudim se ukloniti posledicu, za "krivca" ću lako...kasnije i eventualno.

G
27-10-2010, 11:29
Ne ,ne zavisi od situacije. Uvek prvo pristupim saniranju posledica (asanaciji bojišta). Narodski rečeno još dok sam na zemlji previjem rane, ustanem i krenem dalje...:) Međutim ne praštam jer nisam savršen, (čovek,hrišćanin,vernik šta god) a ne zaboravljam jer sam nažalost osvetoljubiv i krvoločan. :sad: Eto malo samokritike a trudim se iz sve snage da postanem bolji čovek, stvarno se trudim...:g:

kojica
27-10-2010, 12:29
Uvek tražim uzrok i upetljam se ko pile u kučinu.
E, nije da ne znam šta je pametno, al nekako tako.. po inerciji...:lol:

QueenOfClubs
27-10-2010, 12:37
Мени је веома важно да знам узрок.
Не волим нејасне ситуације и не могу да знам како да поступим ако не знам и узрок.

malavelika
27-10-2010, 12:39
zavisi...nekada, kao sto je kod nekih bolesti slucaj, mozemo otklanajnjem uzroka otkloniti i posledicu..nekada je samim otklanajnjem posledice eliminisan i uzrok..ja licno se vise bavim posledicama, jer je to najcesce ono sto nas konkretno zulja..otklanajnje uzroka zahteva vise vremena, snage, volje i truda...to radim bas kad moram, priznajem...

kojica
27-10-2010, 12:43
Pošto je tema na filozofiji, neće smetati malo Bude. :)

''Zamisli, Malunkyaputa, čoveka ranjenog strelom namočenom u otrov i njegovi prijatelji i rođaci dovedu lekara k njemu. Zamisli da taj čovek tada kaže:

'Ne dam da mi tu strelu izvadite sve dok ne saznam ko me je ranio; je li to bio kšatrija (pripadnik kaste ratnika) ili brahman (pripadnik kaste sveštenika) ili vaišja (pripadnik kaste trgovaca i zemljoradnika) ili šudra (pripadnik najniže kaste robova); kako se zove i iz koje je porodice; je li visok; nizak ili srednjeg rasta; je li mu koža crna, smeđe ili zlatne boje; iz kojeg sela, grada i zemlje on dolazi. Ne dam da mi tu strelu izvadite sve dok ne saznam iz kakvog luka me je gađao; kakva perca su na streli i od kojeg materijala je izraden vrh strele: Malunkyaputa, taj bi čovek umro a da ne bi doznao odgovor ni na jedno od ovih pitanja.''