Prijava

Pogledaj Punu Verziju : post



причалица
27-11-2010, 07:52
pošto sutra počinje božićni post, koji traje do 7. januara, mislim da nije loše da imamo i temu vezanu za postove i njihovo praćenje.

причалица
27-11-2010, 08:03
Pravila crkvenog posta

Počinje Božićni post. Za sve one koji će postiti ili žele da počnu sa postom, dajemo pravila crkvenog posta.

Post kao generalno uzdržavanje od količine i vrste hrane u pravoslavlju ima i dodatni element, a to je uzdržavanje od loših misli i dela. Samo uzdržavanje od hrane pomaže mentalnu, emotivnu i misaonu mirnoću. Posteći u kontinuitetu, čovek stiče smirenost i mirnoću, čisti svoje telo od nagomilanih zaliha hrane, isceljuje ga od otrova i revitalizuje imunitet.

Mnogo je pak važnije da se postom regeneriše vaše emotivno i misaono stanje, koje je savremenim životom i stalnim pritiscima, strahovima i psihozama napadnuto od strane društva, medija, vaših ličnih očekivanja i strasti koje su vas obuzimale. U tiom smislu je potrebno uz post redovno se i moliti i činiti dobra dela milosrdja, opraštanja i pomirenja.

Pre početka posta savetujte se sa vašim duhovnikom oko mogućeg razrešenja posta ako imate zdravstvenih ili drugih problema.

Božićni post
U toku celog ovoga posta ne jedemo meso, beli mrs i jaja. Ulje i vino su dozvoljeni svim danima osim srede i petka koji se poste „na vodi“. Riba se jede svake subote i nedelje kao i na Vavedenje Presvete Bogoradice, čak i ako praznik padne u sredu ili petak. Poslednja nedelja Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi“. Na Badnji dan se ne upotrebljava ni ulje ni vino, već se obavezno posti „na vodi“.

Veoma je važno da pravoslavni hrišćani koji žive u zemljama u kojima se novogodišnji praznici slave po novom kalendaru i padaju u vreme Božićnog posta, ne prekidaju post, već da Novu Godinu proslavljaju kada ona dođe po pravoslavnom kalendaru, poštujući tradiciju svojih predaka i crkvena pravila.

PRAVILA CRKVENOG POSTA
Crkva uči da je post važno sredstvo za duhovni i telesni život i zdravlje.

Telesni post ne koristi ako nije vezan sa duhovnim postom kaže Sveti Jovan Zlatousti:
„Ne govori mi: Toliko dana sam postio, nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam da li si od gnevnog čoveka postao tih, od žestokog – blag.

Ako si iznutra pun zlobe, zašto si telo mučio? Ako je u tebi zavist i ljubav prema sticanju, da li je od koristi što si pio samo vodu? Ako je duša, koja je gospodarica tela, zabludela, zašto kažnjavaš slugu njezinog – svoje telo? Ne hvali se telesnim postom, jer on sam ne uzdiže na nebo bez molitve i milostinje „.

Na pitanje: koja je mera posta? – Sv. Vasilije Veliki odgovara: „U duhovnom postu mera je jedna i važi za sve – potpuno udaljenje od svega što vodi grehu. A što se tiče uzdržavanja od hrane, tu su mera i način upotrebe različiti: zavise kod svakoga od njegovog uzrasta, zanimanja i stanja tela. Zato je nemoguće podvesti podjedno pravilo za sve koji se nalaze u školi pobožnosti. No, odredivši meru uzdržanja za zdrave podvižnike, mi prepuštamo razboritosti nastojatelja (duhovnika) da u tome vrši pametne izmene.

Hranu pak bolesniku, ili umornome od teških radova, ili onome koji ide na težak rad, na put ili na kakav bilo težak posao, nastojatelji su dužni udešavati prema potrebi. Jer nije pametno, uzimajući hranu za održavanje tela, tom istom hranom vojevati protiv tela i smetati mu u vršenju zapovesti. U svakoj vrsti hrane treba pretpostavljati ovu koja se lakše nabavlja, da se ne bismo, pod izgovorom posta, paštili oko spremanja omiljenih i skupih jela“.

Sveta Crkva je još od apostolskih vremena ustanovila ove postove, i pravila za post:
1) Opšte postove obavezne za sve Hrišćane. To su: Vaskršnji post, Apostolski, Bogorodičin i Božićni post, zatim sreda i petak preko cele godine, Vozdviženje Časnog Krsta, Usekovanje i navečerje Bogojavljenja (Krstovdan).
2) Mesni (pomesni) post ustanovljen na pojedinim mestima povodom kakve nesreće, poplave, bolesti i sl.
3) Poseban post po naročitom običaju ili po nalogu duhovnika.

Vaskršnji post.
Ovaj post se još zove Sveta Četrdesetnica ili Časni post. Uz ovaj post Crkva vezuje i post Strasne Sedmice, u spomen stradanja i smrti Gospoda našeg Isusa Hrista. U toku ovog posta ne jedemo meso, sir, jaja, ribu ni ulje. Samo se subotom i nedeljom razrešava ulje i vino. Ribu pak jedemo samo na Blagovesti (ukoliko ne padnu u Strasnu sedmicu) i na Cveti. Ako Blagovesti padnu pre Cveti, dan pred Blagovesti razrešava se na zejtin i vino (Tipik, 32 gl.).

Apostolski post
Ovaj post se zove se još i Petrovski, Petro-pavlovski post. U ovom postu 3 dana (ponedeljak, sreda i petak) ne jede se ulje i ne pije vino. U utorak i četvrtak se ne jede riba, ali se upotrebljava ulje i vino. U subotu i nedelju razrešeni su riba, ulje i vino.
Ako u toku ovog posta u ponedeljak, utorak i četvrtak padne Sveti sa velikim slavoslovljem, razrešava se post na ribu, a ako padne u sredu i petak razrešava se samo na ulje. Ako u sredu i petak padne praznik Svetitelja sa bdenijem ili pak Sveti čiji je hram, razrešeni su ulje, vino i riba (Tipik, gl. 33).

Bogorodični post
Zove se još i Uspenski ili Gospojinski. Po strogosti ovaj post dolazi odmah iza Uskršnjeg. A riba se jede samo na Preobraženje (Tipik, gl. 33).

Božićni post
Pošto crkveni ustav smatra Rođenje Hristovo kao drugu Pashu, to post pred Božić traje takođe 40 dana.
Po strogosti ovaj post se može uporediti s Apostolskim. U Božićnom postu strogo se posti u ponedeljak, sredu i petak. Utorkom i četvrtkom razrešava se zejtin i vino, a subotom i nedeljom i riba. Na Vavedenje uvek se razrešava riba.

Od 2. do 6. decembra post postaje strožiji i nema razrešenja na ribu. Najstroži post je 6. januara, uoči Božića, na badnji dan.

Post sredom i petkom
Sredu i petak tokom godine treba postiti uglavnom bez zejtina, ukoliko nije razrešeno drukčije.
Na praznik Vozdviženija Časnog Krsta (14. septembra) razrešava se na zejtin i vino.
Na Krstovdan (18. januara) najstroži post; jede se jednom dnevno, bez zejtina i razume se, bez vina; ko može toga dana, ne jede ništa, na praznik Usekovanja glave Sv. Jovana Krstitelja obavezan je post.
Razrešenja od posta na Gospodnje i Bogorodičine praznike kada padnu u postan dan Blagovesti ako padnu pre Cveti razrešava se na ulje, vino, ribu; ako padnu u vreme Strasne sedmice – samo na ulje; ako padnu na Veliki Petak na ulje, vino.

Bogojavljenje za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.

Božić za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.

Vavedenje, Velika Gospojina, Mala Gospojina, Preobraženje i Sretenje kada padnu u postan dan (sredom ili petkom) razrešava se na ulje, vino, ribu.

Trapave sedmice

Post je razrešen sredom i petkom:
1) Od Božića do Krstovdana (7. januara do 18 januara) za monahe: sir, jaja; za mirjane i meso.
2) Iza Nedelje mitra i fariseja, za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.
3) Siropusna nedelja, za sve: samo sir i jaja.
4) Svetla nedelja (po Vaskrsu) za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.
5) Nedelja posle Duhova za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.

Naročito je loše prekidati propisane višednevne postove.
Za zdrave članove Crkve, za one koji su u mogućnosti, post je obavezan.

Razrešenje od posta uglavnom se daje samo onemoćalim osobama, uzrok za narušavanje posta, dakle, može biti samo bolest, starost, detinjstvo (uopšte, slabost). Ali, treba naglasiti da se duhovni post ne smanjuje tj. uzdržanje od greha, da se tvore dela milosrđa i ljubavi, da se, koliko može, revnosno moli i ide u hram Božiji.

причалица
27-11-2010, 08:12
Kako je ustanovljen Božićni post

Ustanovljavanje Božićnog posta, kao i drugih višednevnih postova se odnosi na drevna vremena hrišćanstva. Već od IV veka sv.Amvrosije Milanski, Filistrije, blaženi Avgustin pominju u svojim delima Božićni post. U V veku je o Božićnom postu pisao Lav Veliki.

Prvobitno je Božićni post trajao za jedne hrišćane sedam dana, a za druge – malo duže. Na saboru 1166 godine koji je održan u vreme konstantinopoljskog patrijarha Luke i vizantijskog cara Manuila svim hrišćanima je bilo naredjeno da poštuju 40 – dnevni post uoči velikog praznika Hristovog Rodjenja.

Antiohijski patrijarh Valsamon je pisao, da “je sam svjatiješi patrijarh rekao da iako dani tih postova (Uspenjskog i Božićnog) nisu odredjeni pravilom, potrudimo se medjutim da sledimo nepisano crkveno predanje i dužni smo da postimo …od 15 dana novembra”.

Božićni post je poslednji višednevni post u godini. Počinje 15 (28 po novom) novembra i traje do 25 decembra (7 januara), traje četrdeset dana i zbog toga se u Crkvenom ustavu naziva Četrdesetnicom, kao i Veliki post. Pošto post hranom počinje na dan praznika sv.apostola Filipa (14 novembra po starom), onda se još naziva i Filipovim.


Zbog čega je ustanovljen Božićni post

Božićni post je zimski post, i služi nam za osvećenje poslednjeg dela godine tajanstvenim obnovljenjem duhovnog sjedinjenja sa Bogom i pripremom za praznovanje Hristovog Rodjenja.

Lav Veliki piše: “Samo poštovanje uzdržanja je odredjeno u četiri vremenska perioda, kako bismo u toku godine spoznali da nam je neprestano neophodno očišćenje i da pri rasejanosti života uvek treba da se trudimo da postom i milostinjom čistimo greh, koji se umnožava zbog telesnih slabosti i nečistote želja”.

Prema rečima Lava Velikog, Božićni post je žrtva Bogu za sakupljene plodove.

“Kao što je nama Gospod podario ovozemaljske plodove, - piše svetitelj – tako i mi u vreme tog posta treba da budemo darežljivi prema siromašnima”.

Prema rečima Simeona Solunskog, “post Božićne Četrdesetnice izobražava post Mojsija, koji je postivši četrdeset dana i četrdeset noći dobio na kamenim tablicama Božije zapovesti. A mi, posteći četrdeset dana, sozercavamo i primamo živu Reč od Djeve, ne nacrtanu na kamenu, već ovaploćenu i rodjenu, i prisajedinjujemo se Njegovoj Božanskoj ploti”.

Božićni post je ustanovljen radi toga da bismo se pre dana Hristovog Rodjenja očistili pokajanjem, molitvom i postom, kako bismo čista srca, duše i tela mogli sa strahopoštovanjem da dočekamo Sina Božijeg Koji se javio svetu, i da bi Mu pored običnih darova i žrtvi, prineli naše čisto srce i želju da sledimo Njegovo učenje.

Пркос
27-11-2010, 13:33
http://lat.rtrs.tv/_FOTO/nwz/0056/005633.jpg

Za pravoslavne vjernike sutra počinje Božićni post koji prethodi najradosnijem hrišćanskom prazniku Roždestvu Hristovom, koje se proslavlja 7. januara.

Priprema za Božić je potpuna ako vjernik na kraju šestonedjeljnog posta pristupi svetim tajnama ispovijesti, pokajanja i pričešća.

Post je temelj hrišćanskog puta i prva neophodnost na putu spasenja, pa Crkva post smatra za veoma važnu i značajnu ustanovu za duhovni život svojih vjernika, ali i veoma moćno sredstvo za postizanje punog spasenja.

Prema tumačenju Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, post se sastoji u uzdržavanju od mrsne hrane, zlih misli, pohotnih želja i rđavih djela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstava i revnosnom upražnjavanju hrišćanskih vrlina, jer je podvig posta tjelesni i duhovni.

Ciljevi su, poučava vladika Nikolaj, "očišćenje tijela, jačanje volje, uzdizanje duše iznad tijela, a sve radi proslavljanja Boga i poštovanja njegovih svetitelja".

Post se zasniva na primjeru samog Isusa Hrista, koji je na hljebu i vodi postio 40 dana prije nego što se suočio sa satanom.

Ulje i vino su dozvoljeni svim danima, osim srijede i petka, kada se jede hrana spremljena na vodi.

Riba i vino se mogu upotrebljavati svake subote i nedjelje, kao i na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice (4. decembra), Svetog Nikole (19. decembra) i Svetog Ignjatija Bogonosca (2. januara), čak i ako praznik padne u srijedu ili petak. Posljednja sedmica pred Božić posti se strože, bez upotrebe ribe i ulja, sa povrćem spremljenim samo na vodi.

Crkva je četiri puta godišnje odredila višednevne postove - Vaskršnji ili Časni, uoči Vaskrsenja Hristovog, koji traje sedam nedjelja, Božićni, u trajanju od šest nedjelja, Petrovski, pred praznik posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu (12. jula), u trajanju od mjesec dana i Gospojinski, od dvije nedjelje, uoči Uspenija Presvete Bogorodice (28. avgusta).

Јednodnevni postovi su na Usekovanje glave Svetog Јovana Krstitelja (11. septembra), Vozdviženje Časnog krsta - Krstovdan (27. septembra), Krstovdan (18. januara) uoči Bogojavljenja, kao i svake srijede i petka, osim tzv. trapavih sedmica, kad je razrješenje od posta.

kojica
27-11-2010, 14:11
A oćete li i od foruma da se uzdržavate? :palac:

G
27-11-2010, 14:13
A oćete li i od foruma da se uzdržavate? :palac:

Mi komunjare nemamo postove ...:lol:

Jedino kad nam iz firmi povuku pravo na reprezentaciju i ukinu troškovnik:srpski:

Zazijavalo
27-11-2010, 16:50
... za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.

Božić za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.


Ovo ko dijeta za rotvajlere. :)

причалица
27-11-2010, 17:15
A oćete li i od foruma da se uzdržavate? :palac:

ja neću, mada bi mi bilo preporučljivo.

причалица
28-11-2010, 14:21
e, ovako...mislim, pošto je danas prvi dan posta, trebalo bi hrana da se sprema samo na vodi. ipak, nedelja je, pa onda može da se sprema na ulju. iako je božićni post, kada je nedeljom dozvoljena riba, ne bi trebalo ove prve nedelje da se jede, jer je prva i polednja nedelja posta najstrožija.

причалица
29-11-2010, 07:33
Mnogi vernici misle da je post ustvari dijeta

V. Marić-Brajković | 28. 11. 2010. - 20:02h | Foto: Beta | Komentara: 57
Božićni post počeo je juče, ali malo ko će se od pravoslavaca odlučiti da posti sve dane do 7. januara. Veliki broj je i onih koji će ga zaobići, posebno zbog svinjokolja i novogodišnjeg slavlja. S druge strane, i samo obeležavanje posta uglavnom se svodi na trpezu koja po dobrom starom običaju mora da bude bogata. O duhovnoj strani posta i vrednostima, malo ko razmišlja.

Vesna Marjanović, etnolog, objašnjava da se u našem narodu uglavnom posti prva i poslednja nedelja posta.

– Tako je od davnina, a neke duhovne elemente koji ga prate kao što su pomirenje, uzdržavanje od seksualnih odnosa i kažnjavanja dece malo ko je poštovao. Sve je ostalo, do danas, na nivou retorike – kaže ona.

Koliko se kod nas zaista i kako posti, međutim, nikad nije preciznije ispitivano, ali se zna da pečenjare najviše prasetine prodaju za Svetog Nikolu.

– Kod Rusa, na primer, a slično je i kod Grka, ustanovljeno je da manje od pet odsto vernika posti ceo post, uskršnji, koji je svakako glavni, ali ništa nije bolje ni za božićni, koji je blaži. Verovatno je slično i kod nas, mada neki sveštenici kažu da je taj procenat i manji – navodi Živica Tucić, verski analitičar.

Ipak, prof. dr Ljubivoje Stojanović, sveštenik iz beogradske crkve svete Petke na Kalemegdanu, kaže da sve više mladih prilazi crkvi i posti na pravi način, odnosno da duhovni aspekt posta prati adekvatna ishrana tih nedelja. Na jelovniku su samo namirnice biljnog porekla i riba, dok su meso, jaja i mlečni proizvodi potpuno isključeni.

– Najvažnije je shvatiti da post sam po sebi nije cilj, nego sredstvo, post nije nešto što je naređeno, već ga treba doživeti. Post nije gladovanje, ili dijeta, već je njegov smisao u činjenju dobrih dela, u jačanju zajedništva. To nije mučenje, već čovek posti zato što hoće, a ne zato što mora. On se kroz post bori protiv svojih poriva, slabosti, trudi se da pomogne drugima oko sebe – objašnjava Stojanović.
Hrišćanima je međutim, navodi Tucić, važno samo da ispune formu, često ne uzimajući u obzir njegovu duhovnu dimenziju koja treba da je u centru.

– Kod nas podosta vlada verska neprosvećenost onih koji sebe smatraju vernicima. Misle da je sve ispunjeno i dovoljno ako slave, poste i proslave slavu. Danas svuda u hrišćanstvu vlada nihilizam, relativizam, hedonizam, vernik želi sam da odlučuje šta mu je iz vere prihvatljivo, šta da komotno prihvati i čini – kaže Tucić.

I Vesna Marjanović ističe da se post doživljava više u materijalnom kontekstu, da je važna samo spoljna slika i da se sve završava zastupanjem posnog kuvara. Većina mladih, smatra Marjanovićeva, post ne doživljava duhovno. U trendu je razmišljanje: „Sad ću da postim, pa ću da oslabim“ ili „Danas sam pojela čokoladu, nema veze, sutra neću“. Ako postoji potpuno posvećivanje crkvi i poštovanje svih pravila, iza toga obično stoji neki tragičan događaj, smatra naša sagovornica.

– Post je jasno definisan, koji su dani posni i kako se posti. Čovek ne sme da bude gord u veri. Ako neko hoće da bude vernik, treba da izbegava opravdanja, pogotovo ekonomska, jer trpeza ne mora da bude bogata ako je u ime vere. Ukoliko neko ne zna kako treba da postupi, crkva će ga rado uputiti. Ima osoba koje će sveštenik razrešiti posta, kao što su trudnice i bolesni – kaže Stojanović.
Na sveštenicima je, ističe on, da pokrenu svest i da ukažu na radost posta, na pričešće, da afirmišu želju vernika i da ga podstaknu da ide dalje, da sazreva u veri.

Zazijavalo
29-11-2010, 07:38
Kad se pomene post, pogotovo kad se pravoslavci ponose strogošću pravoslavnog posta, uvek pomislim kako je tipičan srpski popa okruglast, da ne kažem zadrigao, a da se retko vidi debeli katolički pop. :)
Maltretiranje tela se osveti. :mrgreen:

причалица
29-11-2010, 07:48
Kad se pomene post, pogotovo kad se pravoslavci ponose strogošću pravoslavnog posta, uvek pomislim kako je tipičan srpski popa okruglast, da ne kažem zadrigao, a da se retko vidi debeli katolički pop. :)
Maltretiranje tela se osveti. :mrgreen:

pa, jeste, zazi...ima ih okruglastih...ali ima u ovih štapićastih. svako vidi ono što hoće.

Zazijavalo
29-11-2010, 07:57
Neko vidi šta oće, ja vidim šta vidim. :)

причалица
29-11-2010, 07:58
Neko vidi šta oće, ja vidim šta vidim. :)

pa vidiš šta hoćeš. kao i svi mi.

Zazijavalo
29-11-2010, 08:00
Jedini ovdašnji žgoljav popa je nešto bolesan, siroma. Ostali su u raznim stadijumima na skali od "umereno predebeo" do "kotrlja se". :pusi:

причалица
29-11-2010, 08:02
Jedini ovdašnji žgoljav popa je nešto bolesan, siroma. Ostali su u raznim stadijumima na skali od "umereno predebeo" do "kotrlja se". :pusi:

kod nas u parohijskoj crkvi je pola - pola....3 popunjena i 3 normalna....missim, normalne telesne mase.
uostalom, debelim ljudima je dovoljno teško što su debeli, ne moram još i ja o tome da razmišljam.

Man
29-11-2010, 08:06
Post ne znači i gladovanje... a suvonjavi su obično baksuzi, nebitno el su popovi :pusi:

причалица
29-11-2010, 10:32
Post ne znači i gladovanje... a suvonjavi su obično baksuzi, nebitno el su popovi :pusi:

ondak, ja nisam baxuz, a ti jesi:raz_082:

andromeda
08-12-2010, 15:14
ne slazem se da je post dijeta

taj ko tako misli nije pravi vernik

причалица
08-12-2010, 18:40
ne slazem se da je post dijeta

taj ko tako misli nije pravi vernik
pa, andromedo...tačno je da nije dijeta....ali mnogi to vide kao dijetalni način ishrane...mada, post kao post nije bitan, ako se samo praktikuje hranom - onda je štetan kao i svaka dijeta što je štetna.

andromeda
09-12-2010, 09:40
pa, andromedo...tačno je da nije dijeta....ali mnogi to vide kao dijetalni način ishrane...mada, post kao post nije bitan, ako se samo praktikuje hranom - onda je štetan kao i svaka dijeta što je štetna.

slazem se prico

to su po meni primitivni ljudi koji post smatraju dijetom , jer post nije samo uzdrzavanje od hrane nego i ostalo sto oni ne shvataju zato i lupetaju

kojica
09-12-2010, 19:55
Koje ostalo? :palac:

причалица
09-12-2010, 20:38
slazem se prico

to su po meni primitivni ljudi koji post smatraju dijetom , jer post nije samo uzdrzavanje od hrane nego i ostalo sto oni ne shvataju zato i lupetaju

nisu primitivni, bwe....samo neće ili ne mogu da sagledaju smisao posta.

Kovač
09-12-2010, 20:42
Ali Isus nije postio :g:

причалица
10-12-2010, 14:48
Ali Isus nije postio :g:

a šta je radio u pustinji? jeo nešto ukusno?

Zazijavalo
10-12-2010, 14:50
u pustinji je preživao. :mrgreen:

Kovač
10-12-2010, 14:58
a šta je radio u pustinji? jeo nešto ukusno?

40 dana ni leba ni vode,to post?

причалица
10-12-2010, 20:56
40 dana ni leba ni vode,to post?

pa za Njega jeste.

Kovač
10-12-2010, 21:02
pa za Njega jeste.

Nači...ne možemo kao on,prema tome...čemu?:lol:
Dobro,možda neko može 40 dana bez vode i hrane.

причалица
11-12-2010, 12:16
Nači...ne možemo kao on,prema tome...čemu?:lol:
Dobro,možda neko može 40 dana bez vode i hrane.

pa ne možemo kao On, naravno...ali, hrišćani teže da budu po Njegovom učenju ispravni. post je dobrovoljan i ne može da bude nametnut. ne mislim tu na hranu, to je lakši deo posta....mislim na čuvanje duše od lošiih dela.

G
11-12-2010, 12:17
pa ne možemo kao On, naravno...ali, hrišćani teže da budu po Njegovom učenju ispravni. post je dobrovoljan i ne može da bude nametnut. ne mislim tu na hranu, to je lakši deo posta....mislim na čuvanje duše od lošiih dela.

Za dušu i nekako ali telooo...:lol:

причалица
11-12-2010, 12:19
Za dušu i nekako ali telooo...:lol:

pa dobro, dži, i telo....hrana takođe spada u ''telo''. mada, znam na šta misliš....nije sve to tako teško kao što se čini, samo treba imati dobre volje.

причалица
07-03-2011, 16:47
Danas počinje Vaskršnji post

Za pravoslavne vernike danas počinje višenedeljni veliki Vaskršnji ili Časni post, koji se završava praznikom Vaskrsenja Isusa Hrista - Vaskrs, koji se ove godine proslavlja 24. aprila.
Datum početka Časnog posta zavisi od datuma praznovanja najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, koji pravoslavni vernici slave uvek u nedelju punog meseca posle prolećne ravnodnevnice.

Prvi dan pravoslavnog Časnog posta je Čisti ponedeljak, koji dolazi posle Bele nedelje, završnog dana Mesopusne nedelje, koja je vrhunac slavlja pred post u koji treba ući dostojanstveno i sa što manje grehova.
Prva nedelja posta zove se Čista, a poslednja je Nedelja pravoslavlja, dok se do Vaskrsa, uz posebna pravila, smjenjuju - Prečista, Krstopoklona, Sredoposna, Gluva, Cvetna i Strašna ili Stradalna nedjelja.

Prema pravoslavnom učenju, Veliki post nas uči pokajanju, praštanju i pravoj molitvi, a cilj je da se u miru i tišini dočeka najveći hrišćanski praznik Vaskrs, jer je vera u Vaskrsenje osnov hrišćanstva.

причалица
18-11-2011, 08:47
ko će da posti božićni post?

mica
18-11-2011, 08:58
:nene: Nisam spremna za post...Ne znam da li cu ikad, vise biti...

DaDole
18-11-2011, 09:20
:nene: Nisam spremna za post...Ne znam da li cu ikad, vise biti...

da li je potrebno da se pripremimo za post..kako? ja se nikad nisam pripremala sem što izvadim sve posne recepte iz ladice..

причалица
27-11-2011, 09:14
Vernici Srpske pravoslavne crkve počinju sutra višenedeljni božićni post kojim se pripremaju za proslavu jednog od najvećih hrišćanskih praznika - Božića.
....dalji tekst iz blica neću da prenosim jer je dezinformacija :lol:

Man
28-11-2011, 12:42
Post


Post je sredstvo koje pravoslavnom hrišćmaže u izgradnji spasenja, a koje se sastoji u uzdržavanju od izvesne vrste hrane, od rđavih misli, želja i dela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstva, a isto tako i u revnosti upražnjavanja svih hrišćanskih vrlina. Cilj posta je očišćenje tela, a iznad svega proslavljanje Boga i poštovanje njegovih svetih. Posteći, pravoslavni hrišćani se neprestano sećaju Hristovih stradanja za njihovo spasenje.

Post nalazimo u skoro svim religijama, u raznim oblicima; kao izraz kajanja i tuge, kao sredstvo umilostivljenja, čišćenja i dolaska do višeg stepena duhovnog saznanja i uzrastanja i kao priprenu za isvesne religijske obrede. U Starom i Novom zavetu takođe se mnogo govori o postu, kao božanskoj ustanovi i odredbi. U Starom zavetu Mojsije je postio 40 dana na Sinaju (ne jedući ništa), da bi se udostojio da od Boga primi Deset Božjih zapovesti. Isto tako, i Novi zavet je prepun primera posta. Gospod Isus Hristos je poput Mojsija postio 40 dana na Gori Kušanja, a postili su i sveti apostoli, kao i svi pravi hrišćani. Jer, u hrišćanstvu, prvi podvig koji stoji pred čovekom, jeste ispunjenje prve Božje zapovesti, koju je Bog dao još našim praroditeljima u raju:“Samo roda s onog drveta usred vrta ne jedite i ne dirajteu nj, da ne umrete“(Post 3,3). A to je zapovest o postu , tj. o uzdržanju. Narušavanje zapovesti o postu(Adam tu zapovest nije održao) prvi je greh. Zato i prvi podvig čoveka u oslobođenju od greha, jeste držanje posta. Post je, dakle, prva neophodnost na putu našeg spasenja, a Crkva ga smatra kao vrlo važnu i značajnu ustanovu za duhovni i telesni život.



Post ima dve strane: telesnu i duhovnu. Telesni post je uzdržavanje od izvesnih jela i alkoholnih pića, a po strogosti, ili načinu uzdržavanja, postovi se dele u pet kategorija: 1) potpuno uzdržavanje od (svake vrste) jela i pića (čak i voda), kao prva tri dana Velikog posta i Veliki petak; 2) suhojedenje, uzimanje „suve hrane“, bez ulja i vina, jedanput na dan, i to u 9. Čas (oko 3 sata posle podne); 3) jedenje jela spremljenog samo na vodi (kod nas poznat kao strogi post pred pričešće); 4) uzimanje jela i vina, sa uljem dva puta dnevno; i 5) jedenje ribe i pijenje vina ( najblaži način posta). uzimanje hrane više od jedanput na dan zove se ublaženje posta, a kada se uzimaju ulje i vino, tada se čini razrešenje posta. postoje četiri vrste razrešenja posta: 19 razrešenje „na sve“; 2) razrešenje „na jaja i mlečne proizvode“; 3) razrešenje „na ribu“; 4) razrešenje „na vino i ulje“. Treba napomenuti da pored ustanove određenih dana i perioda posta od strane Pravoslavne crkve, regulisanje pitanja razrešenja za svakog vernika posebno se ostavlja rasuđivanju njegovog duhovnog oca, koji ponekad postupa sa snishođenjem, dakle prema slabostima čoveka i prema meri na korist njegove duše. Duhovni post je uzdržavanje od grešnih misli, želja i dela, uz umnoženje molitve i hrišćanskih vrlina.

Postovi se dele u dve grupe: na jednodnevne i višednevne. Jednodnevni postovi su: svaka sreda i petak preko godine (osim takozvanih trapavih sedmica), Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja (29. avgusta/ 11. septembra), Krstovdan (14/27. septembra) i Krstovdan (5/18. januara). Višednevni postovi su oni koje je Crkva ustanovila pred velike praznike. Postoje četiei višednevna posta: Vaskršnji (Veliki ili Časni) post, Božićni post, Gospojinski post i Post svetih apostola (Petrovdanski post).

Vaskršnji post ili Velika četrdesetnica,
traje od čistog ponedeljka do Lazareve subote (način posta: suhojedenje, osim subotom i nedeljom, kada se dozvoljava ulje). Ovaj post nije apostolskog porekla, a najstarije svedočanstvo o ovom postu potiče s kraja drugog veka. Sveti Irinej Lionski (+202), u pismu papi Viktoru (189-198), povodom sporova o vremenu praznovanja Pashe, piše da je pashalni post trajao negde jedan, negde dva dana, a negde je ovaj post obuhvatao 40 sati. O Vaskršnjem postu od 40 dana, u ovom pismu nema ni pomena, osim što se iz ovog svedočanstva vidi da on svuda postoji. Dalje podatke o ovom postu daje Tertulijan (+220), prema praksi Rimske i Afrikanske crkve. On govori o pashalnom postu u spomen smrti Hristove, koji takođe traje dva dana (petak i subota), koje je sam Spasitelj odredio, pa se u tom smislu može može uzeti da pashalni post potiče od naređenja Gospoda isusa Hrista. Iz Sirske didaskalije (druga polovina trećeg veka) vidi se da je pashalni post produžen na jednu sedmicu, a sigurno svedočanstvo o vaskršnjem postu koji traje četrdeset dana potiče iz četvrtog veka, od Jevsevija Kesarijskog, kao i iz takozvanih Pashalnih poslanica svetog Atanasija Aleksandrijskog. Današnji oblik Vaskršnjeg posta razvio se u petom veku.

Post svetih apostola,
traje od ponedeljka posle Nedelje svih svetih, posle Pedesetnice, do 28. juna/11. jula (način posta: uzdržavanje od mesa, jaja, mlečnih proizvoda, dozvoljava se riba, osim sredom i petkom). Ovaj post ustanovljen je u čast apostola Petra i Pavla. Budući da je početak ovog posta nestalan, zavisi od početka Pedesetnice, koja se ravna prema Vaskrsu, on najduže može trajati šest sedmica, a najkraće osam dana. Najstarije svedočanstvo o ovom postu nalazimo kod svetog Atanasija Aleksandrijskog, iz kojeg se vidi da je ovaj post prvobitno bio u vezi sa Pedesetnicom, a ne sa praznikom svetih apostola, da nije svuda počinjao u isto vreme i da je trajao samo jednu sedmicu.

Gospojinski post
traje od 1/14. do 14/27. avgusta, a po strogosti ovaj post dolazi odmah posle Vaskršnjeg posta (način posta: suhojedenje osim subotom i nedeljom kada se dozvoljava ulje i vino, i na Preobraženje, kada se razrešava na ribu). Crkva je ustanovila ovaj post po primeru Presvete Bogorodice, koja je vreme pre smrti provela u stalnom postu i molitvi. Iako se zna de je ovo najmlađi post, istorija ovog posta nije najjasnija. Prvi put se pominje u spisima Teodora Studita, a možda ga je Istočna crkva naknadno ustanovila da bi kao i Zapadna imala postove u sva četiri godišnja doba. Gospojinski post je konačno utvrđen na Carigradskom saboru 1166. Godine u vreme patrijarha Luke Hrisoverga i cara Manojla Komnena.

Božićni post
ili Mala četrdesetnica, traje od 15/28. novembra do 24. decembra / 6. januara (način posta: a) od 15/28. novembra do 17/30. decembra uzdržavanje od mesa, jaja i mlečnih proizvoda, razrešenje na ribu, suhojedenje sredom i petkom; b) od 18/31. decembra do 24. decembra/ 6. januara razrešenje samo na ulje i vino, suhojedenje sredom i petkom). Najstroži dan posta je 24. decembar/ 6. januara a taj dan se zove „sočelnik“ (nastalo od reči „sočelnik“ koja je ime za sočivo – kašu od sušenih zrna). Ovaj post ima svrhu da vernike spremi za dostojno slavljenje rođenja Gospoda isusa Hrista, a njegova istorija ne obiluje jasnim svedočanstvima. Smatra se da je ovaj post u Antiohijji počinjao 1. decembra, a Carigradski sabor odredio je da ovaj post treba početi 15. novembra.

mrav
28-11-2011, 12:48
stvar lične odluke, ne postim zbog svojih dela iz proslosti ne zasluzujem oprost a i u glavi nisam nacisto sa time, nisam spreman

mica
28-11-2011, 12:50
Dok se posti, uzdrzava se od hrane, gresnih misli, dela, svega sto moze da osujeti i uprlja post. Ja, dok sam postila, trudila sam se to vreme, da se izlolujem od sveta, kako bih mogla da sto manje, budem iskusavana. Pomoc u tome sam nalazila u duhovnoj literaturi, cestim odlascima u crkvu na molitve, sluzbe i pomagalo je. Oragizovala sam duhovne veceri, gde su se skupljali verujuci i zajedno smo istrajavali u tome. Govorili su mi cesto, da sma fanaticna. MOZDA I Jesam bila, ali kad nesto radim ili cu raditi kako mi srce govori da treba, ili necu ulaziti u to. Zato sad, ne postim. Ne postim ni jedan dan, niti potim jednu nedleju. Ili sve ili nista. Tako moje srce meni, govori.

kojica
28-11-2011, 13:04
kako se bre tako predajete bez borbe.. :qq:

ovaj sam sebi oprašta ili ne oprašta, ko da je on bog.. ona ide na sve ili ništa..

Ko vas tako učio?

mica
01-12-2011, 22:41
kako se bre tako predajete bez borbe.. :qq:

ovaj sam sebi oprašta ili ne oprašta, ko da je on bog.. ona ide na sve ili ništa..

Ko vas tako učio?


Ma mozda je predavanje, mozda su samo izgovori. Ne znam, ali uvek radim iz srca stvari. Ja imam veliku borbu u samoj sebi kad je vera, samim tim i post u pitanju i neke druge stvari koje ja, kao ja jesam i koje radim. Ne mogu da postim i da odem da se pricestim, a da se iskreno pokajem za neke stvari koje crkva ne odobrava a ja radim. A, nemam snage da postim bez pricesta. Zacarani krug

причалица
26-12-2011, 08:28
post je skoro pri kraju...ostalo je još 10ak dana...da li ste postili po ''propisima'' - sreda i petak na vodi, ponedeljak, utorak, četvrtak na ulju....a samo vikendom - riba?
ili ste postili kako vam je moguće?

причалица
28-02-2012, 17:46
ovaj vaskršnji....posti li ko osim mene :drnd:

причалица
06-03-2012, 18:46
niko, izgleda...a druga nedelja odmiče. za sad sam ok :)

Marko:
06-03-2012, 18:51
Ja sam svoje odradio puno puta, sad mislim da ne bih izdržao. A čeznem za neverovatnim osećajem posle ispovesti i pričešća.

причалица
06-03-2012, 18:59
Ja sam svoje odradio puno puta, sad mislim da ne bih izdržao. A čeznem za neverovatnim osećajem posle ispovesti i pričešća.
jeste dobar osećaj :) zato i praktikujem ovo.

причалица
11-06-2012, 17:02
Petrovski post

Petrovski post koji počinje 11. juna traje do praznika dvojice "prvovrhovnih" apostola, Petra i Pavla, 12. jula. Za pravoslavne koji se drže novog kalendara ovaj post traje do 29. juna, kada je za njih Petrovdan.
Početak ovog posta zavisi od datuma Uskrsa i Duhova. Vaseljenski sabor je odredio, da on počinje nedelju dana posle Duhova.
Ako se Uskrs proslavlja između 5. i 8. maja, onda Petrovskog posta kod novokalendarskih pravoslavaca uopšte nema. Kod starokalendaraca može da traje najmanje nedelju dana, a najviše šest sedmica.
Ovaj post se smatra "blažim", kao i Božićni. Dopušteno je za hranu uzimati ribu, sem srede i petka.
Riba se jede i na Ivandan koji je tokom ovog posta, 7. jula, ma u koji dan nedelje padao. Kod pravoslavnih naroda, koji žive na jugu, u vreme ovog posta ima već raznog povrća, a i voća, dok toga kod Rusa, Poljaka i Finaca još nema.
Rusi rado jedu ribu, kada je to dopušteno, kažu da je to i zbog toga, pošto se apostol Petar (ne i Pavle), kao i većina drugih apostola, bavio ribolovom.
Petrovski post uveden je u prvim vremenima hrišćanstva, u vreme cara Konstantina Velikog, prvo u Rimu, kada je tamo podignuta bazilika posvećena apostolskim prvacima, a potom i u Carigradu, istim povodom.
Na Istoku je od tada uobičajeno da se pre njega posti, dok na Zapadu ta praksa nije uvedena. O ovom postu od četvrtog veka govore svetitelji: Atanasije Veliki, Amvrosije Mediolanski, kasnije i Lav Veliki i Teodorit Tirski.

причалица
03-12-2013, 11:35
''Пост појачава молитву. Постаје крило њено ка небу. Пост је мајка здравља, васпитач омладине, украс стараца.Он је сапутник путника и сигурност оних који живе заједно.''

Свети Василије Велики

Malisic Milan
23-02-2014, 20:33
Nisam vernik SPC, ali mi nikako ne ide u glavu ideja posta na hrani.Mislim, obzirom da čitam Sveto Pismo, uvek je, ili postiš bez jela, ili jedeš, dakle nema baš neke sredine.Ili jesi, ili nisi.Naravno, post nije samo hrana, nego i vreme provedeno u molitvi i čitanju Biblije.

причалица
24-02-2014, 22:40
Nisam vernik SPC, ali mi nikako ne ide u glavu ideja posta na hrani.Mislim, obzirom da čitam Sveto Pismo, uvek je, ili postiš bez jela, ili jedeš, dakle nema baš neke sredine.Ili jesi, ili nisi.Naravno, post nije samo hrana, nego i vreme provedeno u molitvi i čitanju Biblije.

nema šta da ti ide u glavu ili ne...post je propisan na određen način. ako veruješ i imaš snage - postiš, a ako ne - ništa :pardon:

Malisic Milan
24-02-2014, 23:47
Oki, možda se nisam najbolje izrazio.Mislio sam na temelju čega je uzeto da je post na bilo kakvoj hrani zapravo post, jer post između ostalog znači da ne jedeš ništa dok postiš.Znači, ili potpuno prazan stomak, ili pun. :D

Picola
25-02-2014, 02:18
Oki, možda se nisam najbolje izrazio.Mislio sam na temelju čega je uzeto da je post na bilo kakvoj hrani zapravo post, jer post između ostalog znači da ne jedeš ništa dok postiš.Znači, ili potpuno prazan stomak, ili pun. :D

Pa ne znaci potpuno prazan stomak, jer covek mora da zivi od necega i za vreme posta (koji najduzi traju i po 40, 50 dana). Drugo su jednodnevni postovi gde mozes i bez jela...zavisi koji (hoces da) postis, a sve o tome ima u pravoslavnom kalendaru za svaku godinu o tome gde ti pise koji su jednodnevni a koji visednevni.

Ima monaha koji prva 3 dana svakog posta poste bez ikakve hrane i vode, ali to je neka sasvim druga prica i druga stvar.

причалица
28-11-2015, 09:33
ПРАВИЛА И РАЗРЕШЕЊА БОЖИЋНОГ ПОСТА (за ОВУ годину)

Пошто црквени устав сматра Рођење Христово као другу Пасху, то пост пред Божић траје такође 40 дана.

По строгости овај пост се може упоредити с Апостолским. У Божићном посту строго (на води) се пости у среду и петак. Понедељком, уторком и четвртком разрешава се зејтин и вино, а суботом и недељом и риба. На Ваведење увек се разрешава риба. Од 2-6. јануара пост постаје строжији и нема разрешења на рибу.
Најстрожи пост је 6. јануара, уочи Божића, на бадњи дан (Типик, 14. новембра). Овога се НА ЖАЛОСТ нико не придржава, већ нам је Бадње вече постало синоним за што богатију празничну трпезу уз обиље вина и куване ракије...

Пост средом и петком
Среду и петак током поста треба постити углавном без зејтина, уколико није разрешено друкчије. Ове године имамо два разрешења и то:
У петак 4. децембра, Ваведење Пресвете Богородице, разрешење на рибу;
У петак 18. децембра, Преподобни Сава Освећени, разрешење на вино и уље;
У петак 25. децембра, Свети Спиридон Чудотворац разрешење на вино и уље и
У среду 30. децембра, Свети пророк Данило разрешење на вино и уље.

причалица
30-11-2015, 19:24
Установљавање Божићног поста, као и других вишедневних постова се односи на древна времена хришћанства.

Већ од IV века свети Амвросије Милански, Филистрије, блажени Августин помињу у својим делима Божићни пост. У V веку је о Божићном посту писао Лав Велики. Првобитно је Божићни пост трајао за једне хришћане седам дана, а за друге – мало дуже. На сабору 1166. године, који је одржан у вријеме константинопољског патријарха Луке и византијског цара Мануила, свим хришћанима је било наређено да поштују 40 – дневни пост уочи великог празника Христовог Рођења.

Антиохијски патријарх Валсамон је писао, да “је сам свјатијеши патријарх рекао да иако дани тих постова (Успењског и Божићног) нису одређени правилом, потрудимо се међутим да следимо неписано црквено предање и дужни смо да постимо …од 15. дана новембра”. Божићни пост је последњи вишедневни пост у години. Почиње 15. (28. по новом) новембра и траје до 25. децембра (7. јануара), траје четрдесет дана и због тога се у Црквеном уставу назива Четрдесетницом, као и Велики пост. Пошто пост храном почиње на дан празника светог апостола Филипа (14. новембра по старом), онда се још назива и Филиповим.

Божићни пост је зимски пост, и служи нам за освећење последњег дела године тајанственим обновљењем духовног сједињења са Богом и припремом за празновање Христовог Рођења. Лав Велики пише: “Само поштовање уздржања је одређено у четири временска периода, како бисмо у току године спознали да нам је непрестано неопходно очишћење и да при расијаности живота увек треба да се трудимо да постом и милостињом чистимо грех, који се умножава због телесних слабости и нечистоте жеља”.

Према ријечима Лава Великог, Божићни пост је жртва Богу за сакупљене плодове. “Као што је нама Господ подарио овоземаљске плодове, - пише светитељ – тако и ми у време тог поста треба да будемо дарежљиви према сиромашнима”.

Према речима Симеона Солунског, “пост Божићне Четрдесетнице изображава пост Мојсија, који је постивши четрдесет дана и четрдесет ноћи добио на каменим таблицама Божије заповести. А ми, постећи четрдесет дана, созерцавамо и примамо живу Реч од Дјеве, не нацртану на камену, већ оваплоћену и рођену, и присаједињујемо се Његовој Божанској плоти”.

Божићни пост је установљен ради тога да бисмо се пpе дана Христовог Рођења очистили покајањем, молитвом и постом, како бисмо чиста срца, душе и тела могли са страхопоштовањем да дочекамо Сина Божијег Који се јавио свету, и да би Му поред обичних дарова и жртви, принели наше чисто срце и жељу да следимо Његово учење.