PDA

Pogledaj Punu Verziju : Хамлет - Вилијам Шекспир



kojica
02-07-2011, 15:28
О писцу

са википедије:


Вилијам Шекспир (енгл. William Shakespeare, крштен 26. априла 1564, умро
23. априла 1616[1]) је био енглески песник и драмски писац, који се, према више
различитих извора, сматра за највећег писца на енглеском језику и драматурга
светског гласа. Опус његових дела која су преживела до данас састоји се од 38
позоришних комада, 154 сонета, две дуге наративне поеме, и неколико других
поема. Његови позоришни комади били су преведени на све важније живе језике и
приказују се свуда у свету чешће него било који други позоришни комад.[2]

Шекспир је рођен и одрастао је у Стратфорду на Ејвону. Кад је имао 18 година,
оженио се Аном Хатвеј (енгл. Anne Hathaway), која му је родила троје деце: Сузану
и близанце Хамнета и Џудит. Између 1585. и 1592. започео је успешну каријеру у
Лондону као глумац, писац и сувласник глумачке дружине „Људи лорда
Чамберлена“, касније познатију као „Краљеви људи“. Повукао се у Стратфорд
вероватно око 1613. где је умро три године касније. Мало писаних сведочанстава
је остало о Шекспировом приватном животу и постојала су многобројна нагађања
око његове сексуалне опредељености, религиозних убеђења и да ли су дела која
му се приписују у ствари написали други писци[3][4][5].

Шекспир је највећи део свог опуса написао између 1590. и 1613. Његова рана дела
су углавном комедије и историје, родови које је он уздигао до савршенства до
краја 16. века. Затим је писао трагедије до отприлике 1608. У том периоду су
настали „Хамлет“, „Краљ Лир“ или „Магбет“, позоришни комади који се убрајају у
најбоље позоришне комаде на енглеском језику. У свом позном периоду писао је
трагикомедије и сарађивао са осталим драмским писцима. Многа од његових дела
су била објављена још за његовог живота у издањима различитог квалитета и
тачности. Године 1623. двојица његових колега објавила су „Први фолио“, збирку
његових драмских дела која су укључивала све осим две драме које су у новије
време признате као Шекспирове.

kojica
02-07-2011, 15:30
Хамлетово трагање за истином

Човек је у стању да цео свој век проведе у сопственом незнању, у лажној
искрености, са лажним љубавима и лажним пријатељима. Сваком од нас потребан
је неко сличан нама, неко у кога можемо имати поверења, и неко у коме можемо
препознати истину, а да је дуго не тражимо и не проверавамо. У овом хладном и
окрутном свету истина је постала једна од ретких незапрљаних ствари, и баш зато
да би се дошло до ње, цена мора бити висока. Онај ко је упозна на време, док му
још младост тече бистрије и јасније да сагледа свој живот и у благодети да га
проживи. Поставља се питање: Да ли је увек добро сазнати истину? Да ли су
нам лажи можда слађе од истине, и да ли би уопште све другачије могло да се
заврши да је Хамлет остао у веровању, да му је отац преминуо природном смрћу?
То питање себи поставља и Хамлет, да ли до краја истрајати у својој
намери, осветити смрт оца и исушити устајалу баруштину која је поплавила
краљевски престо и срца људи који на њему владају.
Хамлет остаје веран својим идеалима и веран својим прецима те одлучује да се
бори и да покаже неуком свету истину као што ће је показивати и многи људи
Хамлетовог духа и снаге.
Поруку коју је оставио Хамлет требало би сачувати дубоко у нама, како би само
хладне главе ишли кроз живот, трагали и нашли истину, да не би на самртној
постељи од Бога затражили још само један дан за опрост и исправљање својих
грешака.

Сава Ристић 4/5

kojica
02-07-2011, 15:33
Хамлетово трагање за истином

У Шекспировом “Хамлету’’ трагична судбина младића налази се у зачараном кругу
бола, освете, мржње и зла која га је уништавала све више и више док га није
довела до самог краја његовог невиног и младог живота.
Хамлет је младић од тридесет година који живи лагодним и срећним животом. Има
своје илузије у којима му је лепо. Пун је позитивне енергије, љубави и осталих
лепих осећања. Не зна за бол, мржњу и друге лоше ствари. Чини му се да његову
срећу ништа не може да поремети. Али, ништа није вечно. Изненада све
се мења. Појављује се дух његовог оца и саопштава Хамлету да је убијен од
стране његовог стрица Клаудија.
Његово убиство Клаудије је испланирао да би постао краљ. Дух од Хамлета
захтева освету, и он се заклиње да ће је остварити. Али, ипак одлаже освету.
Тражи оправдање за себе, правда се тиме да не верује у духа и да му
требају докази за његову причу. Хамлет не прихвата освету, јер се то коси са
свим моралним принципима, то је грех и то је отров за душу. Починивши убиство,
Хамлет ће имати терет на својој, иначе доброј и племенитој души.
Он помиње да се разочарава у људе и свет око себе. Не може да верује да постоји
толико лицемерја, себичности, охолости. Он је суочен са стварношћу и немоћан је
пред њом. Због свега тога долази у дилему ‘’ Бити или не бити’’. Да ли да трпи
своје психолошке немире, своје сазнање о убиству оца, а да ништа не предузима,
да се тиме понижава, или да својом борбом прекине све то? Немоћан, да као
појединац својом акцијом мења такав свет, једино решење види у “вечном сну –
смрти’’. Међутим, боји се онога што га чека ‘’тамо негде’’ после смрти –
проклетство и грех. Због тога пре ће прихватити живот пун зла, него да иде
у ‘’непознато’’. Сваким даном је све више разочаран издајом људи којима је
веровао. Стрицем који је убио његовог оца, мајком која се удала за стрица,
Офелијом, женом којој поклања сву љубав, а она га одбија, “пријатељима’’
Гилденстерном и Розенкранцом, који су га издали краљу. Хамлетова борба против
зла оличеног у тим људима има пренесено значење. То није борба против
појединаца, то је борба против зла које опседа човечанство. Да би то остварио,
Хамлет мора да избаци из себе сва она лоша осећања која су резултат његових
разочарења, охолост, гордост, егоизам. Пре свега, мора да сачува морал и чистоту
душе. Мислим да смо сви ми били у ситуацијама сличним Хамлетовим. Желели смо
правду у својим рукама, доживљавали смо разочарења од људи којима смо
веровали, трпели смо неправду и бивали повређени. Против зла се боримо како
знамо и умемо и на то имамо право, али увек треба имати на уму да је само чиста
душа – спас.

Диана Ружичић 4/5

tamaram
27-09-2011, 08:39
1. Beleška o piscu



Vilijam Šekspir bio je pjesnik i dramatičar, rođen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gde deluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je 36 drama koje delimo na:

1. tragedije - Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije iKleopatra, Koriolan, Kralj Lir, Makbet;

2. komedije - Ukroćena goropad, San letnje noći, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo buke ni oko čega

3. romance - Romeo i Julija, Zimska priča i Bura;

4. povijesne drame - Kralj Džon, Ričard II. , Henri IV. , Henrk V. , Henri VI. , Ričard II. i Henrik VIII.A 1609. izišli su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme.Šekspir je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Ni fabule Šekspirovih delova nisu njegove. On ih preuzima od drugih pisca i preoblikuje ih. Čini od njih vrhunska dela, kraseči ih pučkim pjesmama, izrekama tadašnjeg vremena, a bio je i majstor stvaranja mnogoznačnosti pjesničkog jezika. Tako Shakspeareove riječi, osim što sadrže osnovno značenje, kriju u sebi niz suznačenja.

tamaram
27-09-2011, 08:40
2. Beleška o delu



Mnogi tvrde da je Šekspirova tragedija Hamlet (1600. -1601. ) najbolja tragedija u povijesti svjetske književnosti. No to nije samo delo povijesti.Suvremenost tragedije svijedoče moderna dela s temom o Hamletu prenesenom u današnje doba (u nas je najpoznatije takvo delo drama Ive Brešana "Hamlet u selu Mrduša Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksić "Hamlet u podrumu").Šekspir je stvorio delo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su doba svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je morao stvoriti delo prikladno i školovanom plemstvu i običnom puku. To je i učinio. Izabrani su stihov zadovoljili školovane plemiće, mačevanje ukus šire publike, a Hamletovo ludilo i dosjetke zabavljale su običan puk.Fabula ove tragedije, kao i večine Shakespearovih dela, je poznata jer ju je Šekspir uzimao iz drugih dela iz svojih suvremenika ili ranijih pisca.

tamaram
27-09-2011, 08:40
3. Fabula



Danski kralj iznenada umira, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije, koji se ženi udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh njegova oca i otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, čime traži osvetu. želeć potvrdu, za tu strašnu optužbu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i kraljica, tumače Ofelijinim odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira predstavu, koja radnjom sliči na umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluziju na njegov zločin, prekida predstavu i time daje Hamletu dokaz na Duhove riječi. Nakon prekinute predstave, Hamlet posječuje majku i misleći da ga Klaudije prisluškuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjesa. Bojeći se, Klaudije šalje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga tamo ube. Saznavši za očevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert traži osvetu za oca i sestru. Hamlet, saznavši za urotu, vrača se u Dansku i prihvaća dvoboj s Laertom. Kralj i Laert odluče, na prijevaru s otrovanim mačem, ubiti Hamleta. U dvoboju, Hamlet i Laert mjenjaju mačeve i obojca bivaju ranjeni otrovom. Kraljica ispije čašu s otrovom, namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva Hamletu spletku s kraljem, nakon čega ovaj ubija kralja. No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih lica. Pogotovo se to odnosi na Hamleta.

tamaram
27-09-2011, 08:41
4. Hamlet



U Hamletovom ponašanju postoje najraznovrsnija tumačenja, nastala u različitim vremenima i shvačanjima ljudi. Jedno od tumačenja odnosi se na edipski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema majci. Hamleta više boli to što se majka udala za stric, nego što mu je oca ubio taj stric. No najrasprostranije tumačenje, o Hamletovom ponašanju, odnosi se na njegovu neodlučnost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmišljanja. Zbog svoje neodlučnosti i boježljivosti da ne povrijedi majku, odlaže i usporava samo izvršenje, koje dovodi do gore situacije.Za Hamleta ne postoji osjećaj delovanja u pravo vrijeme. On razmišlja kada treba da deluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a deluje kada to nije potrebno (kad ubija Polonija).Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema drugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo poštenje nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametnih ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu preciznošću, Hamletovo pretjerano razmišljanje i odlaganje nasuprot Laertovu brzom delovanju.Hamlet je zapravo lik noćne more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj prisustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebičnost, prevare i izdaje. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemoćan dase opire.

tamaram
27-09-2011, 08:41
5. "Biti ili ne bit"



U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobom. Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, živjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprostiti?. On si postavlja taj problem i nijedan vanjski događaj nemože mu više škoditi koliko on sam sebi može. Njegov je problem što postoji na ovome svijetu. Hamlet zapravo strada od borbe sa samim sobom.

tamaram
27-09-2011, 08:42
6. Zaključak


Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon komedija i povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz treće faze. Razlika između dviju faza, su tragični junaci. Samim time što Hamlet nije nikakav div ili heroj, nego običan čovjek, čini ga bližem i modernijim. U Hamletu otkrivamo Šekspirovu borb protiv svijeta. On nam uz pomoć Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost u kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Šekspir želi suprostaviti svijetu, dok u četvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijetom. To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom čitavih pet čina, glavni junak dominira nad okolišem i zaokuplja sav interes.

tamaram
27-09-2011, 08:44
KRATAK SADRŽAJ:
PRVI ČIN

1. prizor:
Elsinor, terasa pred dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na straži. Brine ih je li se opet pojavilo „ono“, a pod tim misle na duha koji se pojavio sinoć oko jedan sat poslije ponoći. Usred njihova se razgovora pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta. Oni ga pokušaše upitati nešto, no duh iščezne.
Horacije kaže kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da će Dansku snaći neka nesreća. Priča im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norveškog kralja Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlađi želi osvetiti za sve to i dobiti natrag očeve zemlje. To je razlog što je Danska na oprezu i ima mnogo straže. Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezarov pad otvorili grobovi, mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrčina zavlada svijetom.
Uto se vraća duh. Trojica ga htjedoše zadržati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije, Marcelo i Bernardo složiše se da će o svemu tome izvijestiti kraljevića Hamleta.

tamaram
27-09-2011, 08:44
2. prizor:
Svečana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand, Kornelije, lordovi i pratnja.
Kralj Klaudije šalje Kornelija i Voltimanda u Norvešku da sadašnjem kralju, Fortinbrasovu stricu, jave sve što mladi Fortinbras namjerava učiniti u Danskoj jer Klaudije zna da se norveški kralj neće složiti s mladićevom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze.
Tad Laert moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kaže neka ide ako želi. Nakon toga kralj se obrati kraljeviću Hamletu riječima: „Sada, dragi Hamlete, / Naš rođače i sine -“, na što Hamlet odgovori u sebi: „Više no / Sinovac, manje nego sin.“. Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad iskazuje svoju tugu zbog gubitka oca: „Jer nikad ne može / Prikazati me vjerno, draga majko, / Ni mrki ovaj plašt, ni obično / Odijelo crne boje svečane, / Ni uzdisanje stegnutoga daha, / Ni obilna mi rijeka u oku, / Ni pokunjeno držanje u licu, / Ni drugo ništa, što je sjen i vid / I slika bola. To je, što se čini, / Jer čovjek može svu tu napravu / I glumiti. Al u meni je nešto, / Od naprave što više znači te, / Jer samo slika tuge to je sve“. Želi se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slažu se s tim.

tamaram
27-09-2011, 08:45
Svi odlaze osim Hamleta. On je bijesan što je Klaudije, njegov stric, preuzeo očevo prijestolje i oženio se njegovom majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogorčen je na majku što je tako brzo zaboravila oca. „Kratki mjesec! / Još prije nego što je cipele / Iznosila, u kojima je išla / Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca, / U suzama ko Nioba! Da, ona, / Baš ona – Bože! Zvijer bez razuma bi / Žalostila se duže – pošla je / Za moga strica, brata oca mog, / Što nije više nalik na nj no ja / Na Herkula! Za mjesec dana! Prije / No sol je suza lažnih prestala / Crvenit oči njene otekle, / Već udala se.“Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo reći o pojavi kraljeva duha. Horacije mu priča. Hamlet priznaje da je to vrlo čudno, no želi i on vidjeti očeva duha i razgovarati s njima. Smatra da će sad otkriti tko mu je ubio oca.

tamaram
27-09-2011, 08:45
3. prizor:
Polonijeva kuća, razgovaraju Laert i Ofelija. Opraštaju se prije Laertova odlaska. Budući da Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav, a ona mu kaže da će ga poslušati i biti na oprezu.
Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer će zakasniti, a i sluge ga već čekaju. Laert se oprašta s njima i odlazi.
Polonije tad ispituje Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaša časno. Ofelija govori kako joj je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govori neka bude malo nepristupačnija. „Ja neću da od ovoga trenutka / Sramotiš ma i jedan prosti čas / U razgovoru s Hamletom. / Zapovijedam ti – pazi na to! Idi / Sad svojim poslom.“

tamaram
27-09-2011, 08:45
4. prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. Čekaju duha. Iz dvorca se čuju trube i top. Hamlet kaže kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih stvari drugi narodi nazivaju svinjama i pijancima.
Dolazi duh. Hamlet je uplašen, a duh mu pokazuje neka ga slijedi. Horacije mu govori neka ne ide, no Hamlet želi razgovarati s očevim duhom. Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da „u državi je Danskoj nešto trulo“.

tamaram
27-09-2011, 08:46
5. prizor:
Hamlet i duh dolaze na zabačeniji dio terase i duh mu poče pričati. Kaže da je on duh njegova oca te mu dolazi reći da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenađen što duh govori o ubojstvu. Duh kaže kako je razglašeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu, no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudije ga je ubio tako što mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brzo ušao u krv, prošao cijelim tijelom i usmrtio ga. Stoga traži od Hamleta da ne dopusti da se Klaudije izvuče s tim zločinom. Duh nestane.
Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, traže od Hamleta da i mispriča što mu je duh rekao, no on im ne želi reći, ali traži od njih da se zakunu da nikom neće reći za duha. I duh im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to učine, te svi skupa odlaze.

tamaram
27-09-2011, 08:46
DRUGI ČIN

1. prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kući. Polonije šalje Rejnalda za Laertom, da ga prati i raspita se o njegovu ponašanju, a kasnije neka mu da novce i pismo. Rejnaldo odlazi, a ulazi Ofelija.
Govori da je preplašena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga što ga Ofelija odbija. Polonije se slaže da je sigurno zato poludio i zato idu to reći kralju i kraljici.

tamaram
27-09-2011, 08:46
2. prizor:
U međuvremenu, u dvorani kralj i kraljica dočekuju Rosencrantza i Guildensterna. Kralj ih je pozvao zbog Hamletova ponašanja. Budući da su ta dvojica Hamletovi prijatelji, kralj misli da će im Hamlet odati zašto se tako čudno ponaša. I kraljica ih moli neka saznaju to.
Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kaže da je našao razlog Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i njezina novog braka. Klaudije kaže neka mu prvo poslanici dođu reći što je bilo u Norveškoj, pa će onda poslušati njega.
Poslanik Voltimand izvješćuje kako je norveški kralj zabranio Fortinbrasu mlađem da ikad pokuša započeti rat protiv Danske, te da norveški kralj traži dopuštenje da prođe kroz Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvještajem, te Voltimand i Kornelije odlaze.
Tad Polonije dobije riječ. On im čita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato što je poštena i časna žena. Polonije je smislio kako će namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj će biti iza zastora i slušati njihov razgovor.

tamaram
27-09-2011, 08:46
Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet čitajući neku knjigu. Polonije mu se obrati pitajući ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kaže da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujuće odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje čudne odgovore jer im ne želi ništa otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori kako su na putu u dvorac naišli na neke glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge. Hamlet ih s radošću prima. Nakon kratka razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smišlja kako će uz pomoć glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca. „Ja hoću stvarnije / Da imam razloge – i zato valja / U glumi ščepat savjest grešnog kralja.“

tamaram
27-09-2011, 08:47
TREĆI ČIN

1. prizor:

Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern. Dvojica posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro prošao, no ipak im Hamlet nije dao odgovore koje su tražili. Kralj im govori neka i dalje pokušavaju, nakon čega Rosencrantz i Guildenstern odlaze.

Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a on i Polonije će skriveni slušati njihov razgovor. Kraljica se složi i ode. Ofelija će tobože čitati neku knjigu, a kralj i Polonije će se skriti iza zastora.

tamaram
27-09-2011, 08:47
Dolazi Hamlet vodeći svoj monolog: „Bit il ne bit – to je pitanje! / Je l' dičnije sve strelice i metke / Silovite sudbine u srcu / Podnositi il zgrabit oružje“, / Oduprijet se i moru jada kraj / Učinit? Umrijet – usnut, ništa više! / I usnuvši dokončat srca bol / I prirodnih još tisuć' potresa, / Što baština su tijelu. To je kraj, / Da živo ga poželiš: umrijeti / I usnut! Usnut, pa i snivat možda!“. Naiđe na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da će mu vratiti poklone koje joj je dao, Hamlet tvrdi da joj nikad ništa nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim kaže da ju uopće nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje ništa; nijednom muškarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: „Ako se budeš udavala, dat ću ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti čista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nećeš uteći. Idi u samostan – Idi, zbogom. (Hoda gore-dolje) Ili ako hoćeš svakako da se udaš, pođi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan – idi, i to brzo. Zbogom!“. Hamlet odlazi, ostavlja zaprepaštenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije. Kralj govori da mu Hamletovo ponašanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraćene ljubavi. Predlaže da kraljica pokuša „izvući“ nešto iz Hamleta nakon predstave, a on će se skriti i slušati taj razgovor. Kralj se složi: „Da, tako neka bude / jer mahnitost u velikoga svijeta / Bez paske sama ne smije da šeta.“.

tamaram
27-09-2011, 08:48
2. prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i želi da ga glumci izvedu kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci poslušaše i odu se pripremiti za predstavu.
Dolazi Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji čovjek kojeg zna i stoga mu priča kako je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slična okolnostima u kojima je ubijen njegov otac. Stoga traži od Horacija da promatra kralja za vrijeme te scene, da vidi hoće li kralj bilo kako odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kaže: „Evo dolaze / Na glumu. Sada moram biti lud.“.
Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te nasloni glavu na Ofelijine noge dajući pritom perverzne komentare poput: „To je lijepa misao, ležati između djevojačkih nogu.".

tamaram
27-09-2011, 08:49
Počela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vječnu ljubav. Tad na scenu dolazi treća osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj Klaudije naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i Horacija. Slažu se da je Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave baš tijekom prizora trovanja. Dolaze im Guildenstern i Rosencrantz. Žele opet izvući odgovore iz Hamleta, no on i dalje šuti o svemu tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon što Guildenstern kaže da ne zna, Hamlet ga pita zašto onda pokušava svirati na njemu, saznati njegove tajne. „Nazovite me kakvim god glazbalom – rasrditi me možete, ali ne možete na meni svirati.“Dolazi Polonije i govori Hamletu da ga majka želi vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj.

tamaram
27-09-2011, 08:49
3. prizor:
U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da ne voli Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih će dvojicu poslati za njim. „Molim vas, / Požurite se na svoj hitri put, / Da zapnemo u verige taj strah, / Što sada odveć slobodno se kreće.“Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije reći kralju da je Hamlet krenuo k majci, a da će se on (Polonije) skriti iza zastora i slušati razgovor. Nakon tog priopćenja Polonije odlazi.
Kralj ostaje sam. „Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba / I kletva je na njemu prastara - / Umorstvo brata! Molit se ne mogu, / Ma da je živa želja mi i volja, / Jer namjeru mi jaku jača krivnja / Uništava...“Kralj klekne pokušavajući tražiti oprost za svoj zločin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: „Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hoću, (trgne mač) pa nek ode u nebo!“. No ipak neće ništa učiniti, pričekat će još na osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajući reče: „O, riječ se diže, ali miso gmiže, / A riječ bez misli teško k nebu stiže.“, nakon čega ode.

tamaram
27-09-2011, 08:49
4. prizor:
Kraljičina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da će Hamlet sad doći, te se skrije iza zastora čuvši da je Hamlet pred vratima.
Hamlet uđe k majci, a majka ga odmah počne prekoravati što je nepošten prema Klaudiju, svom poočimu i stricu. Hamlet ju ne želi slušati, nego ju vrijeđa. Ona se boji da će ju napasti, stoga poče glasno zapomagati. Zapomaganje se čuje i iza zastora. Hamlet izvuče mač i zarije ga u zastor ne znajući koga je ubio. Razveseli se kad pomisli da je možda ubio kralja Klaudija, no otkrije zastor i ugleda mrtvog Polonija. „O, jadna ludo ti, nametljiva / I nesmotrena, zbogom! Držah te / Za nekog većeg. Primi svoju kob.“
I dalje Hamlet nastavlja vrijeđati svoju majku, što je tako brzo zaboravila njegova oca i udala se za smeće. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad shvati da je Hamlet stvarno lud, ima priviđenja: „O, to je samo tvoga mozga stvor, / Jer ludost je u takvom stvaranju / Bestjelesnome vrlo vješta.“. Hamlet se pozdravlja, želi otići, „(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja žalim ovoga / Gospodina – al htjela su nebesa / Da kazne mene njim, a njega mnome, / Te moram biti njima bič i sluga. / Sahranit ću ga sad i odgovarat / Za prijeku smrt, što zadadoh je njemu -“. Zna da će uskoro morati otići u Englesku, kako mu je već odavno rečeno, a sad želi majci laku noć te odlazi vukući Polonijevo tijelo.

tamaram
27-09-2011, 08:50
ČETVRTI ČIN

1. prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izađu kako bi kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinoćnjem ponašanju. Kraljica kaže: „Lud / Ko more i ko vjetar, kad se hrvu / I nadmeću. U divljem ludilu / I čuvši, gdje se iza zavjese / Pomaklo nešto, trgao je mač / I viknuv: „Parcov, parcov!“ – starca je / Umorio u ludoj opsjeni, / I ne znajući, tko je.“.
Vraćaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalaže da nađu Hamleta i Polonijevo tijelo odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica naći će rješenje kako kazniti Hamleta za zločin.

2. prizor:
Guildenstern i Rosencrantz nađu Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im ne želi ništa reći. Traži da ga odvedu kralju.

tamaram
27-09-2011, 08:50
3. prizor:
Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara da je na večeri, no ne večera on, nego njega večeraju. Kaže da je na nebu, a ako ga ne nađu tamo, onda će ga sigurno naći za mjesec dana, „kad budete uzlazili uza stepenice na trijem“. Kralj šalje sluge da nađu Polonija, a Hamleta šalje na brod za Englesku. Guildensternu i Rosencrantzu naređuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet još noćas ode.
Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da će Engleska ispuniti njegovu molbu. „Ti ne možeš s hladnim prezirom / Da dočekaš naš nalog vrhovni, / Što svećano u pismu zahtijeva / Od tebe brzu Hamletovu smrt. / Učini to nam ,kralju Engleske, / Jer on mi kao ljuta groznica / U krvi bjesni, a na tebi je, / Da izliječiš me.“

tamaram
27-09-2011, 08:50
4. prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maršu. Govori kapetanu da pozdravi danskog kralja i zahvaljuje što im je dopustio da prođu kroz Dansku. Fortinbras s vojskom nastavi dalje, a naiđu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita kapetana kakva je to vojska, a kapetan kaže da je to norveška, Fortinbrasova vojska. Nakon kratka razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.

tamaram
27-09-2011, 08:51
5. prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemić. Plemić govori o Ofeliji, kako je poludjela nakon očeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju tužaljku koju nitko ne razumije.
Dolazi i kralj, žali jadnu Ofeliju. Naređuje Horaciju neka pazi na nju. Začuje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. Želi znati što je s njegovim ocem, tko ga je ubio, želi se osvetiti očevu krvniku.
Vraća se Ofelija. Laert je sretan što ju vidi, no tužan zbog njezina narušena psihičkog stanja zbog očeve smrti. Ofelija ode pjevajući i dalje svoje tužaljke.
Laert kaže kako će naći krivca za očevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slaže: „I hoćete – a onda, / Kad saznate, gdje krivac jeste pravi, / Tek njemu ćete raditi o glavi.".

tamaram
27-09-2011, 08:51
6. prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem piše kako su ga zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu šalje i neka što prije dođe k njemu (Hamletu). Kaže i kako mu mnogo toga mora ispričati o Rosencrantzu i Guildensternu koji su na putu u Englesku.
Nakon što je pročitao pismo, Horacije kaže mornarima neka ga odvedu do Hamleta.

tamaram
27-09-2011, 08:51
7. prizor:
Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija. Uto dođe glasnik noseći Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu. Hamlet kralju u pismu najavljuje svoj sutrašnji dolazak. Laert jedva čeka da Hamlet dođe da ga može optužiti i osvetiti se. Kralj kaže Laertu da će on smisliti neki podvig kako bi laert mogao ubiti Hamleta. Laert se slaže da on bude oruđe za tu kaznu. Dogovorit će dvoboj između Laerta i Hamleta, mačevanje, pri čemu će Laertova oštrica biti premazana otrovnom mašću.
Uto ulazi kraljica vičući da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak će srediti da ima kršćanski sprovod.

tamaram
27-09-2011, 08:52
PETI ČIN

1. prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji će biti smještena Ofelija. Raspravljaju o tome kako je Ofelija počinila samoubojstvo; jedan od njih kaže da Ofelija sigurno ne bi imala kršćanski sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiđu Hamlet i Horacije.
Kad je prvi grobar iskopao neku lubanju, Hamlet poče filozofirati ugledavši ju. Kaže kako je ta lubanja nekad imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca na zemlju. Hamlet pita grobara za koga kopa grob, no on ne želi reći. Grobar priča kako je postao grobar baš na dan rođenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj Hamlet pobijedio Fortinbrasa.
Usred razgovora na groblje dolaze svećenici noseći Ofelijino tijelo, Laert, kralj i kraljica i ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Svećenik objašnjava Laertu da će Ofelija imati kršćanski obred, no ipak joj neće biti pjevan requiem kao što se pjeva onima koji su preminuli u miru. Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu skoči u grob, a tad prilazi Hamlet i isto to čini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje i izvuku otamo.
Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da će ubrzati svoj plan, a kraljici kaže neka pripazi na svog sina, te nadodaje: „Živ spomenik će dobit ovaj grob / I onda čeka mir nas blagi, lijepi, / A dotle neka strpljivost nas krijepi.“.

tamaram
27-09-2011, 08:52
2. prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet priča kako je, dok je bio na brodu, našao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku, napisao je da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i Rosencrantz poginuli.
Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi da će Hamlet pobijediti Laerta i zato želi da se dvoboj što prije održi. Dvoboj će trajati dok jedan od sudionika drugom ne zada dvanaest uspješnih udaraca.
Dolazi plemić kojeg je poslao kralj pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili će ga odgoditi. Hamlet kaže da će doći sad te plemić odlazi reći to kralju.
Horacije smatra da će Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli tako. Neka bude što bude.
Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s mačevima i rukavicama. Donose i boce s vinom.

tamaram
27-09-2011, 08:52
Hamlet i Laert bratski si pruže ruke. Uzimaju mačeve i spremaju se za borbu. Kralj je jednu čašu vina namijenio Hamletu, no Hamlet kaže da će kasnije popiti. Kralj je otrovao vino u toj čaši, a kraljica, ne znajući to, ispije vino. U žaru borbe Laert rani Hamleta, a zatim slučajno zamijene mačeve te Hamlet rani Laerta.
Uto kraljica padne. Umirući reče da je vino bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert pada. Viče Hamletu da je i on otrovan, ali mačem, i zato Hamlet uzme otrovani mač te probode kralja Klaudija. Hamlet ga natjera da popije malo onog otrovanog vina, te kral umre. Laert kaže: „Pravda ga je stigla, / Jer on je sam taj otrov smiješao. - / Oprostimo sad jedan drugome. / Pa niti moja ni mog oca smrt / Nek ne padne na tebe, Hamlete, / Ni tvoja na me!“, te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispriča svima njegovu priču. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze čašu i baci na pod.

tamaram
27-09-2011, 08:52
Začuje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kaže da je Fortinbras pobijedio u Poljskoj. Hamlet kaže Horaciju neka ispriča sve Fortinbrasu, te nakon tih riječi Hamlet umre. Horacije je tužan: „Sad puca dično srce! – Laku noć, / Moj kraljeviću! Jata anđela / Uspavala te svojim pjesmama.“.
Fortinbras ulazi, želi vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kaže da će on svijetu ispričati što se ovdje dogodilo. Fortinbras se slaže s tim, te naređuje vojnicima da iznesu tijela.
Na kraju se čuje topovska paljba.

tamaram
27-09-2011, 08:53
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
KLAUDIJE, danski kralj
HAMLET, sin pokojnog i sinovac sadašnjega kralja
GERTRUDA, danska kraljica, Hamletova majka
POLONIJE, kraljev komornik i glavni državni tajnik
HORACIJE, Hamletov prijatelj
LAERT, Polonijev sin
OFELIJA, Polonijeva kći, Hamletova ljubav
ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN, dvorani, nekadašnji Hamletovi kolege na sveučilištu

HAMLET: tuguje za ocem i stalno nosi crninu, mrzi svog očuha koji mu je ubio oca
''Odbaci, dragi Hamlete, tu noćnu boju;
U kralju nek ti oko gleda prijatelja;
I nemoj neprestano oborenih vjeđa
U prahu tražiti svog plemenitog oca.''

tamaram
27-09-2011, 08:53
USPOREDBA HAMLETA S LAERTOM:
Hamlet: očevo je ubojstvo događaj koji ga mijenja, želi istinu i osvetu, tj. smrt Klaudiju
Laert: očevo je ubojstvo događaj koji ga mijenja, želi istinu i osvetu, tj. smrt Hamletu
Hamleta možemo usporediti s Laertom. Obojica se žele osvetiti ubojici svoga oca te dokazati istinu. Zato možemo govoriti o dva subjekta u drami, odnosno o strukturi zrcala.

tamaram
27-09-2011, 08:53
PREDSTAVA KAO ZRCALO SVIJETA:
Svijet je koji pokazuje zao, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem se pojedinac teško snalazi. Problemi s kojima se čovjek suočava jesu osveta, ubojstvo, ljuba, prijateljstvo, preljub, brak, vlast, itd.
Dakle, Hamlet govori i o nama i našoj stvarnosti.

tamaram
27-09-2011, 08:54
O DJELU:
''Hamlet'' je najpoznatija Shakespearova tragedija koja kroz Hamletovu sudbinu raspravlja o nekim najvećim pitanjima života, spoznaji apsolutne istine i djelovanje u skladu s njom.
Iako u djelu ima puno događaja (ubojstava, samoubojstava), nema neke prave dramske napetosti (tajna nam je otkrivena na početku), nego je naglasak stavljen na unutarnju Hamletovu borbu.
Ovo je djelo postalo temeljem mnogih interpretacija.

tamaram
27-09-2011, 08:54
Biti, li ne biti – to je pitanje.

I najčudnija djevica je rasipna otkrije li svoje čari mjesecu.

Bič kletve ne štedi niti samu krepost.

Čuj, Hamlete, razglasiše da me zmija ujela dok u svom vrtu spavah; tako je sva Danska krivotvorenim prikazom o mojoj smrti prevarena. Zmija što je tvog oca na smrt ujela sad nosi krunu njegovu.

Dani cijenu gube kada davatelji prestanu da gube.

tamaram
27-09-2011, 09:01
Piše: Konstantin Dragaš

Vilijem Šekspir, ta velika, ako ne i najveća ličnost književnosti, napisao je puno dela. Pisao je drame, uglavnom tragedije ali i komedije. Šekspir je pisac kojeg nikako ne treba propustiti. Njegova dela su jedinstvena, poznata u čitavom svetu. Njegove drame izvode se i danas u pozorištima. Pored "Kralja Lira", "Otela" ili pak "Romea i Julije", Šekspir je napisao i povest o danskom princu, Hamletu. "Hamlet" je prvi put prikazan 1602. godine, a prvi put je štampan 1603. godine. Ova tragedija govori o sudbini danskog princa Hamleta. Jednog dana, umire kralj Danske, njegov otac, a na presto dolazi Hamletov stric Klaudije, rođeni brat njegovog oca. Sasvim slučajno, trojica Hamletovih slugu, jedne večeri opažaju duha koji se ušunjao u dvor. Da, duh, i to duh Hamletovog oca! Duh se obraća Hamletu i kaže mu da ga je ubio njegov rođeni brat i poslao ga na onaj svet, kako bi se domogao prestola. Hamlet ne može da poveruje, ali se pred njim kune da će svog strica ubiti zbog toga. Tako bi se, najkraće, objasnilo o čemu se radi u drami. Svakako, drama se mora pročitati jer je veoma poučna i zanimljiva.
Hamlet predstavlja "prototip intelektualca". U kom smislu? Suština cele drame je Hamletovo preispitivanje samog sebe. Kroz monologe, a povremeno i dijaloge, danski princ se preispituje da li treba da izvrši ubistvo ili ne. Tada počinje da ga, povremeno, hvata ludilo. Ljudi i najbliži oko njega se pitaju šta je s njim. On je, s namerom da ubije svog strica, sasvim slučajno ubio Polonija, dvorskog maršala, koji se jednom prilikom bio sakrio iza zavese. Ipak, na kraju drame, on ubija svog strica s ciljem da osveti oca. Ali se i on sam ubija, očigledno zbog toga što nije mogao više normalno da živi. I otac i stric bili su mu mrtvi.

tamaram
27-09-2011, 09:01
Hamlet je mnogo pametniji od cele svoje okoline. Svako drugi ko bi se našao na Hamletovom mestu i u takvoj situaciji, automatski bi ubio kralja. Ali, Hamlet nije takav. On postavlja sebi pitanja i pokušava sebe da razume.
Hamlet je bistar i pametan mladić. Nije naivan ali nije ni osvetoljubiv. Neki kažu da je i melanholik. Iako je on ubio na kraju svog strica, on ipak nije osvetoljubiv. To je bio duhovni, psihički nagon. Nešto što je morao da uradi ili počini kako bi nešto drugo zadovoljio ( u ovom slučaju, svog preminulog oca). On nije ubica ili krvolok; evo i zašto: u jednom delu, kada razgovara sam sa sobom (vodeći monolog), Hamlet kaže:
"Neka nikad Neronov duh u postojane moje
ne prodre grudi. Neka svirep budem, ali
neprirodan ne; u svakoj reči koju reknem,
naći će se nož, ali ga u ruci mojoj neće biti.."

tamaram
27-09-2011, 09:02
Po mom mišljenju, Hamlet se neposredno može dovesti u vezu sa Rodionom Romanovičem Raskoljnikovom, glavnim junakom romana "Zločin i kazna" Fjodora Dostojevskog, o kome sam već pisao. I Raskoljnikov i Hamlet čine ubistvo. Prvi na početku, drugi na kraju. Motiv je isti: motiv ubistva. Kada je Raskoljnikov ubio staricu, nije mu bilo lako. Tokom celog romana sebe je preispitivao i shvatio je da je loše uradio. Na kraju je otišao na zasluženu robiju, gde je dobio mogućnost da se iskupi i da otpočne nov život . Danski princ Hamlet se tokom cele drame preispituje (što je, naravno, najteže) i shvata da ne treba to da uradi. Ipak, na kraju ubija svog strica očigledno u napadu ludila ili straha (Hajdeger: "Strah je pokretač života") pa i sam sebe ubija.
Međutim, ovo je samo kratka crtica ili pak književno zapažanje ili, uostalom, osvrt na tako izuzetno i vredno knjieževno delo, koje treba pažljivno razumeti. Ovde, naravno, nisu sva pitanja iz "Hamleta" rešena. No, da biste sami napravili sliku o Hamletu, potrebno je da pročitate i razumete delo.
Hamlet je velika ličnost, a Šekspir još veći pisac. Kako bilo, Hamleta niko ne bi trebao da ispusti iz vida jer je on, nesumnjivo, jedan od najvećih, najzanimljivijih a ujedno i najtragičnijih likova svetske književnosti.