PDA

Pogledaj Punu Verziju : Starac i more - Ernest Hemingvej



tamaram
28-09-2011, 07:40
Beleška o piscu:


HEMINGVEJ, Ernest (1898 - 1961), američki književnik.


Za Prvog svetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gde je ranjen; roman Zbogom oružje jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu Sunce se ponovo rađa. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela. Za španskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom Peta kolona i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, Za kim zvono zvoni, pozitivno se angažirao kao umetnik i kao javna ličnost.

tamaram
28-09-2011, 07:41
U Drugom svetskom ratu Hemingvej je boravio na kineskom frontu i među francuskim partizanima, sudelujući i u oslobađanju Pariza. Posleratni roman Preko reke i u šumu nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čoveka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću..

tamaram
28-09-2011, 07:41
U svojim dijelima Hemingvej je stvorio neku vrstu mita o modernom čoveku, lutalici idobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrću, koja za Hemingveja ima gotovo obredni značaj. Stil mu obilježen naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih rečenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingvej je u našem stoljeću valjda jedinstven prozaik kojega jednako cijene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim merilima.

tamaram
28-09-2011, 07:41
Santjago:


Starac Santjago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdamana potiljku. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež. Na njemu je sve, osim očiju, izgledako staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.

tamaram
28-09-2011, 07:42
Sadržaj:


Santjago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri meseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dečak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santjago ostao sam.


Jednog je jutra, kao i uvijek, Santjago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gde je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji.

tamaram
28-09-2011, 07:42
Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skočila iz mora Santjago je ostao bez daha, bila je to ogromna mečarica. Mučio se Santjago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlućio se za brz povratak na obalu. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Santjago se borio s njima, pokušao im je pobjeći, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mečarice ostale su samo glava i kosti.
Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.
Slijedećeg jutra kad se starac Santjago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim.

tamaram
28-09-2011, 07:42
Analiza dela:


Hemingvej je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muće se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingvej, kome je borba uvijek značila što i život, ni ovde ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Njegov starac Santjago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim, kada postaje svijestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno s dečakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovek nije stvoren da bude pobijeđen. Čoveka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.

tamaram
28-09-2011, 07:42
Ideja:


Hemingvej upučuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čoveka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dečak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.

tamaram
28-09-2011, 07:43
Zaključak:


Iako nesretan, Santjago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeći vlastita ograničenja, svoju starost i nedostatak snage, hrabrošću i odlučnošću.

tamaram
28-09-2011, 07:43
STARAC I MORE


Ovom prozom je Hemingvej ispisao pesmu jednoj svojoj velikoj ljubavi-ribolovu, svojim prijateljima ribarima i dobrom delu svoga života koji je proveden na morskim pučinama. Starac i more je proza modernog prosedea,moderne pripovedne tehnike i modernog značenja umetničkih slika i likova: iza priče o siromašnom ribaru Santijagu i njegovom podvigu , krije se lepeza simboličnih značenja koja priči daju univerzalni smisao i trajanje.

tamaram
28-09-2011, 07:43
STA JE STARAC I MORE?


Ako se posmatra sa kvantitativnog stanovišta ,ovo je kratka proza ,manja je od stotinak stranica.Po tome je ovo duža novela kao što postoje i duže pripovetke.Dakle, Starac i more ima sve osobine novele :nema složenih radnji;priča je mirna ,bez zapleta ;težište nije na spoljašnjim zbivanjima ,nego na unutrašnjim stanjima starog ribara - malo je narativnih segmenata,malo je opisa, preovladavaju direktni unutrašnji monolog i opis psihološkog stanja .Dijalog u središnjem delu novele i nije pravi dijalog jer su dijaloške replike Santijagove suprostavljene njegovim unutrašnjim monolozima (ono o cemu se misli)-to je razgovor sa samim sobom. Sve nabrojene osobenosti odvajaju ovu novelu od pripovetke sa zanimljivom i razvijenom radnjom, sa više likova ,dosta dijaloških i deskriptivnih segmenata .Ali navedene osobenosti važe i za psihološki roman , za mali psihološki roman koji se češće naziva poetski ili lirski roman.Bilo kako da odredimo ovu Hemingvejevu prozu,ona ostaje nepromenljiva : niti dobija, niti gubi.Prema tome,žanrovsko pitanje uopšte nije suštinsko pitanje.Suštinsko pitanje je umetnička vrednost ovoga dela.A ona je neosporna: to je snažna umetnička proza modernog prosedea,tanane psihološke analize,jednostavnog izraza,značenjskog bogatstva.

tamaram
28-09-2011, 07:44
STRUKTURA DELA




Starac i more ima jednostavnu strukturu.To je jedinstvena priča koja nije rasčlanjena na manje strukturne jedinice-poglavlja.Priča svojim delom opisuje jedan događaj: starčevu borbu sa velikom ribom i ajkulama.Nema nikakvih sporednih događaja ni fabularnih tokova.Dominiraju unutrašnji monolog ribara Santijaga i naspram njega glasne ribareve replike čime se stvara privid dijaloga. Radnja je dinamična :u svakom trenutku se nešto događa. U ovoj jednostavnoj priči jasno se razaznaju tri sadržinska segmente.

tamaram
28-09-2011, 07:44
1.Uvodni segment: o starom ribaru Santijagu:ribar i dečak Manolino -razgovor o ribarenju dok idu ka starčevoj kolibi;opis kolibe;o sportu;večera;noc;dečak ispraća Santjaga koji isplovljuje na more.

On je bio starac koji je sam samcit u svom čunu ribario u vodama Golfske struje,ali ni posle osamdeset i četiri dana nije ulovio ni jednu ribu.
(...)

- Srećno, starče .
- Srećno - reče starac.

tamaram
28-09-2011, 07:45
2. Glavni deo novele: Santijago izlazi na pučinu u osamdeset petom danu neuspešnog ribolova ;njegov san je velika riba;uspeo je da se velika riba uhvati na udicu;strpljiva ali iscrpljujuća borba sa ribom;starac je pobedio:riba je privezana za barku;kreće ka obali;počinju napadi ajkula;starac ubija nekoliko ajkula - ostaje bez harpuna i noža,brani ribu od ajkula slomljenim veslom;navala ajkula je nezadrživa:ostao je samo kostur i glava ribe - " Znao je da je ovoga puta bitku konačno i nepovratno izgubio";posle iscrpljujuće borbe koja je trajala tri dana i dve noći, vraća se u pristanište.
Uglavio je konope vesala u rašlje i nagnuvši se napred da bi porinuo lopate vesala u vodi,krenuo je da izađe iz luke utonule u mrak.
(...)

- Nista - reče on glasno .- Izašao sam suviše daleko na pučinu.

tamaram
28-09-2011, 07:45
3. Završni segment:Santjago je uplovio u malo pristanište,privezao čamac,savio i vezao jedro,stavio jarbol na rame i krenuo svojoj kolibi;nikog nije bilo da mu pomogne; "Tada je tek osetio koliko je duboko bio umoran" ; starac je zaspao;izjutra ga posećuje dečak:pogođen je starčevim izmučenim izgledom ,rukama punim rana,izgubljenim ulovom- neprekidno je plakao;kostur ribe izaziva čuđenje ;starac je opet zaspao i sanjao lavove.
Kad je uplovio u malo pristanište, svetla na Terasi bila su ugašena, i on je znao da su već svi polegali.
(...)

Gore iznad druma ,u svojoj kolibi,starac je opet zaspao.Jos uvek je spavao licem okrenutim postelji , a dečak je sedeo kraj njega i gledao ga .Starac je sanjao lavove.

tamaram
28-09-2011, 07:46
ESEJ



Hemingvej je u ovoj priči izrekao celu životnu filozofiju generacija koje su se u potrazi za svojom srećom izgubile.Kroz čitav roman često se govori o porazu kao čovekovoj sudbini i o čoveku koji je osuđen da se bori za svoj opstanak.Hemingvejeva je vizija života u jednom specifičnom kontekstu dveju sila-društva i sudbine.Ako se čovek i može nekako da izbavi iz zamki društva , od vrata sudbine se zaista neće spastiti.Najstrašniji neprijatelj čovekov nije društvo nego sudbina.A ta sudbina je u prirodi stvari,u tragičnoj istini da sve što živi se međusobno bori i ubija,ali je sve,istovremeno,vezano neraskidivim prijateljskim vezama.I to nije njegov izbor,nije ni njegova volja,nego njegova sudbina.

tamaram
28-09-2011, 07:46
Ljudi se očajnički bore za svoju sreću,muče se i krvave zbog nje,ali onda kada ona treba da bude potpuno njihova,kada treba da osjete punu ljepotu te borbe za nju,njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju ."Suviše je bilo lepo-kaže starac kad je ulovio veliku ribu-da bi tako dugo trajalo".Hemingvejev starac Santjago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu doneti sreću,bogatstvo da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji hoće da mu je otmu.Međutim,kada postaje svestan da je poražen ,on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno sa dečakom na nove borbe.Posle poraza,starac govori sebi :"Čovek nije stvoren da bude pobeđen.Čoveka mogu uništiti,ali ga ne mogu poraziti".To nam govori da u životu ne trebamo odustajati ,nego se samo boriti i boriti.

tamaram
28-09-2011, 07:47
1.BILJEŠKA O PISCU

Ernest Hemingway je poznati američki pripovjedač ovog stoljeća. Živio je od 1898. do 1961. godine. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istakao romanom o I. svj. ratu “Zbogom oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Za kim zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu” itd.

tamaram
28-09-2011, 07:47
2.TEMA
ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru.

3.IDEJA :
Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja.

tamaram
28-09-2011, 07:48
4.KRATAK SADRŽAJ

UVOD I POČETAK:

U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima, tj. starca i ostalih mještana.

tamaram
28-09-2011, 07:48
ZAPLET:

U zapletu se počinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu, mnogo veću nego što je i pomislio. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada.

tamaram
28-09-2011, 07:48
VRHUNAC:

Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santiago zadobije teške rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon što savlada ribu, vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista, tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen, a na neki način i poražen.

tamaram
28-09-2011, 07:49
RASPLET:

Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka, po povratku svi ga poštuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjeća poraženim.

tamaram
28-09-2011, 07:49
5.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA

Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. Starac je primjer čovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja.

tamaram
28-09-2011, 07:49
“>>Bori se<<, reče on. >>Borit ću se dok ne umrem.<< Ali, sada u noći bez tračka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav. Leđa su mu to potvrdila.”, citat, str. 89.

tamaram
28-09-2011, 07:50
“Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda još veći?”, citat, str.82

“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.”,citat, str.69

tamaram
28-09-2011, 07:50
SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA

Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće.

“Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.”, citat, str. 13

tamaram
28-09-2011, 07:51
“Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre.”, citat, str. 18

No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag dječak Manolin, a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za dječaka Manolina, želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj.

tamaram
28-09-2011, 07:51
“Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.”, citat, str. 13

“Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazeći.”, citat, str.94


6.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što su :

tamaram
28-09-2011, 07:51
1.Hrabrost

“Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih koju je ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla.”, citat, str. 52

2.Poštovanje prema protivniku

“>>Ipak ću je ubiti<<, reče on. >>U svoj njenoj veličini i slavi.<< Mada to nije pošteno, mislio je, ali pokazaću joj šta sve jedan čovjek može učiniti i izdržati.”, citat, str. 54

tamaram
28-09-2011, 07:53
3.Suosjećanje zbog ubijanja

“>>Riba je takođe moj prijatelj<<, reče glasno. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti čuo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je što nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.”, citat, str.60

“Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede, no odlučnost da je ubije, ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. Koliko će ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.”, citat, str.61

“Ubit ćeš me, ribo, pomislio je starac. Ali imaš i prava na to Nikad nisam vidio veće, ljepše, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Dođi i ubij me. Svejedno mi je ko će koga ubiti.”, citat, str. 73

tamaram
28-09-2011, 07:53
4.Izdržljivost, ustrojnost

“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.”,citat, str.69

5.Pobožnost

“>>Nisam pobožan<<, reče on. Ali, izgovorit ću deset >>Očenaša<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otići ću na poklonjenje Kobreanskoj djevici.”, citat, str.53

tamaram
28-09-2011, 07:53
7.METAFORIČNOST

Metaforičnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnošću i mudrošću. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Riba je bila fizički jaka, ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom, čovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki način i dobiva i gubi.

8.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU)

Ova pripovjetka E. Hemingway–a je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. Također je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti.

tamaram
29-09-2011, 10:55
"Niko u starosti ne bi smeo da ostane sam"(Hemingvej - Starac i more)

Zbog covekove iskonske potrebe za ljubavlju, toplinom, on se kroz zivot trudi da bude okruzen ljudima koji ce ga voleti, koji ce mu se diviti, a samim tim i biti njegov oslonac i podrska. Zato covek gradi prijateljstva, osniva porodicu.

U mladosti mnogi ne razumeju pravu vrednost zivljenja.Misle da su sami sebi dovoljni. Jurcaju za karijerama, materijalnim osloncem, a ljubav i porodicu guraju u stranu. Vode se mislju " Mlad/a sam, imam vremena za te porodicne stvari! " Medjutim ne retko se desava, da kada to davno gurnuto u stranu pozelimo realizovati, kada pokusamo najlepsu lutku podsvesti oziveti, bude kasno. I nestigavsi se osvrnuti vec nas je docekala starost, ali sto je najjezivije - U SAMOCI! Najstrasnija je samoca u poznim godinama, tada covek nema izbora vec da se smireno preda poslednjem snu. Tuzno je da sve sto je stvarao, nema kome ostaviti, a to silno bogatstvo prestaje da ispunjava. Srecu, ali onu istinsku, covek je pomesao sa lagodnim zivotom punim uzivanja, samocu pokusava nadoknaditi novim stanom, automobilom i najtuznije pokusava kupiti ljubav! Danas, veoma je tesko spojiti u celinu srecnu i bogatu mladost, sa srecnom i ispunjenom staroscu. Zivot iziskuje mnoga odricanja, ali svako ko se zarad porodice odrekao ugledne i visoke karijere, nije se pokajao. Kada vide svoju decu ili unuke, srce im obuzme toplina, a starost im je ziva i ispunjena, STAROST IM JE MLADA!

tamaram
29-09-2011, 10:55
Za primer nesrecne starosti, uvek uzmem svoju komsinicu sa prizemlja, koja nije imala nikoga osim svojih crnih macaka, zivela je sama. Niko je nije posecivao, niti je ona kuda isla. Svaki dan je sedela na ulazu, sa starim olinjalim mackom razgovarala, dok joj se on lenjo motao oko nogu ili pospano predeo u njenom krilu, dok ga je milovala svojim koscatim rukama. Kada bih prolazila kraj njih, nazivala bih joj dobar dan, ali mi se vise cinilo da mi macak klima glavom, a ne ona. Za njom se u vazduhu osecao miris sivila, a hladnoca je dugo lebdela nad njenim tragom. Bila sam jako mala, ali jos tada sam imala zelju da nikada ne budem tako sama, da moj zivot ne bude tako promasen, vec da ostavim svoj trag; da imam srecnu starost, kao sto sam imala detinjstvo, kao sto sada imam mladost.

Zaista, nesto najtuznije je docekati starost u samoci. Tesko je prilagoditi se i boriti se sam, uvek je lakse ako uz sebe imamo nekog kome je stalo da se zajedno radujemo svakom novom danu, da zajedno prizivamo dane mladosti, obojimo staracke dane bojama leptirova. Da nikada ne budete sami, vec da oko vas bude mreza srece kojom ste povezani sa drugim ljudima!!!