PDA

Pogledaj Punu Verziju : Znamo li da uzvratimo roditeljsku ljubav?



Nežnicah
24-10-2011, 19:27
Ovaj klip jeste stariji, mozda ste ga vec i gledali, a ako niste ja bih vas zamolila za nekoliko minuta paznje, odgledajte ga od pocetka do kraja, pa da porazgovaramo o tome koliko smo posveceni ili smo bili posveceni svojim roditeljima.

http://youtu.be/mNK6h1dfy2o

Koliko imamo sluha za njihove godine, potrebe, osecanja, usamljenost? Da li im pruzamo dovoljno paznje? Umemo li da pokazemo ljubav i stavimo im do znanja da ih volimo? Da li smo svesni da cemo jednog dana ostati bez njih, da ce nam biti zao zbog nekih nasih postupaka? Razmisljamo li kako ce se nasa deca odnositi prema nama kad budemo sedi, nagluvi, usporeni, usamljeni, zaboravni, skoro pa detinjasto uvredljivi?

Svaki put kad odgledam ovaj klip, osetim knedlu u grlu, suze u ocima i zamislim se dobro. Shvatim da je na vecinu ovih pitanja moj odgovor odrican.
Svesna sam da oni nece biti zauvek tu i da ce jednog dana biti kasno da izgovorim ili uradim neke stvari koje zelim. A opet, tako je malo vremena koje mogu da odvojim za njih, oni su svesni toga, i ne ocekuju previse od mene, a to me onda jos vise boli...:(

kojica
24-10-2011, 19:39
Pa kažu ljudi da kakav si ti prema starijima, takva će i tvoja deca biti prema tebi, al to samo tako kažu.. bezveze..
da bi pričali nešto..

Zapravo, koliko mi pružimo našoj deci, toliko će i oni nama vratiti.
Svaka priča koju sam čula je to pravilo potvrdila. Evo jednog primera. Koleginica koja je bila zaposlena, svekrva
joj čuvala decu i na letovanja su ona i muž išli bez dece da bi mogli da se provode sa društvom, sada samo suze
roni. Nezahvalna joj deca, veli. Odu na letovanje pa neće ni sms da joj pošalju da zna da su dobro.
Druga koja se zaposlila tek kada je treće upisalo fakultet, sve svoje znanje i vreme im posvetila, sada priča kako
bez nje neće da idu na letovanje. Gde god idu sa društvom, vode i mamu.

Rogiteljima sam gledala da vratim više od onoga što sam dobila. Drugačije ne bi valjalo nikako za njih. :nene:

mikili
24-10-2011, 21:12
Dali su mi mnogo ljubavi paznje,naucili me da volim,postujem,delim,budem zahvalna..prastali mi svasta,smeskali i prelazili preko nasih gluposti..nisu nista trazili da im vratim.bez oca sam ostala davno,preminuo je mlad,bez majke pre nekoliko godina.imala je bar to zadovoljstvo da uziva sa unucicima,a oni su je obozavali.uvek je govorila da je to jedan zacarani krug..do odredjene granice roditelji treba da razumeju decu,a posle toga red je na decu da razumeju roditelje..

причалица
24-10-2011, 21:18
roditelji su bili ok, zaista su se trudili oko brata i mene. trudim se da uzvratim - ponašanjem, slušanjem, decu učim da pomognu...i ne mislim da to radim zato što ih neće biti jednog dana (tate već nema), nego zato što mislim da je trenutak važan....ako je potrebna reč, razgovor, pomoć, ručak, lekovi....tu sam.
ne radim to baš uvek bez roptanja, ali pazim da oni to ne vide....tj. sad samo mama.

причалица
13-11-2011, 12:57
imala sam dobar test ljubavi nekih desetak dana, kad je moja mila majka bila u nenajavljenim gostima kod mene :lol: nismo se ni jednom posvađale, rekla je da joj je kod mene lepo (''kao u svojoj kući sam'' :qq:), da joj se ne ide nigde i da je opuštena...
meni je to drago, drago mi je da se tako osećala.
ipak, u sebi sam bila potpuno podeljena oko njenog boravka kod mene - prvo, bila sam srećna što mogu da joj izađem u susret i ugađam, a drugo - bilo mi je naporno jer je moj neki svakodnevni ritam bio totalno poremećen i mnogo stvari za tih 10 dana nisam uradila, a koje sam planirala da uradim.....i onda me je zahvatila panika da će ostati mnogo duže nego što je rekla i da će se moj život promeniti bespovratno :(
ali, ipak, nisam tu svoju sumnju ničim pokazala, vidim da je zadovoljna.
i ja sam :)

Nežnicah
13-11-2011, 13:55
Meni se i dalje cini da sam jedno sebicno stvorenje koje samo trazi i uzima od roditelja, a kad treba da vrati makar delic, nekim gestom, uslugom da nesto ucinim kad me zamole, mene sve mrzi... e jesam zlo :(

причалица
13-11-2011, 14:59
mene odavno ne grize savest :namcor:

mikili
13-11-2011, 15:12
Roditeljsko pismo
Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
i za vas koji poznajete nečije roditelje.
_________________________

Dragi sine/kćeri

- Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom
i pokušaj me razumjeti.

- Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi
strpljiv.

- Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

- I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me
prekidati, saslušaj me!

- Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo,
prije no što si utonuo u san.

- Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da
bi ti ušao u kadu.

- Kada opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i
nemoj me gledati s podsmijehom na licu.

- Ja sam tebe naučio mnoge stvari:
pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

- Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi
malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj
se uznemiravati.

- Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s
tobom i da me znaš slušati.

- Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

- Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku
jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

- I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

- Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me
budeš gledao pored sebe takvog.
Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi
tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

- Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za
tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama !!!!

Nasla sam negde davno ovo,pa sam s vremena na vreme kad mi se cinilo da sam na kraju zivaca citala..i uvek mi je pomagalo.

причалица
13-11-2011, 16:18
jeste, veoma je dirljivo i istinito ovo pismo...ako je roditelj bio - roditelj i odgajao decu s ljubavlju.