<?xml version="1.0" encoding="utf-8"?>

<rss version="2.0" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/">
	<channel>
		<title>Razbibriga - Blogovi - Tibi</title>
		<link>http://razbibriga.net/blog.php/653-Tibi</link>
		<description>Forum zabave,druženja i prijateljstva</description>
		<language>sr</language>
		<lastBuildDate>Sat, 11 Apr 2026 03:16:37 GMT</lastBuildDate>
		<generator>vBulletin</generator>
		<ttl>60</ttl>
		<image>
			<url>http://razbibriga.net/images/misc/rss.jpg</url>
			<title>Razbibriga - Blogovi - Tibi</title>
			<link>http://razbibriga.net/blog.php/653-Tibi</link>
		</image>
		<item>
			<title>Osvrt</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/888-Osvrt</link>
			<pubDate>Wed, 18 Apr 2012 16:29:58 GMT</pubDate>
			<description>Ne spadam u one koji se odazivaju na...radoznali. Ne, previse mi je jaka intuicija da bih jos sebe smarao i sa time. Neko bi moj zivot nazvao...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore">Ne spadam u one koji se odazivaju na...radoznali. Ne, previse mi je jaka intuicija da bih jos sebe smarao i sa time. Neko bi moj zivot nazvao dosadnim sto bi, naravno, bilo pogresno, cak i vise od toga...<br />
Tacno je da se dosadjujem u virtuelnom svetu jer nema iznenadjenja:sad: svaku reakciju, svaki komentar vec unapred znam...<br />
Negde na putu odlaska iz surealnog, virtuelnog sveta i onog...stvarnog, zastanem...uvek u nadi da budem iznenadjen, sokiran ili...odusevljen.<br />
Nema toga, svi su u svojim kalupima, ograniceni mnogim preponama, strahovi nasledjenih gena se ponavljaju u svakoj reci, pokretu, izrazavanju.<br />
Da, zalosno je to...</blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/888-Osvrt</guid>
		</item>
		<item>
			<title>svet koga vise nema:sad:</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/866-svet-koga-vise-nema-sad</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 23:20:02 GMT</pubDate>
			<description>Bili su divni to dani, uzburkani, energija koja izvire i nema  kraja. Da, dani kada sam postajao svestan da sam tu, da mogu da izrazim  ono sto...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore"><div style="margin-left:40px"> 					Bili su divni to dani, uzburkani, energija koja izvire i nema  kraja. Da, dani kada sam postajao svestan da sam tu, da mogu da izrazim  ono sto osecam, da...menjam, sebe i drustvo. Ne, nisam bio sam, svi smo  to zeleli, citava jedna generacija, milioni slobodoumnih, neiskvarenih  mladih entuziaista<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/icon_biggrin.gif" border="0" alt="" /><br />
Cesto razmisljam o tome, kriticno?...da, najcesce. Pokrenuli smo nesto  sto je promenilo svet. Na bolje? To je pitanje bez odgovora, jer...mnogi  od nas, boraca za novi, bolji svet, danas su se vratili starom...u  novom ruhu. Zar je toliko privlacna moc i kasta?  					 				</div></blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/866-svet-koga-vise-nema-sad</guid>
		</item>
		<item>
			<title>poslednja dudovaca sa tobom prijatelju dragi</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/865-poslednja-dudovaca-sa-tobom-prijatelju-dragi</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 18:43:29 GMT</pubDate>
			<description>Razmisljam o tebi, mom dobrom drugaru, prijatelju i nadahnutom autoritetu. 
Cesto, vrlo cesto, sedimo u tvom birou, pijemo dudovacu bez kontrole,...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore"><div style="margin-left:40px"> 					Razmisljam o tebi, mom dobrom drugaru, prijatelju i nadahnutom autoritetu.<br />
Cesto, vrlo cesto, sedimo u tvom birou, pijemo dudovacu bez kontrole, uzivamo u trenutku neopterecenosti..<br />
Glatko klize nekontrolisane reci, razumemo se i bez njih, zasto bi ih  stedeli. Niko nas nece pogledati cudno, niko se nece uvrediti.<br />
Znam, tvoje su reci skupe, mnogi bi dali bogatstvo biti na mom mestu.<br />
I od jednom shvatim zasto si tako veliki u mojim ocima, u ocima svih onih koji te znaju, a i onih drugih...<br />
Sedim i sada, razmisljam...tebe nema vise, napustio si nas. Ja cu cesto doci, u mojim razgovorima bices uvek tu.<br />
A napustio si nas u svom tipicnom maniru, sa osmehom na licu, za stolom...i dudovacom u ruci.  					 				</div> 				   				 					 				<br />
  				 					  					 					 							Oznake: 							 								 								nema</blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/865-poslednja-dudovaca-sa-tobom-prijatelju-dragi</guid>
		</item>
		<item>
			<title>posmatranja</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/864-posmatranja</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 18:24:59 GMT</pubDate>
			<description>I svakog dana i svake noci iznova. Sati prolaze, poruke se redjaju u  nizu ne zanimljivih i manje zanimljivih...vec deseta kafa ispijena uz  plavo...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore">I svakog dana i svake noci iznova. Sati prolaze, poruke se redjaju u  nizu ne zanimljivih i manje zanimljivih...vec deseta kafa ispijena uz  plavo sivi dim cigarete. Opsesija?, ne, mora da je nesto drugo. Svakim  novim danom se pitam...sta trazim ja ovde? Zabavu?, drustvo? ili...samog  sebe...od svega ima dovoljno.<br />
Povratak u neku proslost, zamagljena secanja na stara, dobra vremena? a  bila jesu, bas takva, neopterecena, puna radosnih trenutaka, opustena i  iskrena. Kultura?, bilo je i nje, obilno prisutna svuda. Kako samo  objasniti, kako im vratiti ono sto nikada nisu videli niti imali?<br />
Verovatno sam zalutao u nekom drugom svetu, svetu koji nije moj, koji ne  poznajem. Da, to je samo, lutam hodnicima ocaja, senkama nestvarnih  bica, zvucima nekog nepostojeceg realiteta. Verovatno jedan los san,  jedan od onih koji se brzo zaboravljaju jer ne donose nista vrednog,  smarajuci snovi koji se gube sa prvim suncevim zrakom<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/icon_biggrin.gif" border="0" alt="" /><br />
Ipak je ovo sve bio samo san.</blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/864-posmatranja</guid>
		</item>
		<item>
			<title>vapaj za paznjom</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/863-vapaj-za-paznjom</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 18:10:05 GMT</pubDate>
			<description>Hodajuci lavirintima Razbibrige, cesto zastanem, pijuckam kafu i  posmatram. Podseca me na Veneciju, na uske ulice i male trgove, a okolo ...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore"><div style="margin-left:40px"> 					Hodajuci lavirintima Razbibrige, cesto zastanem, pijuckam kafu i  posmatram. Podseca me na Veneciju, na uske ulice i male trgove, a okolo  more...razmisljam dok pijem kafu. Svaka licnost je individua za sebe,  nenamerno, posvetim im paznju, i vidim....vapaj, da...vapaj za paznjom.<br />
Svako to izrazava na svoj nacin, imaju razlicite probleme, razlicite  poglede, razlicitu svest, a svi istu zelju...za paznjom. Da, popicu jos  jednu...vreme mi sada nije vazno, zar je uopste?<br />
Nebrojeno puta sam pokusao da ih razumem, tesko mi pada ali ne uspevam.  Nesto sam propustio u ovom kratkom zivotu...mozda se nisam nikada osvrnu  za sobom, samo...stao, napravio pauzu.<br />
Mozda ipak samo umisljam da je to zelja za paznjom. Trazicu kod sebe,  moram je i ja posedovati...zar nismo svi isti, sa istim zeljama i  snovima, istim pobudama...mozda sam i ja zeljan toga a nisam ni  svestan....  					 				</div> 				   				 					 				<br />
  				 					  					 					 							Oznake: 							 								 								nema</blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/863-vapaj-za-paznjom</guid>
		</item>
		<item>
			<title>secanje</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/862-secanje</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 17:56:41 GMT</pubDate>
			<description>Brzo su prosli dani, godine, decenije...zivot je pokretljiv, dominira  dinamika, talasi emocija prelaze u talase iskusne plovidbe. Moc videti  vise...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore">Brzo su prosli dani, godine, decenije...zivot je pokretljiv, dominira  dinamika, talasi emocija prelaze u talase iskusne plovidbe. Moc videti  vise od drugih je skromno podaren manjini ili samo onima kojima nije  tesko da gledaju otvorenim ocima i onda kada su drugi umorni,  nezainteresovani.<br />
Bila su to vremena neopterecenosti, godine koje su nosile samo saznanja i  znatizelju, kada je sve bilo lako i zanimljivo. Svet je bio podeljen u  dobre i one koji su to manje. Svako je tvrdio da je ovaj prvi. <br />
Svi ti provedeni razgovori sa priznatim mudracima i nosiocima zvanja  tzv-oz znanja su ostavljali tragove, izgradjivali vlastitu sliku necega  do jednog dana, dana kada se susrece neko ko je ostavio veci utisak od  svih ostalih, neko, koga uvek imam pred sobom<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/icon_biggrin.gif" border="0" alt="" /><br />
Neko, ko ima sve mogucnosti da bude velikan u ocima mase i strucnim  krugovima susrecem slucajno, u fazi dubokog &quot;trazenja&quot; za onim sto se  milijardama prodaje kao jedina vrednost, buducnost...<br />
Dugi razgovori, tematika koja je samo po sebi teska i kontradiktorna,  razlicitost u pogledima a tako blizu sa konacnim, jedinim vrednim, dani  koji bi drugima bili besposlicarski...<br />
Danas, tri decenije kasnije, jos uvek su podeljena misljenja tu, stavovi  su nam isti, pogledi blizu, on je ostao u mojim ocima velicina, retka  velicina, verovatno unikat. Sve ostaviti sto buducnost pruza u zelji  drugima, jadnim, siromasnim, neobrazovanim, bolesnim pomoci, to je  velicina koju ja nikada ne bih imao hrabrosti a i izdrzljivosti jer  volim lagodnost zivota.<br />
Divim se i uvek cu se diviti tebi, dragi druze i prijatelju. Znam, ti si  srecniji od svih nas, ti zivis za druge, pomazes drugima, delis njihovu  nemoc i bolest. Ja sam kukavica, previse volim sebe, hvala ti sto  dokazujes da je i covek biti vredno<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/icon_biggrin.gif" border="0" alt="" /><br />
U dalekoj Indoneziji mom dragom prijatelju Dr. Lukasu<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/thank_you2.gif" border="0" alt="" /></blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/862-secanje</guid>
		</item>
		<item>
			<title>Carobnjak</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/861-Carobnjak</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 17:49:56 GMT</pubDate>
			<description>Zeleo bih da sam...carobnjak. Ne onaj poznati iz bajki i zaga, vec  onaj koji svaku izgovorenu rec sa ciljem da nekoga povredi, rastuzi ili ...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore"><div style="margin-left:40px"> 					Zeleo bih da sam...carobnjak. Ne onaj poznati iz bajki i zaga, vec  onaj koji svaku izgovorenu rec sa ciljem da nekoga povredi, rastuzi ili  omalovazi, pretvorim u prijatni cvrkut postovanja, u suncokret koji se  okrece prema toplom izvoru zivota.<br />
U realnom zivotu su zelje samo...zelje, najcesce su nam velike, neostvarive, kada se probudimo shvatimo da su samo san.<br />
Ne poznajem ni jednog virtuelnog carobnjaka; verovatno ih i nema, a potrebni su nam.<br />
Mozda se ova moja zelja i ostvari, u virtuelnom svetu je puno toga  moguce. Sutra, kada ustanem, znacu da li sam postao...carobnjak<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/icon_biggrin.gif" border="0" alt="" />  					 				</div></blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/861-Carobnjak</guid>
		</item>
		<item>
			<title>kisa me vraca u stvarnost</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/860-kisa-me-vraca-u-stvarnost</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 17:41:42 GMT</pubDate>
			<description>Uopste je ne volim, kisa mi je nesto...naporno. Nocas sam promenio  moj pogled prema njoj, nije da sam je zavoleo ali sam postao ravnodusan.  Donela...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore"><div style="margin-left:40px"> 					Uopste je ne volim, kisa mi je nesto...naporno. Nocas sam promenio  moj pogled prema njoj, nije da sam je zavoleo ali sam postao ravnodusan.  Donela je nesto dobro, danas je daleko, nema ni tragova ali je prijatni  osecaj u vazduhu<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/icon_biggrin.gif" border="0" alt="" /><br />
Donela mi je mnogo vise nego sto bih zeleo da priznam. Provedoh celi  zivot kao posmatrac, radoznao a diskretan. Cesto stojim pred ogledalom,  zapitam se...zasto je ono cisto, zasto vidim tako jasno?<br />
Pokusaj da saznam od cenjenih prijatelja, iskusnih i mudrih, da li su i  njihova ogledala takva...cista, ostao sam uvek uskracen odgovora. Hm,  verovatno ne umem pitati, previse sam indirektan, neka lazna diskrecija?<br />
Gledam upravo to ogledalo, cisto i besprekorno, sa svim ostrinama moje sveste je...bilo. Nije vise<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/eek1.gif" border="0" alt="" /><br />
Dobio sam odgovor na nepostavljenim pitanjima, bio je on uvek tu...moj  vid je poceo slabiti a moja svest je tek sada tu, treba mi pomoc.<br />
Da, dioptrija stima, zato i nose cenjeni prijatelji naocare, da...bolje vide...<br />
Hvala ti kiso, sada bolje vidim<img src="http://i.ikimg.com/m/images/smilies/thank_you2.gif" border="0" alt="" />  					 				</div></blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/860-kisa-me-vraca-u-stvarnost</guid>
		</item>
		<item>
			<title>susret</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/859-susret</link>
			<pubDate>Wed, 28 Mar 2012 17:35:37 GMT</pubDate>
			<description>Jedne jesenje, kisne veceri, u starom gradu, lako pripit. 
Muzika, tonovi Rock-a zvone u usima. Nije muzika u zivo, samo osecaj je tu i...secanja....</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore"><div style="margin-left:40px"> 					Jedne jesenje, kisne veceri, u starom gradu, lako pripit.<br />
Muzika, tonovi Rock-a zvone u usima. Nije muzika u zivo, samo osecaj je tu i...secanja.<br />
Bilo je divno...nekada, bas ovde, u ovoj zapustenoj Birtiji.<br />
Stoji za stolom, onim...visokim, sam...zamisljen. Dim cigarete se dize neubicajeno gusto, pogled je maglovit, bucno je njemu...<br />
Casa je jos uvek puna, dobra, stara viljemovka...specijalitet ovog podneblja. <br />
Kako je lepo stajati na istom mestu kao i pre par decenija, vreme je  stalo, dascani pod...isti kao nekada, i sto, onaj isti na kom je udarac  case ostavio laki otisak u starom, masivnom hrastovom drvetu. <br />
Ne, nije to bio on. Dize casu i jedan dobar gutljaj grlom prolazi...nema  reakcija osim osmeha, onog sirokog, srecnog, ...kao nekada. Da, bila su  to vremena...bezbrizna i opustena, skoro dosadna.<br />
Pokret ruke prema sesiru koji je jos uvek na glavi, onaj isti...tada ga  je upravo kupio. Srecan je da je ostao isto tako neprolazan kao i on,  samo...malo stariji, tragovi zuba vremena su neprimetni. <br />
Ponovo pogled otisku u stolu...bila je tog dana srecna. Uvek je ona bila  srecna, ali bas tog dana je bila posebno. Udarac case neznom, skoro  detinjastom rukom je ostao samo kao secanje na nju...<br />
Jos jednu Konobaru, narucuje...svestan je da nije vise onaj stari, neunistivi, godine ipak ostavljaju tragove. <br />
Muzika je tisa, par stolova je jos zauzeto i nostalgiju tihih, prijatnih  zvukova samo povremeno remeti kihot jedne Dame...pripite i na granici  svojih mogucnosti.<br />
Cuje poznati zvuk, hod koji je tako cesto u njegovim secanjima,  jedinstven...verovatno samo jedan od onih budnih snova, kiselo osmehnut  naslucuje. Koraci su glasniji i njegov pogled se usmerava prema  sranku...tisina...<br />
Da, ovog puta to nije san,...nista se nije promenila, cak i frizura je ista kao tada, njihov zadnji susret je bio ovde...  					 				</div> 				   				 					 				<br />
  				 					  					 					 							Oznake: 							 								 								nema</blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/859-susret</guid>
		</item>
		<item>
			<title>mojih pet minuta:)</title>
			<link>http://razbibriga.net/entry.php/858-mojih-pet-minuta-%29</link>
			<pubDate>Mon, 26 Mar 2012 15:06:38 GMT</pubDate>
			<description>Celog zivota se nesto vrdoljim, jurcam, trazim...ko da sam jos u predskolskom uzrastu. Ne bih ja to ni primetio, to...da nisam vise, al djavo mi ne...</description>
			<content:encoded><![CDATA[<blockquote class="blogcontent restore">Celog zivota se nesto vrdoljim, jurcam, trazim...ko da sam jos u predskolskom uzrastu. Ne bih ja to ni primetio, to...da nisam vise, al djavo mi ne da mira, reko...aj da se odmorim od nerada. I tako je sve pocelo:aha:<br />
Primetio sam izrazenu zelju gospe da pokaze svoju dominantnost, nije da ja to nisam primecivao, al zensko ko zensko, oce da tu nema sumnje:)<br />
Reko, da je pustim malo nek privredjuje, grizla bi me savest da to nisam uradio...<br />
Sad ovako, kad posmatram, mozda je bilo bolje da sam se mucio sa mojom savescu, bar bih ustedeo ovih mojih...pet minuta.<br />
Nekako sam sav jos ko da sam u tom...predskolskom:), imam osecaj da mi ovo, dovodjenje u nekakvu svakodnevnicu prosecnog odraslog nikako nece leci:hm: Njoj ne ide, nije da nisam znao ali lupiti se glavom i malo vise drugi put paziti svakom dobro dodje. Moram se prosetati do nekih tema da vidim kako se ponasati u situaciji kada te pocne nesto da nagriza. Videh da ima toga.<br />
Sreca moja da se mogu infomisati ovde, bas sam uvek imao srece u zivotu, evo...sreca me i sada prati...</blockquote>

]]></content:encoded>
			<dc:creator>Tibi</dc:creator>
			<guid isPermaLink="true">http://razbibriga.net/entry.php/858-mojih-pet-minuta-%29</guid>
		</item>
	</channel>
</rss>
