Member Area

Razbibriga - Pokreće vBulletin

View RSS Feed

LonČe

Hladna bespuća Fejsbuka

Oceni tekst
Živimo u doba najvećeg apsurda. Svi smo ištampani klonovi nečijih viših ciljeva. Njima profit, nama samo sljepila. Živimo u doba podvojenih ličnosti, ili gubljenja identiteta... Sve se svede na isto, dok u svoja četiri zida sami sebe tješimo kako smo nevjerojatne individue. Svi smo nadrogirani, i svi smo isprani. Pucamo se egotripovima i ispiremo komplekse lajkovima. Svijet zarobljen u ekranu je svijet u kojem svi počinjemo živjeti svoju javu.

Ličnost na tvom profilu, postaješ li ti ? Ili ono što bi želio biti? Ili pak ono što bi želio da drugi misle da si ti? Dok se jedni dive, drugi pljuju, treći ismijavaju u privatnim kućicama tog ogromnog malog svijeta... Život prolazi.Mi slijepi i nijemi, osim dakako na Fejsbuk naslovnicama.

Tamo nam rastu ega, tamo se hranimo čim god se želimo hraniti. Jer, nije ništa drugo nego veličanje samog sebe. Dok zapravo gubimo sami sebe. Paralelna stvarnost, kao u najfenomenalnijim SF filmovima devedesetih i te kako je postala naša stvarnost. Mi smo robovi u pravom svijetu, ali u onom virtualnom još i više. Postajemo robovi samih sebe, sami svog ega, slike bez osobnosti, dok mislimo da smo najposebniji.
I to više nije jedna ''Fejsbuk generacija'', to je cijeli svijet, od djece do staraca....

Oni prvi odrastaju u smjeru praćenja trendova, a trendovi su iskrivljeniji no ikada. Oni drugi su tamo da bi se ponovno osjećali živima, jer nigdje se ne možeš toliko dobro zakamuflirati u svoju mladost nego li na Fejsbuku. Tamo vrijeme ne poznaje granice, zar ne? Mi smo ovisni o dozi priznanja, ali dok nas drugi hrane njima, oni traže isto...Krug je začaran, a mi smo svi pod masovnom hipnozom. Na kraju se dakako sve svede na apsurd, dok nam se realan svijet raspada, mi se osjećamo sve povezanijima, Fejsbuk komentarima i chatovima. Svijet je postao hladna pučina profilnih selfija. Ego novi bog svih individua. A individualac slijepa budaletina, uvjerena kako je drukčiji od mase ovaca. Svi smo ištampani klonovi novog debilizma. I dok se protivimo i slažemo, ishoda nema.

I dok se zgražamo nad drugima, činimo isto... Ne poduzimajući ništa, udobno smještenog dupeta i užarenih tipkovnica.
Mi smo podvojene ličnosti na prijelazu doba. Ako ostaneš priseban, izlaz ti je ludnica. Jer sada što si više lud, to si više normalan. I svi smo već čipovani, hladnim oružjem protiv dosade, izborom koji smo imali, odavno smo prestali birati. Povodljivo grcamo dalje, nesvjesni svoje zarobljenosti. I svaki bunt koji izraziš, i svaki smisao koji uspostaviš, nigdje neće odjeknuti, nego upravo tamo ćemu se i protiviš...

Da bi se krug mogao i dalje vrtiti. Bez glasa, bez stasa, ti si profil pod rednim brojem, vječno prisutan. 24/7, niti znaš niti razmišljaš...Tko sad mastrubira nad tvojim fotografijama? Tko te prati u svakom kliku i potiho analizira? Tko ti se smije iza leđa pod krinkom ''prijatelja''? Svijet se uduplao. Izgradili smo carstvo bez pravila, carstvo bez granica... Anarhija koja u javi nikad ne bi preživjela, ali anarhija koja nas vodi u nepoznatom smjeru, s milijun apsurda i tisuće minusa. Možda ipak anarhija koju netko nadzire i potiho kontrolira. Gubimo identitete, gradimo hladan svijet bez žive komunikacije, a opet, svi smo ovisni o tome.
I nemojmo se zavaravati kao nekolicina onih koji još nemaju fejs i kao nisu u njemu... dakako da jesu, ti su najgori.

Svi oni imaju nekog bliskog preko čijeg profila stalkaju, samo nemaju svoj, da ne bi morali sebe izražavati jer, kao, oni su ipak još posebni...hm.Vidim stotine razloga za izbrisati Fejsbuk, ali ja sam barem luđak svjestan svoje ludosti. Egotriper svjestan svoje ovisnosti. Mi smo generacija nejasnih ciljeva i ideala ''uvik kontra''.... Za takve apetite ekran je dovoljan. Mi smo generacija što gubi dušu, sa sve većim nijekanjem u njeno postojanje. Dakako,u našem poduplanom svijetu duša nikako ne caruje. Ali, kad ostaneš u javi, što ostaje? Jer, kad se ekrani ugase, tipkovnice zašute...

Vidjet ćeš samo, da je svijet hladno mjesto, nikad hladnije... A mi svojevoljni robovi bez pojma o smislu cijele te parodije. Na kraju ti preostaje samo priznanje, da si i te kako ispran i uklopljen. I da ne slijedi ništa gore, sve je već tu, sve zlo i dobro u istom kaosu. I svemu čemu se protiviš, istodobno gradiš i podupireš. Čipovanje čovječanstva? Umjetna hrana? Siromaštvo java? Mi smo čipovani već poduže vrijeme, i umjetne smo tvorevine čovječjeg lika. Java je ostala sama, i čini se da je nitko ništa ne pita.




Antonia Padovan



Kategorije
Nekategorizovano

Komentara