View RSS Feed

domatrios

Androidi (naučna priča)

Oceni tekst




Androidi





U današnje vreme kad se spomene reč robot ona izaziva razičite
asocijacije ovisno o našem obrazovanju i takođe, našem interesovanju.
Zbog toga je teško dati jednu univerzalnu definiciju na šta se to odnosi.
I pre pojavljivanja tog konkretnog pojma ljudi su se susretali s onim što
on predstavlja.


Još u antici rađeni su prilično složeni mehanički uređaji koji su izvršavali
komplikovane i veoma precizne operacije. To je bilo izračunavanje
vremena, određivanje položaja zvezda i planeta, pa čak i pomrčina
sunca ili meseca. Naravno pokretanje tih uređaja je bilo ručno.


Već od tog vremena su se počele pojavljivati ideje o mehaničkim
uređajima koji bi imali oblik čoveka. Tu je bilo raznih ideja, a jedna
smešnija je bila o mehaničkom čoveku koji igra šah. Gornja polovina
ljudske figure na stolu sa šahovskom tablom igrala je sa živim izazivačima
i pobeđivala! Caka je bila u tome što je jedan jak šahista bio sakriven u
samom stolu i pomerao ručice.


Ideja o čoveku robotu se stalno razvijala. U literaturi mnogo više jer se tu
moglo dati mašti na volju. Realizacija u praksi je ovisila o tehnološkom
razvoju, pa u tom prelaznom periodu vredi spomenuti balerinu koja pleše
u taktu mehaničke muzike.


Tema mehaničkog čoveka u literaturi je postajala sve prisutnija. Takvom
čoveku robotu dodavane su osobine sopstvenog izvora napajanja i
sposobnost mišljenja. Poznati pisac naučne fantastike Isak Asimov se
hvalio kako je on prvi izmisio čoveka robota, pedesetih prošog veka.
Međutim to nije tačno. U knjizi R.U.R. Karela Čapeka iz 1920. godine
govori se o borbi ljudi i robota u ljudskom obliku.


Asimov je zaslužan za sužavanje definicije čoveka robota sa takozvana
tri zakona robotike. Robot mora da sluša čoveka, mora da brine o
njegovoj bezbednosti i mora da brine o sopstvenoj bezbednosti.
Ti zakoni su bili opšte prihvaćeni i od skoro svih ostalih pisaca.
Do tada su česte bile teme o tome kako su se roboti otrgli ljudskoj
kontroli pa počeli da ubijaju ljude.


Pojam robotike se u poslednje vreme razvojem tehnologije podelio.


S jedne strane imamo veoma komplikovane uređaje kontrolisane softverom,
koji se koriste u raznim oblastima - industriji, medicini i sl. Kao i na svim
poljima razvoj robotike u medicini je u ekspanziji. U stalnom su usavršavanju
mehaničke noge, ruke, srce pa i oči. U literaturi se čovek koji ima ugrađene
veštačke delove tela naziva kiborg. Zbog poboljšanih sposobnosti kiborg se
uglavnom koristi u ratnim dejstvima. U realnom životu taj se izraz izbegava
zbog negativne konotacije.


S druge strane se zadržao pojam robota koji ima oblik čoveka. Poslednjih
sto godina predstava o robotu je bila figura koja podseća na čoveka a
napravljena je od mehaničkih delova i limenih površina.
Današnji roboti u stvarnosti mogu samostalno da rade neke operacije,
spremanje hrane, sređivanje kuće i u stanju su da komuniciraju sa svojim
vlasnikom. Ne liče mnogo na čoveka, imaju mehaničke ruke i mogu da se
penju stepenicama. Pored ovih, radi se na robotima koji se vizuelno
približavaju čoveku. To su uređaji sa ženskim likom i služe za seksualna
zadovoljstva. Cena kvalitetnijih proizvoda je oko 5.000 dolara.


To bi bilo to dokle se danas stiglo. Da bi definisali budućnost, moramo
nešto da utvrdimo. Na pitanje koja je razika između naučne fantastike i
futurologije (nauka o budućnosti) moj odgovor je sledeći: prvo je
komunikacija sa vanzemaljskim civilizacijama (za koje nije utvrđeno da
postoje), drugo je komunikacija sa osobom koja sedi na vašem krevetu
a koja je laserska 3D projekcija osobe na sasvim drugom delu sveta.
Drugi slučaj je eksperimentalno potvrđen.


Iako se ovaj moj tekst bazira na realnosti, te stoga ne moram da izmišljam
nemoguće stvari, da bi bolje razumeli budućnost, možemo korene potražiti
u dalekoj prošlosti. Po grčkoj i rimskoj mitologiji, boginja Venera je mogla
da oživljava kipove. Smilovavši se na umetnika Pigmaliona, kad se ovaj
beznadežno zaljubio u jedan kip, Venera mu je ispunila najveću želju i
pretvorila kip u prelepu ženu Galateu. Drugi pimer je Bog Hefest, božanski
kovač, mogao je da stvori vojsku mehaničkih slugu od metala, koje je oživeo.


Kao što vidite pojam oživljavanja stvari u žive osobe uopšte nije nov. Nije
sporno da li će to biti moguće, samo je pitanje - kad? Ovo nije tema da
spekulišem sa DNK eksperimentisanjem i oživljavanjem dinosaurusa.
Naučnici su bili u prošlosti, a danas sa većim izazovom, pred problemom da
definišu svest i život. O životu može da se raspravlja na razne načine, o
svesti imamo utisak, kao da nam to nije dozvoljeno. Ili je ima ili nema.


U medijima se pojavljivala vest: Kompjuter pobedio najjačeg šahistu na svetu.
Mnogi su se kladili i nisu verovali da će se to ikad desiti. Danas to prihvatamo
kao nešto sasvim normalo i nesporno. Ja bih više voleo izraz softver je
pobedio čoveka, a ne gomila plastike koju zovemo kompjuter.


Vodeći svetski stručnjaci za veštačku inteligenciju (VI ili eng. AI) okupili su se
2009. godine na Asiomarskoj konferenciji u Kaliforniji. Iako nije bila glavna
tema, najveći deo diskusije se vodio oko pitanja šta će biti ako roboti postanu
pametniji od ljudi? Ova bojazan ukazuje da takva mogućnost, koja se sigurno
neće realizovati tako brzo, postaje prisutna u glavama naučnika i tera ih da
ovom problemu pristupe fiozofski.


Svi ste čuli za EEG. To je kompjutersko snimanje moždanih talasa,
elektroencefalogram. Manji broj vas je čuo za fMRI (funkcionalna magnetna
rezonanca). Softverski program će moći u veoma skoroj budućnosti da
dešifruje obrasce koje fMRI čita. Moći će se dekodirati tok svesti, pa čak i
ono što čovek sanja. Razvojem robota oni će to moći da rade nad pacijentima
ili ljudima bez korišćenja kablova i elektroda.


Zbog čega će roboti koji će biti prisutni u našoj blizini ličiti na nas? Razloga
ima više. Spomenuo sam razvoj medicine. Skoro svaki organ će moći biti
zamenjen veštačkim. Već danas su neki ljudi na ovaj ili onaj način prikopčani
na mini kompjutere, srce, vid itd. Uskoro će i neki delovi mozga biti zamenjeni
veštačkim. Samo se po sebi da zaključiti, ako svi delovi ljudskog tela mogu
biti veštački onda je moguće zamisliti stvorenje od takvih delova. Taj robot
koji će potpuno ličiti na čoveka, a po inteligenciji ga možda i nadmašivati
zove se - android

Koja je razlika između androida i robota? Robot nema svest i nema
inteligenciju. Za sve što radi on je unapred programiran. Android je
samostalan u odlučivanju. On u startu takođe može biti programiran, ali ima
sposobnost učenja, mogućnost prilagođavanja u nepredvidivim situacijama
što je odlika inteligencije.


Ovo je naravno moje viđenje androida. U literaturi (i na filmu) postoje mnoga
drugačija viđenja. Pekićevi androidi u njegovom delu Atlantida imaju
simboličko značenje. U filmu AI (veštačka inteligencija) android je jedan
dečak kome su preneli sećanja živog dečaka, tako da on misli da je biološki
sin svoje majke. Androidi u filmu Blade Runner odupiru se da bi sačuvali
svoju egzistenciju itd.


Zbog čega ljudi strahuju od androida kad su oni napravljeni po liku i delu svog
tvorca - čoveka? Zašto im smeta da androidi budu pametniji od ljudi? Mogla
bi se čak povući neka paralela sa nekim roditeljima i njihovom decom.
Međutim, glavni razlog straha jeste u tome što ljudi projektuju na njih svoje
slabosti: želju za vlast, podčinjavanje slabijeg, destruktivnost. Dakle, ne boje
se ljudi da bi androidi mogli postati drugačiji, već, ako postanu superiorniji,
mogli bi se početi ponašati kao ljudi!


domatrios
.


Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. duleus avatar
    sviđa mi se pogled na taj deo ljudske slabosti,
    ne bih prognozirao budućnost na taj način,ustvari, nervira me ljudska bahatost po tom pitanju,posebno što bi ljudi sve da pretvore u materijalnu ličnu korist,ili putem rata gde bi iskoristili te oblike inteligencije i tehnološkog savršenstva za svoja zadovoljstva,ili možda za lečenje kompleksa.....Hvala bogu i prirodi da uspeva nekako da izbalansira ekstremna ponašanja i sve ih konačno svede na svoj put u beskonačnost?
  2. domatrios avatar
    Hvala na komentaru.
    Ovo mi nije prvi put da pišem tekstove na naučne teme. Doneti nauku kroz priču
    je prilično teško. Uobličiti suvoparne činjenice u jedan tečan i zanimljiv niz
    zahteva napor. Moje zanimanje za androide nije od juče. Osnovna ideja mi je bila,
    koristeći jednostavniji rečnik, da uvedem čitaoca u ovu temu. Trebalo je ubaciti malo
    dramatike, good and bad guys, ali ja iskreno verujem u pozitivan smer nauke.
    Neposredno pre ovog teksta završio sam još jednu priču sa temom androida koja je
    intimnija i romantičnija, ali sam je ostavio za kasnije objavljivanje. O androidima se
    može govoriti i analitičnije i filozofski dublje, ali mislim da to nije za ovde, bez namere
    da bilo koga podcenjujem.