Member Area

Razbibriga - Pokreće vBulletin

View RSS Feed

ЖениМиСе

Oproštajno pismo

Oceni tekst
I bio je samo san.
A tako sam želeo da se ne probudim … da još malo, samo još jednom osjetim te … osjetim to što izgubljeno je … što nemam ni pravo više osjetiti …
Izgubio sam te zauvijek … a tako je malo trebalo … tako malo …
I evo sada … šetamo u snovima … i tako živimo …
Drugo nam ništa nije ostalo.
Dječica … ona ne zaslužuju da ispaštaju … nesmiju nikada saznati, da se mi šetamo u snovima … da se volimo onako kako samo mi to znamo …
Bojim se ovih osjećaja … bojim se mog života bez tebe … bojim se da nikada neću moći da zaboravim.
A vrijeme je da prestanemo … da se u snovima srećemo … mi to više nesmijemo …
Kako sam samo bio sretan … ne, nije to bio san … sve je tako stvarno bilo …
Taj neopisivi osjećaj … osjetio sam beskrajnu sreću i tako mi je bilo svejedno sve … postojali smo samo mi ljubavi … samo mi … nasmijani … sretni …
Onako kako smo to mi bili … kada si bila kod mene u mom zagrljaju … i nikada više nećemo biti … ne, na taj način.
Boli me … bježim od tih osjećaja … od spoznaje da nikada neće prestati …
Da ću te čitav život tražiti … osjećati … voljeti …
Bježim, ali ne uspijeva mi … ne mogu gledati u budućnost očima punim prošlosti …
Bojim se svega što mi nosi život … sklapam oči pred svim stvarima koje mi se moraju desiti, jer ja ih neželim…
Tako tužno je sve … tako bolno …
Zar moram čitav život da provedem ovako … i da živim samo u snovima ...
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara