View RSS Feed

Пркос

Dusa i telo pod istim krovom

Oceni tekst
Dusa i telo pod istim krovom
nisu li mozda u sprezi sa bolom,
kao u zaveri oka i neba
i sunca sa kisom kad nemo nas gleda,
i smeje se grohotom kao da treba
ko` tonja da pobije i da zemlji ne da
od duse i tela i sunca mesto hleba.

Ni vetra nema da pomera lisce
dal` usud sprema pricu za grane
Il mozda hoce da saslusa krisom,
sta grana grani ima da kaze,
kad noc odsanja i jutro svane.

Oblik i senka,ko koga prati,
noseci plod do kraja veka
Za dusu i telo,svakoga od nas
na kraju puta ,sta nas to ceka,
prazna semenka il` hvalospevka?

Zar lik svoj da nosim kao kaznu
A senku da nosim kao svoje breme,
da li iz zemlje i polena cveta
moram da cekam svoje vreme
S mislju da zivot samo jedno znaci
vodu i sunce i zivota seme.

U nevidljiv oblik predivo se skriva
i plete dah od studi i strepnje,
koliko jos tkanja i tkalja mi treba
da sag moj bude bez tuge i zebnje.

Ako je zemlja sto u sebi nosim,
moja krv sto vri ,i pluca sto disu
sta je onda srce prepuklo od stega
sta su ruke sklopljene,i suze sto liju?

Sto dan otkrije,to noc skriva
potonju ljudskosti u celik okiva,
u snovidjenju magle i oka mutna
nije li mozda to samo slutnja,
da isti koren nece isto nici
i meni i brezi i plavoj ljubicici,
vec samo onome ko dusu i telo
i,klicu izniklu privije uz pritku
i krene u pohode hrabro i smelo.


by Prkos

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara