Poezija raspoloženja

Pesma odlazećem danu

Kako mi je teško
da te pustim da odeš, dane!
Odlaziš pun mene
a kad se vraćaš, ne poznaješ me.
Kako mi je teško
ostaviti na tvojim grudima
moguća ostvarenja
nemogućih minuta.

U predvečerje
Persej ti kuje okove.
Ti bežiš na breg
ranjavajući noge.
Ne mogu te privući više
ni moje telo, ni moj plač,
ni reke kraj kojih snivaš
svoj zlatni popodnevni san.

Sa istoka na zapad
nosim tvoju okruglu svetlost.
Tvoju veliku svetlost što drži
moju dušu u neprekidnoj napetosti.
Sa istoka na zapad...
Kako mi je teško da te nosim
sa tvojim pticama
i tvojim rukama od vetra!


F. G. Lorka

"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."

D.Maksimovic

Živim

Ja šaljem poruke, uporno,
trudim se da me čovječanstvo shvati,
a sam sebe ne razumijem.
Ja pjevam pjesme, glasne
očekujući hor planete da uspava svemir
a sam sebe ne čujem.
Ja gradim kuće - kao iz bajke
i pozivam sve hrabre prinčeve - od istine
i prelijepe princeze - od nježnosti
da poljupcem pretvore mržnju u ljubav,
a sam stojim na ruševinama.
Ja stvaram pitanja o čovjeku
i molim čovjeka za odgovor,
a još ne shvatam, da je čovjek izmišljen
da bi postojao dobar razlog za opravdanje.
Ja srećom kitim tugu
ukrašavam istinu kitanjastom laži
ja ponekad...ja...
Sad šutim i
počinjem razumijevati,
čujem, ne kitim i
jednostavno:živim!

Zlatko Adilović

Neka vam novogodišnje jutro
donese blagoslove mira,
ljubavi i sreće,
toplinom neka ispuni vaša srca...
SRETNA NOVA GODINA...2012 !


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Što manje kaži...



U ljude upisuj družženja,
al nikad srca oluju.

Ljudi te pažžljivo slušaju,
al samo svoj glas čuju.

Zato im što manje kažži.
Ljudi su tek onda ljudi

kad im se ništa ne tražži,
a mnogo im se nudi.

Ljudi su čudne biljke.
Kad rastu - u sebe siđu.

Sretnu se. Pa se raziđu.
Ili se mimoiđu.

Miroslav Antić


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Pevati kada niko ne sluša
bez struna i glasa
jer srce mi je puno
vidim samo snove.
Pevati u tišini
da se život brže završi.
Htela bih da te volim
više nego što mogu,
okrenuta od sveta
bez vremena i prostora.
Biti urezana u tvom odrazu,
u teskobi postojanja.
Htela bih da svest uronim
u tvoje spokojstvo
oslobađajući se svake suze
koju ipak moram isplakati,
na strasnoj granici
izmišljenog odnosa.

Milena Pavlović Barili



http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Tvoja duša šuti i govori

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hoću da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.


Josip Pupačić

Ako miriše moja čežnja
na lipe,tek procvale,
mogla bih sunce
zakriliti šumom;
i ako se nemir moj
ogleda u reči
bila bih velika
kao Dunav od Švarcvalda...
Mogla bih biti zaljubljena
kao kakva pastirica mlada
ili orkan koji kidiše i ruši
i nove oblike od kamena stvara...
jer svakog dana mi se čini
kako priroda mi u duši
nekih novih lepota vrata otvara...

I.Uskoković


http://razbibriga.net/imported/2012/...3cd43713-1.jpg

Tajna


Spustila sam oči i zaplakala u sebi, tamo
gde niko suze ne vidi.
I poslednji, nevidljivi put, uzela sam te
na svoje srce i zagrlila kao što se san grli.
Pružila sam ti, u sebi, uvek sputavane ruke
i nevidljivo za druge spustila ih na tvoja
ramena.
A ti si s' bolom slušao nasmejane reči što sam ih
kao šarene ptice bacala u gomilu da je
zabavim.


Desanka Maksimović



http://razbibriga.net/imported/2012/...81759_o2-1.jpg

Sve je kao

Dan je kao sunčan
Ti si, kao veseo
Prolaziš, kao, ne vide te

Svima je jako lijepo
Svima je, kao, dobro
Svima je, kao, ludo...

I ti si, kao, sretan!

Živi se, kao u moru
Ptice su, kao slobodne
Budućnost, kao na dlanu

Savjest je, kao, čista
I sunce je, kao jasno
O srce, kao, pjevaj

Svi, kao brinu o svima
Svatko je prijatelj, kao
Svima je, kao stalo do tebe
I do svijeta...

I dan, kao ode
I ti se, kao smiješiš
I ništa te, kao ne boli...

Enes Kišević

Volim te


Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Šuti.

Pusti me da ti kažem
ono što sam već trebala reći.

Kad trebaš doći, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasniš samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili možda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Već sutra može biti kasno.
A nisam ti još rekla
kako i koliko te volim.

Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, riječima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne. Ne gledaj me zastrašeno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i površna
prava i zauvijek...

Boli.

Kad dolazim, pitam se čekaš li me.

Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata.

Bojim se praznog stubišta bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekla:
najviše se bojim vremena koje ne čeka.
A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve što si ti.

Tvoje oči pitajuće.
Tvoj smješak opraštajući.
Tvoj korak ohrabrujući.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najčešća.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam učinila sve za tebe
ljubavi moja.


Iskra Tanodi


http://razbibriga.net/imported/2012/...imtepe01-1.jpg

Epilog

Nisam li drugačije zamišljao ovu noć,
purpurnu do zvijezda,
biserno-hladnom sobičku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
Bit će da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najčešće tužno ono što izaziva smijeh...

A ja još uvijek nosim one iste
vagone neistovarene nježnosti ispod kože
kao usnulu obalu vrele krvi
u očima koje su ponekad zelene.

Na što te noćas sjeća sve to?
Dva svjetla u jednom mraku šta čine?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumpf ili elegiju...

Znam,
vrijeme je rastanka
i svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag.
A ja bih noćas upravo unatrag...

Ti dobro znaš, biseri u mom oku ne potiču od kapi
već od uplašenih svitaca koji ti više ne pripadaju.
Rukama sada gutam prazninu dok tišina postaje bodljikava,
kao noć usamljenog vojnika.
Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
U praskozorje kad nas više ne bude
ostaće samo milion pahulja vrelog snjega na vršku granate.

I mjesec je svjestan da postoji još samo dok pliva na površini vode,
kao posljednji čamac u posljednoj noći,
a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mač sudbine
koja ga dijeli na pola.
Zatvori vrata,
iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
manje crvena, a
ja iza nje učim da zaboravim.

U svijetu slavuja i cvrčaka osim krvi postoji još pjesma,
nemoj nikad bar to da zaboraviš,
ostalo je uglavnom nevažno.

Mali moj svicu, čiji mrak noćas činis blagim ?


Miladin Berić

Nemam više vremena

Nemam više vremena za duge rečenice,
nemam kad ne pregovaram,
otkucavam poruke kao telegrame.
Nemam vremena da raspirujem plamen,
sad zaprećem šake zgorela žara.
Nemam više vremena za hodočašća,
naglo se smanjuje putanja do ušća,
nemam kad da se osvrćem i vraćam.
Nemam više vremena za sitnice,
sad treba misliti na večno i neobuhvatno.
Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
mogu stići jedino kudgod u blizinu.
Nemam vremena da išta izučavam,
nemam vremena sad za analize,
za mene je voda sada samo voda
kao da sam je pila sa kladenca;
nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
vidim ga onakvo kakvo ga vide deca.
Nemam više vremena za bogove tuđe,
ni svoga nisam dobro upoznala.
Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
mnogo mi je i starih deset zapovesti.
Nemam više kad da se pridružujem
ni onima koji istinu dokazuju.
Nemam kad da se borim protiv hajkača.
Nemam kad da sanjam, da lagano koračam.

Desanka Maksimović


http://razbibriga.net/imported/2012/...0906_sat-1.jpg

SVAKA REČ..........

Svaka reč mi opora, noć mokra, sva od kamena
usta suva, dušu od papira više ni ne osećam
nisam znala da te čuvam, u tišini te izgubila.
Obujem cipele da prošetam zaborav i snove
sto bespuća, čini mi se nikad olujna i gora
eh, da mi je sad' da u to daleko propadnem
da me skoro ne vidi, svaka nova zora …

Lutam gradom, studen vetar obraze umiva
ono ružno žurim večeras sve da rasprodam
kiša je, pokušavam da se više ničeg' ne sećam
život ide dalje, ista linija i opustele platforme
zastajem kod brda za razmišljanje, u javu ću
retko da se vratim znam, ni jedne somot usne
opet da me omame ...neće više nikada ...

Sada nikog' osim kajanja, pustoš i suze ne kunem
od juče ćutim i kidam se, tamo gde sam najtanja
nekada bih, eto, kriknula neku grubu reč il' psovku
dobro podnosim, gušim srce, zavetoh se ćutanju
tvoje ime još u sebi krijem, valjda će i to skoro stati
ne vuci me na dno...tek sam uspela polako i nekako
u hodu da zaboravim...među žive opet da se vratim …

***
stihovi razbibrigašice marabu
:bisa:

TA LJUBAV

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna k'o vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadna
Drhteći od straha k'o dete u mraku
A tako sigurna u sebe
K'o neki spokojni čovek usred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani
zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali gazili
dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja ljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava kao magare
živa kao želja
Svirepa kao sećanje
Glupa kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i za sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku
I spasi nas

HAJDE, POKUPI ME

Pospanim prstima krotiš mi kosu,
odsecaš pramen
kao makazama režeš komadiće mraka,
ne spuštaj olako kamen na plamen,
uzmi me za ruku iz ovog zverinjaka.

Čuj,matora,mani formalnosti,
šminka ti besmislom natapa lice,
ustacu pre jutra iz zahvalnosti
i spremiću ti kafu i prženice.

Hajde,pokupi me,
osmehom kupi me,
načisto sam ti podetinjio,
hajde,pokupi me,
osmehom kupi me,
sad kad sam skroz pojeftinio.

Vidim,nećkaš se,
u viski nokat zaranjaš,
mrštiš se i smeškaš se,
obrva te odaje,zar ne shvataš?

Hajde, pokupi me,
osmehom kupi me,
suzom mi speri čađave krmelje,
hajde,pokupi me,
OSMEHOM kupi me,
kao pauk mrežom ispleti želje.

I.M.Džule

Hoćeš li mi znat oprostit',
ako jednom opet sruši sve se,
ako neki vihor ludi,
već me sutra od tebe odnese.

More je moja sudbina,
shvati to,..draga shvati to,
ljubav si moja jedina,
ali jače je ...,jače je to.

More je moja sudbina,
Križ i Sunce jedini moj put,
ljubav si moja jedina,
ali sve,baš sve ..sve je uzalud.

Draža si mi ove noći
od svih bura,luka i dragulja,
dal' ćeš uvijek ostat' takva,
kad nas prva probudi oluja?

Hoćeš li mi znat' oprostit'
ako jednom opet sruši sve se,
dok me neki vihor ludi,
opet sutra od tebe odnese.

stara mornarska

Ništa samo ne dolazi

Sve je vise ljudske patnje
Danas kad' su duše prazne
Ništa samo ne dolazi
Već je deo Božije kazne

Mnogi teže blagostanju
Kroz imetak sve se gleda
Do spasenja dođu oni
koji pređu preko leda

Ništa samo ne dolazi
Ta istina mnoge trezni
To moramo saznat' prije
Neg' što život nas otrezni.

B.Z.

ODRAZ

Ja sam praznina, kojom nebo siri beskraj svoj
Kao nedohvatljiva tisina, u kojoj tajna ponire..
Gorda nisam
Jer, beskucnik nema dom za sve grehe svoje
Dok lice mu sapira kisa
A vetar dahove raznosi, izmedju dva sveta..
Odraz sam neba u vremenu, zalazak sunca sto ispraca
Bezglasje, u kojem umire i jutro i noc;
Kao svetlost zvezde sto rastavlja
Praznina sam
Cije srce, Ti, sobom punis...

Amra Bulut

ZIMA

Moju je dušu izmučila ljubav
Moja je duša bolesna
i sniva

Ne budite je: svaka miso boli

Moja je duša tamno golo jezero
u ladnom bijelom danu
Ne lete ponad vode bijeli galebovi
Ne šume ispod neba plavi oblaci

O kako stoji sve
ukočeno oštro bijelo!

Na blize kuće nebo palo
Na kuće nebo naslonjeno sniva

Pustite neka danas stoji sve i sniva

Danas svaki pokret boli

Antun Branko Šimić


http://razbibriga.net/imported/2012/..._2E00_JP-1.jpg