Najčešći seksualni poremećaji

U svojoj novoj kolumni dr. Aleksandar Štulhofer u deset točaka prikazuje temeljne informacije vezane uz najčešće seksualne poremećaje. Jedna od činjenica od kojih se polazi jest da poremećaj ne mora uvijek biti vezan uz jasno određeni problem...

Što smatramo narušenim seksualnim zdravljem?
Koji su uzroci poremećaja seksualnog zdravlja?
Što učiniti kada se pojavi seksualni problem?
Što ako problem ne nestane sam od sebe?
Kako otpočeti traženje pomoći?
Što ako medicinski pregled otkrije (vjerojatni) uzrok?
Što ako medicinski pregled ne otkrije nikakvu osobitost?
Kratka povijest seksualne terapije ili što o njoj treba znati
Čimbenici koji povećavaju vjerojatnost uspješne terapije

Što smatramo narušenim seksualnim zdravljem?

Odgovarajući na pitanja koja postavljate u rubrici Seksualnost, često razmišljam o tome što i koga preporučiti onima čiji je seksualni život opterećen problemima. Kao kratki vodič, sljedećih deset točaka nastoje sažeto prikazati temeljne informacije i upute vezane uz poremećaje seksualnog zdravlja. Tekst u nastavku polazi od dvije činjenice: prvo, seksualne smetnje imaju raznorodne, i često kombinirane, uzroke; i drugo, liječenje seksualnih smetnji podrazumijeva uključivanje u postupak i partnera osobe koja iskazuje problem.

Polazeći od minimalne definicije seksualnog zdravlja, koja obuhvaća izostanak seksualnih problema i zadovoljstvo seksualnim iskustvima, pod njegovim poremećajem razumijemo stalne ili ponavljajuće smetnje vezane uz seksualnu motivaciju (nedostatak interesa, želje) i funkcioniranje (poteškoće u postizanju uzbuđenja i orgazma), te trajno nezadovoljstvo vlastitim seksualnim životom. Važno je naglasiti kako nezadovoljstvo, koje često narušava međusobni odnos partnera, ne mora biti uvijek vezano uz konkretni, jasno određeni, problem.



Koji su uzroci poremećaja seksualnog zdravlja?

Kao što iskustva seksualnih terapeuta pokazuju, uzroci seksualnih smetnji su raznorodni i uključuju:


rigidni, anti-seksualni odgoj
seksualno traumatična iskustva (seksualno nasilje)
probleme u vezi (poremećeni odnos s partnerom)
profesionalni stres i/ili preopterećenost obiteljskim poslovima
fizičke ozljede/upale reproduktivnih organa
poremećaje hormonalnog i kardiovaskularnog sustava
zlouporabu alkohola i droga
druge zdravstvene poremećaje, osobito one psihičke naravi
uporabu lijekova...

U tom smislu, seksualne probleme možemo podijeliti u dvije skupine: one koji su posljedica isključivo psihičkih i one koji su posljedica kombiniranih, fizičkih i psihičkih, čimbenika. Važno je upamtiti da i problemi koji nisu primarno izazvani psihičkim faktorima (primjerice, erektilni problem vezan uz operaciju prostate) ubrzo zadobivaju psihičku dimenziju - kroz rastuće frustracije, zabrinutost, strah i napetosti u vezi.

Što učiniti kada se pojavi seksualni problem?


Prva reakcija na nešto što se čini kao problem u seksualnom životu trebala bi uključivati tri stvari: iniciranje otvorenog razgovora s partnerom (koji će pomoći jasnijem uočavanju stanja), analizu vlastitog ne-seksualnog ponašanja koje je moglo utjecati na seksualni život (primjerice, u posljednje ste vrijeme izloženi velikom pritisku na poslu ili ste počeli uzimati novi lijek) i, naposljetku, strpljenje. Ustanovite li, recimo, da ste pod povećanim pritiskom, nužno je uvesti neke promjene, kao što su aktivnosti koje vas opuštaju, duži san ili određivanje dana u tjednu iz kojeg ćete u potpunosti isključiti profesionalne obveze. Ako ste zbog određenog zdravstvenog problema počeli uzimati nove lijekove, nazvat ćete liječnika koji je propisao lijek i upoznati ga s promjenama u vašem seksualnom životu. Poznato je da niz lijekova može imati negativan utjecaj na seksualno funkcioniranje.

Pod posljednjim, strpljenjem, mislim poglavito na činjenicu da naš seksualni život prolazi kroz različite faze. Normalno je da ponekad bolje, a ponekad lošije funkcioniramo, da smo u nekim životnim razdobljima zainteresiraniji, a u drugim manje zainteresirani za seksualne kontakte. Naravno, strpljenje neće mnogo pomoći ukoliko uporno pokušavate "popraviti dojam", pa se - umjesto da uživate u seksu - opsesivno trudite oko izvedbe.



Što ako problem ne nestane sam od sebe?

Pretpostavimo da se problem koji vas muči, i o kojem ste porazgovarali s partnerom, ponavlja duže od tri mjeseca. Promjene koje ste pokušali nisu urodile plodom. U tom slučaju, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. Prvi korak u tom smjeru podrazumijeva vašu spremnost da, bez obzira na sram ili "ugroženu muškost", otvoreno izložite problem potpuno nepoznatoj osobi. Premda ste nebrojeno puta prepričavali "masne", eksplicitne, viceve u društvu prijatelja, možda otkrijete da razgovor o nečemu što smatrate osobnim nedostatkom izaziva mucanje, crvenilo u licu i nepodnošljivu nelagodu. Mogu vam samo reći da uvijek imate izbor. Možete naprosto odlučiti šutjeti i nastaviti živjeti s problemom.

Uspješnost tretmana često ne ovisi samo o vama već i o vašem partneru. Njegovo/njezino odbijanje da vam se pridruži u traženju pomoći upućuje na problem u vezi, koji sigurno pridonosi onom seksualnom.



Kako otpočeti traženje pomoći?

Standardni postupak, osobito ako ste prethodno pokušali s određenim promjenama u načinu života (a koje se nisu pokazale djelotvorne), kreće s isključivanjem mogućih ne-psihičkih uzroka. Prva je stepenica posjet ginekologu, odnosno urologu. Nakon što upoznate liječnika s problemom uslijedit će specijalistički pregled i niz krvnih pretraga, čiji je cilj ustanoviti jesu li simptomi uzrokovani kakvom ozljedom, upalom, hormonalnim poremećajem, promjenama u krvožilnom sustavu, povišenoj razini šećera itd. Svakako spomenite lijekove koje trenutno uzimate, osobito antidepresive.

Što ako medicinski pregled otkrije (vjerojatni) uzrok?


Dakako, slijedit ćete upute specijalista. No, istodobno bi moglo biti potrebno unijeti i određene promjene u načinu na koji razmišljate o seksualnosti, vašim (a možda i partnerovim/partneričinim) očekivanjima i slično. Dat ću vam primjer. Većina muškaraca, a i određeni broj žena, smatra da seksualno zadovoljstvo počiva na savršenoj erekciji. Takvo vjerovanje, prije ili kasnije, dovodi do frustracija. Savršena ili 100-postotna erekcija ovisi o nizu čimbenika i nije uvijek jednako vjerojatna (a kamoli ostvariva). Nesavršena erekcija nije dokaz seksualnog poremećaja, niti umanjene muževnosti. Neobično je važno, premda i najteže za usvojiti, razumijevanje da seks nije samo - niti ponajprije - penetracija, te da seksualni užitak i zadovoljstvo moraju biti više nalik (obostranoj) igri nego natjecanju ili udarničkom pothvatu.
Ako vam je potrebna pomoć u promjeni stavova i prilagođavanju eventualnim promjenama u seksualnom funkcioniranju - izazvanim, primjerice, operacijom ili naprosto starenjem - nastavite čitati.



Što ako medicinski pregled ne otkrije nikakvu osobitost?

Umjesto traženja savjeta od prijatelja ili roditelja, koji baš i nisu najkvalificiranije osobe za to, potrebno je započeti potragu za kvalitetnom psihoterapijom ili psihološkim savjetovanjem. Dobro početno mjesto su žute stranice telefonskog imenika ili telefonski razgovor s djelatnicima institucija poput Društva za psihološku pomoć i Klinike za psihološku medicinu KBC Rebro.



Kratka povijest seksualne terapije ili što o njoj treba znati

Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su William Masters i Virginia Johnson izvršili svojevrsnu revoluciju i, zapravo, stvorili seksualnu terapiju, dominantan je pristup liječenju seksualnih problema bio psihoanalitički. To je, konkretno, značilo da se dugotrajnom terapijom nastojalo doći do nesvjesnog "temeljnog uzroka", odraza poremećenog psihoseksualnog razvoja u klijentovim ranim godinama života (u kojem roditelji igraju aktivnu ulogu). Nakon što ga osvijestimo, glasilo je uobičajeno tumačenje, pacijentov problem će nestati. Odbacujući takav pristup, Masters i Johnsonova su se odlučili za pragmatičnost i zdrav razum smatrajući da je otkrivanje uzroka uvijek manje važno od otkrivanja uspješne metode liječenja problema. Njihova inovacija bila je serija "domaćih zadaća", to jest osjetilnih vježbi osmišljenih kako bi se pomoglo paru da zaobiđe uobičajene, rutinske, seksualne kontakte unutar kojih je problem i izrastao. Uloga je vježbi ujedno bila i smanjiti napetost, međusobni pritisak, te omogućiti stvaranje nove, zdravije, slike seksualnosti i erotskog zadovoljstva.

Kasniji pristupi, osobito integrativni i sistematski, na različite načine kombiniraju kognitivno bihevioralni pristup Mastersa i Johnsonove s psihodinamičkim. Naglasak je, drugim riječima, i na mogućim uzrocima i načinima liječenja, jer je zaključeno da bi različiti uzroci mogli zahtijevati različite tretmane. Pitate li me za uobičajeni pristup seksualnih terapeuta danas, odgovor je jednostavan: većina spaja informiranje (biblioterapija) i educiranje klijenata (u smislu promjene problematičnih uvjerenja), konkretne vježbe ili domaće zadaće koje klijenti izvode iz tjedna u tjedan, te dubinski razgovor kojim nastoje otkriti moguće izvore nezadovoljstva u osobnoj prošlosti partnera, dinamici njihove veze i odnosa s drugim bliskim osobama. Ako se ukaže potreba, terapija se upotpunjuje lijekovima. Takav se, kombinirani, pristup pokazao najdjelotvornijim.

Čimbenici koji povećavaju vjerojatnost uspješne terapije

Kada je riječ o individualnim osobinama, važnost je pozitivnog stava prema seksualnosti, spremnosti na promjene i realističnog pogleda na život teško prenaglasiti. Njihovu je važnost možda najlakše objasniti negativnim primjerima. Osobe koje odlikuje negativan stav prema seksualnosti vrlo se teško otvaraju i još teže pristaju na suradnju s terapeutom, jer svoje seksualne probleme doživljavaju kao ("zasluženu") kaznu i sramotu. Osobe koje nisu spremne na promjene, koje od terapije očekuju da izbriše njihov problem ne mijenjajući apsolutno ništa u njihovim shvaćanjima i postupcima, imaju pak golemih problema u prihvaćanju činjenice da seksualne smetnje ne nastaju ni iz čega i da, stoga, njihovo otklanjanje zahtijeva opraštanje od nekih navika. Naposljetku, klijenti koji imaju nerealistična očekivanja, kao što je ono da će uvijek seksualno funkcionirati kao kada im je bilo osamnaest, destruirat će terapijski postupak, ili odustajanjem ili stalnim promjenama terapeuta, jer su nesposobni uočiti pozitivne pomake.

Naravno, individualne su osobine samo dio priče. Drugi, podjednako važan, jest kvaliteta veze u kojoj se pojavila seksualna smetnja. Koliko je partnerima još stalo jedno do drugoga, kako se svađaju, jesu li uopće naučili razgovarati, koliko međusobne privlačnosti još osjećaju, koliko vjeruju jedno drugom i koliko se poštuju - sve su to dimenzije koje mogu imati presudan utjecaj na uspješnost terapeutskog postupka. Važnost odnosa možda najbolje ističe činjenica da seksualna disfunkcija često ima funkciju. Paradoksalno, ona može biti način uspostavljanja i održanja ravnoteže među partnerima.

Toliko za ovaj kratki i nužno pojednostavljeni prikaz. Zapnete li negdje, ili vam zatreba detaljniji savjet, pošaljite elektronski upit PLIVAzdravlje. O sustavnoj zaštiti seksualnog zdravlja, odnosno prevenciji seksualnih problema, bit će riječi u nekoj budućoj kolumni. U međuvremenu, nastojte ne izgubiti iz vida činjenicu da je opći zdravstveni status, ali i vaš odnos prema partneru, temelj seksualnog zdravlja.

Mislim da u mnogim brakovima posle nekoliko godina prestaje "bogat" seksualni život zbog pre svega psihičke preopterećenosti,stresa i zaokupljenosti mnogobrojnim životnim problemima.

ja mislim da je pre svaga zbog navike... stres i svakodnevne obaveze i problemi su najčešće samo izgovor.
da vidiš kako bi s promenom partnera svaki problem otišao u drugi plan. čoveku treba samo dobar stimulans. :lol:

Citiraj:

---

Prvobitno napisano od pompi106

Mislim da u mnogim brakovima posle nekoliko godina prestaje "bogat" seksualni život zbog pre svega psihičke preopterećenosti,stresa i zaokupljenosti mnogobrojnim životnim problemima.

---

Slazem se...