Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
- [pre]Strepnja
Ne, nemoj mi prici| Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici| Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici| Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva|
Desanka Maksimovic
[/pre]
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Sve što imah ja ti dado':
Misli, dušu, ljubav, snove,
I srce ti pruži mlado,
Da te svojim nebom zove.
Santic
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
pa koj ti kriv so si mu dala kad si bila mlada.... sad trpi :lol:
p.s trebala si da se cuvas :lol:
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
[quote author=marlon link=topic=233.msg7508#msg7508 date=1252738185]
pa koj ti kriv so si mu dala kad si bila mlada.... sad trpi :lol:
p.s trebala si da se cuvas :lol:
[/quote]
:lol: ...fala draga saveta
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
dodirni me sasvim slucajno
poljubi me filmski nestvarno
i najlepse kad je prestani
okreni se
i nestani...
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Dobih jutros poljubac i ovo ostavljeno na monitoru ..
MIROSLAV ANTIĆ
EPILOG
Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu
geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.
Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj ti znaš ko te voli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?
Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadic najplavljeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća.
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Tvoja dusa cuti i govori
Zbog tebe sam oboleo u sebi
gde si ti
I ne smem te vise videti
A gledao bih te
do dna vremena
koje cinis trenutkom
trenutkom sto je vecnost po tebi
Tvoje prisustvo brise staze moje tisine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim zivim sobom
i da prestanem izvan sebe ici tvojim zivotom
Pre nego iz mene moju svest izvedes
daj da te spoznam kao istinu
Pre nego neznano odsumi moj sluh
da te cujem
kao glas koji me na svet dozvao
I pre nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svetlo koje ostaje u sebi
Traziti te ne znaci ziveti
vec slep moliti gluve ove predele
da se tobom napune
Videti te ne znači umirati
vec rvati se sa senama mutnoga sna
u kome ti iscezavas
Imati te ne znaci hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voce
i zednim grudima presusivati izvore
Izgubiti te ne znaci osiromasiti
vec bojati se pustosi
i naslucivati bedu
koju za sobom ostavljas.
Josip Pupacic
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Ovde, po milosti svojoj, od mene
ljubav uze srce, onde i žiće;
tu lepe oči rekoše da biće
sa mnom, tu iste odrekoše zene.
Tamo me sputa, tu pusti da krenem;
tu plakah, takvom bolu kraj ne sviće,
tog što me ne hte, a uze mi biće,
kako odlazi, gledah s ove stene.
Mikelandjelo
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Ja znam da
nikada necu biti:
odjek tvojih koraka,
uzdah tvojih usana
zedj tvojih ruku,
radost tvojih sutona
i umor tvojih dana.
I znam
kao sto noc zna
da je mati svakog novog jutra,
da ti,nikada, nikada necu
u praskozorje sneno,
biti tvoja.
Ostaces zauvek,
tek jedna vise
iluzija moja....
Znam...
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
.... S U S R E T ...
Jedan se pogled iskrao kradom
iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživeo usred tmine.
I poput duge u kišnom danu
na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.
Prebrzo sve su prekrile sene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše reči nedorečene
za neke druge pozornice.
I ništa više. Sve što je bilo
začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje .... !
*** Dragana Konstantinović ***
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Vesna Parun
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
TI DOĐI
Ti dođi k meni u proljeće,
Sa cvijetom budi,
Ljepotom cvati kao cvijeće,
Misao mi probudi. . .
Ti zatim dođi k meni ljeti,
Sa klasjem putuj,
Žetvenom pjesmom,što poljem leti,
Misao mi obraduj. . .
Ti dođi jesenas zlatnom šumom,
Zvijezdu slijedi,
U dalek kraj sa borovim šumom
Misao mi povedi. . .
Ti dođi k meni zimus zrakom,
Sa suncem budi,
I punom sjaja divnom bajkom
Misao mi probudi. . .
Prođi na koncu mojom humkom,
Sa cvijetom hodi,
Tu vitki javor milom rukom
Darežljivo posadi . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ti dođi!
Janka Kupala
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Tijo, noci,
Moje zlato spava;
Za glavom joj
Od bisera grana,
A na grani
Ka da nesto bruji,
To su pali
Sicani slavuji:
Zice predu
Od svilena glasa,
Otkali joj
Duvak od pojasa,
Pokrili joj
I lice I grudi,
Da se moje
Sunce ne probudi.
Jovan Jovanovic Zmaj
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Moje te oči ne vole i gone -
Vide u tebi do hiljadu mana;
Al srce voli što preziru one,
Te luduje za tobom svakoga dana.
Za moje uši tvoj glas ne prianja,
A ni moj ukus ni miris ne žele
Niti sva moja nežna osećanja -
Da čulnu gozbu sa tobom podele.
Ali ni um moj, ni mojih pet čula
Ne mogu ludo srce da odvrate
Od službe tebi, te sam rob i nula
I vazal - koji u srcu tvom pate.
O, sudbina je valjda htela tako
Da mi ti budeš - i moj greh i pak'o.
Viljem Šekspir, Soneti
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.
Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.
Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.
Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.
O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;
Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.
Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.
Ne zatvarajte prozore,djevojke !
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.
Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.
O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada !
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.
Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.
Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.
Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.
Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.
I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.
I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.
Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.
Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.
A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.
I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.
Tada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.
I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.
Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.
I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.
Ja više ne tražim. I ne vjerujem…
Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.
Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.
Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!
Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.
Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.
Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.
To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih…
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
preuzela sam sa neta divno je :oci:
"NE TRAŽI ME"
JEDNOM KAD TI SUZA LICEM POTEČE
I KAD OSTANEŠ SAM U NOĆI,
ZNAĆEŠ KAKO JAKO BOLI I PEČE
KAD ČEKAS ONOG KO NEĆE DOĆI. " :raz_049:
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Dos gardenias para ti
con ellas quiero decir
te quiero, te adoro, mi vida.
Ponles toda tu atencion
porque son tu corazon y el mio.
Dos gardenias para ti
que tendran todo el calor de un beso
de esos que te di
y que jamas encontraras
en el calor de otro querer.
A tu lado viviran y te hablaran
como cuando estas conmigo
y hasta creeras
que te diran te quiero.
Pero si un atardecer
las gardenias de mi amor se mueren
es porque han adivinado
que tu amor se ha marchitado
porque existe otro querer.
Dos gardenias...para t.
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
neprevodivo naravno.. ali moze na engleskom da se makar nasluti o cemu je rec...
Two Gardenias for you
With them I'd like to say
I want you, I love you, my life
Give them all of your attention
Because they are your heart and mine.
Two gardenias for you
which will hold all of the warmth of a kiss
the ones I gave to you
and which will never meet
the warmth of another desire.
At your side they will live and speak to you
Like when you are with me
And until you believe
That they tell you I want you
But if one late afternoon
The Gardenias of my love die
It's because they'd guessed
That your love has shriveled
because there exists another desire.
Two Gardenias... for you.
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi
Jezero...
...
Zar sve je prošlo?I da nikad se ne vrati?
Zar od svega neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote,neće l´opet dati
Čas taj,tako drag?
O vječnosti,o prošlosti,gdje vaša tama
Sad skriva naše dane,recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratiti nama,
Taj oteti dar?
O jezero,o spilje,mračna šumo,stijene,
Vas vrijeme štedjeti i pomladit ima moć!
O prirodo,sačuvaj barem uspomenu
Na tu divnu noć!
Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero,u humku ko stijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!
Pa bilo to u lahoru ili treperenju lista,
U šumu vode što ga žal udvaja tvoj.
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!
I neka povjetarac,trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori,što čuje,vidi,diše:
˝Ljubav bješe to!˝
A.D.Lamartine
Odg: Najlepši Ljubavni Stihovi