Korisne biljke

[Пркос]

Kadulja-Zalfija

Latiski naziv	Salvia officinalis Familija:Labiatae Apotekarski naziv: Folia salviae
Nazivi	Kadulja, žalfija
Nalazište	Ima je širom kamenjara Hercegovine, Jadranskog primorja, Dalmacije, Crne Gore. Prisutna je po svuda u mediteranskom bazenu. Kadulja - Salvia officinalis jedina je Ijekovita, dok ostale: kadulja Ijepljiva (S. glutinosa), livadska (S. pratensis), šumska (S. silvestris), austrijska, etiopska i američka služe samo kao ukras u bašćama.
Opis	To je zbijen, razgranat, 30-40 cm visok grm višegodišnje, drvenaste, četvorouglate stabljike. Listovi i stabljika su dlakavi. Listovi su zbog dlakavosti srebrenasto bijele boje, srcoliki, a na rubu dvostruko nazubljeni. Dvousnati, tamnomodro-ljubičasti cvjetovi tvore na vrhovima stabljike klasaste pršljenove. Svi dijelovi biljke imaju jak, aromatičan miris, koji se sušenjem ne gubi..
Branje	Bere se pred samo cvjetanje u maju
Sastojci	kalij, kalcij, natrij, oko 2,5% eteričnog mirisnog ulja, u kojemu ima cineola, koji uz mnogobrojne dlačice spriječava isparavanje vode. Zbog toga kadulja može izdržti velike suše. Lišće djeluje adstringentno i antiseptički. Tanin i gorke tvari, koje su također Ijekovite, daju joj ljut i gorka okusa..
	Upotreba
	Etnobotanička upotreba: Antioxidant Antiseptik Astringent Kancer Karminativ Kordial Kašalj Deodorans Diaforetik Digestiv Diuretik Dismenorrhea Dispepsija Emenagog Estrogenik Groznica Gingivitis Hemostat Insekticid Ispiranje usta Mučnina Noćno znojenje Perspiracija Ragade bradavica Rane Spazam Stomahik Tonik Ulje za kosu Upala grla Vermifug Začin
	Pripravci
Ispiranje desni i usne šupljine	Sredstvo za ispiranje desni i usne šupljine priprema se tako da se s 1/2 litra kipuće vode popare 3 velike kašike lišća, pa se to poklopi i ostavi da stoji preko noći, a ujutro se procijedi.
Noćno znojenje	Čaj od jednakih dijelova kadulje i steže (Potentilla tormentilla) smanjuje noćno znojenje u prsobolnih i rekonvalescenata poslije teških bolesti, kočeći putem moždanih centara periferne živce površinskih žlijezda. Protiv noćnog znojenja treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje.
Zarastanje gnojnih rana	Stare gnojne rane brzo zarastu ako se ispiru i oblažu odvarom kadulje. Čim je oblog suh, treba ga ponovo smočiti. Ako 45 g kadulje kuha 20 min. u 1/2 l mlijeka s 1 velikom kašikom meda, to liječi od promuklosti koju je izazvala prehlada. Pije se u toku dana u 3 obroka.
Upale mokraćnih puta	Lijek protiv upale mokraćnih putova priprema se tako da 1 velika kašika mješavine od jednakih dijelova kadulje, breze (Betula alba), medvjeđeg grožđa (Uva ursi), cvijeta bijelog sljeza (Flos althaeae officinalis) i preslice (Equisetum arvense) popari s 1/2 l kipuće vode, pa se to pokriveno ostavi preko noći, ujutro se procijedi. Pije se u malim čašicama u toku dana umjesto vode.
Bolovi i grčevi želuca	Protiv bolova i grčeva u želucu treba uzeti 10 g cvjetne grane kadulje, popariti s 1 litrom, kipuće vode i piti po 1 šolju prije jela.
Živčana rastrojenost i rekonvalescencija	Ljudi živčano rastrojeni i rekonvalescenti treba da to uzimaju kao lijek, 1-3 velike kašike na dan, poslije jela. Djelovanje se osjeti već nakon 2 sata, a traje i nekoliko dana nakon prestanka uzimanja.
	Kadulja kuhana u pola vode i pola vina čisti krv, jača živce i zaustavlja drhtanje ruku.
Gripe	Protiv gripe i jake prehlade piju se 2 šolje toplog kaduljinog čaja na dan. U 1 litar slatkog dalmatinskog vina moči se 8-10 dana, uz povremeno mućkanje, 80 g kaduljinog lišća.
Noćno znojenje	Protiv noćnog znojenja treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje. Ponekad kadulja nadomješta i antibiotike, a njezin se med cijeni više od ostalih vrsta.
Trbušni tifus	Dodaju li se kadulji jednaki dijelovi smrekovih boba (Fructus juniperi) i pelina (Artemisia absinthium), pa se to kuha u pola vode i pola vina, pije se triput dnevno po šolja prije jela, kao lijek protiv trbušnog tifusa.
	Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Vjeruje se da pomaže čak saniranju kaverni kod plućne tuberkuloze, jer sadrži tanina koji zaustavlja krvarenje. Kaduljin čaj se ne pije u velikim količinama, niti se uzima dugo vremena i često, da jaka eterična ulja ne bi izazvala nepoželjne učinke. Češće služi za "vanjsku" upotrebu. Doda li se šolji čaja od kadulje 30-50 kapi tinkture od moravke (Arnica montana) dobiva se odlično sredstvo za grgljanje i ispiranje u slučaju difterije, parotitisa (zaušnjaka), angine (upale krajnika) i afti (gnojnih ranica u usnoj šupljini). Kadulja kuhana u pola vode i pola sičeta čisti krv, jača živce i zaustavlja drhtanje ruku. Dodaju li se kadulji jednaki dijelovi smrekovih boba (Fructus juniperi) i pelina (Artemisia absinthium), pa se to kuha u pola vode i pola sirčeta, pije se triput dnevno po šolja prije jela, kao lijek protiv trbušnog tifusa. Kadulja potopljena u jabukovom sirćetu koje nakratko proključa na vatr,i služi kao tonik u krajevima gdje kadulja raste divlja. Cijenjen je pripravak u tradicionalnoj medicini u tretmanu tifusne groznice, oboljenja jetre i žući, bubrežnih tegoba, krvarenja u plućima ili želucu, prehlade, bola ugrlu, bolova u zglobovima. Čaša jake infuzije se upotrebljavala kod glavobolje zbog nervoze. Jaka infuzija bez šećera i limuna se upotrebljavala za čiteve i abraziju kože, također, stavljanjem na tjeme dobijala se tamnija nijansa kose. Svježi listovi se koriste za trljanje desni, koje jačaju, te se često dodaje kao sastojak zubnim pastama. Infuzija koja se upotrebljava kao kaduljin čaj se pravi jednostavno potapanjem kašike suhe kadulje u 2 dl ključale vode. Upotrebljava se u dozi od pola do dvije šoljie dnevno. Izvanredan napitak se dobiva tako da se uzmu: 1 supena kašika svježeg lista kadulje, dvije supene kašike šećera i sok 1 cijelog limuna. sastojci se ubace u čašu ključale vode i procijede nakon pola sahata. Ovaj osvježavajući napitak i čaj od kadulje se upotrebljava kod oboljenja mozga i nervnog sisteme, delirijuma i nervne prenedraženosti i to u malim a često ponavljanim dozama. Upotrebljava se također kod slabosti želuca i probave i kao opšti tonik. Kao takav je priznat u staroj kineskoj medicini i dodatak je mnogim čajevima. Eterična ulja kadulje se koriste kod epileptiformnih konvuzija, slično kao i eterična ulja pelina i oraščića. U stanjima gdje je potrebno zagrijavanje, lišće kadulje se koristi u vrećicama koje se apliciraju zagrijane, spolja na tijelo.

[Пркос]

Kunica - Stolisnik dr. Merim Omerhodžić

Latiski naziv	Achillea millefolium Familija:Compositae Apotekarski naziv: Millefolii herba, folia, flores
Nazivi	kunica, ranjenik, stolisnik
Nalazište	Raste po rubovima oranica, sunčanim obroncima i pašnjacima. Široko je rasprostranjena u našim krajevima..
Opis	od 10 - 70 cm visoka, razgranata, svjetlozelena stabljika. Ima dlakavi listove koji se izmjenično poredani i 2-4 puta perasto razdijeljeni u mnogobrojne fine listiće. Cvjetovi tvore ravni šti bijelih glavica na vrhu stabljike. Ugodnog je mirisa.
Branje	Cvate od juna do oktobra, a sabire se u junu i julu. Upotrebljavaju se cvjetovi i gonji dio stabljike kad su u punom razvoju.
Sastojci	Željezo, kalij, natrij, fosfor, sumpor, tanin, akonitinsku kiselinu, eterično ulje, ahilein, cianogenetski glikozid, cineol, pinen, kariofilen, tujon, borneol, smolu, soli, mravlju i valerijanovu kiselinu. Detaljni sastav kunice >
	Upotreba
	Etnobotanička upotreba: Biljka se u narodnoj medicini upotrebljava u tretmanu: Absces Antiseptik Bol u uhu Bol u nozi Bubreg Crijeva Deodorant Depurativ Diaforetik Dispepsija Emenagog Enteroragjia - krvarenje u crijevima Epistaksa krvarenje iz nosa Ekspektorant Protiv groznice i temperature Gastritis Glavobolja Hematemeza Hematuria Hemoragija Hemostat - zaustavlja krvarenje Hypochondria Kancer Karminative Kašalj Kondilom Kožne promjene Nervi Oblog Otok Palpitacije srca Puerperium - babinje Reumatizam Rane Skorbut Svrbež Spazam Stimulant Stomak Sudorific - za prezonojavanje Tonik Tuberkuloza Upala Upala grla
	Pripravci
Unutarnja krvarenja	Čaj od kunice djeluje protiv krvarenja iz hemoroida i iskašljavanja krvi. Ako se napravi ekstrakt od 20-30 g kunice 10 dana, pa pijemo dnevno po 2-3 čašice, zacijeljuje sve unutamje rane, ma gdje one bile, a organizam se čisti od usirene i ustajale krvi.
Otečena i oboljela jetra	Kod otečene jetre, zastoja njezine funkcije i raka jetre, dnevno piti 1-2 šalice čaja od kunice pomiješanog s jednakim dijelovima kantariona (Hypericum perforatum), crnog trna (Prunus spinoza) i praha od aloja koliko stane na vršak noža.
Nesanica i slabost	Protiv nesanice i opće slabosti u periodu rekonvalescencije, nakon preboIjene teške bolesti, piti navečer po 1 šoljuu čaja od 5 g kunice poparenog s 2,5 dl ključale vode. Za jačanje i poboljšanje apetita treba piti triput dnevno po 1 kahvenu kašiku tinkture kunice Za istu svrhu dobro je 2 velike kašike kunice popariti s 2 dl ključale vode, ostaviti poklopIjeno da se ohladi i procijediti. Pije se po 1 šolja prije jela.
Bolovi u leđima	Protiv bolova u leđima piju se na dan 1-2 Salice toga čaja, koji uklanja zastoj krvi u leđima. On potiče otpor krvi, ublažuje reumatizam, lupanje srca i prenagli puls. Kod prehlade zagrijava..
Nadimahnje, bolovi i grčevi želuca i organa za varenje	•[/] Čaj od svježeg lišća i cvjetova jača želudac, umiruje nervozu i grčeve želuca, crijeva, žučnog mjehura i slezene, a liječi i od malarije. •[/] U prah stučeno i prosijano suho lišće i cvijeće uzima se triput dnevno koliko stane na vrh noža - radi jačanja i čišćenja krvi i želuca. •[/] Nadimanje od plinova zbog loše probave odstranjuje čaj koji se priprema tako da se 1 velika kašika mješavine od po 25 g cvijeta i lista kunice, kantariona, gorke djeteline (Menythes trifoliata), lincure (Gentiana lutea) metvice paprene (Mentha piperita) i komorača (Fructus foeniculi) popari s 1 dl ključale vode, poklopljeno ostavi dok ne bude mlako pa se procijedi. Pije se triput dnevno, pola sahata prije jela. •[/] Protiv kroničnog katara želuca koristi se čaj od po 20 g lista i cvijeta kunice, dupčaca (Teucrium chamaedrys), trave ive (Teucrium monta num), timijana i kamilice (Flores chamomillae). Priprema se i pije kao i predhodni, •[/] Od hroničnog zatvora stolice liječi mješavina od po 20 g cvijeta kunice, kore krušine (Rhamnus frangula), ploda sene (Cassia). kamilice i rizoma zubače (Cynodon dactylon). Priprema se kao i prethodni, a pije navečer. •[/]Protiv kamena u žučnom mjehuru djelotvoma je mješavina od po 25 g lista i cvijeta kunicet rosopasa (Chelidonium majus), smilja (Helichrysum arenarium), aniša (Fructus anisi), metvice paprene i ploda sene: 1 velika kašika te mješavine popari se s 2 dl ključale vode, poklopi i nakon 2-3 sahata procijedi. Pije se triput dnevno poslije jela.
Razne bolesti (plućn bolesti, porebrica, ospice, šarlah, mokrenje u krevet, crijevne gliste)	Čaj od 10 g kunice, pomiješanog s 3 g pelina (Artemisia absinthium) ili sa 6 g kantariona i 1 velikom kašikom meda, poparen s 2,5 dl ključale vode, procijeden nakon 10 minuta, koji se pije triput dnevno po 1 šolja prije jela, liječi od svih plućnih bolesti, porebrice, ospica, šarlaha, mokrenja u krevet i čisti od glista.
Proljetna kura	•[/] Sok od svježeg lišća i cvijeća uzima se kao proljetna kura: piju se dnevno 1-kašike, uz dodatak meda. To čisti krv, jača probavne organe, liječi od zakrečenja krvnih sudova, osobito u slučaju angine pectoris. •[/] Od mladog, mehkog lišća priprema se izvrsna supa i varivo, a sitno isjeckani listovi mogu se posipati po puteru namazanom na hljebu, ili po svježe kuhanim krumpirima (proljetna kura).
Iskašljavenje i astma	•[/] Pod dugotrajnog iskašljavanja poslije upale pluća treba 1-2 minute prokuhati 10-15 g vrhova kunice s cvjetovima u 1 l vode. Pije se toplo, triput dnevno po 1 šolja, prije jela. Dobro djeluje mješavina od po 25 g tetrljana (Marubium vulgare), kičice (Erythraea centaurium), timijana (Thymus serpyllum) i izopa (Hysoppus officinalis): 1 velika kašika te mješavine popari se s 2,5 dl ključale vode i nakon 10 minuta procijedi. Pije se toplo, ujutro i navečer po 1 šolju. •[/] Protiv bronhijalne astme treba 3 velike kašike mješavine od po 20 g kunice, podbjela (Tussilago farfara), matičnjaka (Melissa officinalis) i cvijeta cmog šljeza (Malva silvestris) popariti s 1 l ključale vode, poklopiti i nakon 2 sahata ocijediti. Pije se triput dnevno po 1 šolja, prije jela...
Oboljenje bubrega	Protiv kamenaca u bubrezima treba 3 velike kašike mješavine od po 20 g lista kunice, breze (Betula alba), medvjeđeg grožđa (Uva ursi), kukuruzne svile (Zea maydis) i peteljki višanja (Prunus cerassus) popariti s 1 l ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji preko noći, a sutradan odliti. Pije se umjesto vode.
Bijelo pranje žena	Protiv bijelog cvijeta u žena upotrebljava se mješavina od po 40 g lista i cvijeta kunice i kamilice i po 10 g kadulje (Salvia officinalis) i lišća koprive (Urtica dioica). 4 velike kašike mješavine se popare s 1 l ključale vode. Nakon što odstoji 10 minuta, procijedi se kroz čistu lanenu krpu ili gazu. Kad se ohladi na temperaturu tijela, čajem se ispire rodnica. Istovremen se pije čaj, koji se priprema tako da se 3 velike kašike mješavine od po 25 g cvijeta i lista kunice, trave ive (Teuicrium montanum), dupčaca (Teucrium chamaedrys), kamilice (Chamomillae flos), kadulje (Salvia officinalis), divljeg mažurana (Origanum vulgare) i bijele koprive (Lamium album) popare s 1 l ključale vode. Nakon što odstoji cijelu noć poklopljeno, procijedi se i pije umjesto vode u toku dana.
Spolja	[font=arial, helvetica, sans-serif][size=2]Ako se čajem od kunice duže vrijeme pere tijelo, koža i se čisti od prištića, čireva i krastica. Svježe zdrobljena biljka stavlja se na prsa u povratnoj groznici, a djelotvorni su i oblozi koji se stavljaju na rane i čireve.Čaj od kunice a izvana zacjeljuje rane, a iznutra djeluje protiv glista.

[Пркос]

Prirodni ekspektoransi


Autor: dr Aleksandar Marković

Prirodni ekspektroansi su
ekspektoransi koji se dobijaju iz lekovitog bilja. Od ovih biljaka
obično se izrađuju ekstrakti od kojih se rade razni sirupi za
iskašljavanje.

Bršljan
Bršljan je do 20 m duga biljka sa trajno zelenim listovima i
mnogobrojnim korenjem po stabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće
i kamenje. Pri svojoj osnovi stabljika je položena, a zatim puzava.
Listovi su kožasti. Cvetovi su sitni, spolja mrke, a iznutra zelene
boje, skupljeni u poluloptasti štit. Javlja se na vlažnim i humusnim
zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i krečnjačka tla, voli vlažan
vazduh. Bršljan raste po stenama, ruševinama i šumama. U gradovima se
uglavnom uzgaja kao ukras na zidovima.

Za lek se upotrebljavaju listovi i plodovi.

Listovi bršljana sadrže 5-8% saponina, sterole, flavonoide,
polialkine (falkarinon and falkarinol). Sva ta jedinjenja, a pogotovo
alfa-hederin, nosioci su farmakoloških svojstava bršljana. Zanimljivo
da je dokazano kako sastojak falkarinol ima antibakterijsko, analgetsko
i sedativno delovanje.

Ekstrakt bršljana deluje ekspektorantno, spazmolitički i umirujuće
na kožu i sluznicu. Sirupi i tablete na bazi ekstrakta bršljana koriste
se za iskašljavanje tj. ublažavanje simptoma prehlade i upale bronha.

Osim toga, ekstrakt bršljanja koristi se u losionima i kremama protiv
celulita, jer se smatra da esktrakt bršljanja pozitivno utječe na
uklanjanje celulita.

Bršljanov list već u malim količinama deluje na krvne sudove i
srce. Koristi se za lečenje bolesti slezine, polipa u nosu, bolesti
očiju, mekih kostiju, kamena i peska u bubrezima, upale mokraćne bešike
i belog pranja kod žena. Koristi se, zatim, u lečenju kožnih bolesti,
rana i skrofulozne dece. Čaj od bršljana se koristi protiv peruti tako
što se kosa svako veče ispira čajem (ova terapija ne sme trajati više
od 14 dana), čaj se takođe koristi za čišćenje tela od otrovnih
pesticida i štetnog radioaktivnog zračenja. Nije preporučljivo uzeti
više od dve kašike usitnjenog lista bršljana na litar vode.

Timijan
Narodna imena: bosiljak, majčina dušica, manja mažurana, manji sanseg, timas, timljan.

Timijan (Thymus vulgaris) je višegodišnji do 30 cm visoki polugrm
sa svetloružičastim ili belkastim cvetovima, sličan majčinoj dušici,
ali mu stabljika nije puzava i polegla već raste uspravno. Listovi su
sitni, tvrdi, sitno dlakavi, lagano prema dole savijeni, sivo-zelene
boje. Skuplja se čitava biljka u cvatu bez korena i odrvenelih delova
biljke. Miris timijana dobro se očuva i nakon sušenja, a njegovo
eterično ulje koje sadrži oko 50% timol ima snažno antiseptičko
delovanje i izdvaja se destilacijom. Osim timola, sadrži i karvakrol,
cimen, linalool, pinen i druge terpetenska jedinjenja.

Preparati sa timijanom olakšavaju iskašljavanje i izlučivanje
prekomerne sluzi iz disajnih puteva, pa se primenjuje se kao pomoć pri
iskašljavanju kod svih prehlada i hroničnog bronhitisa praćenog kašljem
uz obilnu sekreciju.

Jagorčevina
Narodna imena: krstata jaglika i lestegin, bela bukvica, vesna čak,
gajčin, galčina, grmuljica, jaglica, jagorčina, jagotac, jagu dac,
krstato iglice, krstato jagliče, krstato jegliče, kunjavac, lestedaj,
petoprs, piskalica, pramaliće, prvi cvit, sunašce, cvićac. Jagorčevina
je dugovečna zeljasta biljka, jedan od prvih vesnika proleća. Raste po
sunčanim i suvim livadama, retkim šumama, po lugovima, među grmljem i
na padinama.

Ima saponozida, količina se koleba u vrlo širokim granicama u
raznim vrstama i podvrstama jaglike i u razno doba godine. Za jedne
vrste je najbolje vreme berbe pre i za vreme cvetanja, a za druge u
jesen ili početkom zime, jer tada imaju najviše saponozida. U živom,
svežem korenu ima najviše saponozida. Ukoliko je koren lošije sušen i
duže čuvan, utoliko postaje manje lekovit. Primulae flos, cvet jaglike
sadrži manje saponozida. U cvetu ima i flavonoida. U svim organima
jaglike ima mnogo vitamina C (askorbinske kiseline), a najviše u listu
i cvetu.U listu ima karotena.

Upotrebljava se u obliku čaja ili u sirupima za iskašljavanje.

Koristi se kod kašlja, bronhitisa, nazeba i uopšte kod nagomilavanja sluzi u organima za disanje.

U suvom listu ima do 5% vitamina C tako da on spada u red najbogatijih izvora ovog vitamina.

Sladić
Narodna imena: slatki koren, slatko drvce, slatko bilje, gospino bilje, glicirica.
Sladić je dugovečna, vrlo otporna zeljasta biljka sa izvanredno
snažnim, razvijenim i žilavim, drvenastim korenovim sistemom. Iz
rizoma, koji je ispod same površine zemlje, svakog proleća izbija po
nekoliko stabljika 1 -2 m. Divlja, a naročito gajena biljka, u gustom
sklopu obrazuje zbijen i teško prohodan čestar, koji na prvi pogled
liči na mladu bagremovu šumicu. Cvetovi su sitni, ljubičaste boje. Plod
je mala mahuna mrke boje, pljosnata, vrlo čvrsta i gruba pod prstima.
Cveta u julu i avgustu. Sladić raste na peskovitim obalama Dunava i
Tise, a gaji se kao medicinska biljka u mnogim zemljama Evrope i sveta.

U svežem korenu ima mineralnih i masnih materija, skroba, malo
manitola, asparagina, gorkih materija, saharoze, jedan flavonski
heterozid (likviritozid) koja hidrolizom daje glikozu, ramnozu i
dihidroksi-flavanon. Slast i lekovitost korena potiču pre svega od
triterpenstoih saponozida, osobito glicirizina. Glicirizin se u sladiću
nalazi u obliku kalcijumove i amonijumove soli.
Slatki koren ulazi u sastav čajeva. Upotrebljava se kao blago sredstvo
za iskašljavanje i protiv nadimanja u trbuhu. Ulazi u sastav raznih
lekova za organe za varenje i disanje. Slatkim korenom slade pivo,
razne penušave limunade i druga pića. Utvrđeno je, da i ona topla žuta
boja slatkog korena nije samo boja, nego i lek i da potiče od tzv.
flavonskih jedinjenja koja deluju protiv upala sluzokože i doprinose
lečenju čira u želucu. Sladić se koristi za razne mešane čajeve od
kvalitetnih lekovitih biljaka za lečenje raznih bolesti.
Registrovani lekovi:
bršljan (Hedere helix)

• [li]– SIRUP BRŠLJANA BOCKO (Pharmanova Srbija), PROSPAN KAPI (Engelhard
  Arzneimittel Nemačka), PROSPAN (Engelhard Arzneimittel Nemačka),
  [/li]
  [li]
  timijan (Thymus vulgaris)
  – BRONCHICUM SIRUP S (A.Nattermann Nemačka), timijan (Thymus vulgaris),
  jagorčevina (Primula veris) - BRONCHICUM ELIKSIR S (A.Nattermann
  Nemačka).[/li]

[Пркос]

Cvekla protiv gripa, gojaznosti i celulita


Zbog svoje lekovitosti, cvekla se odavno koristi u narodnoj medicini, ali se i u savremenij medicini koriste njena lekovita svojstva. U našim krajavima koriste se i drugi nazivi za cveklu: cveklo, cveka, cikla, crvena repa, crvena blitva ...
Cvekla vodi poreklo sa mediteranskih obala, ali se sada gaji u celom svetu. Ukrštanjem su dobijene mnoge vrste cvekle, pa ona spada u korisne i lekovite povrtarske kulture
Cvekla (Beta vulgaris) je dvogodišnja zeljasta biljka. Biljka ima tamnozeleno lišće, a koren oblog ili kupastog oblika je crvene boje i uzgaja se u baštama, ali se sadi na njivama kao industrijska biljka.
Zbog svojih lekovitih sastojaka, najviše se koristi koren; on sadrži malo kalorija, a dosta korisnih sastojaka, vitamina i minerala. Od korena se cedi sok koji je veoma lekovit.
Sastav
Cvekla u svom korenu sadrži mnoge korisne sastojke i supstance:

• [li]antocijan bakar belančevine betain betanin biljna vlakna biljne masti brom vitamine B1, B2 i B12 vitamin C gvožđe jod kalijum kalcijum kobalt litijum magnezijum mangan natrijum oksalnu kiselinu prirodni šećer rubidijum selen stroncijum sumpor ugljene hidrate fluor folnu kiselinu fosfor hrom cezijum cink [/li]

Lekovito dejstvo
Cveklu treba koristiti u sledećim slučajevima kao lek ili kao pomoćno sredstvo:

• [li]anemija arterioskleroza bolesti grla i nosa bronhitis grčevi u želucu grip i prehlada gojaznost degenerativne bolesti depresija ekcem za jačanje zglobova za normalan rast za poboljšanje koncentracije zatvor impotencija infekcije kože jačanje imuniteta kod poremećenog metabolizma kašalj i kijavica leukemija malarija malokrvnost može se koristiti kao diuretik neke vrste raka neplodnost nervoza nesanica održava krvne sudove opadanje kose osteoporoza podstiče rad jetre popravlja krvnu sliku povećan nivo holesterola prevencija bolesti organa za varenje problemi sa krvnm pritiskom problemi sa radom jetre problemi sa kožnim bolestima problemi sa kostima i zubima protiv zanoktica protiv starenja problemi u trudnoći razne infekcija reuma reumatoidni artritis sinuzitis sindrom nadraženih creva suzbija bakterije i virusi srčane bolesti upale organa za disanje pospešuje rad žuči, želuca i creva utiče na obnavljanje krvi celulit šlog [/li]

Korišćenje cvekle
Koren cvekla se koristi u ishrani tokom cele godine kao svež, kuvan ili konzerviran kiseljenjem, a često se koristi i sok od cvekle.
Cvekla se najviše koristi za dijetalnu ishranu jer sadrži malo kalorija, a organizmu nadoknađuje potrebne korisne materije.
Način delovanja
Iz navedenih podataka može se zaljučiti da cvekla treba da se koristi kod mnogih zdravstvenih problema kao salata ili kao dodatak ishrani. Naročito se pokazala kao korisna u dijetalnoj ishrani bolesnika ili u dijetama protiv gojaznosti. Veoma povoljno deluje na mozak i nervni sistem.
Upozoravamo da cveklu ne treba koristiti ukoliko postoji kamen u bubregu.

[причалица]

ĐUMBIR Lat. Zingiber officinaleZa
šta se upotrebljava đumbir?

Oralno se đumbir primenjuje za bolesti vožnje, jutarnju mučninu, kod grčeva, kolika, zastoja u varenju, nadutosti, muke izazvane hemoterapijom, reumatoidnog artritisa, osteoartritisa, gubitka apetita, migrena, i kod prekida terapije SSRI (selektivni inhibitori preuzimanja serotonina).

Koristi se i kod anoreksije, infekcija gornjih disajnih puteva, kašlja, bronhitisa, za stimulaciju lučenja žuči, izlučivanja tečnosti, u terapiji stomačnih bolova, proliva, mučnine. Svež đumbir se koristi u terapiji bakterijske dizenterije, ćelavosti, malarije, reumatizma i zubobolje.

Kod hemoterapijom izazvane muke i povraćanja postoje kontradiktorni podaci o efikasnosti đumbira, što verovatno vodi zaključku da je reakcija individualna. Postoje dokazi da đumbir može imati blage efekte kod osteoartroza. U kombinaciji sa belim lukom, vražjom kandžom i omega 3-6-9 masnim kiselinama se postižu bolji rezultati kod reumatskih promena. Studije su pokazale da se rezultati ispoljavaju tek posle nekoliko nedelja upotrebe, u smislu smanjenja bola tokom stajanja, u toku kretanja i ukočenost zglobova. Ipak, ne može da vrati u potpunosti funkcionalnost koštano-mišićnog sistema.

Kako deluje đumbir?
Lekoviti delovi đumbira su koren i rizom. Đumbir pokazuje brojna farmakološka dejstva: smanjuje temperaturu, protivupalno, sedativno, antibiotsko, slabo antigljivično, deluje protiv kašlja... Postoje preliminarni rezultati prema kojima đumbir ispoljava i dejstvo na smanjenje šećera u krvi, smanjenje masti u krvi i sprečava nastanak tromba.

Šta kažu naučna istraživanja?
Nemačka komisija E je odobrila upotrebu đumbira kod gubitka apetita, bolesti vožnje i problema sa varenjem povezanih sa žgaravicom i nadutošću.
Studije sprovedene na trudnicama ukazuju da đumbir može bezbedno da se koristi za jutarnju mučninu bez opasnosti za fetus. Uzimanje đumbira smanjuje mučninu kod nekih trudnica.
Linkovi ka studijama:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1...?dopt=Abstract
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1...?dopt=Abstract
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1...?dopt=Abstract
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1...?dopt=Abstract

Kako se uzima đumbir?
Za jutarnju mučninu: 250 mg đumbira 4 puta dnevno, ili 500 mg dva puta dnevno.
Za bolesti vožnje: 1 g đumbira 30 minuta do 4 sata pre vožnje.
Za osteoartritis: 200-250 mg ekstrakta 3-4 puta dnevno.
Za migrenske bolove: 500mg đumbira na početku napada i ponovljeno svaka 4 sata do ukupno 1,5-2 g dnevno, u toku nekoliko dana.
Za muku i povraćanje izazvanu hemoterapijom- 1g đumbira dnevno, po potrebi i više.

U kojim slučajevima se ne sme koristiti đumbir?
Nema podataka o slučajevima kad se ne sme koristiti đumbir.

Koja neželjena dejstva mogu da se jave pri primeni đumbira?
Đumbir se dobro podnosi u uobičajenim dozama. Ipak, doze preko 5g đumbira dnevno povećavaju rizik za ispoljavanje neželjenih dejstava, kao što su stomačne tegobe, žgaravica, dijareja, i iritirajući ukus u ustima i grlu. Neki pacijenti su prijavili sedaciju i vrtogravicu.

Sa kojim lekovima istovremeno ne treba primenjivati đumbir?
Teoretski, đumbir može pojačati efekat antikoagulantnih lekova i povećati mogućnost za krvarenje.

[причалица]

ČAJ OD LIPE

Čaj od lipe pospešuje znojenje, pa se upotrebljava kod povišene temperature. Posebno se koristi kod gripe i prehlade ili kijavice.

Zahvaljujući svojim aktivnim sastojcima, čaj od lipe pomaže nadraženoj i oštećenoj sluznici, te se koristi kod upale grla i za ublažavanje kašlja.

Čaj od lipe zna se koristiti za ublažavanje grčeva, ali i za smirenje živaca, te kod nesanice. Oporavlja organizam izložen psihičkim naporima.

Kod konzumiranja čaja od lipe potreban je određeni oprez jer se ne smije konzumirati u prevelikim količinama jer može izazvati srčane tegobe.

Priprema: Čajnu kaiščicu biljke ili filtar vrećicu prelijte s 0,2 l vrele vode. Poklopite i pustite da odstoji 5 do 10 minuta. Procedite i pijte sveže pripremljeni čaj

[причалица]

Bundeva - jako kvalitetna namirnica

Nepravedno zanemarena bundeva odličan je izvor vitamina, minerala i drugih važnih tvari. Siromašna je kalorijama i lako probavljiva. Semenke i ulje bundeve tek nam otkrivaju sva svoja lekovita svojstva.

Minerali i vitamini

U svakom slučaju (i ma kako god je zvali) bundevu, buću ili tikvu ne treba izbegavati i frktati nosom kada se na stolu nađe neko jelo od nje. Može se pripremiti na bezbroj načina, ukusna je, a zbog prehrambenih osobina zaslužuje važno mesto na jelovniku. Kalorijska vrijednost bundeve je malena. U 100 grama ploda ima samo 26 do 30 kalorija.

Sasvim suprotno tom kalorijskom siromaštvu, u žuto-narančastim plodovima nagomilano je silno bogatstvo minerala i vitamina. Tu je kalijum važan za rad srca, fosfor i kalcijum koji zajedno učestvuju u izgradnji kostiju i zubi, gvožđe važno za krv i mangan koji čuva zdravlje kože i hrskavice. Bogata je beta karotenom, poznatim snažnim antioksidansom, ali i C vitaminom, te znatnom količinom E vitamina - čuvara mladosti.

Tu su i vitamini B grupe, B1, B2 i B6, koji su izuzetno važni za energiju i živce. Fantastičan nutricionistički profil bundeve upotpunjuju i pektini, celuloza i druga biljna vlakna važna za dobru probavu. Uz sve to mogu je jesti i bolesnici, jer je lako probavljiva.

Zanimacija za zube

Za one koje ni svi spomenuti superlativi ne potiču da uživaju u cucurbitama, ipak ima nade. Jer, bundeva se ne uzgaja samo radi žutog mesa, veći radi semenke ili koštice - omiljene zanimacije za zube. I semenke su odličan izvor belančevina, minerala i vitamina.

Sadrže mnogo beta karotena, dosta folne kiseline, mnogo kalijauma, fosfora i magnezijuma. Izuzetan su izvor belančevina, koje čine do 31% ukupnog sadržaja semenke. U šaki semenki ima ih više no u mesnom odresku prosječne veličine ili dovoljno da prosečan "gricko" zadovolji pola dnevnih potreba za aminokiselinama!

Grickajući te semenke dobivamo i slavnu omega-3 masnu kiselinu koja je poznati čuvar srca, ali i vida i raspoloženja. Ono što svakako trebate znati kada krenete grickati superzdrave semenke je da su poprilično kalorične - u 100 grama ima gotovo 600 kalorija.

Istraživanja u posljednjim desetljećima semenkama bundeve dala su posebno mjesto - sadrže supstance nazvane kukurbitacini koje mogu sprečiti pretvaranje testosterona u mnogo jači oblik tog hormona, dihidro-testosteron koji je povezan s dobroćudnim povećanjem prostate.

Još jedan proizvod bundeve ili buće privlači pažnju gurmana i medicinara. To je bućino ulje koje sadrži malo bogatstvo nezasićenih masnih kiselina, velik postotak beta karotena, vitamina E i kalija. Lecitin iz tog ulja pomaže u sprječavanju ateroskleroze (nakupljanja štetnih plakova na zidovima krvnih sudova, što vodi srčanim bolestima), te pozitivno deluje na snižavanje nivoa holesterola u krvi.

U 100 grama bućina ulja ima 900 kalorija. Bojite li se kalorija, sjetite se da je za fantastičan ukus salate dovoljna samo jedna mala žlica toga ulja. Baš kao i kod maslinovog, najbolje je bućino ulje dobiveno hladnim prešanjem.

Ljepota iz kuhinje

Buća djeluje dobro spolja, baš kao i iznutra, barem tako kaže narodna medicina. Napravite li pire od svježeg "mesa" bundeve i stavite kao masku na lice desetak minuta, ona će očistiti i suziti pore, a koža uzeti potrebne vitamine i minerale. Posebno je dobra za kožu sklonu aknama i miteserima. U posljednje je vreme i industrija lepote primjenila ta stara znanja pa se u nekim proizvodima poput krema i maski namijenjenih nezi problematične kože sklone pojavi akni koriste aktvne supstance iz bundeve .

[причалица]

Bosiljak čuva zglobove

Došli ste do zaključka da vam treba snažno protivupalno sredstvo koje će olakšati bol u zglobovima. Bosiljak će vam pomoći.

Može se koristiti na nekoliko načina. Njegovi sveži aromatični listovi pokazali su se kao snažan protivupalni lek kod osoba kojima otok zglobova predstavlja problem ali i kod onih kod kojih je dijagnostikovan artritis.

Istraživači na British Pharmaceutical Conference u Manchesteru ustanovili su da unošenje koncentrovanog ekstrakta dve vrsta bosiljka - Ocimum americanum i Ocimum tenuiflorum - smanjuje oticanje zglobova do 73% i to u samo 24 sata.

"Procenili smo protivupalno delovanje obe biljke i ustanovili da veoma slično deluju kao i diklofenak tablete (protivupalni lek koji se naširoko upotrebljava u slučajevima artritisa)," rekao je Vaibhav Shinde, sa Poona College of Pharmacy u Indiji koji je i sproveo istraživanje.

Za razliku od sintetičkih lekova, kod bosiljka nema nuspojava poput probavnih iritacija i bolova izazvanih uzimanjem lekova. Ovo bi moglo biti vrlo korisno obolelima od artritisa koji svakodnevno gutaju tablete.

Bosiljak se kao začinska i lekovita biljka koristi vekovima. Opareni bosiljak koristi se kao lek kod upalnih procesa: bronhitis, astma, bolesti kože i artritis. I dijabetičari bi mogli da imaju korist od bosiljka jer on snižava nivo glukoze u krvi.

"Istraživanje pokazuje da eugenol, ulje koje bosiljku daje poznatu aromu, aktivna molekula ključna za ovaj protivupalni efekt," rekao je dr. Vaibhav Shinde i dodao:"Međutim, možda su uključene i druge molekule. Moramo da otkrijemo o kojima se radi i iskoristiti to u pravljenju leka."

Tablete s ekstraktom bosiljka još uvek ne postoje na tržištu ali i povećani unos bosiljka i pravilna ishrana mogu imati protivupalni efekat. Još ako ste u mogućnosti da nabavite azijski bosiljak, koji je bogatiji eugenolom, napravili ste pun pogodak.

[причалица]

Hajdučka trava

Latinski izraz biljke dolazi od Ahila, mitološkog junaka koji je njome iscelio ranu Telefusu i mile - hiljada, folium - list, jer je list mnogostruko deljen. Hajdučka trava je dugovečna zeljasta, vrlo obična biljka, koja kod nas raste svuda na suvim mestima kao korov. Stabljika je prava, nerazgranata, do 80 cm visoka, vrlo čvrsta i obrasla dugačkim listovima, koji su višestruko vrlo sitno i fino kitnjasto-perasto deljeni kao najfinija čipka. Cvetne glavice su sitne i bele, ponekad malo ružičaste, udružene u cvasti na vrhu ogranaka stabljike i raspoređene u obliku štita. Cveta celog leta. Cvetne glavice su velike do 5 mm i beličaste. U sredini su cvetovi cevasti, a po rubu su jezičasti i ima ih 5-6. Mirisa je svojstvenog, malo aromatičnog, a ukusa gorkog, aroma tičnog i naslanog. Raste na sušnim do umereno vlažnim livadama, pojavljuje se i pored puteva, na kamenitim mestima, šumskim proplancima, kao i po oranicama i vinogradima. Rasprostranjena je od nizijskih do planinskih predela. Razmnožava se pretežno semenom a manje vegetativno. Cveta od juna do oktobra. Droga su cvet, trava i list. List se bere pre no što iz rozete izbije stabljika. Tek rascvetale cvasti odsecaju se oštrim makazama da drške budu što kraće. Na isti način se bere trava (vrhovi grančica u cvetu), veže u male kite, obese se u hladu na promaji da se što pre osuše, da biljka što bolje sačuva prirodnu boju, pa se osušene kitice pažljivo slože u kartonske kutije. Ukoliko je u drogi više stabljika, utoliko se manje ceni. Sastav: Hajdučka sadrži vitamina K, etarskog ulja, gorku materiju ahilein, flobatanina, malo nekog cijanogenetskog glikozida, akonitne kiseline i gume. Etarsko ulje je ponekad plavo zbog azulena, što zavisi od fiziološkog varijeteta i načina i vremena destilacije. Sadrži cineola, pinena, kariofilena, tujona, borneola, mravlje i valerijanske kiseline (slobodne i vezane) i dr. Staro ulje je mrke boje. Destilacijom hajdučice s vodenom parom kod nas se proizvodi etarsko ulje, koje se koristi u medicini, farmaciji, parfimerijama i kozmetici. Ukoliko je ovo ulje tamnije plave boje, utoliko se više ceni i skuplje plaća, jer ima više azulena, od koga potiče lekovitost ulja i hajdučice. Odabiranjem (selekcijom) mogu se dobiti varijeteti hajdučice sa mnogo etarskog ulja tamnoplave boje. Upotreba: Hajdučka trava je naš najpoznatiji i najčešće upotrebljavani lek, kako iznutra tako i spolja. To je gorak aromatik. Nekad je i u školskoj medicini uživala vrlo dobar glas kao tonik, stomahik, stimulans, antispazmodik, emenagog i febrifug. Dobro deluje protiv hemoroida . Kod nas hajdučicu narod upotrebljava protiv najrazličitijih bolesti; čak i istucanu stavljaju je na rane i uboje (dejstvo tanina, azulena i cineola). Daje se protiv katara želuca i creva, smetnji u bubrezima i jetri i dr. Narod ima veliko poverenje prema ovoj drogi. Eksperimentima je utvrđeno da ahilein ima hemostatična svojstva i da ekstrakt iz lista usporava razvoj patogenih klica. Tako je objašnjena vekovna upotreba hajdučice u narodnom ranarstvu. Hajduci su uvek nosili fino samlevenog i kroz »svileno sito« (dakle, najfiniji prah) prosejanog lista hajdučice, koji su stavljali na rane i u melem za lečenje rana. Tanini i etarsko ulje doprinose sprečavanju zagnojavanja rana i njihovom brzom zarašćivanju i Ublažavanju bola. Ekstrakt, a pogotovu etarsko ulje od hajdučice ulazi u sastav kozmetičkih preparata za sunčanje da bi se sprečilo crvenilo i druge neželjene posledice nastale usled naglog i neopreznog sunčanja. Narodna imena: Retko koja naša lekovita biljka ima tako mnogo narodnih imena kao ova: ajdučica, ajdučka trava, armanj, beli ravanj, belo ivanjsko cveće, jalova mesečina, jalovi mesečnjak, jalovo mesečje, kunića, kunja opaš, kunji rep, mesečina, paprac, petrovsko cveće, ravan, ravanj, ravunika, rman, romanika, snop, sporiševdna, stolista, stolisfauk (Orfelin), tintorova trava i dr.

[baba Tijana]

Najtrava je šljiva. Kad se propeče
Leči egzeme, srdobolju i dušu. A kad se osuši, leči zatvor.

[причалица]

Vlašac mali luk

Najmanji od svih vrsta luka, vlašac (Allium schoenoprasum - chives eng), smatra se najprefinjenijim. Jelima daje poseban ukus, sa izvesnom notom svežine, koje druge vrste ne poseduju. Za jelo i zacin upotrebljavaju se sitno iseckani listovi, koji se beru od proleca do jeseni, pri cemu se snop uskih i cevastih listova sece iznad zemlje da bi se lukovica sacuvala za sledecu sezonu, iz koje kasnije nicu novi listovi. Svake dve do tri godine lukovice treba razdeliti i iznova posaditi. Poput drugih predstavnika vlašac poseduje fini miris luka, koji se oslobada zahvaljujuci jedinjenjima sumpora, koji su sastavni deo etericnog ulja. Sveži listovi sadrže puno vitamina A i C, manje vitamina B, a od minerala posebno fosfor i gvožde. Kao takav, vlašac pojacava apetit, pospešuje varenje, otklanja vetrove, jaca krv, a pošto je i blagi antibiotik, sprecava razvoj bakterija. Takode, snižava krvni pritisak i sprecava taloženje vode u tkivima. Pristalice narodne medicine veruju i da ublažava opekotine i suvi kašalj, a deluje i kao diuretik. Kao zacin poznat je od davnina, o cemu svedoce kineski zapisi stari tri hiljade godina. Pretpostavlja se da ga je u Evropu, putevima svile, doneo Marko Polo. U starom Rimu, osudenici na smrt koristili su ga da odgode izvršenje smrtne kazne. Dovoljno je bilo da poslednji obrok bude spremljen bez vlašca, pa da osudenik stekne pravo da mu se izvršenje smrtne kazne odgodi. S druge strane, Romi su ga koristili za proricanje sudbine, a i danas u nekim krajevima postoji verovanje da je dobro oko kuce obesiti snopice suvog vlašca, da bi se oterale bolesti i zli duhovi.
Danas se vlašac uzgaja ili raste samoniklo po celoj Evropi, srednjoj Aziji i Severnoj Americi. A najviše se upotrebljava u francuskoj kuhinji kao profinjen i prijatan dodatak aromat, ali i za dekoraciju jela. Fino iseckan dodaje se supama, varivima od povrca i sosovima, i to posebno onima na bazi jaja ili jogurta. Dugo kuvanje uništava njegovu specificnu aromu, pa ga je najbolje dodavati pred kraj pripremanja jela, ili neposredno pre služenja.
Vlašac je i sastavni deo mnogih zacinskih mešavina za razna topla i hladna jela, salate, omlete, pirinac i piletinu. U kineskoj kuhinji se dugi listovi stavljaju pred kraj kuvanja ili prženja, da bi jelo dobilo poseban izgled, miris i ukus. Izvrstan je zacin i za razne vrste sireva, a narocito za sveže. U alpskim krajevima Evrope obožavaju vlašac u salati od paradajza i krastavaca, upravo zbog karakteristicnog ukusa koji daje. Slaže se dobro i sa krompirom spremljenim na razlicite nacine, a posebno je zanimljiv ako se doda pire krompiru.

[причалица]

Ruzmarin

Otadžbina je Sredozemlje. Kultiviše se po Sredozemlju, Americi, srednjoj Aziji, Kini.

Ovo je vrlo rasprostranjena vrsta nasih krajeva koja kao divlja raste u podrucjima sa mediteranskom klimom. Vrlo je razgranat aromatičan polugrm, odrvenjen samo u donjem delu, sa gustim lišćem koje je na ivicama prema dole savijeno. Cvet je bledomodar, dvousnat. Biljka cveta dva puta godisnje - u aprilu i septembru.

Hemijski sastav: Sadrzi kalcijum, etersko ulje u kome ima pinena, kamfora, borneola, izobornilacetata, zatim tanina, gorke materije, kamforasto ulje (koje krepi i jača), arbutin, kverciton, glukozid, limunsku kiselinu, pektin, smolu.

Zaslugom mađarske kraljice Izabele, ruzmarin je postao čuven kao sredstvo za podmlađivanje. Takođe treba znati da su stari Grci ruzmarin posvetili Afroditi, boginji lepote i ljubavi.

Lekovito delovanje: Ovaj skroman, lep grmic sa svojim lišćem i cvetom omiljen je začin i lek. Svež ruzmarin u starom vinu dobar je tonik za srce, posebno povoljno deluje protiv sniženog pritiska. Koristi bledim, slabim i starim ljudima. Posle gripa, čaša ruzmarinovog vina doprinosi bržem ozdravljenju.

Ruzmarin pomaze kod prehlada, spazma žučnih i mokraćnih puteva, kod fizičke i psihičke isrcpljenosti. Povoljno utiče pre svega na nerve krvnih sudova, a posebno na srčane nerve.” Grancicu ruzmarina, po običaju, treba da dobije svaki gost na svadbi, a na svečanoj proslavi moralo bi da ga ima svako ko dođe na proslavu. Bilo bi sramota kada sakupljač bilja ne bi za svoju kućnu apoteku uspeo da sakupi ruzmarin”.

U medicini se upotrebljavaju listovi ruzmarina. Materija koja jako mirise je ruzmarinov kamfor. Isto kao pravi kamfor, i ruzmarinov kamfor podstice cirkulaciju i dobro deluje na nerve. Ubrzava izlučivanje žuči.

Ipak, glavna upotreba ruzmarina je u vezi sa nervima i cirkulacijom. Danas se uglavnom upotrebljava za spoljašnje utrljavanje i za kupke. Alkoholnu tinkturu utrljavamo pri masaži reumatskih bolesnika i obolelih od neuralgija. Mast od ruzmarina je dobra protiv rana i čireva koji sporo zaceljuju.

Za kupke se danas upotrebljava ekstrakt od ruzmarina. Vrlo elegantan oblik je ruzmarinska so za kupke. Takva kupka prijatno osvežava i razbuđuje. Zato se ne preporučuje uvece, jer se posle toga ne spava dobro. Naprotiv, ujutro je ta kupka idealna za nastavak radnog dana. Najkorisnije su za osobe sa niskim pritiskom.

Za srčane probleme dobro se pokazala mast od ruzmarina, koja se utrljava ujutro i uvece u grudni koš iznad srca (Ime masti u apoteci je: Unguentum cardiacum) i utrljava se kružnim pokretima.

Drugi oblik je vino od ruzmarina: čašica vina popije se posle ručka i večere. Ono je takođe tonik za ljude sa slabom cirkulacijom. To vino je stimulans za starije ljude.

U tom smislu vino od ruzmarina pouzdano koristi, za razliku od pojedinih jako reklamiranih preparata. Treba znati da pravog podmlađivanja nema i da ga ne može biti. Ali, starom čoveku možemo pomoći blago stimulišući njegovu cirkulaciju i izlučivanje želudacnih sokova.

Ko želi da izbegne alkohol, neka uzme 2 - 3 puta dnevno po 1 kašiku soka od ruzmarina. Poznate su “Cardalept kapi” u kojima, pored ruzmarina ima i drugih lekovitih biljaka. One su podsticajno sredstvo ili analeptik, narocito za one sa niskim krvnim pritiskom, kod poremećaja u cirkulaciji i opšte iscrpljenosti, a i za starije ljude koji pokazuju znake iscrpljenosti ili sa jače razvijenom arteriosklerozom. Dok je bolest akutna, uzima se po 30 kapi sa vodom. Ako se sprovodi procedura, ujutro i uvece se uzima po 20 kapi i to u istoj meri i neprekidno 6 - 8 nedelja.

Zapamtite: ruzmarin pomaže cirkulaciju krvi, ali nije lek za srce!

Alkoholna tinktura (Spiritus Rosmarini) koristi se takođe kao odlično sredstvo za masažu kod glavobolje, reumatizma i, naravno za cirkulaciju.

Potrebno je znati da mirisno etersko ulje lako isparava, pa suvu biljku treba čuvati zatvorenu.

Recepti:

Alkoholotura: 30 g sitno iseckanog ruzmarina, 1 limun isecen zajedno sa korom (na kockice), 2 pločice kamfora, 300 g 96% alkohola. Mešavina treba da stoji 48 sati na suncu - ili toplom mestu, dobro zatvorena. Nakon toga se procedi i na preostalu masu nalije ponovo 300 g alkohola. Posle 48h treba spojti oba sastojka i može se upotrebljavati za masažu bolnih mesta - leđa, bokova, ili nervoznih bolova u otečenim nogama.

Vino od ruzmarina: 2 velike kašike ruzmarina kuvati 5-10 min u 7.5 dl vode i 2.5 dl vina (belo). Kada se ohladi procediti i piti 1-2 šoljice dnevno protiv upale bubrega.

Dobro je 2 velike kašike ruzmarinovog lišća i cveta potopiti da odstoji 6 dana u 1 l belog vina, ili 60% alkoholu, a zatim procediti. Pije se dnevno po čašica od rakije natašte. Umiruje srce, podstice mokrenje i cirkulaciju, pa se koristi i kod vodene bolesti, reume, gihta i upale zglobova.

Od istih bolesti lece i kapljice ruzmarina, koje se dobiju tako sto se razrezane grancice ruzmarina preliju alkoholom ili maslinovim uljem. Takve kapljice mogu da se čuvaju godinama. Uzima se dnevno dva puta po 6 - 10 kapi na šećeru - ako su na ulju, ili 20 - 25 kapi u vodi, ako su alkoholne.

Napomene: Otrov ruzmarina izaziva tromost, dok kod pelena i kadulje izaziva agresivnost. Ruzmarin u predoziranim količinama uzrokuje i proliv.

[причалица]

Brusnica - prirodni antibiotik

Retko koja biljka je sa svojim plodovima kao brusnica, koja je prirodni antibiotik, potvrdila svoj doprinos zdravlju. Plodovi su bogati različitim zaštitnim materijama, sadrže minerale, vitamin A, vitamin C, kalijum i biljna vlakna. Crvena tvrda bobica ima zbog veće količine vitamina C kiselkast ukus.

Pored toga brusnica kao lekovita biljka je već dugo poznata, od lišća i plodova se prave lekoviti čajevi, u svežem obliku se prave sokovi, plodovi se mogu čuvati samrzavanjem ili sušenjem, a njime možemo pripremati džemove i ukusne sosove i jela. Sveže brusnice, sok, smrznute ili sušene su prirodan antibiotik koji, uništava štetne bakterije i gljivice u telu. Bioflavonoidi imaju posebno antibakterijsko delovanje tako su istraživanja pokazala, da brusnice mogu sprečiti pojavu infekcije urinarnog trakta (E. Colli bakteriju), isto tako sastavni delovi brusnice deluju na uništenje bakterije Helicobacter pylori, koja je uzročnik čira na želucu, smanjuje rizik od pojave bolesti zuba i zubnog mesa.

Isto tako sastojci brusnice smanjuju rizik od različitih karcinoma, kao što su rak dojke i debelog creva, sprečava rast ćelija raka i njegovo širenje po telu. Brusnica pomaže pri obnovi vida (očiju), smanjuje šećer u krvi, što je korisno za dijabetičare. Plodovi brusnice su veoma cenjeni u ishrani osoba izloženih stresu, prevencija su kod kardiovaskularnih bolesti (srca i krvnih žila).

Preporučuje se sok i čaj od plodova i lišća brusnice, deci i starijim osobama. Brusnica je crvena jagodica koja se kao namirnica upotrebljava za kolače i torte, marmelade sirupe kao filovi u pecivima, ide kao sastojak voćnih kupova, frapea. Jela od mesa vepra i druge divljači zadržavaju svojstvenu aromu, koju umak od brusnica ublažava, tako se jelo čini ugodnijim i probavljivijim. Plodove brusnice preradimo u sok, čaj, džem, umak, plodovi se suše ili zamrzavaju, kao jagodasto voće pravi su izvor užitka i zdravlja.

Svako ko želi može na okućnici posaditi manji nasad brusnica tako da ima lišće i plodove na dohvat ruke, a u proleće u početku marta i aprila je pravo vreme da se sade brusnice.

[причалица]

Crveni i beli glog čuvaju krvne sudove

Čajevi i napci od gloga povećavaju sngu srčanog mišića, smiruju lupanje srca, ublažavaju simptome angine pektoris i poremećaj srčanog ritma, a preporučuju se i u slučaju ateroskleroze. Prvi zapisi o lekovitosti glogovog cveta potiču s početka 14. veka, ali tek nekoliko stotina kasnije istražen je sastav ove biljke i otkriveno njeno blagotvorno dejstvo na srce. Glog raste uz puteve, rubove šuma i livada, a karakterističan je po trnju i trokrakim i petokrakim listovima.

Lekovitost gloga
Prvenstveno je lekovit za srčane tegobe, povećava snagu srčanog mišića, što je naročito važno za starije osobe, smiruje lupanje srca, ublažava simptome angine pektoris i poremećaje srčanog ritma. Preporučuje se u slučaju ateroskleroze, klimakteričnih tegoba, osećaja teskobe i srčanog nemira. Pre upotrebe bilo kakvih preparata od gloga treba se posavetovati sa stručnom osobom.

Čaj od cvetova i listova gloga
Kašičicu suvih i isitnjenih listova i cvetova gloga preliti sa 2,5 dl vrele vode i procediti posle 15 min. Piti 2-3 šoljice čaja tokom dana polako gutljaj po gutljaj.

Lekovite kapi
Dvadeset grama suvih isitnjenih cvetova i listova preliti sa 200 ml 70% alkohola. Povremeno promešati, a nakon tri nedelje, tečnost ocediti i profiltrirati. Piti dva puta dnevno po 20 kapi u malo vode.

Bogatstvo gloginja
Gloginje su okruglasti plodovi gloga, lepe crvene boje. Ukus im je prilično gorak i kiseo sve do prvih mrazeva, nakon čega postaju mekši i ukusniji. Sakupljanje ovih lekovitih bobica dobar je razlog u prirodi po ciči zimi. Gloginje sadrže C vitamin, provitamin A, limunsku i vinsku kiselinu, šećere i mnogo pektina, zbog čega su pogodni za spravljenje pekmeza, marmelada i džemova.

[Пркос]

Mumio

Mumio zovu starim tajnim oruzjem protiv bolesti, nazivaju ga jos i planinska krv, planinske suze itd... potice iz Sibira , pronalazi se u stjenama i pecinama gdje su pcele nekada imale svoja gnijezda prije vise hiljada godina. Najbolje moze da se opise ako kazemo da je mumio - fosolizovani med, vosak i mlec koji je pod dejstvom vremena postao mumio.mumio sadrzi retke amino kiseline, posebne mineralei masne kiseline Izvoz iz rusije je do pre nekoliko godina bio zabranjen jer je tretiran kao nacionalno blago. mumio ije dobar protiv starenja i koristi se kao balsam za mozak i telo ,takodje mumio je anti inflamatoran, antibiotik, anti reumatik, i moze da balansira hormone. Pomaze kod lomova kostiju takodje i deluje na leukocite i hemoglobin u krvi.




Recepti

Cuvanje
5 grama mumia u pola litre wiskija ili votke sacuvace lekovito dejstvo mumia
3 grama mumia pomjesati sa 250 grama meda i pola kafene kasikice staviti pod jezik
pre spavanja je najbolji nacin da se uzima mumio.Ovaj drevni eliksir prirodnog porjekla do današnjeg dana skriva mnoge tajne. Odkada se koristio za lecenje najrazlicitijih bolesti, onda je pao u zaborav, da bi se interes za njega ponovo javio u naše vreme. Renesansa mumia kao eliksira zapocela je u africkom i arapskom svetu i na Bliskom i Srednjem Istoku.

Njegovi nazivi su razliciti, ali i vrlo indikativni. Arapi ga nazivaju "arakul-džaba", odnosno "gorski znoj", ili "mumion". Takode je prisutan i naziv "hariz-al-adžesu", što znaci "ono što cuva telo", a zovu ga i jednostavno "tit" - vosak. U Persiji je oduvek preovladavalo ime "mumio" sa znacenjem "zaštitnim organizma". Burmancima je izgledao kao "gorska krv" - "cao-tun", Tibetancima kao "planinski sok", ili "bragšun", a starosedeocima Sibira kao "kameno ulje" ili "ulje iz kamena". Uzbeci i Kazaci nazivu mumio dodaju i obavezno "asil", što znaci pravi mumio. Neki autori pokušali su da objasne ime mumio recima "mumi", što znaci mek kao vosak i "oin" - naziv za iransko selo, gde je ovaj eliksir pronaden.

Klasicna istocnjacka medicina deli mumio na "mumio saladžidi" - crnu, smolastu masu bez mirisa i "mumio dorobi", tamnokestenjaste boje i karakteristicnog mirisa. Oba se mogu naci u srednjoj Aziji, na preko 2.800 metara nadmorske visine. mumio se nalazi u raselinama i naprslinama stena, u pecinama pešcano-glinastih ili krecnjackih stena. Najbogatija mumiom su mesta obrasla jelovom šumom.

U principu, mumio se ne može naci ispod 1.500 metara nadmorske visine i uglavnom je "sakriven" na vrlo nepristupacnim mestima. Godišnja proizvodnja mumia u srednjoj Aziji je otprilike dve tone.

U narodnoj tradiciji mumio se pominje kao balzam koji ima cudesnu isceljujucu moc, a pripisuje mu se i misteriozno poreklo. Nauka je potvrdila da je ono organsko, a materijal za njegovo obrazovanje mogu biti mikroorganizmi koji se nalaze na tlu, životinje i njihovi eksperimenti, kao i neke vrste biljaka.

Na velikim nadmorskim visinama, gde je vazduh siromašan kiseonikom, gde gospodare silni vetrovi, gde su temperaturne razlike drasticne i gde se srece pojacano elektromagnetno zracenje i povišen radioaktivni fon, kao i u suvim i žarkim predelima, mikroorganizmi koji razlažu organske ostatke nemaju veliko dejstvo. U takvim uslovima se biomase životinjskog ili biljnog porekla, nerazložene, vremenom mumiificiraju i polimerizuju, stvrdnjavaju u nedostatku vlage ili, u njenom prisustvu, postaju tecne ili žitke. Najopštija definicija mumia bila bi da je to produkt koji nastaje pod uticajem fizicko-hemijskih prirodnih pojava.

Prema mestu nestanka i spoljašnjem izgledu razlikuje se nekoliko vrsta mumia. To su:

- mumio koji nastaje u procesu mumiifikacije ili usporenom razlaganju tela životinja ili insekata,
- mumio koji nastaje kao proizvod nižih biljaka, prevashodno lišajeva,
- mumio obrazovan od smole koja se izdvaja iz korena i stabala cetinara, koja se meša sa zemljom i taloži se po napuklim stenama, karakteristicnog smolastog mirisa i izgleda,
- žitka masa dobijena anaeronim razlaganjem biljaka,
- mumio obrazovan od stvrdnutih ekstremenata sitnih životinja i divokoza,
- mumio pcelinjeg porekla, nastao od meda i voska divljih pcela, polimerizovan dugim stajanjem i
- mineralni mumio, sa najviših planinskih grebena, gde nema ni biljaka ni životinja, formiran od minerala, uz dejstvo mikroorganizama.

Boja mumia varira od crne, preko tamnomrke do kestenjasto-mrke, miris mu je karakteristican i rezak, a ukus gorak ili nagorak. Delimicno je rastvoriv u vodi.

O mumiu su pisali mnogi srednjovekovni lekari i svaki od njih je imao svoju hipotezu o njegovom poreklu i sastavu. Ni do danas nisu potpuno rasvetljene njegova priroda i nastanak, što otežava njegovo obimnije uvodenje u oficijelnu medicinu i farmakologiju. Spektralna analiza otkrila je mumiu, zavisno od vrste, izmedu 18 i 25 mikroelemenata, u njemu ima još i aminokiselina, belancevinastih jedinjenja i mnogih drugih tvari.

Upravo zahvaljujuci prisustvu brojnih tvari mineralnog i organskog porekla u ovom prirodnom cudu, mumio se od praistorijskih vremena koristi kod najtežih preloma kostiju i drugih oboljenja.

Zanimljiv je nacin na koji su stari narodi ispitivali kvalitet mumia (jer se i u prošlosti, kao i danas, dešavalo da se pojave falsifikati). Evo šta je zabeležio jedan istraživac sa puta po prednjoj Aziji.

"Petlu ili kokoši se prelomila bi se noga; zatim se uzima 0,5 grama mumia i pomeša se sa uljem crvene ruže. Da bi se ono dobilo, ružine latice se namacu u vodi, odaje im se ulje i sve se pusti da provri. Voda isparava, ostaje ulje koje se procedi kroz gazu. Deo ove smese se nakapa petlu u grlo, a nevelikim delom se premazuje mesto preloma pre nego što se stavi mek povez. Ako petlu prelomljene kosti srastu za 24 sata, mumio se smatra dobrim, cistim i kvalitetnim. Ponekad se desi da kod živine kost zaraste i za 16-17 sati."

Osim u svrhu zarastanja kostiju, gde se smatra neprevazidenim sredstvom mumio se koristio i za lecenje slabosti želuca i bubrega, srcanih oboljenja, tuberkoloze, astme, upalnih procesa, trovanja otrovima biljnog porekla, šecerne bolesti, rana, cireva i opekotina. O tome svedoce rukopisi iz drevnih vremena koji su do nas došli iz Indije, srednje Azije, Kine i drugih zemalja. O mumiu su se najpohvalnije izrazili Aristotel, Avicena, Biruni, Arazi i drugi mislioci i lekari koje istorija pamti po velikoj mudrosti i obrazovanju.

Pesnici su mumio preporucivali i u najdelikatnijoj od svih bolesti -ljubavnoj patnji, a drevna istocnjacka poslovica kaže da "samo mumio spasava od smrti".

Bogati putnici i hadžije, kao i trgovci, nikada nisu kretali na put ako pre toga nisu obezbedili krupicu mumia za zaštitu od mogucih bolesti. mumio je u prošlosti korišcen i za ubrzavanje regenerativnih procesa u organizmu, za opšte jacanje i obnavljanje oslabljenje funkcije perifernih nervnih stabala.

Posle detaljnih i temeljnih analiza, savremena medicina je potvrdila da prelomi kostiju srastaju u proseku dva puta brže ukoliko se uzima mumio. Osim toga, brojne studije i istraživanja u poslednjih tridesetak godina govore u prilog pozitivnog dejstva mumia u lecenju bolesti perifernog nervnog sistema, radikulita, neuralgija, teških slucajeva neuralgije nerva trigeminusa, kao i nekih oboljenja centralnog nervnog sistema.

Potvrdeno je i antikoagulativno dejstvo mumia, kao i njegovi pozitivni efekti na funkciju kardio-vaskularnog sistema. Ima dokaza da mumio stimuliše regenerativne procese kod infarkta miokarada, kao i da ubrzava procese obnavljanja svih mišicnih, koštanih i nervnih tkiva i krvi.

U vidu dopune banjskom lecenju, mumio se odlicno pokazao i u terapiji cira na želucu i dvanaestopalacnom crevu. Kod tromboflebita dubokih vena donjih ekstremiteta koristio se u eksperimentalne svrhe mumio u kolicini 0,3 grama jednom u toku 10 dana. Ustanovljeno je da su simptomi oboljenja nestajali u potpunosti posle 8 do 10 dana. Odlicni rezultati su postignuti u lecenju paradontoze uz pomoc rastvora mumia.

Iz podataka dobijenih sa Moskovskog medicinskog stomatološkog instituta vidi se da mumio potpomaže korekciju imunog statusa coveka kod skrivenih imunodeficitarnih stanja. Bolesnici od infekciono-alergijske bronhijalne astme, kod kojih je otkriven deficit T-sistema imuniteta, dobijali su po 0,15 g mumia dva puta na dan, tokom 15-20 dana. Posle završetka lecenja ustanovljeno je da su se T-celije u krvi približile normalnim vrednostima.

Mada je pred naucnicima još dug proces potpunog izucavanja osobina i svojstva mumia, ono što se o njemu može reci je da spada u eliksire, odnosno biostimulatore prvoga reda. Preporucuje se vecini ljudi, ali i pored njegove relativne bezopasnosti, ne savetuje se osobama koje su sklone krvarenju, hemofilicarima i onima koji imaju povišen krvni pritisak. Predoziranje može dovesti do psihickog rastrojstva!

Nikome se ne savetuje samodijagnostikovanje i samolecenje; neophodno je da se pre svakog uzimanja eliksira posavetujete sa svojim lekarom ili lekarom specijalistom za odredenu bolest.

Takode je neophodno da preparat koji budete koristili ima oznaku kvaliteta i ispravnosti, s obzirom da se i u ovom slucaju, kao i uvek kada je rec o eliksirima i balzamima, mogu pojaviti razni surogati i falsifikati.



Narodni lijek

[Пркос]

Caj od maticnjaka smiruje nerve

Šolja mirisnog caja pružice vam osjecaj topline, sklada i sigurnosti i, zavisno od vrste, pomoci da ublažite razlicite tegobe, savladate umor, popravite raspoloženje ili da se oslobodite viška kilograma. Zeleni caj djeluje kao blagi doping za metabolizam i mozak. Osim toga, sadrži polifenole, koji podsticu sagorjevanje masti i sprjecavaju apsorpciju masti u crjevima. Još jedno pozitivno dejstvo zelenog caja je u tome što, ako se redovno pije, usporava starenje kože, jer sadrži supstance koje štite kožu (flavonoidi) i vitamin C, koji štiti celije i aktivira stvaranje kolagena. Savjet: Ovaj caj djeluje i spolja: Pomješajte 3 kašike listova sa 2 kašike...




švapskog sira. Stavite na lice i poslje 15 minuta operite. Ova maska djeluje umirujuce i cisti lice...

Stomacne tegobe
Etericna ulja iz kamilice ublažavaju grceve u stomaku i djeluju protiv nadimanja. Komorac reguliše varenje i ublažava neprijatan osecaj punog stomaka, a nana podstice apetit i ublažava simptome mucnine.

Stres
caj od maticnjaka umiruje i jaca nerve. Slicno dejstvo imaju i valerijana i lavanda, cija etericna ulja umiruju vegetativni nervni sistem i djeluju uspavljujuce. Nagomilavanje tecnosti u organizmu Jabuke su veoma zdrave i bogate vitaminima i mineralima, prije svega kalijumom, koji reguliše sadržaj vode u organizmu. Kada ga nema dovoljno, moguce je nagomilavanje tecnosti. caj cete pripremiti tako što cete 1 kašiku komadica jabuke (koje ste osam sati sušili na vazduhu ili na 50 stepeni u rerni) preliti sa 250 grama kljucale vode, ostaviti da odstoji 5-10 minuta i procjediti.

Loše raspoloženje
Nervozni ste ili anksiozni? U tom slucaju ce vam pomoci caj od kantariona. Ljutovnica ili verbena popravlja raspoloženje i utice na vitalnost.

Izvor Blic rs

[Пркос]

Pospješuje znojenje, pojacava izlucivanje mokrace, umiruje grceve crijeva, želuca i glatkih mišica, uravnotežuje mjesecni ciklus - Lijeci i bolesti živaca, želuca, jetre i žuci, djelotvoran je kod bolesti vena, koristi se za razna vanjska i unutrašnja ispiranja i, nadasve, djeluje antikancerogeno kod raka kože, materice, želuca i grla"...




Medju domacim ljekovitim biljkama neven (Calendula officinalis) zauzima zavidno mjesto. Iza njega je bogata historija još od antickih vremena, a u zapadnoevropskoj biljnoj medicini predstavlja jednu od najpoznatijih biljaka. U terapijskom smislu koristili su ga još stari Egipcani, odakle je prenijet u Evropu. U svim antickim kulturama neven je bio sinonim za lijecenje bolesti kože, organa za varenje, raznih upalnih procesa...

Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. U narodnoj medicini primjenjuje se izvana kod raznih oboljenja kože, posjekotina, bradavica i kurjih ociju te iznutra za pojacavanje znojenja, kod neredovitih mjesecnih ciklusa (menstruacija) i bolesti jetre. Kao „biljka kože" neven i danas nosi taj epitet jer gotovo da nema kožne bolesti u kojoj neven ne ispoljava svoju efikasnost. U preparatima se koristi za lijecenje akni, bradavica, cista, ekcema, psorijaze i seboreje, hemoro-ida, fistula, kožnih upala, Ijuštenja kože, masne kože lica, mastitisa, osipa, gnojnih i rana koje teško zarastaju, ugriza i uboda insekata... Neven je biljka za rane. cisti, steže, pobudjuje cirkulaciju i pospješuje rast novog tkiva. Preporucuju se oblozi od uljnog macerata nevena kod cireva, zlocudnih rana, te rana kod dugotrajnog ležanja (dekubitus). Kod oboljenja unutarnjih organa (cir na želucu, proljeva, upale debelog crijeva i dr.) preporuca se caj od cvijeta nevena. Uopšteno posmatrano u lijecenju vanjskih i unutrašnjih oboljenja neven djeluje tako da pospjecuje znojenje, pojacava izlušivanje mokrace, umiruje grceve crijeva, želuca i glatkih mišica, uravnotežuje mjesecni ciklus. Lijeci i bolesti živaca, želuca, jetre i žuci, djelotvoran je kod bolesti vena, koristi se za razna vanjska i unutrašnja ispiranja i, nadasve, djeluje antikancerogeno kod raka kože, materice, želuca i grla.

Kako izgleda?
Neven je jednogodišnja biljka dlakave i razgranate stabljike. Raste u visinu od 30 do 60 cm. Listovi su rasporedjeni naizmjenicno i dlakavi su. Cvjetovi su žuto-narancaste boje, promjera 2 do 5 cm. Cvate od juna do septembra, odnosno do prvih mrazova.

Gdje ga možemo pronaci?
Za neven se smatra da je mediteranska biljka, ali rasprostranjena je i po cijeloj Evropi. Raste i uzgaja se u vrtovima, a može se naci i „divlji" uz puteve i plotove.

Kada se bere?
Kao lijek koriste se uglavnom cvjetovi koji se sakupljaju u junu, julu i augustu i suše na propuhu u tankom sloju na temperaturi do 35 stepeni. Prilikom skupljanja treba birati jarkonarancaste debele cvjetove, da bi što više sacuvali prirodnu boju.

Zašto je ljekovit?
Zahvaljujuci bogatom sadržaju flavonoida, karotinoida, saponina, polisaharida i etericnih ulja neven se smatra gotovo univerzalnim sredstvom za rješavanje kožnih problema. Latice nevena su najvrednije jer sadrže u obilatim kolicinama etarska ulja, tanine, šecere, likopen, proteine. Sadrže i pigmente karotenoide koji upravo i daju divnu zlatnožutu ili jarkonarancastu boju cvjetovima. Sadrže i ljekovit sastojak kalendulin, gorke supstance i minerale kalij i sumpor.

Kako djeluje i kada se primjenjuje?
Danas se neven može naci u mnogim gotovim proizvodima. Oblozi, ulja, kreme pa cak i svježa biljka važnu primjenu imaju u dermatologiji kod oštecene i iritirane kože, opeklina i bradavica. Neven djeluje protuupalno, antisepticki i pomaže zacjeljivanje rana. Kod unutarnje primjene djeluje blago protiv grceva i protuupalno.

* Neven je poznat i kao ukrasna biljka. Cvjetovi se otvaraju ujutro prilikom izlaska sunca, tokom dana zrace ljepotom, a nakon zalaska sunca lagano se zatvaraju.

* Nevenovi cvjetovi koriste se i kao prirodna boja u prehrambenoj industriji

* lako voli sunce, teško podnosi velike vrucine. Tada mu se latice suše, a cvjetovi zatvaraju. Zato, u vrelim danima biljku treba posjeci ili joj osigurati popodnevnu hladovinu.

* Ako je to moguce, tre ba ga ostaviti za jesenje dane kada vrucine utihnu. Tada ce se neven spontano oporaviti i ponovo procvjetati.

* Za neven je inace karakteristicno da nikad ne vene, zbog cega je biljka i dobila ime. Cvjeta od proljeca do jeseni, a u primorju cijele godine.

* Rimljani su vjerovali da cvjeta svakog mjeseca, pa su mu i dali ime Calendula. Ova latinska rijec oznacava prvi dan u mjesecu, lako je jednogodišnja biljka, neven se sam pobrinuo za svoju dugovjecnost. Kada procvjetaju, njegovi cvjetovi se sami rasijavaju.

* Zahvaljujuci karakteristicnom aromaticnom mirisu, cvjetovi nevena imaju moc i da rastjeruju insekte i biljne štetocine. Zbog toga se cesto i sade u baštama.

* Neven je i prilicno pouzdan prognozer vremenskih prilika. Ako se cvjetovi ne otvore poslije sedam sati ujutru, znaci da ce toga dana pasti kiša.


Caj od nevena
Jedan do dva cvijeta nevena stavi se u solju od dva decilitra, i prelije vrelom vodom. Tako spremljen pije se dva do tri puta dnevno, uz eventualno zasladjivanje medom po ukusu. Caj je djelotvoran u reguliranju menstruacije i ublažavanju menstrualnih tegoba. Pocinje se piti sedam dana prije ocekivanog pocetka menstruacije, i nastavlja dok traje ciklus.

Recept za tinkturu
Za pravljenje tinkture potrebno je cvijet nevena preliti alkoholom ili uljem u omjeru 1:5. Držati na svijetlom i toplom mjestu tri sedmice, procijediti i upotrebljavati. Tinktura od ulja primjenjuje se za dekubitus, a alkoholna za upale.

caj za znojenje
caj od smjese jednakih dijelova cvijeta nevena, bazge, lipe, crnog sljeza i lavande odlicno je sredstvo za znojenje. Za pripremu caja 1-2 kašicice mješavine preliti s dvije šolje vrele vode, pustiti odstajati 5-10 minuta, procijediti, te piti.

Nevenova masi
Sastojci: šoljica svježe iscijedjenog soka od lišca i cvijeta nevena, dvije soljice nesoljene domace masti i pola soijice voska.

Priprema: Mast dobro Isprati u devet voda. Navedeni sastojci se miješaju na vatri dok se ne sjedine. Nevenova mast je ljekovita za otecene žlijezde, cireve i rane koje teško zarastaju. Stavlja se tako Što se na platnenu krpu nanese sloj debljine milimetar, zatim stavi na ranu ili cir, pokrije s malo vate i sve ucvrsti zavojem (na manjim mjestima može i flasterom). Preporucljivo je da se istovremeno, jedanput dnevno, pije i šoljica caja od lišca i cvijeta. caj se sprema tako što se u cetvrt litre vrele vode stavi kašicica biljke, saceka nekoliko minuta da odstoji, a onda sipa i pije.
Narodni lijek

[Пркос]

Zbog svoje ljekovitosti i dokazane ucinkovitosti u borbi protiv mnogih bolesti, zeleni caj jedan je od naj cjenjenijih i naj popularnijih napitaka na svim kontinentima. Pun snage, aromaticnog okusa, osvježavajuceg djelovanja, postao je dio svakodnevnice miliona ljudi diljem svijeta, ne samo u azijskim zemljama, odakle potjece...



Dragocjeni sastojci:
Zeleni caj ima cak oko tristo razlicitih sastojaka, i upravo taj hemijski sastav krije tajnu njegovih višestrukih koristi i ljekovitih svojstava za ljudski organizam. Bogat je flavonoidima, koji su snažni antioksidansi i upravo zahvaljujuci tome zeleni caj pomaze u borbi protiv bolesti srca i krvnih žila. Sadrži flour te sprijecava karies i povoljno djeluje na ocuvanje koštane mase. Tijelo cisti od otrova, smanjuje bolove kod problema sa želucem i crijevima, smanjuje masnocu u krvi, sprijecava arteriosklerozu, dobar je protiv upala, normalizira rad štitnjace, pospjesuje krvotok i regeneraciju kože, povisuje mentalnu i tjelesnu aktivnost, djeluje protiv depresije, pospješuje ozdravljenje jetrenih bolesnika.

Potice mršanje:
Zeleni caj je odlican kao osvjezavajuci napitak jer sadrzi tein koji u manjoj mjeri potice stimulaciju od kofeina. Takodje pospjesuje probavu, djeluje na razgradnju msnih naslaga i cisti od toksina. Otkriven je njegov ucinak na mršanju. Zeleni caj ubrzava izmjenu tvari, pa redovno dnevno ispijanje zelenog caja može pomoci pri skidanju suvišnih kilograma ubrzavanjem metabolizma, a time i lakšim sagorjevanjem viška kalorija.

Izvor Ljepote:
Zeleni caj ima visok udjel vitamina C i E, sadrži minerale, i zbog antioksidansa koristi se i za usporavanje procesa starenja kože. Zato je sve cešce sastavni dio kozmetickih preparata. Može se naci u kupkama, kremama, tonicima, parfemima i ostalim proizvodima renomiranih svijetshih kozmetickih kuca, koje su prepoznale blagotvorna svojstva listica zelenog caja i njegov ucinak na kožu i kosu.

Ritual pripreme:
Pravi poznavatelji uopce ne šecere caj, nego uživaju u njegovu izvornom ukusu i aromi, jer se tako ne smanjuje njegova ucinkovitost. Posebnost je kod pripreme zelenog caja da prokljucalu vodu prekrijemo listicima tek kad se ohladi na oko sedamdeset stepeni. Na dva decilitra vode stavlja se jedna cajna kašikica caja. Nakon tri minute caj treba procijediti.




Narodni lijek

[andromeda]

zeleni caj je jako zdrav ali ne sme se preterivati sa njim
najbolje je da se pije sa mesom ako je nekome puno gorak secer nikako
a da i limun naravno

[andromeda]

koju kremu od nevena kupiti za bradavice?
i od kog proizvodjaca?