Grčki bogovi - mitologija

[Sarmica]

Artemida (rimska Dijana),kci Zeusa i Lete,Apolonova sestra blizanka u mnogom je slicna svom bratu:i ona ima uza se luk i neizbjezive strijele,ona je bozica smrti i bozica lova.Ljudima se pokazuje kao zastitnica stada i divljaci,ali uopste je stroga,cak okrutna i tvrda.Pojavom je vitka,krasna djevicanska bozica s kojom se cesto porede najlepse zene.

Od malena,zatrazila je od svog oca Zeusa da ostane neudana,te je naoruzana lukom i strelom,obilazila sume u drustvu svojih omiljenih srna i jelena. Ona je bila osvetoljubiva bozica koja bi kaznjavala sve one koji bi pokazali nepostovanje.Istovremeno,stitila je lovce i neiskvarene ljude. Poznata je prica o njenoj osveti Niobi koju je sprovela uz pomoc svog brata Apolona. Nioba se stalno hvalisala kako je rodila četrnaestero djece,za razliku od Lete, koja je rodila samo njih dvoje. Kada su za to čuli Apolon i Artemida,odlucili su da se osvete za uvredu koja je naneta njihovoj majci,te su strelama poubijali svu njenu djecu. Jos jedna zrtva osvete ove bozice bio je i Aktajon. Bozica je na njega bila besna jer ju je jednom vidio kako se na nekom izvoru kupala gola. Njena osveta je bila surova. Njega je pretvorila u jelene,a besnilom je zarazila pedeset njegovih pasa, koji su ga na kraju i rastrgli.

[Sarmica]

Atena (rimska Minevra),miljenica kci Zeusova,iskocila iz njegove glave i zato mu je dusevno najbliza.Ona je iza vladarskog para najuglednije bozanstvo,istice se mudroscu,smionoscu,strogom ljepotom i djevicanskom cistocom.Ona upravlja sudbinom naroda u boju i ratu.Egida i koplje njezine u ratnicke oznake.Umjetnost i znanost,pravo i sudovanje pod njezinom su posebnom zastitom,a jednako i zenske vjestine,posebno predenje i tkanje.Posvecena joj je sova i maslina.

Nakon pobjede,koju su odnijeli bogovi sa Olimpa u Titanomahiji, Zeus je obljubio Metidu,kcerku Oceana i Tetije.Tada su mu,Uran i Gea priopcili da æe se iz te veze,prvo roditi Atena,koja ce mu biti slicna po hrabrosti i mudrosti,a kasnije,i sin,koji æe ga nadmasiti po sposobnostima,tako da je postojala opasnost da ga,jednog dana,svrgne sa prijestolja.Da bi izbjegao takav dogadjaj,Zeus je progutao Metidu.Medjutim,priblizavao se cas Ateninog rodjenja,pa je Zeus naredio Prometeju,da mu svojom sjekirom otvori lubanju. Tada su,svi,zaprepasteni i iznenedjeni,ugledali kako iz Zeusove glave iskace naoruzana Atena,masuci svojim kopljem.Nova bozica je,pridruzivsi se ocu tijekom Gigamahije,uspjela pobijediti Enhelada, koga je oborila na zemlju,a zatim bacila na njega cijelu Siciliju,koja ga je prekrila.Iako je bila bozica rata,ona nije bila ratnicki raspolozena.Bila je mudra,pametna,i oduvijek je pomagale heroje,Perseja,Ahileja,Odiseja i mnoge druge,a ljubav koju je prema njima osjecala nije podrazumijevala nista erotsko.Atena ja,isto kao i Artemida,odlucila da u brak ne stupi cak ni sa bogom,vec da zauvijek ostane djevica.

[Sarmica]

Hera (rimska Junona) Zeusova starija sestra i zakonita zena,velicanstveno lijepa nebeska kraljica,podlozna je muzu,ali dostojanstvom i mocu natkriljuje ostale bogove.U citavu njezinu bicu vlada ponosna strogost.Kao zastitnica braka pomaze zenama u casu poroda,a nevjeru i preljub kaznjava.Posvecen joj je mogranj,a od ptica paun.

Hera, kcerka Kronosa i Ree, Zeusova supruga i sestra, majka Aresa, Hebe, Ejlejtije i Hefesa, bila je zastitnica braka i udanih zena. Njena vaza sa Zeusom zapocela je mnogo prije njihovog braka, pa su se sastajali krijuci se od svojih roditelja. Kasnije,kada su se uskladili odnosi bogova sa Olimpa i Zeusa,i nakon Zevsovog ustolicenja, sklopljen je brak. Hera se pojavljuje u brojnim mitovima,a pored svoje,podize i mnogo druge djece, kaznjava nevjeru i surovo se sveti ljubavnicama svoga muza. Letu, kada je ona nosila Apolona i Artemidu, jurila je sve do otoka Del, koje je do tad bilo pokretno ostrvo. Iju, koju je Zeus volio, pretvorila je u kravu. Heru su posebno obožavali u Argu, pa je zbog toga ova boginja bila zastitnica tog grada.Za vrijeme trojanskog rata štitila je Grke, i sudjelovala je u mnogim dogadjajima, koji su utjecali na ishod rata. Hera je obozavana i slavljena u cijeloj Grckoj, a najvaznija procesija koja je organizirana u njenu cast, predstavljala je sjecanje na njeno i Zeusovo vjencanje.

[Sarmica]

Ares (rimski Mart),sin Zeusa i Here,strasni bog bitki,sasvim je razlicit od mudre ratne bozice Atene.Divlje ubijanje ljudi njegovo je veselje,i zato mu je zapravo svedno na cijoj se strani bori.Ostali bogovi ga mrze.

...bog koji je volio borbu, uvijek se prikazuje sa kacigom, u ratnoj opremi, spreman za borbu.Gdje god je rat, krvoproliæe ili neki oruzani sukob, Ares je prisutan.To je bio razlog sto ga ljudi nisu slavili i obozavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji bi ga smatrali svojim zastitnikom, nigdje ne spominju. Sin Zeusa i Here, cesto bi dolazio u sukob sa ostalim bogovima pa cak i sa ocem. U Tebi je bio slavljen, kao predak kraljevske loze jer je njegova kcerka koju je imao sa Afroditom, Harmonija, bila žena Tebanskog kralja Kadma. I zaista,ovaj strasni bog imao je vezu sa njeznom i pozudnom Afroditom, sa kojom, je pored Harmonije imao i još Erosa, Foba i Dejma. Osim njih Ares je imao i drugu djecu. Neka od njih su Kiknio,Diomed i Liakon.

[Sarmica]

Hefest (rimski Vulkan),sin Zeusa i Here,bio je ruzan i hrom.One je bog vatre i kovacke umjetnosti.Na Olimpu je njegova cudotvorna radionica,ali se ona cesto takodje zamislja u unutrasnjosti Etne,gdje su Kiklopi njegovi pomagaci.Njegova je zena drazesna Harita (bozica ljupkosti) ili sama Afrodita bozica ljubavi.

....bog vatre,metalurgije i umjetnosti,bio je sin Zeusa i Here.Njegova radionica nalazila se na Lemnu,ali i gdje god su postojali vulkani i vatra. Njegova ramena i ruke bile su veoma snazne,dok su mu noge bile slabe. Hefes je bio i hrom i o tome keko se povrijedio postoje dve verzije: po prvoj, prilikom jedne svadje izmeðu Zeusa i Here, posto je Hefes, sudjelujuci u raspravi drzao stranu svoje majke, Zeus se naljutio, zgrabio ga za nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefes je pao na otok Lemno gdje su ga stanovnici odnjegovali, ali je ostao hrom. Po drugoj verziji, Hefes se rodio hrom, Hera je odluèila, stideæi ga se, da prikrije njegovo roðenje, pa ga bacila sa Olimpa. Hefes je pao u ocean odakle su ga izvadile Tetida i Eurinoma. Kasnije je poslao majci, da bi joj se osvetio zlatno prijetsolje koje je sam napravio. Meðutim, samo što je Hera sjela na prijestolje,nasla se vezana i samo ju je Hefes mogao osloboditi. Hefes je vracen na Olimp a Zeus mu je u zelji da se iskupi dao Afroditu za zenu.

[Sarmica]

HESTIJA, boginja porodičnog mira

Ova boginja je bila olicenje porodičnog doma.Prvorodjena kcerka Krona i Ree, zatrazila je od svog brata Zeusa da zauvijek ostane djevica, iako su je Posejdon i Apolon trazili za suprugu. Njen smireni zivot i stabilan polozaj u kuæi na Olimpu, razlog je, što se ne spominje ni u kakvom dogadjaju, za razliku od ostalih bogova, a njeno prisustvo je mnogo znacajnije u svijetu maste.

[Sarmica]

Demetra (Majka Zemlja),kci Krona i Reje,u neku je ruku podmladjena Geja,koja se ipak postovala kao posebna bozica.Ljudi je slave kao prijatnu bozicu koja daje napredak cvijecu,bilju i poljskim plodovima,kao zacetnicu poljoprivrede i time takodje uredjena zivota,gradjanskih zakona i obicaja.

DEMETRA (DEMETER),bozica zitnih polja

Demetra je bila bozica plodnosti,majka zastitnica polja,koja je stitila sve obradjene povrsine,a pogotovo zitnih polja.Pored toga smatra se i boginjom koja je sudjelovala u stvaranju svijeta, pa sve sto na zemlji zivi,cvjeta i donosi plod,svoje postojanje duguje Demetri i njenoj brizljivosti.Demetra je bila veoma privrzena svojoj kcerki Persefoni,koju je dobila sa Zeusom,i za koju je bila jako vezana.Persefona je sretno rasla pored majke i ostalih bozica,sve dok se u nju nije zaljubio Had,koji ju je oteo.Demetra je,cim je saznala za nestanak voljene kceri,krenula u potragu za njom.Kada joj je Helie otkrio istinu,bozica se toliko naljutila da je napustila Olimp,zapostavila sve svoje duznosti,i prerusivsi se u staricu,otisla u službu kod Keleje.Za to vrijeme,zemlja je ostala neobradjena,poljoprivreda unazadjena,nista iz zemlje nije izniklo,niti dinosilo plodove.Vidjevsi sve to,Zeus je naredio Hadu da Demetri vrati Persefonu.Had je pristao da svoju zenu dovede u Gornji svijet,i vrati je majci,ali je prije toga lukavstvom natjerao da pojede zrno sipka.To jedno zrno,bilo je dovoljno,da Persefonu veze za Podzemni svijet.Sklopljen je sporazum sa Hadomersefona je osam mjeseci godisnje provodila sa majkom, a ostala cetiri sa Hadom.

[Sarmica]

Kako je Atena dobila ime

Mora se na pocetku reci da Atenjani, u vrijeme kada ih je zadesila iznenadna sreca, uopce jos nisu bili Atenjani nego, valjda, Kekropljani ili tako nekako. Grad koji se danas zove Atena zvao se, prema legendi, Kekropija, jer ga je sagradio Kekrop, polucovjek-polubog, poznat jos i po tome sto je imao zmajev rep.
Dodje tako Kekrop jednog dana na planinu Olimp, sjediste bogova, da se pozali najmocnijem, vrhovnom bogu, Zeusu, kako je htio da svom novo sagradjenom gradu potrazi zastitnika medju bogovima, ali su se bogovi oko toga posvadjali. Najzesca svadja izbila je izmedju Atene, bozice mudrosti i ratnickih vjestina i Posejdona, boga morskih voda. E, sad se Zeus duboko zamisli i smisli da je najbolje da Kekropu prepusti da sam izabere. Kekrop, kao mudar vladar, predlozi slijedece: neka svaki kandidat za zastitnika njegovog lijepog grada iznese darove, pa ce onom ciji dar gradu i zemlji bude korisniji, pripasti cast da grad bude nazvan njegovim imenom. I Posejdon i Atena su ovo odusevljeno prihvatili jer je, naravno, svatko od njih bio ubijedjen da ce bas njegov dar biti taj koji ce Kekropa i njegove sugradjane oboriti s nogu. Atenjane je, kao što je bilo lako pogoditi, usrecila bozica Atena, i to tako sto im je poklonila jedno malo, kvrgavo drvce sivozelenog lisca. Drvce je, meðutim, pravilo lijepu hladovinu koja je postajala sve veca kako je ono raslo a, što je najvaznije, radjalo je male zelene plodove koji ne samo da su bili ukusni za jelo nego se iz njih moglo cijediti mirisno i hranljivo ulje. Atenjani su se, dakle, opredijelili za naizgled skroman, ali zato veoma praktican poklon, mada ih je Posejdonov dar u prvi mah mnogo vise odusevio. Posejdon je udarcem trozupca o stijenu uèinio da iz nje potekne voda. Atenjani su, onako ozednjeli pod Suncem, okusili prve gutljaje i shvatili da je voda-SLANA.

[Sarmica]

HADOVA RACUNICA/ nastanak godisnjih doba

HAD bio gospodar mracnog podzemnog svijeta, carstva mrtvih. No, kako ni bogovi nisu od kamena, Hadu se, eto, desilo da se zaljubi. Izabranica njegovog srca bila je prelijepa Persefona, kcerka bozice Demetre,zastitnice bilja i zemljoradnje. HAD, naravno, nije bio vican udvaranju pa je Persefonu naprosto oteo i odveo je sa sobom u podzemni svijet.

Demetra,i zbezumljena od boli i brige, dugo je lutala trazeci svoju kcerku, a kada je saznala da je oteta, toliko se naljutila da je Zemlju kaznila strasnom kaznom: sve biljke su prestale da rastu i radjaju plodove, tako je zaprijetila sveopcta glad i smrt. Onda je mocni Zeus naredio Hadu da Persefonu vrati majci. Had je medjutim, toliko volio svoju zenu da niposto nije htio da se rastane od nje, ali o Zeusovo naredjenje ni on se nije smio oglusiti. I onda je smislio rjesenje kojim su, donekle, bili zadovoljni svi: i on, i Persefona, i Demetra. Posto sa Zeusom nije bilo sale, HAD je morao poslusati i Persefonu vrati majci. Ipak, posto ni sam nije htio ostati bez nje, posluzio se malim trikom: dao joj je da pojede jedan plod sipka, za koji se vjerovalo da strahovito pojacava ljubav zene prema muzu i poslao je natrag, u gornji svijet. I Persefona i njena majka Demetra bile su presretne, a na Zemlji je sve ponovo ozivjelo: biljke su listale, cvjetale, rasle i davale plodove, a zivot je nastavio da tece kao i ranije. Ipak, poslije nekog vremena, Persefona je pocela tugovati za mužem koga je, eto, ostavila samog i tuznog u mracnom i hladnom carstvu mrtvih. Konacno, rekla je majci da joj Had strasno nedostaje i da ce otici kod njega na neko vrijeme, pa ce se opet vratiti njoj.Tako je i bilo. Otada je Persefona stalno isla tamo-amo, a stari Grci su vjerovali da se upravo zbog toga smijenjuju godisnja doba: proljece, ljeto i rana jesen kada sve raste, buja, cvjeta i daje plodove, i kasna jesen i zima, kada sve na zemlji zamire, ali su Had i Persefona u podzemnom svijetu sigurno sretni.

[Sarmica]

PANDORINA KUTIJA

Kako je Zeus kaznio ljudski rod

Zeus,vrhovni gospodar cijelog svijeta, nije bio taj koji je stvorio ljude.Tvorac ljudskog roda bio je Prometej, moæni Titan koji je Zeusu u nevolji pomogao da zagospodari svijetom. Zato se Zeus, i pored svoje moæi, pomalo plašio i Prometeja i ljudi. Zeus je tek toliko da se zna ko je gazda kaznio ljudski rod jednim strasnim lukavstvom.

Najprije je svom sinu Hefestu, majstoru svih zanata, naredio da nacini djevojku ljepsu od svih. Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da djevojku obdare svim darovima.Tako joj je Hera udahnula zelju za sretnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit, Ateni, koja je imala udjela u Prometejevom stvaranju covjeka, cijela ta Zevsova namjera nije bila bas sasvim po volji pa je djevojci, umjesto mudrosti, usadila lukavost i mrznju; Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom, darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju; najzad, Afrodita, bozica ljubavi, obdarila je djevojku zavodljivoscu i neodoljivom privlacnoscu.

Posto su je bogovi tako bogato darovali, Zeus joj dade ime Pandora ("obdarena svim darovima") i, kao svoj poklon, dade joj cvrsto zatvorenu kutiju od srebra i zlata pa reèe: "Pazi dobro, ne otvaraj je dok ne doðeš meðu ljude!" Pod cvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije nalazilo se sve najstrasnije što se moze zamisliti: bolesti, poplave, suše, pozari, zemljotresi, glad i neimastina, mrznja i zavist medju ljudima, bol, tuga i jad. Pandora to, doduse, nije znala, ali je ipak sprovela u djelo strasnu Zeusovu namjeru.

Kad joj je dao kutiju ,Zeus ju je poslao medju ljude i to pravo u zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju. I, kako rece pjesnik, za minutu ili nesto vise, njih se dvoje ludo zaljubise...pa vec koliko sutradan napravise veliku svadbu. Poslije vjenèanja,meðu poklonima ugleda Pandora svoju vec skoro zaboravljenu kutiju. Rece muzu da je kutiju dobila od Zeusa i predlozi mu da zajedno pogledaju sto je unutra, ali je Epimetej zelio da ipak sacekaju njegovog brata. Posto Prometej nikako nije dolazio, radoznalost nadvlada Pandoru, te ona sama otvori tajanstvenu kutiju.

Vidjevsi kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom se brzinom sire medju ljudima, Pandora se silno uplasi i zalupi poklopac! Time je, nazalost, ucinila i vise nego sto je Zeus zamislio. On je, naime, na samo dno kutije stavio NADU, da ljude utjesi kad im bude najteze! Pogodjeni silnim nevoljama, a bez tracka nade (koja je ostala cvrsto zatvorena pod poklopcem Pandorine kutije), ljudi su bili potpuno bespomocni i ponovo prepusteni na milost i nemilost Zeusu i drugim olimpskim bogovima. "A to je upravo ono što sam i htio!" mislio je zadovoljno Zeus,gledajuci kako se prema Olimpu uzdize dim sa mnogobrojnih zrtvenika koje su ljudi palili da umilostive mocne gospodare-Bogove

[Sarmica]

MIT O SIZIFU

Najtezi posao na svijetu

Kao sto je veæ poznato Zeus nije volio da mu se bilo tko suprotstavlja-ni bogovi a jos manje ljudi. Onaj koji je to najvise osjetio na svojoj kozi bio je Sizif, lukavi gospodar grada Korinta. Ono sto Zeus nikako nije mogao da mu oprosti bilo je to sto se, jednom za njega naroèito nezgodnom prilikom, Sizif pokazao kao prava tuzibaba: kada je Zeus oteo Eginu, kcerku rijecnog boga Azopa, Sizif je smjesta otrcao i tuzio ga njenom ocu. Zeus mu je odmah poslao Tanatosa, boga smrti, da ga vodi u podzemni svijet. Sizif je naredio svojoj zeni da ne prinosi posmrtnu zrtvu za njega. Kad su se bogovi zbog toga naljutili, Sizif ih je ubijedio da ga posalju da opomene zenu na red. Ali kad je stigao kuci vise nije htio da se vrati pa su bogovi po njega opet poslali boga Tantosa. Zeus ga je zbog toga kaznio strasnom kaznom: morao je da gura veliki kamen uz brdo i taman kad bi se priblizio vrhu kamen bi se skotrljao u podnozje. Sizif ga je morao opet gurati uz brdo i tako stalno iznova za vjecna vremena. Otuda se za posao koji je mukotrpan i tezak, a ne daje nikakve rezultate kaze SIZIFOV POSAO.

[Sarmica]

ORFEJ i EURIDIKA

Najtuznija ljubavna prica

Orfej je bio najveci pjevac na cijelom svijetu. Svirao je na liri, instrumentu koji mu je darovao bog Apolon. Kad bi on pjevao i svirao svi bi dolazili da ga slusaju: i ptice, i ribe, i zvijeri iz sume. Orfej je zivio sretno, u velikoj ljubavi sa svojom zenom Euridikom. Ali, jednoga dana Euridiku ujede zmija i ona umre.

U velikom bolu Orfej je pjevao tako tuzno da je cijela priroda tugovala s njim.Tada se Orfej upustio u strasan pothvat: sisao je u podzemni svijet i tamo, pred bogom Hadom i njegovom zenom Persefonom, zasvirao i zapjevao o svojoj ljubavi prema Euridiki i bolu zbog njene smrti. Njegova pjesma je bila tako tuzna da su i sjeni mrtvih zaplakali, a bogovi su se smilovali i dozvolili mu da povede Euridiku u gornji svijet. Postojao je samo jedan uvjet: uspjet ce izvesti Euridiku samo ako se nijednom ne osvrne a ako to ucini Euridika ce zauvijek ostati u podzemnom svijetu.

Orfej je sretan krenuo ka izlazu iz carstva mrtvih. Oko njega je bila tama i grobna tisina. U silnoj zelji da vidi ide li Euridika za njim Orfej je zaboravio na upozorenje bogova i osvrnuo se. Euridika je u tom trenutku nestala zauvijek u beskrajnoj tami podzemnog svijeta.

[Sarmica]

TANTALOVE MUKE

"Tantalovim mukama" nazivamo najteže moguće patnje na koje čovek može biti osuđen. Izraz potiče iz grčke mitologije i odnosi se na sudbinu Tantala, razmaženog sina ljubimca vrhovnog boga Zevsa. On je, naime, na surov način kaznio svog sina koji je prezreo očevu ljubav i sve bogove.

Tantal je bio bogat i moćan kralj grada Sipila u Lidiji na maloazijskoj obali Egejskog mora. Zahvaljujući naporima oca da ga zaštiti od svake nevolje, živeo je u stalnoj sreći i bogatstvu i nije poznavao nijednu brigu ovoga sveta. Razmaženi kralj, koji je često uživao sa besmrtnim bogovima u najlepšim gozbama na Olimpu, počeo je sebe da smatra nadčovekom, a zatim i ravnim svom ocu Zevsu. Postao je obestan, ohol, uobražen i sujetan - odavao je tajne bogova koje bio čuo na Olimpu i krišom donosio i delio prijateljima ambroziju i nektar, božanske hranu i piće koji čine smrtnike besmrtnima. Iako ga je Zevs opominjao, Tantal nije shvatao očeve pretnje ozbiljno, pa je postao još drskiji. Ubio je svog sina Peloposa, ne bi li proverio da li će bogovi otkriti da je za trpezom posluženo ljudsko meso. Bogovi su Peloposa ponovo oživeli, ali je ovaj postupak Zevs smatrao dovoljnim da svog sina surovo kazni. Zevs je Tantala osudio na trostruke muke - da večno bude u samrtnom strahu, večno gladan i večno žedan. Bacio ga je u Had, podzemni svet, i osudio ga da stoji u bistroj vodi do vrata koja bi se povlačila kada bi pokušao da je pije, a da mu nad glavom vise grane pune najlepših plodova voća koje bi se podizale kada bi on pokušao da ih ubere.

[Sarmica]

Giganti

(Grč. Gigantes, lat. Gigantes - nakazni dugokosi divovi, sinovi boginje zemlje Geje, rođeni iz kapljica krvi boga Urana)
Budući da su bili potomci bogova starijih od olimpskih i budući da su bili neizmerno jaki, nisu priznavali vlast najvišeg boga Zevsa, iako je za svet bila bolja njegova nego Kronova vlast. Boginja zemlje Geja, koja nije mogla da oprosti Zevsu što je svrgnuo njenog sina Krona s prestola, nagovorila je gigante na pobunu. Njih nije trebalo posebno nagovarati, a kad su od Geje dobili čarobnu biljku koja ih je činila neranjivima od oružja bogova, digli su se iz rodne Palene (na poluostrvu Halkidikiju) i napali Olimp. Rasplamsala se žestoka borba i bogovi su se našli u škripcu. Najviši bog Zevs obratio se za pomoć ljudima: poslao je boginju Atenu da dovede njegovog ovozemaljskog sina Herkula. Kad je Geja za to doznala, nastojala je da svojim sinovima nabavi biljku koja bi ih štitila i od oružja ljudi, ali nije uspela da je pronađe, jer je Zevs zabranio bogu sunca Heliosu, pa čak i boginji meseca Seleni, da na svet prospu svoje svetlo, a sam je lično počupao i uništio svaku takvu biljku. Herkulov dolazak zapečatio je sudbinu giganata. Međutim oni se nisu predavali i, umesto da mole za milost, izabrali su smrt u borbi. Prvi je poginuo Alkionej, najjači gigant. Herkul ga je ranio otrovnom strelom, a zatim u dvoboju izbacio preko granice Palene, jer je znao da je u rodnoj zemlji Alkionej besmrtan. Herkulov uspeh je dao bogovima novu snagu. Hefest je na giganta Klitija bacio planinu užarenog gvožđa, a Atena na ošamućenog Enkelada ostrvo Siciliju; Posejdon je komadom zemlje koji je otrgnuo od ostrva Kosa oborio u more giganta Polibota i tako je nastalo ostrvo Nisir. Ostale gigante Zevs je s Olimpa oborio munjama, a zatim ih je Herkul ošamućene pobio.

[Sarmica]

Greje

(Grč. Graiai, lat. Graiae - kćeri morskog boga Forkija i njegove žene Kete)
Bilo ih je tri i zvale su se Pefreda, Enija i Dina. Živele su na dalekom zapadu blizu staništa boginje noći Nikte. Rodile su se već stare i sede i sve tri zajedno imale su samo jedno oko i jedan zub. Kad je jedna od njih nosila to njihovo jedino zajedničko oko, morala je da vodi druge dve jer su tada bile slepe, a kad je jedna od njih imala zub, druge dve nisu mogle da jedu pa su gladovale. Za to oko i za taj zub uvek su se svađale i zagorčavala jedna drugoj već dovoljno neveseo život. Njihove sestre bile su nakazne Gorgone, a brat im je bio zmaj Ladon, koji je čuvao stablo sa zlatnim jabukama u vrtu Hesperida. Sa Grejama se susreo i Persej kada je krenuo da ubije Gorgonu Meduzu. On je čekao trenutak kada su oko predavale jedna drugoj, kad nijedna nije videla, oduzeo im ga i, zapretivši da ga neće vratiti, prisilio ih da mu pokažu put do Gorgona.

[Sarmica]

Grifon

(Grč. Gryps, lat. Griphus - mitsko čudovište, nastao od lava i orla)
U Grčku a otuda u Rim, grifoni su dospeli sa Istoka, gde su nastali mnogo pre "klasičnog starog veka", kao vrsta fantastičnih bića kojima su tamošnji narodi nastanili svet svoje fantazije. Najstarija od tih stvorenja poznata su nam iz Egipta. To su u najčešće kombinacije lava i ptice i lava i čoveka, od kojih je najpoznatija Sfinga. Iz Mesopotamije dolazi mešanac lava ili bika i čoveka, i lava i ptice grabljivice, škorpiona i čoveka, raznih zmajeva i sl. Najpoznatiji njihovi predstavnici bili su siruši ("vavilonski zmajevi") i kerubini, krilati bikovi-stražari s ljudskom glavom. Kako su se od tih bića razvili grifoni, nije pouzdano utvrđeno. Može se reći da je u Egiptu prevladao tzv. ptičji tip, a u Mesopotamiji i Persiji lavlji tip. Na grčkom tlu se susrećemo s grifonima najpre na umetničkim predmetima sa Krita (iz 17-16. veka p.n.e.) a zatim iz Sparte (8-7. vek p.n.e.)
Ta bića se u književnosti prvi put pominju kod Hesioda, ali taj podatak potiče od starovekovnog komentatora njegovog dela. Prvi ih u prvoj polovini 5. veka p.n.e. spominje Herodot. Piše da su to čudovišta s lavljim telom, orlovskim krilima i kandžama, koja žive negde daleko na severu Azije, čuvajući tamo od jednookih Arismapana bogata ležišta zlata. Eshil ih naziva "Zevsovim psima s ptičjim kljunom koji ne laju". Kasniji autori su doznali nešto više o njima. Grifoni su, navodno, bili jači od bilo koje druge životinje, sa izuzetkom lava i slona. Čovek je mogao da ih se domogne samo neposredno što su se izlegli, a živeli su u Indiji ili Baktriji. U Indiji su progonili kopače zlata, ali ne zbog zlata, već zbog straha za svoju mladunčad. U Baktriji su kandžama sami grebali i iskapali zlato i od njega gradili svoja gnezda, a ljudi su u svojoj pohlepi za zlatom skupljali otpatke od njihovih gnezda. Grifoni nisu došli u neposredan dodir sa junacima grčkih mitova. Od bogova je vezu s njim, još uvek nejasnu, imao jedino bog Apolon.

[Sarmica]

Had, grčki bog podzemnog sveta bio je sin Titana Hronusa i Ree. On ima tri starije sestre, Hestiju, Demetru i Heru i dva mlađa brata, Posejdona i Zevsa.

Zevs, koji nije bio pojeden od strane svog oca, naterao je Hronusa da povrati svoju decu, odnosno Zevsovu braću i sestre. Braća i sestre su se udružili u ratu protiv Titana. Zevs, Posejdon i Had su dobili oružje od tri Kiklopa, koji su im pomagali u toku rata. Zevs je dobio munju, Posejdon trozubac, a Had štit koji ga čini nevidljivim. Tokom noći, pre prve bitke, Had ,koristeći svoj štit, ušunjao se među Titane i uništio im oružje. Rat je trajao deset godina i završio se pobedom mlađih bogova. Nakon pobede, braća su podelila zemlju na tri dela i svak je vladao u svom. Zevs je bog neba, Posejdon je bog mora, a Had je dobio podzemni svet, nevidljiv svet u koji idu duše mrtvih.

Smrtnici su Hada najmanje voleli od svih bogova. On je zabranio da iko napušta njegov region i veoma je bio ljut kada bi se to desilo. Had je bio okrutan i nemilostiv, svirep u ratu, ali bio je pravedan i nije bio zao bog. Bio je morbidnog karaktera i zato nije bio omiljen među bogovima, a kako je upravljao podzemnim svetom, većina smrtnika ga je mešela sa smrću i bojala ga se. To je greška jer smrt donosi Tanatos, a ne Had.

Kada su se smrtnici molili Hadu, oni su čelom i rukama dodirivali zemlju da bi bili sigurni da ih je čuo. Žrtvovane su mu crne životinje, na primer crna ovca, a među današnjim analitičarima antike postoji ubeđenje da su mu žrtvovani i ljudi. Krv žrtve bi se sipala u duboku jamu da bi ona stigla do njega, a onaj koji bi tu krv sipao morao je da okrene glavu na drugu stranu. Festival, koji se svakih sto godina držao u njegovu čast, zvao se Svetovne igre.

Njegovo oružje bila je dvokraka viljuška, kojom je on uništavao sve što bi mu se našlo na putu ili što nije voleo. Pored ovoga, posedovao je i štap sa kojim je mogao da prebaci duhove mrtvih u svet živih. Had se vozio tamnim kočijama koje su vukli crni konji. Had je dozvolio da posete njega i podzemni svet i da se vrate u svet živih Heraklu, Orfeju, Tezeju, Eneju i Odiseju. Nikome od njih nije bilo prijatno u mračnom carstvu. O strahoti tog sveta govori i Ahil, kada se obraća Odiseju koga je sreo u podzemnom svetu.

[Sarmica]

Podzemni svet

Podzemni svet se sastoji iz nekoliko delova od kojih su najveći Tartar (nešto kao hrišćanski pakao) i Jelisejska polja (hrišćanski raj). Ova podela se ne može posmatrati kao striktna jer Grci nisu mnogo mislili o životu posle smrti, pa tako se nisu mnogo udubljivali u pitanje na kojem mestu će živeti u podzemnom svetu. U podzemnom svetu se nalaze i Bašte Hesperida, koje se često indentifikuju sa Ostrvima blagoslovenih iz irske mitologije.

Pokojnici ulaze u podzemni svet prelazeći reku Aheront. Preko reke ih prevozi Haron, koji čuva obol - mali novčić koji omogućuje prolaz. Novčić stavljaju ispod jezika pokojnika njegovi rođaci ili prijatelji i kada on dođe u podzemni svet, on taj novčić daje Heronu. Zato siromašni i oni bez prijatelja ostaju zauvek na obali jer nemaju novčić za prevoz. Drugu stranu obale čuva Kerber, troglavi pas-zver. Kada prođu pored njega, dušama mrtvih se sudi i na taj način određuje kako će i gde boraviti u podzemnom svetu. Pored Aheronta (reke tuge), postoji još nekoliko reka u Hadu: Hoktus (reka jadikovanja), Felegton (reka vatre), Leta (reka zaborava), Stiks (reka mržnje) i Eridan (hladna, ledena reka). Stiks je granica između gornjeg i donjeg sveta.

Prvi deo Hada sadrži polja Asphodel, gde senke heroja lutaju utučeno među manjim dušama, koje pište oko njih kao šišmiši. Samo prolivanje krvi njima u čast može da vrati kod njih osećaje koje ima živ čovek (kao vampiri u drugim mitologijama). Iza polja se nalazi Ereb, tama i užas Hada. Tu se nalaze dve bare. Jedna bara potiče od reke Lete i obične duše u toj bari plutaju da bi im se izbrisalo sve sećanje. Druga bara je bara Mnemozine i duše iz ove bare piju vodu. U dvorištu ispred Hadove palate sede tri sudije: Minos, Radamant i Jak. Tu se sudi dušama mrtvih i one se vraćaju u polja Asphodel ako nisu ni mnogo dobre, ni mnogo zle, šalju u Tartar ako duše pripadaju bezbožnicima i zlim ljudima ili odlaze u Jelisejska polja ako su heroji ili blagosloveni.

[Sarmica]

Persefona

Persefona je kći najvišeg boga Zevs-a i boginje Demetra-e, žena boga podzemnog svijeta Had-a.

U tom carstvu podzemnog svijeta imala je isti položaj kao Hera na Olimp-u. Bila je Hadova suvladarka nad dušama mrtvih i bogovima podzemnog svijeta. Bila je neumoljiva i nemilosrdna kao i sam Had. Nije voljela ni bogove ni ljude, za i obratno.

Persefona je postala Hadova žena protiv svoje volje. Živjela je u društvu nimfi na nisajskim livadama, provodila vrijeme u plesu i pjevanju, brala cvijeće i zabavljala se sličnim djevojačkim zabavama. Kad je jednom u šetnji ubrala narcis, cvijet smrti, otvorila se pod njom zemlja i iz dubina je izašao bog Had. Za čas ju je savladao i doslovno je s njom proprao u zemlju.

Persefona je samo da krikne, ali majka Demetra, koja je odmah dotrčala, nije našla ni traga od nje. Dugo je tražila svoju kćerku, sve dok joj bog Helij nije ispričao šta se desilo. Onda je Demetra otišla na Olimp i zatražila pomoć od Zevsa. Zevs je poslao glasnika Hermes-a u podzemni svijet da vrati kćerku natrag. Ali, bilo je prekasno: Had se u međuvremenu oženio s Persefonom i dao joj je da pojede jezgro nar-a koji je bio simbol braka (kad bi neko nešto u podzemlju pojeo, nije se više mogao vratiti na gornji svijet).

Nakon dugog pregovaranja Zevs je postigao kompromis: Demetra je pristala da njena kći ostane Hadova žena i da sa njim živi trećinu godine u podzemnom svijetu, a Had se obavezao da će je puštati da dvije trećine godine provede na gornjem svijetu i tamo živi s majkom.

Od tada Persefona dolazi na zemlju u proljeće, a Demetra, radosna zbog njenog povratka, daje rastinju snagu plodnosti kako bi je vijela priroda pozdravila zelenilom i cvijećem. Kad se krajem jeseni Persefona vraća u carstvo mrtvih, cijela priroda, a s njom i Demetra, tuguje i oblači se u žalosnu odeću.
U grčkoj mitologiji Posejdon je bog mora, zemljotresa i konja. Rimljani su imali inspiraciju iz grčke mitologije pa su u svojoj rimskoj mitologiji izmislili boga mora Neptuna, a u etrurćanskoj Netuns. Posejdon je sin Hronosa i Reje. Kao i ostala braća i sestre i Posejdona progutaše njegov otac.

[Sarmica]

Posejdon

Međutim njega i sve ostale oslobodio je Zevs, najmlađi sin Hronosa. Zevs je tada zbacio sa vlasti svoga oca i preuzeo vlast. Pošto je zemlja bila velika, on ju je podelio na tri dela. Posejdonu je dao more, Hadu podzemni svet, a za sebe je zadržao zemlju i nebo. Kada je bio dobre volje Posejdon bi stvarao stvarao nova ostrva i more bi bilo mirno, a kada je bio loše volje uz pomoć svog trozubca podsticao je zemljotrese, potapanje brodova i davljenja. Živeo je u palati na dnu mora koja je napravljena od korala i dijamanata. Imao je mnogo dece sa mnogo žena, kako sa boginjama tako i sa smrtnim ženama. Neka od njegove dece su Triton od Amfitrite, Polifem od Toose, Antej od Gee, Orion od Eurijale, Pelija i Nelej od Tire, Pegas i Hrisaor od Meduse, Atlant od Klito i mnogi drugi. Pošto je okruživao zemlju, a samim tim i uticao na nju, poznat je i po imenima Kosmozostis, Kosmosistis, Mesopontios, Pelagios, Pontokrator i mnogim drugim.

Borio se sa Atinom oko toga čiji je grad Atina... Pošto je izgubio, naljutio se i Atinjanima podario slano more...
Geja (Gaja, Gea, ge; grč. Γῆ ili Γαῖα), "Zemlja", majka Urana (Neba), Giganata i Titana, začetnica svakog života na Zemlji. Prema Heziodovoj Teogoniji (ne kao u Bibliji, po kojoj ju je stvorio jedan Bog), posle KaosaŠablon:Newdsm, ona je sama od sebe postala.