Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
izvini..ja ne vidim tvoje ime u mom postu.....
i ne prozivam nikog....
to je moje mišljenje koje valjda mogu da iznesem...i bar ja tako funkcionišem...
ako ne smemo pisati ono što mislimo,onda ne treba ni otvarati ovako škakljive teme...
jer one to jesu....
JA nisam zatvarala vrata....al ne kažem da i drugi to treba tako da rade....
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
Ако неко жели да ми науди наћи ће начин шта год ја рекла.
ПА чак не морам ни да кажем нити да било шта учиним.
И како да имам искрен однос са неким ако прећуткујем.
Ако могу пред неким да се скинем, да поред некога спавам а прећуткујем, мерим шта ћу и како ћу... Ебеш такав однос.
А опет, с друге стране, живот ме је научио да би требало тако...
И тако сам ти ја сад слуђена начисто...
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
Baš naprotiv... jeste da potez možda deluje bezdušno, ali ne duže staze nije tako. U stvari, činiš nekome uslugu, preboleće u svakom slučaju... mučenje je ostaviti neku nadu, ili da povremeni sex bude zamena za ono čega više nema, ne umem tako da funkcionišem. Sve, ili ništa... ako je kraj, treba da bude definitivan. Ako pak nije, šta je ono čemu ostavljaš vrata otvorena? Skupljaš mrvice... pa kako misliš da bilo ko nastavi dalje, sa nekim drugim, ako postoji odnos koji je ostao nedorečen, sa nadom da će se možda nastaviti? Razumem prekide usled svađe... ali ako je raskid u pitanju, ne razumem čemu vraćanje...
Ali bar znaš da ti nisi ta koja mu je dala materijala da te povredi. Od loših ljudi se ne može pobeći, ali ne treba ni srljati ka njima.
Ako su odnosi tako bliski, ne treba prećutkivati mnogo... ali pre iskrenosti steći neko poverenje, što opet ne daje garanciju. Ja uvek ostavim nešto za sebe, prećutim da bih sebe, ili nekoga možda poštedela... i ne smatram to lažima, već nečim što je neophodno.
Ali pazi ovako... kako bi ovaj stav objasnila nekome sa kim si trenutno, recimo... a cimnete te neki od "nedovršenih" u tom nekom periodu? Ili, što je još bitnije... šta taj drugi ima ot toga što su vrata ostala odškrinuta, ako ti recimo u ovom trenutku ne možeš, ili nećeš da se posvetiš nikome drugom sem osobi sa kojim si?
Pa i to ostavljanje vrata ima neki rok trajanja... kontam da se vremenom nekako sama zatvore. Ako nije tako, onda sam stvarno zbunjena. Jer ovakvim stavom govoriš u prilog činjenici da bi da svakome ostaneš "nešto" i svaki od njih tebi "nešto"... što je odlika nesigurnosti, pre svega.
Ako se nešto završilo, to ne znači da je zaboravljeno, niti da će ikada biti... samo sahranjeno.
onog trenutka kad rascistim sama sa sobom tad rascistim i sa njim...i stavljam tacku.a ove tri tackice, koje jako cesto koristim ,stavljam onda kada znam da nisam sve sebi rastumacila,kad se streckam pri pogledu na display mobilnog u iscekivanju njegove poruke...jednostavno dok jos nesto njegovo treperi u meni,stavljam tri tacke...a u suprotnom sam vec rekla,jakoooooooo zalupim vratima i to nogom.posle mi dugo odzvanja to u glavi,ali to je tacka i kraj.
svaki od njih mi i znači nešto,jer da mi ne znači,ja bih bila osoba bez duše....ipak je na neki način bio deo moje prošlosti....
a prošlost mora biti sastavni deo života,nju ne možeš izbrisati gumicom....
i uvek pokušavam da ostavim u sećanju samo lepe stvari,jer od ružnih,kojih naravno mora biti,mi se samo stvaraju bore na čelu i postajem ozlojeđena,a ja to ne želim....
...život je suviše kratak i treba ga proživeti tako,da vas ne bi pekla rana zbog uzalud provedenih godina....