Нечиста крв - Борислав Станковић

[tamaram]

Problem "nečiste krvi" u romanu

Mnogi tumači Borinog djela, kada je riječ o romanu Nečista krv, smatraju da je u prvom planu sociološki aspekt romana i da je propadanje efendi Mitine porodice uslovljeno društveno-istorijskim trenutkom u kome on živi. Ima istine u tome, ali za Boru Stankovića u prvom planu je nešto drugo, dalekosežnije i dublje, mnogo bitnije za njega kao stvaraoca, a to je – biološko propadanje i opšta degeneracija koja je zahvatila porodicu, a što je uzrokovano biološkim, nasljednim faktorom, za čije je označavanje pisac uzeo metaforu nečista krv. Biološko propadanje, psihičke devijantnosti (izopačenja) prethode materijalnom, one ga čak uslovljavaju i ubrzavaju.
Sam pojam nečista krv otkriva se u dosta složeniom značenju: podrazumijeva različite vidove svoga ispoljavanja. Postoji čitav registar izvedenih pojavnosti ovog biološkog činioca, određujućeg za porodicu i sudbinu Borinih junaka.

[tamaram]

Oblici ispoljavanja nečiste krvi kod predaka:
1) predavanje izobilju i raskoši i udaljavanje od rada i bilo kakvih poslova;
2) uživanje u jelima, slatkišima i odevanju;
3) obraćanje pažnje na izgled (“da se viđaju lica bela, nežna, očuvana i negovana”), da se što više pred drugima istakne i naglasi svoja ljepota i strastvenost, naročito kada su u pitanju žene;
4) želja žena da budu zavodljive, bez obzira na pol i rod. Iz njihovog ponašanja je izbijao imperativ: “…moći svojom silnom lepotom sve ostale ženske iza sebe baciti, a sve muške po kući – ne gledajući ni rod, ni doba – osvojiti i zaludeti”.
5) vođenje razvratnog života na imanjima sa seljankama, Cigankama, lakim ženama, otpuštenim iz turskih harema; uživanje u bahanalijama;
6) jaki nagoni i strasti kada se gubi kontrola nad sobom (ponašanje Kavarole, Sofkina prababa zaljubljena u učitelja Nikolču i njegovo pjevanje, presjekla je žile u kupatilu; Sofkina tetka Naza tri puta bježala od kuće i tri puta se turčila);
7) bolesti (oduzetost, umobolnost, slabo zdravlje i neotpornost, kao što je i hadži Trifunov sin bio “bled, suv i tanak; više žensko no muško”).

[tamaram]

Kod Sofke se nečista krv iskazuje na sličan način, sa utiskom da je mnogo štošta naslijedila od svojih predaka. To su:
- naglašena čulnost koja dijeli biće na svjesni i nesvjesni dio, ističući u prvi plan ono njeno “dvogubo ja”;
- predavanje sanjarijama u kojima se iskazuje njeno erotizovano biće;
- potreba za dopadljivošću, divljenje drugih prema njoj i osvajanje (stoji na kapiji, pogledom i držanjem izaziva prolaznike);
- povlačenje u sebe i svoju samozaljubljenost – njena narcisoidnost;
- pohota ispoljena u susretu sa gluvonijemim Vankom, a na kraju romana sa gluvonijemim slugama;
- degeneracija izražena kod poroda: djeca su fizički slaba, psihički labilna, karakteriše ih podbulost, malikrvnost i bolesti.
Ali, u svemu ovome ima i nešto što je samo privid “nečiste krvi”, samo nalik na “nečistu krv”. Tu se u prvom redu misli na psihička “mutna” stanja i njena ponašanja u mladosti, koja su u tim godinama i normalna, kao što su sanjarenje o mladiću, čulnost, obuzetost ljubavlju, snaga erosa koja ispunjava biće. O svemu ovome moglo bi se razgovarati, utoliko više što dosta toga Sofka nosi kao plemenitost, obzir, samopožrtvovanje i stoicizam.

[kojica]

NEČISTA KRV

Roman "Nečista krv" nije lako tipološki odrediti. Prema načinu na koji je oblikovan svrstava se u
psihološke romane, po nosiocu svih zbivanja i preokreta spada u roman lika, po socio-društvenoj
pozadini života u kojoj se odvijaju individualne sudbine junaka pripisuje se tipovima socijalno-
društvenih romana, zbog porodičnog ambijenta u kome se događaji ostvaruju možemo reći da je i
porodični roman i zbog prepletanja odnosa među epskih, lirskih i dramskih elemenata, kao i proznog i
poetičkog, ličnog i kolektivnog, realnog i irealnog, može se imenovati i kao roman atmosfere.

Predmet romana je udaja ljepotice Sofke iz posrnulog hadžijskog roda za maloljetnog Tomču iz
seljačkog roda u usponu. Čitajući djelo zapažamo njegovu trodjelnu strukturu: prološki dio — prva tri
poglavlja, glavni dio — od četvrtog do dvadeset petog poglavlja i epiloški dio koji čine poslednjih devet
poglavlja.

[kojica]

Uvodni dio se sastoji od retrospektivnog pogleda na porodične pretke i epiloškog kao
osvrt na nezadrživi pad glavnog protagoniste sa slojem iz koga potiče. Podsjećanje je
počelo od najčuvenijeg pretka — hadži Trifuna, koji je uzdigao i kultivisao svoj gospodski
rod, a onda se sažeto prati sudbina nekoliko likova sa znacima psihofizičke degeneracije,
da bi se potom pogled koncentrisao na Sofkine roditelje, koji su imali nezavidnu sudbinu
da dožive društveno — ekonomski preokret u Vranju — oslobađanje od Turaka, ali i
gubljenje ugleda i bogatstva hadžijskog sloja. Usljed takvih okolnosti, Sofkin otac,
efendi-Mita bježi preko granice u Tursku, što će predodrediti i Sofkin tragičan krah.

U centralnom dijelu se otkrivaju glavni likovi romana, posebno lik Sofke. Radnja se
dešava hronološki: stasavanje Sofke u izuzetnu ličnost, dolazak glasnika od efendi-Mite,
dolazak budućeg svekra Marka, konačan povratak oca iz Turske, saopštenje Sofki da je
obećana za 12-togodišnjeg gazda-Markovog sina, pristanak Sofkin na udaju, prošnja,
kupanje u amamu, svadba kod gazde-Marka.

U završnom dijelu počinje uspostavljanje temporalne ravnoteže između sva tri segmenta
romana tako što dolazi do efektuiranja razrješenja, kako onih očekivanih tako i
nepredvidivih. Sva dešavanja propuštena su kroz opciju glavnog lika na taj način što svi
događaji prolaze kroz Sofkinu psihu i čula i određeni su njenim stavom i odnosom.

[kojica]

Prelomna tačka Sofkine sudbine je njena udaja. Riješivši da stoički podnese svoj zao
udes pogasila je sva svoja duhovna svijetla. Ljepota, njega, inteligencija, volja, snovi,
budućnost i sve te vrijednost pretvorili su se u pepelište života. Događaji vezani za
udaju, pojačali su njene podsvjesne slutnje i sve je više upćivali na životne znake
propasi i smrti. Zar ona pomisao o prodaji kuće, u kojoj je provela zanosni život snova,
nije bila samo obrnuta slika prodaje nje same. U sceni kada se odlučuje da iz tetkine
kuće ide na raspravu s ocem, Sofka prolazi kroz "mrak", "samoću", a onda je zastala
pred svojom kućom kao pokajničkom i vidjela: "i gore, i dolje, i svuda su gorjele svijeće,
kao da nikad nje nije ni bilo, kao da je ona umrla, odavno je sahranili i zaboravili, tako da
je u kući bilo sada mirno i osvjetljeno". U amamu dok čuje žamor, smijeh, zadirkivanje,
pjesmu ona iz dubine duše neutješno rida u njedrima babe Simke, oplakujući svoja
nadanja i snove, jer: "sjutra, poslije vjenčanja, sve prestaje". A prilikom povratka iz
amama njoj cijela kuća "kao da je zamirisala na nešto pokajničko, mrtvačko". Kada je
vode svatovi, pri prolasku kroz kapiju, sparušeno cvijeće je nenadno "zadahnu nekim
zagušljivim mirisom kao na tamjan svijeće". U susretu s crkvom u kojoj će se vjenčati,
ona joj je izgledala "hladna kao skamenjena", a unutra još ''mrtvija''. Pokušaj da prilikom
vjenčanog obreda, održi dječju ruku svoga muža, koja joj stalno klizi, očit je znak
promašenog puta na koji je krenula. Prekorijevala je sebe što nije učinila ono što je
trebalo da učini - da reaguje na očeve uvrede upućene Tomči i da se povrati u rod kad
je Tomča ustukao i pobjegao preko granice, ali uvidjela je da se time ne bi ništa
promjenilo, pa se zato konačno predala neumitnom dotrajavanju bez ropca.

Ono što čini snagu "Nečiste krvi" i radi čega će izvjesno djelovi toga romana ostati uvjek
jaki i uzbudljivi, to je ono, što čini uopšte snagu pripovjedačkog talenta Borisava
Stankovića; njegova jedinstvena dinamika, njegova strastvenost i njegova duboka
svjesnost unutrašnjih saznanja. Prema tome, ono, što vrijedi u ''Nečistoj krvi'', to su
pojedine scene, slike, emocije; to je ono, što savladava čistu kontemplaciju obiljem
snažnih utisaka, uzbudljivošću osjećanja, strastvenošću krvi...

Pripremila Jelena Roganović

[tamaram]

Tragicna sudbina lepotice Sofke ("Necista krv" - Borislav Stankovic )

Sofka je glavni lik, radnja romana se vrti oko nje i bazira na njen zivot - ona je srediste zbivanja. Neobicne,savrsene lepote, drskog pogleda jako je privlacila ali istovremeno i plasila muskarce. Biserno bele puti,zanosnih oblina, duge bujne crne kose;jednostavno plenila je svojom pojavom. Aristokratskog drzanja, odgojena tako da misli da je iznad svih, da joj ostale devojke nisu ni blizu. Kada bi onako izazovno setala dvoristem ili stajala na kapiji, prodorno je posmatrala muskarce ne krijuci pogled, obraza rumenih zbog vrele krvi koja je tekla njenim venama. Cesto je nocu razmisljala o svojoj necistoj krvi, sanjala bi cudne snove od kojih se budila oblivena znojem, tesko disuci. Odrasla je sa majkom, dok je otac za nju bio stranac, jer je retko dolazio. Efendi Mita je retko dolazio, ali je jako voleo svoju kcer Sofku. Njena majka se trudila da svojoj jedinici nadoknadi svu potrebnu ljubav ali i materijalne stvari koje cine svaku devojku srecnom: raskosne haljine, ukrase... Dakle, lagodan zivot, zaduzivanjem kod nekadasnjih seljaka. Tako Sofka nikada nije osetila ni saznala koliko je zapravo njena porodica osiromasila. Kao i svaka devojka, mastala je o svom buducem suprugu, o braku iz ljubavi. Za nju je bio veliki sok kada je otac odlucio da je uda za dvanaestogodisnjeg decaka Tomcu. Njeni snovi su se srusili u trenu, najpre je kategoricno odbijala, ali kasnije svesno pristaje da se zrtvuje radi materijalnog spasenja svoje porodice, iz ljubavi i postovanja prema ocu. Njen zivot uz Tomcu bio je u jednom periodu jako srecan, pun ljubavi. Medjutim, otac joj po drugi put u zivotu rusi snove i remeti harmoniju. Njen zivot od trena kada je Efendi Mita trazio ostatak novca od Tomce, krenuo silaznom putanjom u beskraj. Trpela je ponizenja i udarce, cesto bivala u potpunosti opijena da bi pobegla od stvarnosti. Predala se svojoj necistoj krvi, pozivala sluge u svoje odaje... Deca su joj se radjala degenericna, bleda i bolesna. Necista krv se prenela i na njeno potomstvo. Spas vise nije postojao, kao ni izlaz iz te bolne situacije.

Jedan mlad zivot je unisten. I pre pocetka Sofka je dozivela kraj. Dozivela je tezak slom i vise se nije oporavila, niti se trudila da joj bude bolje. Predala se, izgubila svu svoju lepotu, izgubila svetlo na kraju tunela. Nemilosrdno je unistena kao zena, kao majka, kao individua. Zaista tragicna sudbina!