Pakao - Dante Aligijeri

[Bisernica]

Izvor:

http://lektiregim.blog.hr/2008/01/16...ija-pakao.html



ŽIVOTOPIS:
Dante Alighieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. godine u Ravenni od malarične groznice.
Bio je političar, filozof, tvorac književnoga talijanskoga jezika i, prije svega, pjesnik.
Zbog političke je opredijeljenosti bio prognan iz rodnoga grada. U progonstvu provodi 20 godina.
Bio je zaljubljen u Firentinku Beatrice Portinari, koju je prvi puta vidio kao 9-godišnjak i nakon desetak se godina ponovno zaljubljuje u nju. Beatrice 1290. umire, a tjelesna ljubav prema njoj postaje duhovnom u njegovom najpoznatijem djelu ''Božanstvena komedija''.
Dante se 1295. oženio Gemmom Donati, s kojom je imao četvero djece.
Od 1318. živi u Ravenni.
Pisao je na talijanskom i latinskom jeziku.
Djela: na latinskom jeziku ''Gozba'' (nedovršena knjiga filozofskih rasprava) i ''O monarhiji'' (politički traktat) te na talijanskom jeziku ''Novi život'' (zbirka pjesama) i ''Božanstvena komedija'' (pisana je od 1307. do 1321.)

[Bisernica]

Tumačenje naslova

Zove se komedija jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako nazivalo pripovjedačko djelo u stihu napisano jednostavnim,
svima razumljivim izrazom koje započinje tužno, a završava sretno. Atribut božanstvena, kojim se htjela naglasiti uzvišenost
sadržaja, dodan je u jednom mletačkom izdanju iz 1555. godine, a dodao ga je Boccaccio.

Jezik

Djelo je pisano firentinskim narječjem, koje postaje temeljem talijanskog književnog jezika.

[Bisernica]

Struktura djela

Sastoji se od tri dijela: Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso).
Svaki dio ima 33 pjevanja, a ukupno ih je 100 jer je jedno pjevanje uvodno.
Dante se na početku nađe u mračnoj šumi, što je alegorija grješnoga života. Da bi se spasio od opasnih zvijeri koje su mu se ispriječile na putu, odluči slijediti Vergilija (rimski pjesnik koji vodi Dantea kroz pakao, a i sam se nalazi u paklu, u prvom krugu Limbu, gdje su nekršteni), koji je simbol razuma i Danteov uzor.
Kroz Raj ga provodi Beatrice, koja je simbol ljubavi, čistoće i Božje milosti. Sv. Bernard predstavlja lice Božje.
Čistilište predstavlja patnju s nadom; riječ je o planini - vertikala prema nebu. Obrnut je redoslijed grijeha u odnosu na Pakao.
Raj se sastoji od devet neba i Empireja, gdje stoluje Bog. Bog se objavljuje kao ljubav, svjetlost i radost.
Uvodno pjevanje započinje alegorijski: šuma je simbol duševne krize.

[Bisernica]

Simbolika brojeva

Dante poštuje srednjovjekovnu simboliku brojeva prema kojoj je 3 sveti broj, 4 zemaljski broj, a 7 broj savršenstva.

Staro - srednjovjekovno u djelu

Značajke koje djelo povezuju sa srednjim vijekom su oblik alegorijske vizije, razvrstavanje grješnika u skladu s religioznim poimanjem grijeha, srednjovjekovna simbolika brojeva.

Novo - renesansno u djelu

Narodni jezik kojim je pisano, kritičnost (osobito prema crkvenim dostojanstvenicima, što dokazuje da se čovjekov svjetonazor oslobađa od srednjovjekovnih stega).

[Bisernica]

Ljubav

U Dantea nailazimo na tri različite ljubavi:
1. najniža razina - fizička ljubav: niži stupanj tjelesne, zemaljske ljubavi
2. viša razina - duhovna ljubav: ljuba prema mrtvoj Beatrice
3. najviša razina - ljubav prema vlastitom duhu
Ljubav je za Dantea ''sila koja pokreće Sunce i ostale zvijezde''.

[Bisernica]

___PAKAO___

VRSTA DJELA: ep

MJESTO RADNJE: pakao
VRIJEME RADNJE: 14. st.

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: mrka, prijeka, tvrd, ljut
- personifikacija: ''Ovi im lice šarahu do krvi, gdje to beru meki gadni crvi...''

[Bisernica]

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

DANTE: Pjesnik koji putuje kroz Pakao gdje susreće duše grješnika. Njegova putovanja počinju 1300. g. na neodređenom mjestu naše zemlje,
u tamnoj šumi. Putovanje nastavlja kroz golem lijevak u podzemlju gdje se spušta kroz 9 krugova Pakla.

VERGILIJE: Dolazi iz Limba Danteu u pomoć. Rimski je pjesnik i Danteov književni uzor. Poslala ga je Beatrice, Danteova nesuđena ljubav.

[Bisernica]

KRATAK SADRŽAJ:

Tko uđe, nek se kani svake nade!
Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe pantera (koja predstavlja putenost, požudu), lav (koristoljublje) i vučica (lakomost). On krene natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana ''Vita nuova'' (''Novi život''). Vergilije vodi Dantea kroz Pakao i Čistilište u Raj.
Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše grješnika, a raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži, to su krugovi niži i uži.

U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne muče i jedina im je muka neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...

U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže grješnike. U tomkrugu Dante razgovara s Francescom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih, polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, raščetvoruje.

U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih vuk Pluton (nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.

Šesti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše. Oni su zakopani u otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem. Proriču Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu nalaze nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u Flegaton, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje. U trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče okolo. Čuvar je toga kruga Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i ljudskog lica koji je simbol prevare i čuvar toga kruga u kojem su varalice. U prvom su rovu svodnici i zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudske fekalije). U trećem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom se rouv nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopako. U petom su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim olovnim kabanicama. U sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče ruku svezanih straga progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se, poput feniksa, ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom su rovu sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod, Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone: Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica najpoznatijih izdajnika.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.

[Bisernica]

''Ta ti li si Vergilij, ono vrelo,
gdje rječitosti ključa rijeka prava?''
- odvratih pognuv zastiđeno čelo.

''Italiju će spasiti od zlih dana,
za koju pade djevica Kamila, Evrijal, Niz i Turn
od smrtnih rana.''

''O, Beatriče, prava Božja diko, pomozi onom, koji se istače nad mnoštvom, jer te ljubljaše toliko!''

[Bisernica]

Sadržaj:
Peto pjevanje
Ovo pjevanje spada u drugi krug pakla i u njemu se nalaze griješni ljubavnici. Oni su počinili grijeh jer su bili ljubavnici tj. uništili su život ljudi koji nisu bili krivi. Kazna za taj grijeh je da cijelo vrijeme puše oluja te oni nikada nemaju mira. Dante je duboko u paklu i nailazi na krugove koji su sve manji, a muke sve veće, jače i gore. U drugom krugu susrećemo Minosa, Didonu, Kleopatru, Parisa, Ahilu, Tristana, Semiramidu i ostale likove iz mitova i priča. Minos, mudar mitski kralj, je po Danteovom shvaćanju sudac na ulazu (“Tu Minos strašan, zubima režeć stoji na pragu ondje grijehe ispitiva, sudi i šalje, repom pravdu kroji.”). Dante susreće i Parisa i Tristana koji su zbog zabranjene ljubavi u ovom djelu pakla. Susreće i Didonu koja je tu zato jer je počinila samoubojstvo. To je i Kleopatra koja je bludom dušu izgubila. Mislim da kazna nije dovoljno oštra te da bi ona mogla biti puno bolnija i mukotrpnija. Od citata mi se dosta dopao dio od 121. do 130. gdje mučenici govore o mukama koje proživljavaju te više nemogu trpiti. Mislim da ova kazna nije baš tako jaka kako to Dante navodi već malo pretjeruje i ja bih u taj krug pakla stavio puno veću kaznu. Inače mi se ovo pjevanje dosta dopalo.

Šesto pjevanje
Ovo šesto pjevanje spada u treći krug pjevanja te taj krug spada u neumjerene. U njemu se nalaze proždrljivci koji su dospjeli u taj krug zbog grijeha kao što su oholost, škrtost i lakomost. Kazne su pravedne i oni polegnuti moraju doživljavati muke jer ih tuče kiša, snijeg i led. Uz to još se i tu nalazi Ceber - zvijer koja im dere kožu, raskidava ih i mučenici doživljavaju vrlo velike muke. Kazna je sigurno pravedna te im se sve vraća što su oni učinili drugim ljudima za vrijeme života. Drugi su ljudi bili mokri, bosi i gladni baš zbog proždrljivca koji nisu imali samilosti s nikim. Dante u ovom dijelu pakla susreće Ciacca koji mu objašnjava koje su duše u ovom dijelu pakla i koja im je kazna tj. koje muke proživljavaju. Dante ga na početku ne poznaje te mu govori: “Možda je,- rekoh, tvoja patnja kriva, da mi tvoj lik iz pamćenja izmače, te mnim, da nikad ne vidjeh živa. Al’ tko si ti, što ovdje, gdje se plače, sjediš, a takva kazna ti je dana? Gadnije nema, premda ima jače.” (od 43. do 48. stiha). Tu mu Ciacco odgovara i govori da je on iz njegovog grada te da ga je proždrljivost smutila te je tako dospio ovamo. Mislim da kazna svima bude jednaka ako je grijeh isti, no kazna se određuje prema grijehu . Možda su neke kazne malo prevelike pa bi ih trebalo ublažiti npr. da ih Ceber samo čuva, pa neka ih kiša, snijeg i led iscrpe do zadnje kapi krvi .

Jedanaesto pjevanje
U ovaj krug pakla Dante stavlja nekoliko vrsta griješnika (nasilnike): "Ubojice, tko se ranom sveti, tko pljačka, hara - svi ti dane traju u prvom kolu, svak u svojoj četi." (od 37. do 39. stiha), te "Svi oni, koji ruku dignu na se, igraju, putem rasipnosti krenu, pa gubeć radost plaču u sve glase (od 43 do 46. stiha). Ovdje Dante govori o ljudima koji se nalaze u tom djelu pakla i njihivim mukama. “Nasilje čini Bogu, tko mu cijenu u srcu ne da, poriče ga, psuje i prezre narav i dobrotu njenu; stog treći pojas vatren pečat kuješ", te se u ovaj dio pakla dospijeva zbog nasilja protiv bližnjih, vlastite osobe, vlastitog imutka, protiv Boga i zavodnici žena. Kazna im je takva da moraju živjeti u predjelu smrdljivih para. Dante u ovom djelu pakla ne susreće niti jednog svog suvremenika. Mislim da su kazne dobro odabrane i nisu preokrutne, a moramo imati na umu da što dublje mi idemo u pakao tako kazne moraju biti sve strože i veće. U svakom slučaju moraju biti kažnjeni svi oni koji su počinili nešto krivo te je tako i u stvarnom životu, svatko odgovara za sebe i tako si i sam određuje kaznu koju je zaslužio.

Dvadeset i sedmo pjevanje
U ovaj dio pakla Dante smješta himbene savjetnike. U ovaj dio pakla su dospjeli svi oni koji su lagali i varali te se njihove duše ovdje pretvaraju u plamen. Tu se nalaze Odisej, Diomed i Guido de Montefeltro. Mislim da je to pravedna kazna za one koji su drugima lagali i varali i cijeli život, i time ga i mnogim ljudima uništili. Dante susreće jednu goreću dušu kojoj on daje informacije za razliku od dosadašnjih slučajeva. To vidimo u ovim citatima: "Nađe l' se sad tek u tom carstvu tamnom iz onih slatkih latinskih krajeva, gdje bješe izvor mojem grijehu sramnom, kaž', da l' Romanjom ratna zublja sijeva, il' mir je, jer sam s brda kraj Urbina i sedla, otkud Tiber nam se slijeva. Ja sam još slušo nagnut vrh dubina, kad vođ me dirne dajući mi znati: Govori; to je jedan od Latina." (od 25. do 33. stiha). U ovom pjevanju Dante i duša raspravljaju o stanju u domovini i duša mu povjerava svoje grijehe i priznaje da se kaje. Nakon toga Dante i Vergilije odlaze a to vidimo u ovim stihovima: ”Kad onaj svrši svoju priču cijelu, otiđe plamen svojim oštrim rogom palcajuć i tekući u cvijelu i ja i moj vođa stupismo tad nogom uz greben dalje k vrhu drugog luka, pod kojim oni, što svijet vezan slogom razdvajaju sad plaćaju sred muka”. (od 130. do 136 stiha). Ovdje vidimo Danteov pogled na taj dio pakla te se on oprašta, i tu ja osjećam taj oprost koji Dante daje zadnjim pogledom.

Trideset i četvrto pjevanje
U prvom najdubljem dijelu pakla nalazi se Lucifer i on je “vođa” kako Dante to govori. U citatu: ”Ja digoh oči, misleć ko prije još Lucifera ondje ugledat, al’ vidjeh tek gdje noge strše dvije.” Vidimo da Dante ni sam nemože vjerovat kako je Lucifer velik te si ga je on zamišljao drugačije pa ga je to vrlo iznenadilo. Također opisuje tu “rupu” u kojoj se nalazi Lucifer npr. “Nas ne čekaše dvor pun sjaja skupa, već grdna spilja od prirode šuplja, sa škrtim svijetlom i dnom punim rupa“. To nas na neki način zastrašuje ali i podsjeća na neke crtane filmove u kojima možemo vidjeti takve spilje. Isto Dante govori o Brutu i Kasiju i Judi koji se nalaze u Luciferovim ustima te Dante govori o njihovim mukama :“U svakim ust’ma griješnika imade drobeć ga zubima ko trilca jaka, da trojici najednom bol zadade.” I njihove s muke najteže i najbolnije. Dante opisje njihove muke, patnje i prizore kaje je doživio. Nakon što su vidjeli najadublji dio pakla odnosno Lucifera, Dante i Vergilije kreću van iz pakla što su brže mogli i kada su izašli Dante govori: ” …dok ne vidjeh čuda, od lijepih stvari, što se nebom gnijezde, kroz okrugao otvor jedan, kuda iziđosmo, da ugledamo zvijezde”. Vidimo da je Dante sretan što je napokon izašao i da je sretan što je ponovo ugledao svijetlo dana, nebo i prirodu oko sebe. Mislim da je ovo najbolje pjevanje, barem se meni najviše svidjelo i to zbog toga što sad znam kako je Dante zamislio najdublji, najmučniji i zastrašujući dio pakla – dio u kojem nema kraja mukama.

Izvor - net

[signup]

kako pocinje deveti krug?
7