Pokazuje rezultate 1 do 11 od 11

Tema: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

  1. #1
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Pre nekoliko dana ,dok sam bila na Zlatiboru,sasvim slučajno šetajući kanalima na TV-u
    naiđem na reklamu za film koji će to veče biti prikazan , i razlog da ga pogledam je tema koju obrađuje - trgovina ljudima .

    Danas je Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima ,a Srbija je zemlja koja ima sve pogodnosti za ovu vrstu organizovanog kriminala,zemlja tranzita ,spona između istoka i zapada.Žrtve trgovine ljudima u Srbiji su uglavnom devojke koje se seksualno eksploatišu u domovini, za razliku od pre nekoliko godina kada su one bile primorane na bavljenje prostitucijom u inostranstvu. Povodom 18. oktobra, Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima, u nevladinoj organizacija „Astra“ kažu da je zabrinjavajuće to što je među žrtvama sve više maloletnica, devojčica koje su primorane na bavljenje prostitucijom, ali i dečaka koje trgovci radno eksploatišu ili ih teraju da prose i kradu.

    Kakve su posledice koje ovakva trauma ostavlja na žrtvu,porodicu žrtve,kako se društvo odnosi prema žrtvi i kakve su mogućnosti socijalizacije nakon izbavljenja
    iz ovog kruga bez izlaza ...sve su to pitanja koja se nameću pored priče o putevima i načinima kojima se trgovina odvija.
    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

  2. #2
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Film "Sestre" je predložak ovoj temi ,i ako imate vremena da odgledate film ,
    bit će vam jasnija slika o stvarima koje se dešavaju sa žrtvama trgovine ,ali
    istovremeno,moram reći onima koji nemaju dobar želudac,da neke delove filma
    mogu i da preskoče.
    S druge strane ,film je samo bleda slika ,u svakom svom segmentu ,u odnosu na ono
    što je faktičko stanje u realnom životu.



    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

  3. #3
    Registrovani Član
    ribizla avatar
    Status : ribizla je odsutan
    Registrovan : May 2011
    Pol:
    Poruke : 2,533
    Tekstova u blogu : 15

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    strashan je film
    jako potresan... ne znam sta bih komentarisala o njemu vise sem toga..
    istinita prica..
    zivimo u takvom svetu/okruzenju.
    I think that in human evolution it has never been as necessary to have this substance LSD...it is just a tool to turn us into what we are supposed to be space.

  4. #4

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Bio sam u bedaku danima nakon gledanja filma.. ali to je realnost..
    - Zašto nosiš taj glupavi zečji kostim?
    - A zašto ti nosiš taj ljudski kostim?

  5. #5
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Citiraj Prvobitno napisano od rizibizlica Vidi poruku
    strashan je film
    jako potresan... ne znam sta bih komentarisala o njemu vise sem toga..
    istinita prica..
    zivimo u takvom svetu/okruzenju.

    Film je samo primer kako može izgledati sudbina ljudi koji su predmet trgovine ,ali
    on nije suštinski tema ,ne film kao film ,već tema koju obrađuje.
    Trgovina ljudima je realnost ,a mogućnosti izbavljenja žrtava su na žalost još
    uvek na niskom procentu.
    Imate li neki primer iz svog okruženja ,ili neko iskustvo koje se može nazvati
    pokušajem obmanjivanja ? Koliko društvene mreže imaju udela u ovoj priči?!
    Kako i na koji način se zaštititi od ove pošasti ...u tom smislu je postavljena tema.
    O samom filmu se nema šta reći ,muka je gledati ....zamislite kakva je muka to živeti !
    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

  6. #6
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Da li ste nekada posmatrali talase na moru? Nasilje je kao morski talas. Vidite ga da dolazi, ne možete da mu se izmaknete.
    Nemate izbora - kada konačno dođe, hvata vas. Sve je van vaše kontrole, nalazite se u talasu, očajnički pokušavajući da se
    izbavite, ali talas ima svoj tok, svoj život. I onda se slomi - i nikada ne znate gde se slomio, gde se sada nalazite... To je bio
    moj život - sve što sam želela je makar neka mogućnost izbora - šansa da se izmaknem tom talasu. Da živim svoj život.
    Učinilo mi se da mi se šansa ukazala i - otišla sam...


    "Priča žene žrtve trgovine", radio- drama, Siobhan Cleary
    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

  7. #7
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Dok se ne razvije diskusija ,evo jedan izuzetno koncizan i dobro odrađen
    Priručnik zanovinare koji obuhvata sve segmente u procesu trgovine ljudima
    urađen od strane organizacije "Astra"


    http://www.osce.org/sr/serbia/36213
    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

  8. #8
    starosedelac
    DaDole avatar
    Status : DaDole je odsutan
    Registrovan : Jan 2011
    Pol:
    Lokacija : Tamo daleko
    Poruke : 42,133
    Tekstova u blogu : 2

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    U BiH je vršeno istraživanje u kom je identifikovano 150 žrtava trgovine ljudima.Intervjuisane su žrtve uz različitih dijelova BiH,a nijedna od njih-kada je bila vrbovana nije imala više od 16 godina starosti.
    Dvije žrtve su prije nego su bile prisiljene da pružaju seksualne usluge,bile silovane i zastrašene kako ne bi prijavile silovanje.
    Što se tiče profila žrtava,to su adolescentkinje dobi od 13-15 godina iz siromašnih porodica i često djeca razvedenih ili samohranih roditelja,bez oprganizovanog porodičnog života ili nedovoljno integrisane porodice.
    U dva slučaja,djevojčice su prodali ili prisilili na pružanje seks.usluga najbliži srodnici,a u ostalim slučajevima žrtve su vrbovale osobe koje su ih poznavale.
    Trgovina ljudima nije stvar slučajnog incidenta,već ukorijenjena kriminalna aktivnost.

  9. #9
    Registrovani Član
    причалица avatar
    Status : причалица je odsutan
    Registrovan : Jun 2009
    Pol:
    Lokacija : under my skin
    Poruke : 58,042
    Tekstova u blogu : 38

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    taj film je bar 2 puta bio na tv. nisam mogla ni jednom da ga gledam nemam snage za taj užas.
    где си пошла с крмељиве очи

  10. #10
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    Trafiking ili trgovina ljudima je monstruozan zločin koji na žalost nije stran ni roditeljima ?!!!
    U Presu je pre par godina izašao članak ,potresna ispovest devojke koja je bila žrtva trafikinga.
    Ono što je posebno neverovatno je činjenica da je prodala rođena majka !!!!


    Ekskluzivna, šokantna ispovest J. S. (19), devojke koja je bila žrtva trgovine ljudima u Srbiji: Imala sam devet godina kad je tata umro. Tada je sve krenulo naopako. Dve godine kasnije majka me je prodala za 300 maraka. Od tada sam radila na ćošku od šest popodne do četiri, pet ujutru. Ukoliko ne bude dovoljno mušterija, dobijem batine. On me uvek čeka budan. Ne smem da legnem. Moram da sredim kuću, spremim ručak, pa onda da idem da kradem za njega. Ako ne donesem ništa, onda opet batine...

    Prošlo je gotovo deset godina od kada sam konačno skupila hrabrost da pitam majku zašto me je prodala. Ćutala je, nije mogla da me pogleda u oči. Ali insistirala sam. Rekla sam joj da mi makar toliko duguje posle svega što sam zbog toga prošla. I na kraju mi je priznala. Objasnila mi je da me „nikada nije volela!"
    Ovako za Pressmagazin počinje svoju ispovest 19-godišnja J. S., žrtva seks trafikinga i štićenica Programa reintegracije „Atina". Njena priča samo je jedna od svakodnevnih, nezabeleženih priča o trgovini ljudima u modernoj Srbiji. Trgovine koja ne pogađa samo romsku zajednicu, već i „bele", kako smo se uverili u „Atini". A njena potresna priča počinje još na rođenju:
    Rođena sam kao nedonošče. Svi su mislili da neću dugo da živim, stalno sam bila bolesna. Braća, sestre i otac su me kupali, oblačili. Majka nikada. Kaže, nije htela da se vezuje za mene jer je mislila da ću da umrem. Moja porodica nije imala mnogo, ali bilo je dovoljno da normalno živimo. Uprkos lošijem zdravlju, detinjstvo mi je bilo lepo, a ubrzo sam i očvrsla.
    Onda je tata umro. Imala sam devet godina. Čini mi se da mi je od tada sve krenulo naopako. Imala sam 11 godina kada me je majka prodala dečku desetak godina starijem od mene i rekla mi da je on moj muž. Kasnije sam saznala da joj je platio za mene 300 maraka. Nije to bilo mnogo para da bi ona to uradila iz koristi, verujem da je to uradila samo zato što me nije volela.
    Sa kesom stvari u rukama otišla sam u njegovu kuću. Odmah mi je naredio da čistim i perem. Ćutala sam i radila šta mi je pričao. S njim sam imala prvi seksualni odnos. Posle nekoliko dana rekao mi je da se spremim, doteram i našminkam i da idem na ćošak da radim za pare. Naravno, tada nisam znala ni šta je to, ni šta treba da radim, niti kako se to radi. Odveo me je i pokazao gde da stanem. Ubrzo su stala kola ispred mene. Bio je to stariji čovek. Pitao me je kol'ko košta. Nisam znala da mu odgovorim, ni šta treba sledeće da uradim. Onda je prišao on i dogovorio se s čovekom za cenu. Sećam se da je seks bio hiljadu dinara, s oralnim još 500. Pokušavala sam da izbegnem pušenje, ali sam onda dobijala batine od mušterije, pa sam morala.
    A od njega, mog takozvanog muža, batine sam dobijala kad ne zaradim. Mislio je da ga potkradam ili da odbijam mušterije. Jer on sedne u kafić, ne vidi šta radim, pa misli da namerno neću da prihvatim mušteriju. Kada nije zadovoljan koliko mu novca donesem, onda mi ne ginu batine. Na ćošak sam izlazila oko šest popodne, pa sve do četiri, pet ujutru. On me je uvek čekao budan. Nisam smela odmah da legnem. Morala sam da sredim kuću, spremim ručak, a onda sam morala da idem da kradem za njega. Pre svega drva. Ako ne donesem ništa, onda opet batine. Iz straha sam bila spremna sve da uradim. I danas još imam taj osećaj straha u sebi. Trajalo je sve to tako pet godina. Nizali su se jedan za drugim - matori, prljavi, odvratni, štrokavi...
    Dok nisam došla u prihvatilište, nisam znala šta je lekar. A često me je boleo stomak, toliko da nisam mogla da stanem na noge. Tada su mi davali da pijem rakiju sa biberom. Naravno, posle toga mi je bilo još gore, ali nisam smela da se žalim. Morala sam da radim i kad sam imala menstruaciju, a ni za uloške nisam imala pare. Snalazila sam se sa nekim krpama. I onda sam dobijala od mušterija batine, jer niko neće da spava s tobom takvom. Nisu mi davali novac ni da kupim nešto za zaštitu. Ako dobijem bakšiš, krišom odem da kupim kondome, a ako ostane, i nešto da pojedem.
    I za garderobu sam morala sama da se snalazim, uzimala je iz kanti i kontejnera. Bilo mi je krivo, mnogo sam zarađivala, a ništa od toga nisam imala. I policija nas je privodila, bilo je nas dosta devojaka na tom ćošku. Policajci su me često tukli. Bila sam najmanja i najmlađa među devojkama. Samo su me jednom odveli u stanicu, ali ih nije interesovalo otkud ja tu i za koga radim. Sama nisam smela da ih prijavim pošto su mi pretili. I sada prete mojoj porodici, razmišljam čak i da povučem tužbu. Kažu da će da im spale kuću. Pet godina sam bila kod tog dečka, a onda me njegova majka prodala njegovom rođaku. On je bio još gori, mnogo me je tukao i terao da ga seksualno zadovoljavam. Za njega je radila još jedna devojka, ali o njoj se sada ništa ne zna, nestala je. Mnogo je ljudi bilo umešano u sve to, a samo je jedan od njih sada u zatvoru i krivo mi je zbog toga.
    Gde god sam išla imala sam pratnju. Pokušavala sam da pobegnem i jedna mušterija je htela da mi pomogne. Kod tog dečka sam bila desetak dana, a onda sam otišla kod sestre i majke da mi kažu datum rođenja da bih mogla da izvadim ličnu kartu. Kada je čuo da sam maloletna, rekao mi je da ostanem kod majke. I on se uplašio. Ostala sam kod sestre, a majka je u međuvremenu pozvala ove za koje sam radila i rekla gde sam. Oni su došli po mene, pretukli me pred sestrom i odveli pravo na ćošak. Tada sam shvatila da nemam nikoga da me zaštiti.
    Pokušavala sam i sa policijom, ali oni me samo strpaju u kola, odvezu me u šumu i kažu: „Snađi se". Jedne večeri pojavila su se dvojica momaka za koje sam imala osećaj da bi možda mogli da mi pomognu. I pristali su. Dogovorili smo se da ja taksijem sutra uveče dođem do Beograda, gde će me oni čekati, pa ćemo zajedno u Crnu Goru, gde su oni i živeli. Nije mi jasno kako smo uspeli da pređemo granicu, jer nisam imala nijedan dokument. Al' valjda sam bila mala i sitna, kao malo dete sedela sam skupljena na zadnjem sedištu. Graničari nisu ni obratili pažnju na mene.
    Kad smo prešli granicu, mislila sam da je mojim mukama kraj i da ću nekako konačno da se spasem. Ali tek su onda usledile moje muke. Jedan od te dvojice koji su me povezli rekao je da ću da radim za njega. Trebalo je da igram u nekoj diskoteci. Odbila sam. Odveo me je kod njega u stan. Nisam znala da je oženjen, jer mu je žena živela u inostranstvu. Prvih nekoliko dana bilo mi je lepo, ali onda je sve ponovo počelo. Morala sam da čistim, perem, nisam smela da mrdnem nigde iz kuće. Ali opet, bilo mi je bolje nego na ulici. Radila sam i za njegovu tetku.
    Obećavao mi je kule i gradove. Meni ništa nije bilo teško, mislila sam da me je bog pogledao, da sam konačno našla mesto gde ću živeti u toplom i da će i mene neko konačno da voli. Trajalo je to tako neko vreme, radila sam sve što su tražili, samo da ne moram da se prostituišem. E onda sam ga čula kako pregovara s nekim čovekom koji je držao bar. Tražio je za mene 400 evra, a ovaj mu je govorio da je to mnogo.
    Osećala sam se kao konj koga prodaju. Nisu se dogovorili, pa je ovaj našao drugog kupca za mene. Bio je to neki Albanac koga su zvali Italijan. Kupio me je za 250 evra. Prešla sam da živim kod njega i ne mogu da kažem ništa loše, bio je divan prema meni. Najvažnije mi je bilo da me ne tuče i da me ne tera da radim na ulici. Ali to je trajalo dva-tri meseca. On je otišao u Italiju i poslao je svojoj sestri poruku da me vrate ovom od koga me je kupio i da mu uzmu 450 evra za mene.
    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

  11. #11
    Registrovani Član
    Bisernica avatar
    Status : Bisernica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 20,094
    Tekstova u blogu : 22

    Početno Re: Ima li spasa izgubljenima ?! - trgovina ljudima

    ...nastavak :


    Vratila sam se nazad i onda je ponovo krenuo pakao, batine, opijanja, svađe. Za sve sam mu ja bila kriva, tukao me je za sve i svašta, šutirao, maltretirao kako je stigao. E onda mi je puk'o film. Njegov teča me je posavetovao da odem u policiju i sve ispričam. Ovaj je to saznao. Došao je pijan kući i rekao da neće sad da me maltretira, nego će da me ubije ujutru, kad ustane.
    Gurnuo je dve žice u šteker i rekao da će njima da mi presudi. Celu noć nisam spavala. Ustala sam rano, svi su otišli negde. Ostavili su mi pare da kupim deci doručak. Kada sam izašla napolje, držala sam one pare u rukama i razmišljala gde da pobegnem i kako. Ali nisam mogla decu da ostavim bez doručka, znam kako je bilo meni kada nisam imala šta da jedem. Nisam mogla da uzmem deci od usta. Kupila sam im doručak, vratila se, ostavila im hranu. Ostalo mi je 30 centi. Rekla sam taksisti koliko para imam i molila da me odveze negde, makar do najbliže policijske stanice. Nije hteo, izbacio me je na sledećem ćošku. Nije čak hteo ni da mi objasni gde je policija.
    Uputila sam se pešice, ni sama ne znam gde. Bilo mi je važno da me samo niko od njegovih ne sretne, jer bih onda znala da je kraj. I ubrzo, naletela sam na neke njegove drugove. Da nije bilo jedne žene u tom društvu, oni bi me vratili nazad. Ubedila ih je da me puste da nastavim svojim putem. Tresla sam se od straha, žeđi, gladi. U neko doba, ugledala sam ga kako me traži. Trčala sam koliko su me noge nosile. Čak sam naletela i na neke krave, a sam bog zna koliko se krava plašim. Pošle su mi suze. Uspela sam i to nekako da savladam.

    Bila sam toliko umorna od bežanja, pa sam zaspala na nekom kamenu. Malo sam se odmorila. Mislila sam da ću umreti od žeđi. Nabasala sam na neku babu i molila je da mi da malo vode, ali me je oterala iz dvorišta. To je videla jedna devojka, napunila mi je flašu sa vodom. Popila sam je odjednom. To mi je spaslo život. Već je bio mrak. Nisam znala ni gde ću ni šta ću. Dva dana sam hodala bez cilja, osim te flaše vode, ništa u usta nisam stavila. Naišla sam na jednu kuću i zamolila te ljude da pozovu policiju. Bili su baš ljubazni. Prvo sam ih pitala kako da dođem do Srbije, do mog rodnog grada. Rekli su mi da nisam normalna i da nemam predstavu koliko je to daleko. Ponudili su mi da jedem, ali sam odbila. Bilo me je sramota. Samo sam čekala da dođe policija. Došla su dva policajca i odvela u stanicu. Rekli su mi da me je ovaj što sam živela kod njega prijavio da sam se izgubila. Čekao me je u policiji. On je pričao svoju priču, a ja šta se stvarno dogodilo.
    Policajci nisu znali kome da veruju. Posle ubeđivanja, njemu su rekli da ode kući, a meni da će me smestiti u sigurnu kuću. Rekli su da će mi dati novac za autobus da se vratim u grad odakle sam. Rekla sam im da tek tamo ne smem da se vratim, jer su tamo ljudi od kojih sam pobegla. Molila sam se da me bar smeste u neki dom, jer sam bila maloletna. Ali odveli su me u sigurnu kuću, bila sam tamo neko vreme.
    Osećala sam se čudno, kao u zatvoru. Nema izlaska napolje, rešetke na prozorima, ali šta je tu je, bar mi život nije bio u opasnosti. Bili su svi dobri prema meni, sve smo imale svoje obaveze. Razgovarala sam sa psihijatrima, psiholozima. Doveli su me u Beograd, da mi srede dokumenta.
    Mnogo mi se dopalo ovde, u privremenoj kući. Tražila sam ovima u Crnoj Gori da me prebace ovde za stalno. Činilo mi se da su devojke imale ovde veću slobodu. I ja sam je htela, godinama sam bila nečiji zatvorenik. Htela sam normalan posao, da imam svoj dinar. Odmah sam, čim su me prebacili u Beograd, pošla u školu. Odmah su me odveli kod lekara, imala sam velikih zdravstvenih problema. Izvađen mi je jedan jajnik. Ubrzo su mi našli i prvi posao. Imam i dečka, on sve zna o meni.
    Morala sam sve da mu ispričam kad je shvatio da ne znam da pročitam poruku na telefonu. Tada sam mu rekla šta sam sve prošla u životu i zašto ne znam da čitam. Sad imam fin posao, završavam ubrzano osnovnu školu, možda ću uskoro s dečkom da iznajmim i stan. Konačno imam nekog ko me voli i kome mogu da verujem. Na početku nije bilo tako. Kad god bih sela s njim u auto, plašila sam se da će me odvesti ko zna gde i da ću ponovo biti nekom prodata. Počela sam da odlazim i u svoj rodni grad. I on uvek ide sa mnom.
    Prve „gazde" prete mojoj porodici, ali neću povući tužbu
    Moje prve „gazde" su saznale da sam dolazila u rodni grad. Od tada prete mojoj porodici. Suđenje je u toku, a oni traže da povučem tužbu. Čak mi nude i neki novac. Ali neću to da uradim, ni zbog sebe, ni zbog ostalih devojaka koje prolaze ono što sam ja. Sećam se kada sam prošle godine otišla u svoj rodni grad da završim neka dokumenta. Ugledala sam njega i njegovog strica. Noge su mi se ukočile. Stajala sam kao ukopana iza sestre, nisam mogla da se pomerim s mesta. Evo, i sad dok pričam o njima u meni se sve sledi, taj osećaj straha i nervoze me ne napušta! I znam da me neće napustiti nikada. Kao ni slika majke, koja mi kaže da me prodala za 300 maraka, jer me nikad nije volela.
    Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
    A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.

Slične teme

  1. Vase obracanje,svetu,ljudima,bliznjima....
    Od Пркос u forumu Romantika
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 09-05-2017, 20:34
  2. Toše - Šta to ima u ljudima tužno
    Od Bisernica u forumu Muzika
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09-12-2013, 13:41
  3. Problem nikada nije u drugim ljudima
    Od Sagacity u forumu Psihologija i Neurologija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 13-09-2013, 16:25

Članovi koji su pročitali ovu temu: 0

There are no members to list at the moment.

Oznake za ovu temu

Dozvole

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete slati odgovore
  • Ne možete postavljati priloge
  • Ne možete izmeniti svoju poruku
  •