Stranica 1 od 2 12 ZadnjaZadnja
Pokazuje rezultate 1 do 20 od 25

Tema: Zena od slonove kosti-HUMOR

  1. #1
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Zena od slonove kosti-HUMOR

    Zena od slonove kosti

    Ovo mi je pričao moj prijatelj:
    Kupio sam je u Kineza koji je bio bezobrazno ponizan i kliktao kao ptica. Sećam se dobro, mrak je padao. Računao sam upravo da je danas nastao sedmi mesec otkako živim u tom zagušljivom gradu, sam i nezadovoljan, i hitao sam kući da što pre odem sa ulice, na kojoj se, u jesenjoj magli, stalno vraća misao: da će od svih ovih ljudi jednom biti kosturi. A bezbrojan svet talasa i šumi, i usporuje mi hod.
    Tako sam išao svako veče, nezadovoljan kao mladi ljudi koji rano kući idu. Ali to veče kao da sam bio veseliji, kao da sam manje osamljen. U desnom džepu nosio sam ženu od slonove kosti.
    Kad sam došao kući, vatra se bila ugasila; soba zaudara ugljenom. Uzalud sam zvonio i dozivao poslugu. Jedno veče, kad sve vređa i ništa nije na svom mestu. Pomorandže su bez soka. Devojka je zaboravila da nalije vode. Tada se setih žene u džepu. Izvadih je i postavih pod lampu na sto. Senke se lepo rasporediše. Bleštala su joj ramena i jagodice. Izgledalo je kao da se smeši. Ona je bila rezana vesto, kao svi oni bogovi, zmajevi i majmuni što ih prodaju Kinezi. Kao da me prođe čamotinja i rdavo raspoloženje.
    Čitajući, u postelji, ja sam s časa na čas pogledao na nju kako stoji, malena a svetla i skladna stvar, u krugu svetlosti ispod lampe. Čitao sam dugo, dok mi knjiga ne oteža i redovi se ne izlomiše i pomešaše. Učinilo mi se da sam čuo kako je knjiga pala, pomislio sam da bi trebalo ugasiti svetlost, ali sam bio odveć umoran i sve mi se to učini teško i daleko. Uostalom, tada se desi nešto što je sasvim svratilo moju pažnju.
    Iz sive neke svetlosti rasla je mala žena od slonove kosti i primicala se, sve veća i bliža, dok konačno ne sede na krevet kraj mene, smeškajući se i bez pozdrava, kao da je do malopre tu bila pa samo na čas otišla i sad se opet vraća.
    Nisam se ni začudio koliko bi trebalo. Samo se ispravili malko na jastucima. A žena je, jednako se smeškajući, govorila.
    - Znala sam da mora tako da bude. Sve je suđeno. A i šta bi bilo od vas bez mene?
    Ja stadoh da se zbunjujem.
    - Bože moj - govorila je žena - koliko smo bili rastavljeni, i nikad reći, a srce puno; ali za dugog čekanja ja sam uvek verovala i znala da ćemo se sastati i da ste stvoreni vi za mene a ja za vas.
    -Ali. ..
    - Ne, ne govorite ništa; bili ste tvrda srca. Kako ste mogli tako dugo oklevati!
    - Ali . . .
    - Ali sad je sve dobro. Od sada je sve naše zajedničko; život i rad i smrt; sad, pa doveka!
    -Ali!
    Ali žena je padala sve više u vatru.
    - Da, odsad ćemo zajedno živeti, stvarati, patiti.
    U zabuni i neprilici, koja je počela da prelazi u očaj, ja gotovo viknuh ono na što sam najmanje mislio.
    - Ali, vi ste od kosti!
    - Sta-a-a-a sam ja-a-a-a?!
    I žena se zašilji i nakostreši, da je sva ličila na besnu scenu i skandal.
    - Od čega sam ja-a-a-a?!
    - Od slonove . .. ovaj, od ...
    Ona vrisnu kao ranjena. Ja se još više podigoh, tako da sam napola sedeo. Posle prvog vriska još je samo jecala.
    - Ah, ah, kako vas je svet iskvario, kako ste otupeli! Ah, vi ne možete da shvatite ljubav i dobrotu, vi ne možete usrećiti nikog.
    Ja sam klimao glavom u znak da je uistinu tako, ne bi li me ta nenadna napast ostavila, ali ona nije ni gledala u mene, nego je uzbuđeno nastavljala.
    - Ali upravo zato vas ne mogu ostaviti; ja se moram žrtvovati i ostati kraj vas, jer vi ste tako rđavi, vi ste bolesni, ali ja ću vas negovati kao mati, kao sestra, večno ...

    Sad sam lepo video da tu nema spasa ni pomoći. I obuze me takav užas kakav sam dotad poznavao samo u retkim strašnim snovima. Jer, ja sam znao kako smo nemoćni prema ljudskoj gluposti i sebičnosti kad one uzmu na se dirljiv i uzvišen oblik. Ipak se ispravih i odlučih da gonim tu bedu od sebe svim silama. Ali ona je govorila tako brzo i tako mnogo da nisam više ništa razbirao; samo kad god bih čuo kako se ponavlja reč „večnost" i „ostati večno", preda mnom bi se otvorio siv ponor i ja bih svaki put pretrnuo od užasa i ponovo zanemeo. Čak sam pomišljao da je gonim napolje, ali su mi ruke i noge bile kao uzete. Jedva nekako dođoh do reči.
    Govorio sam kao čovek koji se bori za svoj život. Rekao sam joj, sve isprekidano, da je od kosti, lutka, da sam je kupio za svoj pošteno zarađen novac, a ona mi sad zasela za vrat, narugao sam joj se da je smešna, belosvetska, Kineskinja. Konačno sam vikao što me grlo nosilo.
    - Pa u moju ste kuću banuli iz bela sveta i raspakovali svoja osećanja! Na meni ste našli dobra dela da činite! Sa mnom da delite tu vašu glupavu večnost i da mi pomažete u poslu koji iovako sam jedva svršavam?! Odmah se gubite! Napolje!
    Ne sećam se više šta sam joj sve kazao u tom strahu i sa poslednjom misli ne bih li je kako uvredio i ne bi li tako otišla. Ali ona je samo njihala sažaljivo glavom, i nije se micala.
    Nastojao sam da otpužem s postelje, ali najednom primetih kako žena kraj mene poče da se širi. Sve sam se više primicao zidu, a kad me pritište, ja počeh da bežim. Ali žena se sve više širila, dok ne izgubi svaki oblik i kao siv mlak dim ne ispuni sobu.
    Bežao sam po kući, ali dim je konačno ispunio i kuću i sve ulice, i kad sam se, izbezumljen od straha i zadihan od trčanja, pribio uz neki stari zid na kraju grada, video sam kako se strahovitom brzinom, kao more i lava, širi dim prema meni. Pritisnut i nemoćan, ja podigoh glavu put neba, ali nebo je bilo zastrto. Nada mnom kao i oko mene bili su samo gusti oblaci teškog, zagušljivog dima. Večnost.
    Videći da nit mogu da se borim ni da bežim, zavikah iz glasa, poslednjim očajnim snagama. I, gle, kao nekim čudom, magla oko mene poče da se razreduje i ustupa, i ja kao kroz redak dim ugledah krug zelenkaste svetlosti. I probudih se.
    Protrljah oči, još u strahu i nedoumici. Srce mi je bilo pod samim grlom. Vazduh mi se činio težak i zagušljiv. Bio sam sav u znoju. Digoh se. Ispod lampe, koju sam bio zaboravio da ugasim, stajala je mala žena od slonove kosti. Na njoj su lepo ležale senke, i osvetljene plohe se smešile.
    Jeza me podilazila i ruke su mi još drhtale kad je uzeh. Otvorih prozor. Činilo mi se da se neću rešiti more dok ne čujem kako će zvučno prsnuti u parčad na granitnoj kaldrmi.
    Bila je kasna gradska noć, bez zvezda i oblika, sačinjena od same vlažne tame i tišine koja zastrašuje. Zamahnuti i bacih ženu svom snagom na ulicu, i zastadoh, osluškujući kako će da padne i prsne. Čekao sam, ali sam čuo samo kako mi muklo bije srce, čuo sam i svoj kratak, čest i odmeren dah, ali nisam čuo da pada na kamen i da se lomi žena od slonove kosti. Trnci me prođoše ponovo. Čekam, ali žena ne pada. Kosa mi je na glavi kao led, i boli. Pogledah na mirnu lampu, pa na mračnu ulicu. Kud je odletela? Da li to aveti nevidljivu igru vode? - To samo načas pomislih, jer mi se odmah povrati jasna, stara svest: da aveti nema, i da je sve što nam se dešava jedna jedina i velika stvarnost. Sav protrnuo, zatvorih prozor, sedoh pored lampe i sagnuh glavu pod mišlju: da ću je, izvesno, još negde sresti.
    Veruj mi, i sad strepim od đavoljeg posla te noći.







    AKO NEKO UME DA NAPRAVI HUMOR OD OVOG NEK PISE,JER MI TREBA DO PETKA...........

  2. #2
    Registrovani Član
    eldaema avatar
    Status : eldaema je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 1

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Jeli moze neko od ovoga da mi napravi humor do sutra i da mi posalje....
    Ovo mi je pričao moj prijatelj:

    Kupio sam je u Kineza koji je bio bezobrazno ponizan i kliktao kao ptica. Sećam se dobro, mrak je padao. Računao sam upravo da je danas nastao sedmi mesec otkako živim u tom zagušljivom gradu, sam i nezadovoljan, i hitao sam kući da što pre odem sa ulice, na kojoj se, u jesenjoj magli, stalno vraća misao: da će od svih ovih ljudi jednom biti kosturi. A bezbrojan svet talasa i šumi, i usporuje mi hod.

    Tako sam išao svako veče, nezadovoljan kao mladi ljudi koji rano kući idu. Ali to veče kao da sam bio veseliji, kao da sam manje osamljen. U desnom džepu nosio sam ženu od slonove kosti.

    Kad sam došao kući, vatra se bila ugasila; soba zaudara ugljenom. Uzalud sam zvonio i dozivao poslugu. Jedno veče, kad sve vređa i ništa nije na svom mestu. Pomorandže su bez soka. Devojka je zaboravila da nalije vode. Tada se setih žene u džepu. Izvadih je i postavih pod lampu na sto. Senke se lepo rasporediše. Bleštala su joj ramena i jagodice. Izgledalo je kao da se smeši. Ona je bila rezana vesto, kao svi oni bogovi, zmajevi i majmuni što ih prodaju Kinezi. Kao da me prođe čamotinja i rdavo raspoloženje.

    Čitajući, u postelji, ja sam s časa na čas pogledao na nju kako stoji, malena a svetla i skladna stvar, u krugu svetlosti ispod lampe. Čitao sam dugo, dok mi knjiga ne oteža i redovi se ne izlomiše i pomešaše. Učinilo mi se da sam čuo kako je knjiga pala, pomislio sam da bi trebalo ugasiti svetlost, ali sam bio odveć umoran i sve mi se to učini teško i daleko. Uostalom, tada se desi nešto što je sasvim svratilo moju pažnju.

    Iz sive neke svetlosti rasla je mala žena od slonove kosti i primicala se, sve veća i bliža, dok konačno ne sede na krevet kraj mene, smeškajući se i bez pozdrava, kao da je do malopre tu bila pa samo na čas otišla i sad se opet vraća.

    Nisam se ni začudio koliko bi trebalo. Samo se ispravili malko na jastucima. A žena je, jednako se smeškajući, govorila.

    - Znala sam da mora tako da bude. Sve je suđeno. A i šta bi bilo od vas bez mene?

    Ja stadoh da se zbunjujem.

    - Bože moj - govorila je žena - koliko smo bili rastavljeni, i nikad reći, a srce puno; ali za dugog čekanja ja sam uvek verovala i znala da ćemo se sastati i da ste stvoreni vi za mene a ja za vas.

    -Ali. ..

    - Ne, ne govorite ništa; bili ste tvrda srca. Kako ste mogli tako dugo oklevati!

    - Ali . . .

    - Ali sad je sve dobro. Od sada je sve naše zajedničko; život i rad i smrt; sad, pa doveka!

    -Ali!

    Ali žena je padala sve više u vatru.

    - Da, odsad ćemo zajedno živeti, stvarati, patiti.

    U zabuni i neprilici, koja je počela da prelazi u očaj, ja gotovo viknuh ono na što sam najmanje mislio.

    - Ali, vi ste od kosti!

    - Sta-a-a-a sam ja-a-a-a?!

    I žena se zašilji i nakostreši, da je sva ličila na besnu scenu i skandal.

    - Od čega sam ja-a-a-a?!

    - Od slonove . .. ovaj, od ...

    Ona vrisnu kao ranjena. Ja se još više podigoh, tako da sam napola sedeo. Posle prvog vriska još je samo jecala.

    - Ah, ah, kako vas je svet iskvario, kako ste otupeli! Ah, vi ne možete da shvatite ljubav i dobrotu, vi ne možete usrećiti nikog.

    Ja sam klimao glavom u znak da je uistinu tako, ne bi li me ta nenadna napast ostavila, ali ona nije ni gledala u mene, nego je uzbuđeno nastavljala.

    - Ali upravo zato vas ne mogu ostaviti; ja se moram žrtvovati i ostati kraj vas, jer vi ste tako rđavi, vi ste bolesni, ali ja ću vas negovati kao mati, kao sestra, večno ...


    Sad sam lepo video da tu nema spasa ni pomoći. I obuze me takav užas kakav sam dotad poznavao samo u retkim strašnim snovima. Jer, ja sam znao kako smo nemoćni prema ljudskoj gluposti i sebičnosti kad one uzmu na se dirljiv i uzvišen oblik. Ipak se ispravih i odlučih da gonim tu bedu od sebe svim silama. Ali ona je govorila tako brzo i tako mnogo da nisam više ništa razbirao; samo kad god bih čuo kako se ponavlja reč „večnost" i „ostati večno", preda mnom bi se otvorio siv ponor i ja bih svaki put pretrnuo od užasa i ponovo zanemeo. Čak sam pomišljao da je gonim napolje, ali su mi ruke i noge bile kao uzete. Jedva nekako dođoh do reči.

    Govorio sam kao čovek koji se bori za svoj život. Rekao sam joj, sve isprekidano, da je od kosti, lutka, da sam je kupio za svoj pošteno zarađen novac, a ona mi sad zasela za vrat, narugao sam joj se da je smešna, belosvetska, Kineskinja. Konačno sam vikao što me grlo nosilo.

    - Pa u moju ste kuću banuli iz bela sveta i raspakovali svoja osećanja! Na meni ste našli dobra dela da činite! Sa mnom da delite tu vašu glupavu večnost i da mi pomažete u poslu koji iovako sam jedva svršavam?! Odmah se gubite! Napolje!

    Ne sećam se više šta sam joj sve kazao u tom strahu i sa poslednjom misli ne bih li je kako uvredio i ne bi li tako otišla. Ali ona je samo njihala sažaljivo glavom, i nije se micala.

    Nastojao sam da otpužem s postelje, ali najednom primetih kako žena kraj mene poče da se širi. Sve sam se više primicao zidu, a kad me pritište, ja počeh da bežim. Ali žena se sve više širila, dok ne izgubi svaki oblik i kao siv mlak dim ne ispuni sobu.

    Bežao sam po kući, ali dim je konačno ispunio i kuću i sve ulice, i kad sam se, izbezumljen od straha i zadihan od trčanja, pribio uz neki stari zid na kraju grada, video sam kako se strahovitom brzinom, kao more i lava, širi dim prema meni. Pritisnut i nemoćan, ja podigoh glavu put neba, ali nebo je bilo zastrto. Nada mnom kao i oko mene bili su samo gusti oblaci teškog, zagušljivog dima. Večnost.

    Videći da nit mogu da se borim ni da bežim, zavikah iz glasa, poslednjim očajnim snagama. I, gle, kao nekim čudom, magla oko mene poče da se razreduje i ustupa, i ja kao kroz redak dim ugledah krug zelenkaste svetlosti. I probudih se.

    Protrljah oči, još u strahu i nedoumici. Srce mi je bilo pod samim grlom. Vazduh mi se činio težak i zagušljiv. Bio sam sav u znoju. Digoh se. Ispod lampe, koju sam bio zaboravio da ugasim, stajala je mala žena od slonove kosti. Na njoj su lepo ležale senke, i osvetljene plohe se smešile.

    Jeza me podilazila i ruke su mi još drhtale kad je uzeh. Otvorih prozor. Činilo mi se da se neću rešiti more dok ne čujem kako će zvučno prsnuti u parčad na granitnoj kaldrmi.

    Bila je kasna gradska noć, bez zvezda i oblika, sačinjena od same vlažne tame i tišine koja zastrašuje. Zamahnuti i bacih ženu svom snagom na ulicu, i zastadoh, osluškujući kako će da padne i prsne. Čekao sam, ali sam čuo samo kako mi muklo bije srce, čuo sam i svoj kratak, čest i odmeren dah, ali nisam čuo da pada na kamen i da se lomi žena od slonove kosti. Trnci me prođoše ponovo. Čekam, ali žena ne pada. Kosa mi je na glavi kao led, i boli. Pogledah na mirnu lampu, pa na mračnu ulicu. Kud je odletela? Da li to aveti nevidljivu igru vode? - To samo načas pomislih, jer mi se odmah povrati jasna, stara svest: da aveti nema, i da je sve što nam se dešava jedna jedina i velika stvarnost. Sav protrnuo, zatvorih prozor, sedoh pored lampe i sagnuh glavu pod mišlju: da ću je, izvesno, još negde sresti.

    Veruj mi, i sad strepim od đavoljeg posla te noći.

  3. #3
    Administrator
    Man avatar
    Status : Man je odsutan
    Registrovan : Jun 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 24,534
    Tekstova u blogu : 320

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    I bombonjeru uz to
    Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko

  4. #4
    Registrovani Član
    Sarmica avatar
    Status : Sarmica je odsutan
    Registrovan : Jun 2010
    Pol:
    Lokacija : Šerpica
    Poruke : 18,366

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Bouže, al se smorih
    I sve čekam i čekam da se probudi i ništa
    Oh you may not think I'm pretty,
    But don't judge on what you see,
    I'll eat myself if you can find
    A better meal than me

  5. #5
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Sta bi,niko ne zna od ovog da napravi humor,da je smesno........Ajde probudite se please...........

  6. #6
    Registrovani Član
    Cruz avatar
    Status : Cruz je odsutan
    Registrovan : Nov 2011
    Pol:
    Lokacija : RB
    Poruke : 17,976
    Tekstova u blogu : 2

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    mi smo svi pateticni, ne znamo za humor. mozes li ti? :cruz:
    I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.

  7. #7
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Znam po nesto,u ovom delu potrebno je nesto izbaciti,dodati da je zanimljivije,pokusajte,budite kreativni.....

  8. #8
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    A znate li da analizirate ove pesme Hitno su mi potrebne

    DEČJE PESME


    Ove dečje pesme,
    neka deca znaju,
    čula sam od česme
    u rodnome kraju;
    od livadskih trava
    pred noć kad šumore.
    od bića što cvrkuću,
    ćute, zuje, zbore;
    od zemljaka mrava
    kad s milion unuka,
    sitne dece žute,
    krene se na pute;
    i od mačka stara,
    unučiće svoje
    kada iza peći
    tiho razgovara;
    od starica žaba
    u suton kad žabice
    na spavanje zovu;
    od deda i baba;
    od roda na krovu;
    od sunčanog zraka;
    bauka i mraka;
    i od poderanih,
    starih igračaka.
    ------------------------------------------



    KNJIGE RAZBIBRIGE


    Prodala je baka
    daleko u gradu
    pet kila krušaka.
    Pa se misli stara
    što bi deci kupila
    za to malo para.
    Da li igračaka?
    Igračke se lome,
    zažalila baka.
    A šećernog leda?
    Što će deci šećer
    kad imaju meda.
    Da li opanaka?
    Omalo je novaca,
    pomislila baka.
    – Kupicu im knjiga
    odlučila stara,
    za to malo para.
    Može kraj praščića
    knjigu svoju čitati
    moj čobanin Mića.
    Može moja Mara,
    kad poslove sredi,
    da se razgovara.
    Nedeljom i baki
    moći će iz knjige
    pročitati unuci
    razne razbibrige.

  9. #9
    Registrovani Član
    Cruz avatar
    Status : Cruz je odsutan
    Registrovan : Nov 2011
    Pol:
    Lokacija : RB
    Poruke : 17,976
    Tekstova u blogu : 2

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    ja sam malo priglupa, mozda neko drugi pokusa
    I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.

  10. #10
    Administrator
    Man avatar
    Status : Man je odsutan
    Registrovan : Jun 2009
    Pol:
    Lokacija : Razbibriga
    Poruke : 24,534
    Tekstova u blogu : 320

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Mislim da je neki nesporazum u pitanju ovo je forum, nikako ne servis za domaće zadatke.
    Nisam video da je bilo ko dao svoj doprinos i postavio neki svoj sastav... svi bi izgleda na gotovo...

    Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko

  11. #11
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    pa jes i ovo je za domaci,ja sta znam,sta je u mogoj moci pomocicu sto da ne. Kome sta treba ako mogu pomocicu,tu smo da se pomazemo,zar ne?

  12. #12
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Ima li koga jos da pise na ove teme........

  13. #13
    Registrovani Član
    Sarmica avatar
    Status : Sarmica je odsutan
    Registrovan : Jun 2010
    Pol:
    Lokacija : Šerpica
    Poruke : 18,366

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    kako za domaći a mesec dana već traži analize
    Oh you may not think I'm pretty,
    But don't judge on what you see,
    I'll eat myself if you can find
    A better meal than me

  14. #14
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    do polovine meseca je potrebno ima jos tema al sve je uradjeno osim ovih........Neki nastavnici,profesori traze na pocetku a neki pri kraju godine........

  15. #15
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    da vas vidim kakvi se za osmisljavanje tema,da li umete da napravite humor,da vam misli skrenu s drugog puta jer ovih meseci samo izbori su aktuelni i svi znaju reci svasta o njima........

  16. #16
    Registrovani Član
    kojica avatar
    Status : kojica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Beograd
    Poruke : 25,900
    Tekstova u blogu : 15

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    šta ti je to humor..
    Večnost je čista sadašnjost.

  17. #17
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Humor je proizvod ljudskog duha, duše, mozga, svijesti ili kako vam drago, tek me zanima kako definišete, objašnjavate, tumačite........Humor, je sigurno i izazivanje smeha....

  18. #18
    Registrovani Član
    kojica avatar
    Status : kojica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Beograd
    Poruke : 25,900
    Tekstova u blogu : 15

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Ja sam više mislila svojim rečima da objasniš. Ovo mi previše komplikovano..
    Večnost je čista sadašnjost.

  19. #19
    Registrovani Član
    dzevrija avatar
    Status : dzevrija je odsutan
    Registrovan : Apr 2012
    Pol:
    Poruke : 14

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    pa da je zanimljivo,smesno...........da podstice smisao za kreaciju novih ideja...........

  20. #20
    Registrovani Član
    kojica avatar
    Status : kojica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Beograd
    Poruke : 25,900
    Tekstova u blogu : 15

    Početno Re: Zena od slonove kosti-HUMOR

    Ne vredi. Hajde ti ipak napravi onaj tekst da bude zanimljiv i smešan, da ja vidim
    kako se to radi.
    Večnost je čista sadašnjost.

Stranica 1 od 2 12 ZadnjaZadnja

Slične teme

  1. crni humor :mrgreen:
    Od twm u forumu Humor
    Odgovora: 81
    Poslednja poruka: 05-03-2024, 17:48
  2. Zen humor
    Od kojica u forumu Humor
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 12-10-2012, 10:07
  3. Sve tajne reda Lobanja i Kosti
    Od Ometač u forumu Natprirodne pojave i misterije
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 11-09-2011, 10:56
  4. Humor u vezi
    Od Raisa u forumu Ljubav & Seks
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 22-05-2011, 14:45
  5. Sexy humor
    Od tol u forumu Ljubav & Seks
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 17-11-2010, 18:07

Članovi koji su pročitali ovu temu: 0

There are no members to list at the moment.

Oznake za ovu temu

Dozvole

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete slati odgovore
  • Ne možete postavljati priloge
  • Ne možete izmeniti svoju poruku
  •