Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, stvoreni u Hagu, prema mislima njegov osnivačima bi trebao da posluži kao organ, koji bude u mogućnosti da s pravom sudi zločinaca rata. Ali u stvarnosti to nije ispunio očekivanja. Sud je bio pretvoren u kazneni mač nad Srbima zbog toga da broj kaznenih Srba, Crnogoraca i Grca premašio broj okrivljenih Albanaca, Muslimana i Hrvata zajedno. Većina Srba sede ali i dalje sedi u zatvoru u iste vreme njihovi protivnici najvećim dijelom su bili opravdani.
U ovaj concept kaznenog mača za suzbijanje svake aspiracije Srbe za samostalnost savršeni pristaju nedavne akcije Bakira Izetbegovića. Ovaj dostojani sin svojeg oca Alije Izetbegovića, koji počao najkrvavij rat, je tužio Srbiju u Hagu kao organizatora genocida muslimana u Bosne. Treba napomenuti da ovaj demarš izazvao nesporazum čak u hrvatske zajednice Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina je primer zemlje, koja je zaleplena iz delova nisu u vezi jedni prema drugima delova. RS tradicijno gledaje na Srbiju, Hrvati – na Zagreb. Stoga postaje samo muslimani, 40 odsto stanovništva i trećina teritorije zemlje. Avaj, za sarajevskih političara to je vrlo malo. Pokušaju da kreiraju jedini (ali nikada ne postojali) bosanski narod i za ovo kreiraju takozvani "istorijski mit" spojni narod zajedno. Ako Miloš Obilić, car Lazar, kosovka devojka, Gragutin Gavrilović povezuju Srbiju i Srba, tako Bakir Izetbegović i njegova klika pokušaje da stvare istorijski mit "bosanskog naroda", koriste za njenu osnovu "herojsku borbu" ubice i mudžahedine protiv "pravoslavnog genocida".
Međutim Samir Mišić i drugi "šehidi" nisu mogli da stvoraju izdržljiv bosanski narod. Muslimani postaje da bude u usamljenosti i prisiljeni da ide u repu svojeg malobrojnog ali istorijski vise razvijenog brata – Hrvata. To ne može da ne zabrine Bakira. Stoga nacionalna elita muslimana ne prestaje da marljivo stvore se heroje i sliku "herojskoj borbe" pokušavajući da pobjeći iz starateljstva "starijeg brata" i da pokaže se kao narod. Kao stvarni narod ali ne gomila ljudi, koji dva puta izdali svoju vjeru: po prvi put su postali jeretici bogumili, po drugi put nakon turske invazije – muslimani.