PDA

Pogledaj Punu Verziju : Zašto je Dubrovnik moja omiljena turistička destinacija ?



Bisernica
17-03-2010, 20:20
Moja omiljena turistička destinacija je Dubrovnik !
Ne samo zbog toga jer je moj rodni grad,već i zbog činjenice da nudi nebrojeno mnogo mesta na kojima se može dobro zabaviti,ali i mesta na kojima se može mnogo naučiti,ne samo o bogatoj istoriji grada ,već i istoriji slovenskih zemalja Balkana,izmedju ostalih i stare Srbije,sa kojom je Dubrovačka republika održavala dobre trgovačke,diplomatske i prijateljske odnose.
Bogata istorija Dubrovnika se može prepoznati na svakom ćošku kamenog starca,koji iako starac još uvek nosi epitet najlepšeg na svetu:).
Pokušat ću iz mog skromnog znanja izvući neke detalje kojih zasigurno neće biti malo,jer ću se poslužiti i monografijom koju imam,da objasnim i možda i zainteresujem druge da posete ovaj biser Jadrana....možda jednom bude kao nekad,nikad se ne zna ;).


http://razbibriga.net/imported/2010/03/2031013View_Looking_Over_Old_TownDubrovn-1.jpg

Bisernica
18-03-2010, 22:00
Najpoznatiji kamen Dubrovnika je čuveni maskeron koji vekovima privlači zainteresovane da iskušaju svoju sposobnost i veštinu.
Maskeron je inače reč koja potiče iz italijanskog a znači maska,velika maska,groteska životinjskog ili ljudskog oblika.
Maskeron je istovremeno i oblik kamene plastike ili dekorativni element u graditeljstvu i arhitekturi.
U dubrovačkoj arhitekturi ima mnogo maskerona,na svakom koraku se mogu videti kamene figure,na maloj i velikoj Onofrijevoj česmi,na stupovima palače Sponza,Kneževom dvoru....ali nijedan nije toliko poznat kao ovaj maskeron koji privlači najveću pažnju,a nalazi se na pročelju Franjevačkog samostana ili samostana Male Braće,najvećeg samostana u Dubrovniku.
Kada je počela njegova popularnost ne zna se,ne zna se ni da li je od početka služio nameni kojoj služi danas,ali izlizanost kamena na njegovoj glavi govori da je preko njega prešlo nebrojeno mnogo ljudskih stopa.Koliko od njih je uspelo i učiniti podvig koji je stvar veštine i spretnosti,ne zna se,ali i danas se na tom mestu okupljaju znatiželjni, i meštani i gosti,jedni da se okušaju a drugi da posmatraju.Maskeron je magnet koji privlači,ali i mesto koje će najverovatnije morati biti zaštićeno jer je od svoje prvobitne veličine izgubio mnogo zahvaljujući kako vremenu tako i ljudima.
Priču o maskeronu nećete naći ni u jednom turističkom vodiču.Možda mi se zbog toga učinilo da je zanimljivo ispričati.
Suština je u pokušaju da se popenje na plitki maskeron i pokuša na njemu zadržati što duže, skinuti majicu ili košulju i polako je ponovo obući,a za to vreme ostati na jako izlizanom i ukošenom kamenu.
Nekome se možda čini da je to samo veština kojom će neki biti zadivljeni i hrabrost onog koji je pokušao nagraditi aplauzom, ako je u tom pokušaju i uspeo,a i ako nije ,bar je pokušao,ali ono što je sigurno to je da i jedni i drugi o maskeronu i legendi vezanoj za njega ,te o njegovom pravom značenju znaju jako malo ili gotovo ništa,jer podataka o tome u turističkim vodičima grada nema,a ni u literaturi koja je dostupna običnom puku.


http://img485.imageshack.us/img485/8650/p1010016mask2ee0.jpg

Najpoznatiji dubrovački maskeron

Bisernica
18-03-2010, 22:19
Na gornjoj slici se može videti da je kamen maskerona toliko izlizan i potrošen da se više ne može sa lakoćom prepoznati lik ,ali maskeron ima oblik sove.Napravljen je da bi preko njega oticala kišnica sa krova crkve.Odavno već iz njegovih usta ne teče kišnica,a posebna cev za odvod vode je postavljena ispod njega,da bi se zaštitio i da se izbegnu dalja oštećenja.
Ne zna se kada je počeo služiti za svojevrsni ritual skakanja na njegov vrh,ali se zna da je postupak rituala,koji je jednostavan ali teško izvodiv,u stvari bio zavet jednog mladića koji nije mogao pronaći ljubav.Njegov zavet je bio da će pokušavati sve dok ne uspije *osvojiti* maskeron za sretnu ljubav.
Zavet je bio težak i naporan,jer je maskeron vrlo uzak,prislonjen uz zid samostana i na njega nije moguće osloniti oba stopala.Odrastao čovek kada se i uspi zadržati na njemu,staje samo prstima nogu na njegovom vrhu.
Kako god bilo teško,mladić iz ove legende je uspeo ispuniti zavet na koji se obavezao: u trku skočiti,ostati priljubljen uz zid,skinuti košulju i ponovo je obući.Legenda kaže da se nedugo nakon toga i zaljubio.Priča o njegovom uspehu se pročula i potakla druge da se oprobaju.Od tada do danas ,nije više važno da li je zbog nesretne ljubavi ili nije,jednako se na maskeron penju i dubrovčani i gosti.Zanimljivo je da zbog težine podviga mnogi uporni u nameri da osvoje maskeron,pokušavaju ili treniraju u gluvo doba noći,kada ih niko ne vidi i ne ometa,jer sramota je ne uspeti.
Ako navratite ,maskeron vas čeka i začikava ;).



http://img458.imageshack.us/img458/5104/p1010014170806ly1.jpg

Bisernica
19-03-2010, 17:57
Franjevački samostan u Dubrovniku pored čuvenog maskerona ima još zanimljivosti po kojima je ovaj samostan nadaleko čuven i van granica današnje Hrvatske.
Samostanska apoteka ili kako dubrovčani kažu ljekarna je jedna od onih koje nikako ne treba propustiti,jer je jedna od tri najstarije u Evropi,može se reći i u svetu,po nekima treća po redu,nakon Bagdada i Padove,a po nekima i starija od padovanske,a i zbog toga što je *aktivna* i danas.
Pouzdanih podataka o apoteci od njenog osnivanja pa do zemljotresa 1667 godine,koji je razorio Dubrovnik ja jako malo,jer je gotovo sve do tada što je postojalo izgorelo u požaru,ali jedan od franjevaca koji se može smatrati hroničarem onog vremena fra Vital Andrijašević,u svojim spisima o samostanu u hronici iz 1681 godine,pominje apoteku kao aromatorij koji se nalazi u prizemlju.
Apoteka domus Christi je služila u prvo vreme za interne potrebe bratstva,jer se po jednoj odredbi franjevačkih pravila,braća moraju brinuti o bolesnoj braći,ali ubrzo je postala javna i služila na korist celom Gradu.
U planovima gradnje samostana,mesto za apoteku je bilo određeno,što govori o tome da je apoteka postojala i pre nego je samostan porušen u zemljotresu,logično je da je na osnovu toga delatnost nastavljena i nakon obnove samostana,pa se kao godina nastanka uzima 1317. ,odnosno godina kada je samostan igrađen.Bolnica je uz samostan izgrađena mnogo kasnije,1681. god.,pa se apoteka uz nju prenosi u prostor gornjeg klaustra,i tu je ostala sve do pada Republike.
Jedna od zanimljivosti vezanih za apoteku i njen značaj i čuvenost je i odluka pape Benedikta XIV,kojom ovoj apoteci umalo nije uskraćena javnost rada.
1714 god.,papa je zabranio javno delovanje samostanskim apotekama,a odluku je povukao 1794.god. papa Pio VI,koji je procenio da zbog tradicije i starosti ne bi bilo pametno prekidati njen javni rad.
Drugi put je apoteci pretilo zatvaranje padom Republike,kada je okupatorska austijska uprava donela uredbu po kojoj se apotekaskim poslom mogu baviti samo osobe koje su završile studije na jednom od carskih univerziteta.Zanemarujući znanje franjevaca i vekovnu tradiciju,okupatorska uprava je ovom uredbom želela apoteci onemogućiti rad.Pretnje zatvaranjem,ucene,natezanje oko toga hoće li ili neće apoteka raditi,stigle su i do samog cara Franja I,koji je konačno spor rešio u korist samostana i dodelio samostanu posebnu povlasticu na osnovu koje je samostan i dalje vlasnik apoteke,ali se obavezuje na poštovanje važećih zdravstvenih propisa.Ali,i dalje je ostalo otvoreno pitanje akademski obrazovanog apotekara.Rešenje je nađeno u kompromisu između vlsati i franjevaca tako da je mladi dubrovčanin Antun Drobac koji je završio studije u Padovi dobio dozvolu za otvaranje svoje apoteke istovremeno vršeći i nadzor nad radom samostanskog apotekara.Franjevci nezadovoljni do kraja ovim rešenjem smatrali su ga privremenim i poslali jednog fratra na studije.Prvi diplomirani apotekar (farmaceut),bio je fra Ivan Kuzmić.
Početkom XX veka,apoteka se ponovo seli u prizemlje,ovog puta na zapadnu lokaciju,skoro pa na ulaz u samostanski kompleks.Uredjenje ovog prostora je finansirao veliki ljubitelj starina vitez Ignacio Amerling,ali je sa ovim premeštanjem i promenama,apoteka izgubila na lepoti svog enterijera.
Mnogo toga iz predhodnih vekova nije našlo svoje mesto u novom prostoru,pa je to bio osnovni motiv da franjevci otvore muzej 1938.godine i stare posude,alate , opremu i ostali inventar postave kao muzejske eksponate.
Nakon II sv.rata,apoteka je nacionalizovana,iako se nalazi u samostanskom kompleksu i dobila je naziv "Kod male braće",koji ima i danas,a muzej je ostao u vlasništvu franjevaca.
1955. godine je stara apoteka vraćena u svoj prvobitni prostor gde je u sklopu muzeja ipak zasebna celina.


http://img99.imageshack.us/img99/6897/2440649franciscanmonasterydubr.jpg

današnji izgled apotekarskog enterijera


http://img285.imageshack.us/img285/1920/p1010009du3in0.jpg

apotekarski eksponati u muzeju

Bisernica
19-03-2010, 18:13
Pored aromatorija u kojem se vršila prerada aromatičnog i lekovitog bilja ,franjevci su se bavili i drugim poslovima,kojima su se izdržavali,kako sebe tako i crkvu.Pravili su sveće i sukno,podučavanjem,ali i prepisivačkim radom u skriptorijumu.Franjevačka biblioteka pre zemljotresa i požara bila je najbogatija biblioteka svog vremena.Iako je u požaru stradalo neprocenjivo blago stare biblioteke,ni ova koja se danas nalazi u samostanskim zidinama nije ništa manje bogata i vredna.Svedočanstva koja potiču iz najstarijih dokumenata ovog fratarskog reda kazuju o postojanju zbirke liturgijskih i biblijskih kodeksa za zajedničku upotrebu braće,i propis kojim se bratstvu nalaže da se bavi prepisivačkim radom,ali i zabrana da se *milodar* uzet za knjige ili namenjen knjigama,sme koristiti za bilo koju drugu namenu.


http://img150.imageshack.us/img150/1784/minijature9rq.png


http://www.dulist.hr/uploads/20120905/large/beneventana-knjiznica1.jpg

Fragment, za koji se pretpostavlja da je nastao upravo u Dubrovniku,
fragment pisan beneventanom iz 13. veka (Augustinus, Tractatus in Iohannem)

Bisernica
19-03-2010, 19:55
Važnost knjige možda nikada nije toliko došla do izražaja kao u srednjem veku, kada je, osnivanjem škola i univerziteta, ona postala nerazdvojni pratilac širokog sloja mladih ljudi koji su u potrazi za novim znanjima počeli putovati iz jednog grada u drugi i iz jedne zemlje u drugu. Noseći knjige u svojim torbama, oni su prenosili dragoceno seme novih kulturnih i naučnih spoznaja koje su polako preobrazile svet i postavile temelj svekolikom napretku.
Što se tiče dubrovačkog Franjevačkog samostana, za njega znamo da je odmah od početka, dakle od prve polovine 13. veka, imao knjižnicu koja se sastojala od jednog ili više posebnih ormara. Budući da se broj knjiga neprestano povećavao, nametnula se potreba gradnje posebne zgrade za njihovo čuvanje i korišćenje. Ali, taj problem bilo je moguće rešiti tek krajem 15.veka, nakon što su sagrađeni svi važniji samostanski objekti: crkva, samostan, klaustar i t.d Dubrovački *bijeli* fratri hteli su sagraditi veliku knjižnicu, dostojnu imena i značaja samog samostana. Za nju su u drugoj polovini 15.veka namenili posebno izgrađen sprat u zapadnom delu samostana. U tu su svrhu 1469. od pape Pavla II. isposlovali dopuštenje da za gradnju knjižnice upotrebe neke pobožne legate, čija je vrednost dostizala znatnu svotu od 600 zlatnih dukata. Budući da za podizanje jedne takve zgrade spomenuta svota nije bila dovoljna, pet godina posle toga (1474.) i papa Siksto IV. dubrovačkim je fratrima dopustio da u tu svrhu upotrebe i neke druge legate. No za jedan tako velik građevinski pothvat ni ta sredstva nisu bila dovoljna. Može se naći u spisima da su pojedini kandidati za redovnički poziv pre polaganja svojih zaveta ostavljali novac za dovršenje te knjižnice. Tako je na pr. dubrovački građanin Vinko Bakrović, pre polaganja svojih redovničkih zaveta, testamentom od 21. maja 1492. za njeno dovršenje namenio 100 zlatnih dukata.
I vlada Dubrovačke Republike potpomagala je gradnju biblioteke. Ona je, po ugledu na susednu Italiju, nameravala u svom gradu otvoriti javnu knjižnicu kao što su to bile firentinska Biblioteca Laurenziana i Vatikanska biblioteka. U tu je svrhu nekoliko puta davala novčane priloge za dovršenje već započete knjižnice. Najpre je 23. aprila 1501. za nju dala 300 perpera. Zatim je 27. marta 1511. odobrila isto toliku svotu, a 1520. godine veliku svotu od čak 4600 perpera. Tim i ostalim novcem bilo je moguće u zapadnom samostanskom krilu privesti kraju gradnju velike i vrlo važne knjižnice. U odluci dubrovačkog Senata od 23. aprila 1501. izrekom se navodi da se novčana pomoć daje za knjižnicu dominikanskog samostana "jer će ona služiti na čast Bogu, ukras toga samostana i utjehu bilo svih naših gradjana, bilo pak stranaca koji dodju u naš grad - quia dicta libraria erit ad honorem Dei et decorem dicti conventus et ad consolationem tam omnium civium nostrorum, quam advenarum divertentium in civitate nostra". Ta je odluka značila rodjendan prve javne knjižnice ne samo na hrvatskom tlu, nego i uopšte na južnoslavenskim prostorima.
Knjižnica dubrovačkog samostana bila je za ono vreme vrlo savremeno opremljena. Rukopisi su bili čuvani u dva reda posebnih stalaža. Važniji rukopisi su, zbog opasnosti od krađe, posebnim lancima bili zavezani za klupe. Spominje se 20 klupa za posetioce, što znači da je knjižnica mogla ugostiti veći broj čitalaca. Njenim uslugama služili su se ne samo članovi samostana i dubrovački građani, nego i stranci.
Javni karakter knjižnice omogućivao je ne samo čitanje knjiga u njenim prostorijama, nego i određene zloupotrebe, tipične za takve javne ustanove. Knjige su iz nje, naime, bile ne samo posuđivane, nego i otuđivane. Zanimljiv je i indikativan zapis koji je jedan fratar krajem 15.veka. ostavio na jednoj inkunabuli: "Hic liber est meus, quem dedit mihi Deus. Qui rubabit librum istum non videbit Jesum Christum" ("Ova knjiga je moja. Dao mi ju je sami Bog. Ako je neko ukrade, neće videti Isusa Krista"). Da spreči te i takve zloupotrebe, generalni vikar Dubrovačke kongregacije Ambroz Ranjina obratio se za pomoć papi Sikstu V., koji je posebnom ispravom od 1. decembra 1589. izrekom zabranio iznošenje knjiga izvan prostorija same knjižnice. Zabrana se odnosila kako na građane, tako i na članove samostana. Navedena je zabrana ne samo odmah stupila na snagu, nego je od tog vremena i za prodaju duplikata bila potrebna posebna papska dozvola. Dobijenim novcem od njihove prodaje smelo se kupovati samo druge knjige.
U istoriji Dubrovačke Republike, a samim tim i toga samostana i njegove knjižnice, početak 19.veka. bio je jednim od najcrnjih razdoblja u njihovoj dugoj istoriji. Godine 1806., po Napoleonovoj su naredbi francuske revolucionarne trupe na prevaru ušle u grad i zauzele ga. Tom su prilikom zauzele i dominikanski samostan, koji su temeljno opljačkale. Bio je odnesen sav novac i sakralno posudje koje fratri nisu uspeli sakriti. Crkva i klaustar bili su pretvoreni u konjušnicu, a samostan u kasarnu. Knjižnica je poslužila za vojničku spavaonicu, u kojoj su vojnici radili šta su i kako su hteli. Tada je nepovratno nestao znatan deo dragocenih rukopisa, od kojih su, kako su posle pričali preživeli fratri, vojnici pravili fišeke za puščani prah, a štampane knjige prodavali za flašu vina onima koji su imali smisla za taj oblik trgovine. Francuzi su nakon povlačenja iz Dubrovnika 1814. godine iza sebe ostavili pravu pustoš, sličnu onoj koju iza sebe ostavi zemljotres koji na svom rušilačkom pohodu ne bira vredno od manje vrednoga, dopušteno od nedopuštenoga. Knjižnica je bila toliko oštećena da je nije bilo moguće popraviti. Bilo je nužno pronaći neki drugi prostor za smeštaj onoga što je iza Francuza ostalo. Budući da u inače prostranom samostanu nije bilo takve prostorije, u tu su svrhu bile zazidane prelepe arkade gornjeg samostanskog trema. Tako je sadašnja knjižnica na 1. samostanskom spratu postala svojevrsni spomenik najtragičnijeg stradanja grada Dubrovnika i dominikanskog samostana u njihovoj dugoj istoriji.
O kulturnoj i naučnoj važnosti knjižnice dubrovačkog samostana moglo bi se mnogo toga reći i napisati. Za ilustraciju njenog značenja dovoljno je napomenuti da ona, uprkos svemu, i danas čuva oko stotinu srednjovekovnih rukopisa biblijskog, teološkog, filozofskog, pravnog, istorijskog, liturgijskog, propovedničkog sadržaja. Mnogi su od njih predivno iluminirani. Medju njima ima pravih remek-dela neprocenjive istorijske i umetničke vrednosti. Dovoljno je spomenuti dva bogato iluminirana kodeksa Sv. pisma Staroga i Novoga zaveta pisana karolinškim pismom u 11.veku, kakvih je teško naći i u najslavnijim knjižnicama sveta. Deo tih rukopisa doneli su pojedini redovnici na povratku sa studija u Italiji i Francuskoj, o čemu svedoče razne rubne beleške, a neki su bili napisani u skriptoriju dubrovačkog samostana.
Knjižnica je čuvena i po broju štampanih knjiga, medju kojima na poseban način treba navesti 240 inkunabula (prvotisaka), po čemu stoji u samom vrhu na celom Balkanskom prostoru.
O njenom istorijskom, kulturnom i naučnom značaju navest ću samo mišljenje poznatog hrvatskog jezikoslovca Josipa Badalića, sastavljača prve sistemske zbirke inkunabula u Hrvatskoj. On ističe da je knjižnica, uprkos velikom zemljotresu iz g. 1667. i pljački za vreme napoleonske okupacije, sačuvala najbogatiju zbirku inkunabula (prvotisaka) na južnoslavenskom prostoru kao odraz :

"smišljeno odabrane i izgrađivane knjižnične zbirke u skladu sa svojedobnim ciljevima i potrebama tog samostana. Značajno je da je baš u toj knjižnici sačuvan i jedan knjižarski cjenik (letak) znamenitog nürnberškog tiskara Antuna Kobergera iz godine 1480., a koji dokazuje da je taj samostan bio dobra mušterija, koja je nabavljala knjige po svom izboru. A da je izbor dubrovačkih dominikanaca bio obilat, potvrđuje i današnja sačuvana zbirka inkunabula u toj dominikanskog knjižnici: bogat izbor najvažnije tadašnje religiozno-filozofijske literature (više od trideset izdanja pojedinih Savonarolinih spisa), proširen na sve domene tadašnjih znanstvenih disciplina teoretskog i praktičnog karaktera. Tu ima djela povijesnoga, pravnoga, teološkoga, filozofskoga, prirodoznanstvenog, medicinskog i glazbenog karaktera; tu su zastupana sva znanstvena područja, koja su mogla zanimati tadašnjeg prosvijećenog čovjeka, napose školovanog redovnika. Pravo srednjovjekovno sveučilište."

Neizostavno posetiti biblioteku,jer u njoj možete provesti vreme koje proleti a da ne primetite,i poželite navratiti ponovo.I kada ponovo dođete,učini vam se da ste prvi put,kao da neke delove niste stigli ni primetiti prvi put.O bogatstvu njenih vitrina moglo bi se pisati danima.

http://razbibriga.net/imported/2010/03/51509_untitled_scanned_06-1.jpg


http://razbibriga.net/imported/2010/03/ade6f8f06f9605946c651168578ca5bd_portfol-1.jpg

Fotografija franjevačke biblioteke - snimio Marko Vrdoljak

Bisernica
20-03-2010, 16:18
Samostan ima i prelep vrt sa fontanom u unutrašnjosti kompleksa

http://img468.imageshack.us/img468/1968/2512978franciscanmonasterydubr.jpghttp://razbibriga.net/imported/2010/03/2440634Franciscan_monasteryDubrovnik-1.jpg

Bisernica
20-03-2010, 16:22
Ono što je zanimljivost koja se može vezati za pisane dokaze koje vreme nije uspelo
uništiti je i natpis uklesan gotičkim slovima na jugoistočnom ugaonom stupu koji uz ostale drži
heksafore i klaustar.Ovaj natpis otkriva ime graditelja i klesara koji je radio klaustar :Mihoje Brajkov iz Bara !!
Obzirom da je natpis pisan gotičkim slovima,na temelju stila se može zaključiti da natpis datira iz polovine 14.veka.

http://razbibriga.net/imported/2010/03/1368832Franciscan_monasteryDubrovnik-1.jpg

Bisernica
20-03-2010, 16:28
Još jedna zanimljivost vezana za ovaj samostan je i čuvena dubrovačka Pieta ,
skulptura koja se nalazi na Portalu franjevačke crkve.To je jedini autentični deo
iz vremena prvobitnog samostana pre zemljotresa koji je u potpunosti sačuvan do danas.
I danas krasi zapadna crkvena vrata ,odnosno ulaz u vrh crkvene lađe.


http://img215.imageshack.us/img215/2969/2404401franciscanmonasterydubr.jpg

Bisernica
28-03-2010, 11:20
Ljudiiiiiiiiiii ,ima li neko neku omiljenu turističku destinaciju :lol:,ili ću ja ovde da reklamiram moj grad??
Hajd',ako nema niko,da nastavim ja da pišem o stvarima o kojima se manje zna.
Još jedna znamenitost i posebnost u Dubrovniku su lazareti.
Dubrovnik je oduvek bio grad pomoraca,u vreme Mletačke republike,nadmetao se sa mlečanima u
jačini trgovačke flote i broju galija koje je posedovao,kroz gradsku luku su prolazili brodovi sa svih strana tada poznatog sveta,a Republika nije ništa prepuštala slučaju.Grad je oduvek bio pod upravom ljudi koji su znali šta sve jedna uređena gradska celina treba da ima.Statut Grada je donet 1272 godine i u njemu su bile ispisane odredbe kako državne ,tako i pravne,kaznene,ekonomske,ali i one koje su se odnosile na zdravlje,higijenu i socijalnu brigu,a istovremeno i odredbe o normama ponašanja građana i stanovnika Republike.Dakle,zaista nije ništa prepuštano slučaju.
Glavni izvor prihoda je dakle bilo pomorstvo i trgovina,što je podrazumevalo i mnogo dolazaka stranaca u Grad.Odredbe koje su važile za stanovništvo su bile propisane Statutom,ali je bilo potrebno regulisati i pitanja koja su vezana za strane trgovce i mornare,kao i za sve one koji su u Grad dolazili izvana,a isto tako i pitanja vezana za strane brodove koji su pristajali u gradskoj luci.Ovo se odnosilo i na sve one koji su se kretali kopnenim delom Republike,ili su bili u tranzitu ili koristili njena skladišta za čuvanje robe.Ovom regulativom su obuhvaćene carine ,takse,obavezno prijavljivanje boravka,eventualno plaćanje kazni bilo koje vrste,ali i sanitarni pregled.Da bi zaštitila svoje građane koji su se po prirodi stvari mešali sa strancima,prvenstveno iz zdravstvenih razloga i pitanja higijene,Republika je zakonom regulisala pitanje obaveznog karantina.Karantinska izolacija je kao obavezna mera zaštite važila podjednako za sve - trgovce,moreplovce,ali i prometna sredstva i sve robe.Početkom 14. pa sve do sredine 15.veka,bili su na snazi vrlo strogi propisi koji su regulisali :

lekarske usluge - 1301.god
rad prve apoteke - 1317
ubožnicu - 1347
sirotište - otvoreno "nahodište" 1432
ukidanje ropstva - 1432 god
gradski vodovod u dužini od 20 km izgradjen 1436.god
karantin - uspostavljen ranije,ali posebni objekti izgrađeni za tu svrhu
i otvoreni 1377 godine - dubrovački lazareti.

Jedan od osnovnih razloga za otvaranje karantina i veliku brigu za stanje zdravlja stanovništva bila je kuga - zarazna bolest koja je harala u tim vremenima i nije štedela nikog.Podjednako su od nje umiralii gospoda i siromasi.U kasnom srednjem veku i početkom novog veka ,kuga je pomorila više ljudi nego svi ratovi čovečanstva.Uzročnik ove bolesti i lek protiv njega su pronađeni jako kasno,u 19. veku.Do tada je ova bolest harala,žarila i palila na mahove i za sobom ostavljala pustoš,a kako je to napisao August Šenoau u delu "Kugina kuća":

"nećeš! znajder ja sam ona,
vladarica svesiona,
koja ništi, hara, gazi
što po mojoj niče stazi.
vojska pada iznenada,
ne od sablje, ne od strijele,
već od mene - žene bijele".

Specifičnost ovih lazareta je u tome da je danas opšteprihvaćeno i priznato da su oni dubrovački brend -
karantin kao institucija je izum dubrovačke komune od 1377.godine i zvanično ,kada su otvoreni lazareti.



http://razbibriga.net/imported/2010/03/article_home_1247350398LAZARETI1_BY_AH-1.jpg

Slika latareta - deset zgrada u jednom nizu
napravljena s mora

Bisernica
28-03-2010, 11:39
Kuga je bila bolest koju su u narodu zvali "crna smrt".Epidemija koja je pomorila dve trećine tadašnjeg stanovništva Evrope bila je 1348-49 godine.Ova epidemija nije zaobišla ni Dubrovnik.U dubrovačkom arhivu ( o kojem ću pisati sigurno jer je najbogatiji u Evropi,i jedan od najbogatijih u svetu),može se naći hronika iz tog vremena koju je pisao dubrovčanin Dinko Ranjina,a u kojoj se nalaze podatci koji govore i o epidemijama koje su bile 901.i 1293 godine.Mortalita i peste su nazivi koje koristi ovaj hroničar u opisu bolesti,a i u jednom i u drugom slučaju je u pitanju kuga.
Prema onome što je zapisano u toj hronici,za vreme epidemije 1348. u gradu je umrlo 170 iz redova dubrovačke vlastele(plemstva),više od 300 bogatih pučana(građana koji nemaju plemićko poreklo) i najmanje 1000 građana koji su pripadali sitnom puku.Imajući u vidu o kojem vremenu je reč i koliki je broj stanovnika bio u to vreme,ovo su brojke koje su poražavajuće.Kuga je iza sebe ostavila pustoš.
Da li su podatci kojima Ranjina raspolaže tačni ne zna se pouzdano,ali jedan drugi podatak potvrđuje da su blizu istini.Iz zapisa 1351.godine pominje se uvećan broj testamenata koje rizničari katedrale
Sv.Marije ne stižu da obrade.Ono što jeste sigurno je da je tragedija izazvana kugom na teritoriji Republike te 1348.godine,morala biti povod za traženje adekvatnog načina zaštite i donošenje odluke o karantinu.Život je morao da se nastavi,a život su za Republiku bili pomorstvo i trgovina.


http://img522.imageshack.us/img522/5002/zuh23jz2.jpghttp://img233.imageshack.us/img233/5195/141ml2.jpg

Unutrašnjost lazareta

Bisernica
28-03-2010, 12:00
Venecija je u to vreme zabranjivala ulazak svim brodovima u lagunu,odnosno na teritoriju milanskog vojvodstva,i prema obolelima se odnosila krajnje neljudski- zaziđivani su !!Za razliku od Venecije,dubrovčani su hteli da spreče epidemiju,ali da ne uguše trgovinu.Pre izgradnje lazareta,odlukom gradskih vlasti doneta je uredba kojom se naredjuje da posade i roba svih brodova koji dolaze iz zaraženih krajeva,moraju provesti mesec dana na otocima Supetar,Mrkan i Bobara (pored Cavtata).Karantin dakle nije zaustavljao,samo usporavao trgovinu.Ono što je zanimljivo,ova mera nije nastala kao ideja onovremene medicinske pameti,već kao empirijsko iskustvo dubrovačkih vlastelina-trgovaca.Dubrovačka administracija je do ideje o karantinu došla zahvaljujući dotadašnjem iskustvu sa izolacijom obolelih od lepre - gube.Prvi početci karantina su bili na otocima i pod vedrim nebom ispred gradske luke,a vremenom se razvila u instituciju koja je imala sve što joj je potrebno za normalan rad - regulativu,zgrade i osoblje.Lazaret je otvoren i na otoku Mljetu.Prvi naziv radnika u karantinu bio je kacamorti( casa morti - kuća smrti.).Kasnije je ovaj naziv promenjen u sanitarac - officiali sopra la sanita.
Kuga je počela jenjavati u 17.veku,ali je opasnost od ove bolesti dolazila s kopna,sa granica Turske carevine sa kojom je Republika trgovala,pa je to bio i razlog za neprekidnu budnost i rad lazareta.
Turska je imala status stalno okužene zemlje,pa je sve što je dolazilo iz nje stavljano u karantin,a magistrat zadužen za zdravlje je neprekidno bio izveštavan o stanju zdravlja u Turskoj.
Koliko je pažnje tome posvećivano,govori podatak da se ukoliko je primećena povećana smrtnost u blizini,odmah sumnjalo na kugu,a iz Grada su upućivani specijalni izviđači - sanitarci,zaposleni u lazaretima,koji su bili u stanju prepoznati kugu po glavnim simptomima i o tome su najhitnije izveštavali gradske vlasti.Dubrovačka vlada je o tome vodila stalnu korespondenciju sa vladama i sanitetima ostalih jadranskih država i Republikom Đenovom.Poslednja kuga na ovom području nadživela je i samu Republiku koja je u međuvremenu ukinuta ( francuska okupacija),a na teritoriju Grada je došla iz Hercegovine.


http://img236.imageshack.us/img236/2986/zuh22odredbaokaranteniip3.jpg

prva uredba o karantinu

Bisernica
14-04-2010, 17:33
Pošto vidim da niko nema svoju omiljenu destinaciju,da nastavim ja sa svojom,pa možda se još neko pojavi i oglasi :).
Dubrovnik je grad koji je po mnogo čemu zanimljiv,svojom prebogatom istorijom.Mnogo toga što je vezano za Grad i u čemu je jedinstven ili vodeći su zanimljivosti koje se ne nalaze u knjižicama koje opisuju njegove znamenitosti,ili nisu poznate široj javnosti,a niti se pominje u istorijskim udžbenicima.
Jedna od takvih zanimljivosti je jedna biljka koja je u mnogome menjala istoriju,jer da nije bilo nje,ko zna kako bi neke stvari izgledale danas.
U pitanju je - mandragora.Magična biljka kojoj je postojbina još uvek dubrovačko područje - brdo Snježnica u Konavlima.

Ne bi to bila ni tako zanimljiva biljka da nije usko povezana sa Bordžijama,a zna se da ovu porodicu bije glas najvisprenijih trovača koje je istorija zapamtila.
Malo toga se može naći u javnoj upotrebi kada je reč o ulozi mandragore u rešavanju diplomatskih problema koje je Grad imao,ali se može naći u starim spisima prebogatoj Dubrovačkoj arhivi(koja je ,uzgred budi rečeno najbogatija u Evropi,i jedna od najbogatijih arhiva u svetu,što je još jedna od zanimljivosti Dubrovnika).Dakle,otrov je bio sredstvo eliminacije *gnjavatora*,a mandragora je u tome igrala glavnu ulogu.

http://img45.imageshack.us/img45/3976/vrtmandragoratxt1jpgmandragoraxh5.jpg
mandragora u cvatu

Postoji zapis o određenoj osobi,koja je imala visoki položaj dubrovačkog nadbiskupa,a inače je bio rodom milanez,Filip Trivulcio,koji je održavao bliske veze sa Francuskom i Turskom imperijom u trenutcima koji su istorijski bili vrlo delikatni za postojeće namere planiranja rata zapada protiv osmanlijskog carstva.Ne treba smetnuti s uma da je Dubrovnik čitav svoj istorijski vek proveo balansirajući na oštrici mača između krvavo zaraćenih strana,kao mala ,ali neutralna državica.
Sloboda kojom se dičio ,nije bila poklanjana,već kupovana i plaćana debelo svima, koji su bili pohlepni na njegove dukate i za dogovorenu pogodbenu cenu dozvoljavali dubrovačkim trgovcima slobodnu trgovinu po svojim zemljama,ili se samo za solde (novac),prihvatali uloge zaštitnika,omogućujući tako Gradu sticanje imena,bogatstva i slobode.Diplomatska služba Grada je vrlo često bivala posrednik među zaraćenim stranama,prenosila važne informacije o svemu što ih je zanimalo,posebno o tome što se na kom kraju sveta dešava,a donosili su kao informaciju dubrovački trgovci ili kapetani brodova koji su zalazili u sve važnije luke tog vremena.
Naizgled otvoren i kulturan grad-država,Dubrovnik je imao *profinjeno* autoritativnu,ali mudru vladu koja je na različite načine reagujući,uspevala sačuvati čist obraz(reklo bi se lepo lice,ali nije) pri svakoj i najmanjoj najavi opasnosti po grad ili nju samu.
Dubrovčani su se svojoj fiktivnoj slobodi ,pompezno klanjali,i isticali su je,na zastavi,novcu,na vratima Lovrijenca,Orlandu....svuda.I sve je to bilo uglancana površina,a kada malo zagrebete ispod tog slavnog sjaja,pojavi se po neko iznenađenje koje taj sjaj pomalo zatamni.

Libertas! Sloboda je zapravo samo privid,zvučni naziv ili lažno uverenje,kojim su lažući sebe,uspevali prevariti i druge.
Novac je oduvek,kako nekad tako i danas,bila poluga koja vrti svet.Novac je bio sloboda.Dubrovnik je zlatom plaćao tu slobodu,a zlato se sticalo radom,ali i lukavstvom.
Koja sredstva ili načini će biti efikasni u očuvanju te slobode,nije bilo važno.Sva su bila dozvoljena.Jedno od njih je omogućavala i mandragora.

Bisernica
14-04-2010, 18:20
Vreme u kojem je pomenuti nadbiskup upravljao (isto tako fiktivno),dubrovačkim klerom je prva polovina 16.veka.To je vreme kada je u Dubrovniku svetovna i crkvena vlast bila strogo odvojena,i nije bilo nikakve mogućnosti da se crkva na bilo koji način meša u politiku svetovne vlasti.Crkva je mogla da vodi svoju i papinsku politiku,koja se ni u kom slučaju nije smela kositi sa opštom politikom Republike.Takvo šta se nije tolerisalo.Obzirom da je svetovna vlast dobro upravljala gradom,to je i kler dobro živeo i uživao sve blagodeti bogatstva,nije bilo čestih povoda za razmirice između gradske i crkvene uprave,a i ako bi do njih došlo,rešavane su na najvišem nivou.Ukoliko se problem ne bi mogao rešiti,pribegavalo se *suptilnijim* načinima koji su davali pozitivan rezultat.Problem je efikasno*uklanjan*.
Zanimljivo je da je još u 15. veku,u gradu odlukom Senata,napravljen mini *krizni štab*,u sastavu od tri vlastelina,a zna se i koji su odredjeni - Restić,Palmotić i Gundulić,koji su imali zadatak da trovanjem uklone opasnost koja je dolazila od onih pojedinaca koji su svojim delovanjem mogli da naude Republici.Koliko je ova odluka bila obavezujuća,govori i činjenica da je bila istovremeno određena i kazna za vlastelina koji ne prihvati ovu časnu ulogu,u iznosu od 100 zlatnika.Ova suma je za ono vreme bila bogatstvo.Danas se ljudima za članstvo u raznoraznim odborima i savetima plaća,a onda se za odbijanje *časti*,novčano kažnjavalo :).
Nesretni nadbiskup nije znao naći meru,već je celih deset godina bio trn u oku dubrovačkoj vladi,ne samo zbog toga što je bio stranac(mada mu je i to bio minus),već ,više zbog svojih špijunskih aktivnosti,a u korist Porte.Sa dobro razgranatom špijunskom mrežom,ovaj crkveni velikodostojnik je uspevao prikupiti značajne podatke i dostavljao ih je Istambulu,bez obzira na više puta iskazano protivljenje i upozorenja dubrovačkog Senata,koji se obraćao i tužbenim zahtevima papskoj Kuriji,pa i papi lično.Nadbiskup se na sve ovo nije obazirao,već je nastavljao zabijati *prst u oko* dubrovačkim vlastima.Nadbiskup je umro iznenada,1543.god. pod nerazjašnjenim okolnostima.Iako se šuškalo sve i svašta,nije bilo nikakvih dokaza koji bi upućivali na gradsku upravu,samo je se na osnovu zapisanog podatka u spisima,moglo zaključiti,jer su vlastelini na pokopu preminulog *nevješto prikrivali dobro raspoloženje*,verovatno zbog uspešnog uklanjanja višegodišnje političke glavobolje.
Ako se uzme u obzir predhodno opisana naredba o formiranju štaba vlastele,može se nagađati da je to mogla biti izazvana a ne prirodna smrt - najverovatnije trovanjem.To je vreme kada su trovači i trovanje bili *popularani*.U predhodnim opisima dubrovačkog aromatorija i aktivnog uzgajanja bilja i pripremanja raznoraznih preparata za svaku namenu pomenuta je i očuvana apotekarska garnitura sa ormarićem za držanje otrova - venena,u kojoj se pored arsena koji je bio najpoznatiji otrov u tom vremenu,čuvalo i mnogo drugih domaćih preparata koji su dobro izdozirani mogli izazvati različite reakcije - od *bezrazložne* euforije do nagle ili polagane smrti,zavisi.
Imajući sve što je bilo potrebno za te aktivnosti,ali nemajući iskustva,dubrovčani i nisu bili toliko vični tom poslu,kao recimo komšije preko puta - čuveni pripravljači otrova - Bordžije.
Potreba i hitnost uklanjanja određenih osoba koji su bili pretnja Republici naterala je dubrovčane da što pre nađu načina da se dokopaju recepata čuvenih trovača.Koliko je ovo bila važna stvar govori i činjenica da je Vijeće umoljenih,naredilo (diplomatskim rečnikom),ambasadoru Republike da po svaku cenu nabavi ove recepte u Firenci.Namera je bila da se na ovaj način Grad razračuna i sa *zlićima*,pojedincima koji su upadali sa teritorije turske carevine i zulumćarili na području Republike.Bilo je potrebno problem rešavati na način da se ne dođe u sukob sa okolnim pašama a da se istovremeno ukloni zlo.
Kako god bilo ,firentinski recepti su stigli u grad i u aromatorijima se krenulo sa ubrzanim pripremanjem napitaka,samo se čekala zgodna prilika da se i isproba njihova delotvornost.

Bisernica
14-04-2010, 18:42
Mandragora - http://img135.imageshack.us/img135/6079/giftig1gifotrovds5.gif
Mandragora - najčuvenija biljka na svetu,o kojoj su i pesnici pisali ovekovečivši je u literaturi.Šekspir i Makijaveli,smrt Jovanke Orleanke,spisi Galena,ali i spisi njegovih grčkih kolega *lekara* onog doba,čak i kod Homera i u faraonskim grobnicama,čak i u biblijskim starozavetnim knjigama.
Mandragola,mandragora - biljka otrovnica,opijat,lek,afrodizijak,amajlija - sve u jednom i sve odjednom.
Ona je jedan od najvažnijih sastojaka otrova,ali je i sama za sebe otrov.
Medicina je priznaje kao biljku iz čijeg se tkiva dobijaju analgetici sa halucinogenim dejstvom.
I danas se koristi u špijunaži,jer se drogiran mandragorom brzo dovede u stanje kada mu se može lako *pružiti usluga* ispiranja mozga.
Uz sva ostala *dobra* svojstva i to što je istorijska stvarnost dodelila mnogo različitih značenja i učinaka,ova biljka je u ovoj priči značajna iz jednog jednostavnog razloga - jedino uspeva na dubrovačkom području, na području tadašnje Republike,odnosno u Eskulapovom vrtu,na padinama brda Snježnica,iznad Konavala.Verujem da danas gotovo i da nema onih koji nisu čuli za mandragoru,bilo iz književne ili stručne literature,ali da mali broj zna da je endemična biljka dubrovačke regije.

Mr.OneTwo
14-04-2010, 19:03
nikada nisam bio u _________. vodeci se imenom destinacije, deluje mi nekako prazno.

Bisernica
14-04-2010, 19:05
nikada nisam bio u _________. vodeci se imenom destinacije, deluje mi nekako prazno.

Prazna linija je ostavljena za tvoju destinaciju,da se ne bi otvarale posebne teme za svaku.
Popuni praznu liniju svojom destinacijom :)

Bisernica
14-07-2010, 22:06
Nego ,da nastavim ja o onome o čemu se malo zna,kada je Dubrovnik u pitanju,i zbog čega sve može biti omiljena destinacija,mada je meni i bez toga :).
Još jedan raritet vezan za ovaj stari grad je i prvi grafit Mediterana,a neki dubrovački hroničari ,(kojima ne treba sve uzimati zdravo za gotovo,jer uvek nešto preuveličaju ili naprave starijim nego što jeste,iz ljubavi prema Gradu :),ali ovaj je datirao sam sebe ,tako da nema prevare. ),bi možda tvrdili i da je najstariji u Evropi.O čemu se radi?

Igre s loptom imaju svoj prapočetak u Firenci,koja se smatra kolevkom renesansog fudbala.Gabariti ulice od Domina,u kojoj se nalazi predmet opisivanja,a u kojoj se nalazilo provizorno dubrovačko igralište,potpuno odgovaraju dimenzijama firentinskih fudbalskih terena onoga vremena.Zbog toga nije čudo što je druga najšira ulica u Dubrovniku,nakon Straduna,od Domina i iza crkve Sv.Roka,bila odabrana kao fudbalski teren.Natpis u kamenu koji se smatra najstarijim grafitom Mediterana u stvari govori o kraju jedne i početku druge epohe - kraj renesanse i dolazak baroka u kojem je "bilo dovoljno mesta i za igru i za suze".


http://img196.imageshack.us/img196/7339/crkvaoddominacrkvasvihsvetih2d.jpg

Crkva od Domina ili Crkva svih svetih


Ono što je napisano na kamenoj ploči u obliku opomene dubrovačkoj mladosti,koja je odabrala to mesto za svoje igre s loptom,je po nekim interpretacijama u stvari luckasti način obračuna sa onima koji su svojom cikom i vikom narušavali popodnevnu siestu dubrovačkih gospara.
Tekst grafita svojim sadržajem upućuje na nekog od sveštenih lica,ne samo po prvom delu koji glasi : pax vobis - mir s vama,nego i po nastavku : memento mori qui ludetis pilla - setite se da ćete umreti vi koji se igrate loptom.
Ovako sročen i neveštom rukom u kamenu isklesan tekst,svakako je delo učena čoveka,i samo na izgled nema molba onima kojima je upućena,ali obzirom na vreme u kojem je poruka pisana,za religiozne dubrovčane bila je i preteća opomena.



http://img53.imageshack.us/img53/2600/crkvasvrokadubrovnik3rj.jpg

crkva sv. Roka u Dubrovniku na čijem je zidu ploča i grafit

Ovo je čuveni kameni zapis u Dubrovniku,na crkvi Sv. Roka,koji nije samo prvi pisani dokument o igrama s loptom na balkanskim prostorima,nego i najstariji na celom Sredozemlju !


http://img131.imageshack.us/img131/3595/img1017dugrafit7fvgrafit8as.jpg

Bisernica
16-07-2010, 19:07
Nikad kraja zanimljivim pričama koje se prepliću između istorijske istine i legende,a kada je u pitanju ovaj grad prebogate kulture i istorije.Još jedna zanimljivost,koja se neće i ne može naći ni u jednom turističkom vodiču sa mapom Grada,a zarad lakšeg snalaženja i dodatnih informacija,a neće se naći jer se ne bi moglo ukratko o tome govoriti,je svojevrsni dubrovački rat ruža,ili o urotnicima i urotama koje su potresale Grad.
Tema je o dubrovačkom patricijatu,plemstvu ili vlasteli,uglavnom o muškom delu vlastele,dakle o onima koji su se bavili pitanjima države,vlasti,diplomatije,kulture,umetnosti,svega onog što je činilo svakodnevni život države,a Dubrovnik jeste bio jedan od uređenijih gradova- državica,onog vremena.
Obzirom da se radi o unutrašnjem raslojavanju dubrovačkog plemstva,nije lako pojednostaviti stvari,a ne pojasniti kako su one prvobitno funkcionisale u ovom sloju stanovnika Grada,do razloga koji su doveli do tog raslojavanja od početka nesuglasica do kompletnog raskola.
Sve što se o tome može reći spada u domen naučnih istraživanja i rezultata tih istraživanja različitih naučnih radnika koji su se bavili pitanjem dubrovačkog patricijata i na osnovu toga izvodili svoje zaključke,pa se tako može reći da ostaje prostora i da se u ponešto i posumnja kao verodostojno.Mnogi su se bavili ovim pitanjem i dali svoj doprinos rasvetljavanju kako javnih tako i skrivenih razloga istovremeno i njihove dugovečnosti i kraha i propadanja,osvrnuli se kako na pojedine porodice i rodove,tako i na zakone koji su ih štitili,ali i na one kojima se država štitila od njihove samovolje,pobuna ili težnji za promenama.
Da se sve to ne bi pretvorilo u neku naučnu raspravu,potrudit ću se da sve svedem na meru razumljivog u odnosu na konkretne stvari i likove,na zaveru ili urotu kako je dubrovčani zovu,na opredeljenja na konzervativce i liberale i razloge izumiranja dubrovačke vlastele.Inspiracija mi je na neki način i tema koja je postavljena na jednom drugom pdf-u ,Poruka vlastodršcima,pa evo malo i o tom segmentu grada,vlastodršci - vladajuća klasa Dubrovačke republike.
Uopšteno ,a kasnije možda i pojedinačno o nekim likovima koji su u svoje vreme,a i danas smatrani urotnicima,a i o likovima koji su s druge strane zadužili Republiku.

Bisernica
16-07-2010, 20:40
Vlastodršci dubrovačke komune su još u 12. veku formirali svoj aristokratski krug,pozivajući se na autohtono poreklo,(ovde se čak misli i na antički Epidaurus ,današnji Cavtat),kojim su obeležili i oblikovali podjednako i tadašnji i budući politički sistem,državnu kliku koja će se sa različitim pripadnicima održati kroz nekoliko vekova.
Dubrovnik u tome nije bio nikakva iznimka u odnosu na većinu italijanskih gradova - republika,čak šta više,funkcionisao je na identičan ili sličan način,posebno do 17. veka,ali se razlikovao u odnosu na ostale dalmatinske gradove.Na tom polju u odnosu na njih,Dubrovnik je do kraja ostao usamljen.
Kako se teritorija grada-države širila i pod njenu upravu podpadao Mljet,Pelješac,
Lastovo,Konavle,itd,tokom 14. i 15 veka,aristokratski administrativni aparat i aristokratija su se potpuno uobličili i ustoličili kao celokupna vlast u državi.Čak štaviše,deobom novostečenih poseda na novim teritorijama poprima obrise ,gotovo feudalnog plemstva,tako da se postojeći staleški model i procesno ozakonio uz sve beneficije koje vlast sa sobom nosi.
Čvrsto zatvaranje ovog aristokratskog kruga iz reda domaćih rodova zaključeno je i formalno u 14. veku.Tu i tamo ,moglo se još eventualno dopuniti ženidbom i udadbom,takozvanim uvezenim plemstvom.
Uloga koju je plemstvo imalo u Dubrovačkoj republici,političko društvena bila je slična onoj koju je imalo plemstvo Venecije,Firence ili Đenove,a razlikovala se od ostalih dalmatinskih gradova,naročito zbog velikog uticaja Venecije u tim područjima koji je preovladao i doveo do gubitka domaće vlastele u tim gradovima.
Još od ranih dana postojanja države,temelje vlasti i načine njenog funkcionisanja je definisao Statut grada.Njime je bio regulisan način vladavine preko Malog i Velikog vijeća i Magistrata,kao i drugih upravnih i izvršnih tela.To je bio model kojim je država uspešno sprovodila svoju političku volju,kako prema unutra tako i prema spolja.
Nazivom vlastelin se imenovao muški predstavnik plemstva pojedinačno,a ženski predstavnik plemstva - vladika.Samim nazivom se govori o nosiocima vlasti,odnosno ulozi koja je ovim pripadnicima društva namenjena.
Idilična predstava o mudrosti i diplomatskoj veštini vlastele,imala je i drugu,manje svetlu i lepu stranu medalje.
Jedan od lepih opisa koji govori o ulozi vlastele u Gradu napisao je i jedan od hroničara,pišući o propasti države,a navodeći i vlastelu kao jedan od uzroka :

"Bez vlastele nije Dubrovnik ni zamisliti; tu su oni sve; država na njihova usta govori svijetu; oni su stoglavi vladar s kojim drugi vladari opće; oni kroje i primjenjuju zakone, a najviše ih oni poštuju; upravljaju zemljom kao svojom baštinom, a upravljaju mudro, bez ugnjetavanja; zato se narod ne tuži, mada nema gotovo ništa svoga; no oni su mu i odgojitelji."

Ovim opisom je, na donekle ironičan način, predstavljena vlastela kao stub vlasti.

причалица
16-07-2010, 20:41
nemam omiljenu turističku destinaciju.
omiljen mi je trenutno beograd...ali, to nije destinacija, to je boravište.

Bisernica
16-07-2010, 21:09
Lepo poređenje ,zaista - stoglavi vladar,ali vladar koji je s početka imao 180-190 porodica,na početku 19. veka se sveo na nekih dvadesetak ,ako se dodaju i prinove nastale ženidbom ili udadbom.
Republika je po pitanju ženidbe i udaje imala jako rigorozne zakone.Prvo i osnovno pravilo je bilo da se ne može sklopiti brak sa pripadnikom neplemenitih - dakle,vlastelin ili vladika nisu mogli sklopiti brak sa pučaninom.Dalje,bila je dozvoljena ženidba i udaja tek u četvrtom kolenu srodništva,jasno određeno nasleđivanje po principu primogenija,dakle red prvenstva po muškoj liniji,..a sve zarad toga da se očuva homogenost plemstva,pa time i proklamovani društveni i državni poredak i dugovečnost,u čemu se u izvesnoj meri i uspelo.
U gradskoj upravi je bio ustaljen model odlučivanja konsenzusom kada se raspravljalo o važnim političkim pitanjima,ili nadpolovičnom većinom ,u drugim, manje važnim slučajevima,a time se istovremeno uspevalo držati pod kontrolom ili eliminisati političke nesuglasice ili pojedinačne otvorene sukobe.O nekom ozbiljnijem narušavanju postojećeg ustaljenog reda i poretka,modela vladanja,ne može se govoriti sve do 17. veka.Za početak raskola se uzima kraj 16. i početak 17. veka.
Raskol je eskalirao nakon velikog zemljotresa 1667. godine,kada je grad bio praktično uništen što zemljotresom,a što požarom koji je nakon njega nastao,i ostao je prisutan u kontinuitetu u naredna dva veka postojanja države,odnosno sve do dolaska Napoleona,koji je označio i kraj postojanja Republike i njene samostalnosti.
Ta dva veka između zemljotresa i Napoleona,Republiku je potresao raskol vlastele,a u literaturi je nazvan krvnim raskolom ,jer mu je uzrok bio kombinacija političko - rodovskih sukoba i gola borba za vlast.Zato se ovaj raskol može smatrati svojevrsnim dubrovačkim ratom ruža.
Podeljeni, u dva suparnička rodovska tabora,vlastelini su vodili međosobni rat za prevlast.Između ova dva klana je ostao,naročito u početku sukoba,mali broj neutralnih koji su smatrani sivom zonom,jer su oni pri donošenju odluka bili jezičak na vagi koji je odlučivao pro ili contra ,u političkom smislu.To je značilo da su odluke donošene u to vreme ,mahom bile nategnute,izglasavane sa minimalnom razlikom u glasovima i više se nije moglo govoriti o poslovično jedinstvenom stavu.Ono što je išlo na štetu običnog puka u svemu tome je činjenica da je do apsurda dovedena
stara maksima da su državni interesi na prvom mestu,a zatim svi ostali poslovi- obliti privatorum publica curate- ostala je samo kameni epitaf u dovratku prošlih vremena,koja su obeležila zlatno doba Dubrovačke republike.


http://img153.imageshack.us/img153/4347/p1010080obliti125rq1nh0.jpg

Bisernica
16-07-2010, 23:19
Krvni raskol,nastao prevashodno zbog borbe za vlast između pojedinih vlastelinskih rodova,postao je generator krize unutar vladajućih struktura države.
Vlastelinski rodovi ili - casata,su bili međusobno toliko krvno povezani i isprepletani sa drugim rodovima iste vladajuće strukture,bilo po muškoj ili po ženskoj liniji,da je bilo teško shvatiti ko je šta kome i kome pripada,po kojoj rodbinskoj ili tazbinskoj liniji i to kolenima unazad.
Ubistvo poznatog diplomate Frana Gundulića,čiji je ubica bio Marin Bobaljević,na najbolji način može ilustrovati rodovsku zamršenost vlastelinskih porodica.Ovaj slučaj koji je istovremeno za povod imao i politički i rodovski razlog,može se smatrati da je kap koja je prelila ionako prepunu čašu međusobne i međurodovske netrpeljivosti i bila početkom međurodovskog sukoba i početak raskola dubrovačkog plemstva.
Sad da pokušamo da razmrsimo zamršene veze - žena ubijenog Frana ,Anica bila je rodom iz porodice Bobaljević,odnosno najbliži rod ubici Marinu,koji joj je bio brat od tetke po majci,a sestre su bile iz roda Restića.Članovi ove porodice,zajedno sa svojim istomišljenicima,koji su opet međusobno povezani brojnim rodovskim vezama,odigrat će godinu dana kasnije glavnu ulogu u zavereničkoj epizodi,poznatoj po imenu velika zavera.Kazna Republike je bila razvlašćenje i proterivanje ubice,a ne smrtna presuda,što je tek na kratko smirilo duhove.Ali,Bobaljevići,Restići i Đurdjevići,klan koji je izvršio ili učestvovao u ubistvu Gundulića,našli su zaštitnike na Apeninskom poluostrvu.Otuda su ,u sprezi sa pristalicama protivosmanlijske zavere,bili angažovani u pripremi uključujući u celu akciju,posredno i svoju državu.
Krajem 16. veka,Španija je pokorila Portugal,a dubrovčani su imali tradicionalno dobre odnose sa Španijom,pa je čak 40 teretnih brodova dubrovačke flote bilo angažovano u armadi Filipa II protiv Portugala,što navodi kao podatak u svom izveštaju,predatom španskom podkralju u Napulju,izaslanik dubrovačke vlade Frano Gundulić.
Frano Gundulić,kao najpoznatiji dubrovački diplomata,i aktivni zagovornik proosmanske struje,bio je kao takav trn u oku pristalicama protivosmanske struje dubrovačke vlastele na čelu sa Bobaljevićem i udruženim simpatizerima,rodovski čvrsto povezanim u jaku opozicionu struju,koja se suprotstavljala konzervativnom mišljenju da Dubrovnik treba da zadrži neutralnost i nepromenjen način plaćanja slobode Turcima.Zbog ovog se njegovo ubistvo može smatrati političkim činom,a rodovski odnosi naglašavaju krvni raskol dubrovačkih casata.
Sukob koji se desio 1611. godine,ili velika zavera,prouzrokovao je krizu vlasti,dovodeći u pitanje celokupno funkcionisanje države.Krizu je izazvala polarizacija vladajuće klase na proosmansku i protivosmansku struju,što se smatralo svojevrsnim dubrovačkim odgovorom na onovremena politička dešavanja.
Inače,Frano Getaldić-Gundulić je otac mnogo poznatijeg Ivana Gundulića - dubrovačkog diplomate i pesnika.



http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/thumb/e/ef/Frano_Gundulic.1683.jpg/440px-Frano_Gundulic.1683.jpg

Frano Getaldić-Gundulić

Bisernica
17-07-2010, 10:11
Da nastavimo gde smo stali.
Krajem 16. veka,oslabljeno Osmanlijsko carstvo,nakon poraza u Poljskoj,dalo je naslutiti mogućnost oslobađanja poraženih delova Evrope od turske dominacije,a time bi se postigla višestruka korist: na prvom mestu,povratak katoličanstvu svih zemalja pod turskom okupacijom,oslobađanje od turske okupacije i teritorijalna korist za nove zapadne osvajače.U svemu tome,jedan mali podatak može da ilustruje odnos Dubrovnika prema Porti,i obrnuto: turski harač ili danak ili cena slobode koju je Dubrovnik plaćao,izlazio je iz grada uz veliku pompu,kao da je crkvena svetkovina,kao kakav ritual ili ceremonija.Nosila su ga dvojica pripadnika vlastele,a ono što se teško može naći negde zabeleženo je jedan od razloga zbog čega su bili svečano ispraćeni tim povodom napuštanja sigurnosti Republike,a taj razlog je bila svest kako njih samih tako i gradske vlade,da se mogu vratiti u najboljem slučaju,najranije za godinu dana.To je bilo optimističko verovanje,a znalo je se dogoditi i gore - da se ne vrate uopšte.
Zašto ?Porta je zadržavala u tamnici zatvorene poklisare,kao garant do sledeće isporuke,kada su ih zamenjivali novopridošli donosioci zlata.
Oni koji su bili glasni zagovornici borbe protiv osmanlija,ali nisu bili dobro organizovani,su bili Habzburgovci na španskom i austrijskom dvoru,namesnici španskog kralja u Napulju i drugi od njih zavisni vladari malih italijanskih državica i papa.
Razmišljanja su išla u pravcu nekog novog krstaškog rata sa idejom sveopšte obnove katoličanstva.Sve ovo se dešavalo u vreme nakon završetka dugog rata izmedju Turaka i Hbzburgovaca,u kojem je Dubrovnik zadržao neutralnost iz navedenih razloga,plaćanja slobode.Pauzu u ratnim pohodima je verovatno izazvala neaktivnost pape Pavla V koji je bio žestok protivnik takvog oblika međudržavnih sukoba.
Glavni vođa te akcije je početkom 17. veka bio vojvoda savojski Emanuel I,koji je imao nameru da postane kraljem Rumelije,nekog novog carstva koje bi nastalo uništenjem Turaka - jasna računica vojvodina je bila ,tursku tiraniju zameniti španskom,i u toj nameri je imao istomišljenike.Odmah na početku je organizovao špijunsku mrežu,koja je imala zadatak da istraži i proceni mogućnost invazije preko istočne obale Jadrana.U svemu tome se kalkulisalo sa Dubrovnikom i njegovim lukama kao glavnim strateškim položajem za logistiku.
Sama pomisao da bi Dubrovnik mogao biti uključen u sukob sa osmanlijama,a posebno činjenica da se vojvoda savojski interesuje za Grad kao logistički centar u toj nameri počinjanja sukoba sa Turcima,uznemirila je ne samo vlastelu nego i pripadnike bogatijeg sloja puka koji su u tome videli opasnost i uzrok kraju trgovine,blagostanja,pa i same države.
Na nivou vladajuće klase,vlastelina,to je dovelo do polarizacije na one koji su bili za saradnju u akcijama zapada i one koji su bili za status quo,odnosno za nastavak pragmatičnog odnosa s Portom - polarizacija na liberale i konzervativce.

Bisernica
17-07-2010, 11:09
Ne treba dublje ulaziti u opis stanja i političke situacije u zapadnoj Evropi,špijunskim aktivnostima,angažmanom i kontaktima sa crnogorskim,albanskim i hercegovačkim poglavarima,dovoljno je samo reći da se sve to odvijalo preko dubrovačke teritorije,i da se deo dubrovačkog plemstva dobrovoljno priključio inicijatorima zavere,na čelu sa Marinom Restićem,inače od ranije poznatim kao poverljivim čovekom Karla Emanuela savojskog.Uz Marina su pristali povezani rodovi :klanu Restića su se pridružili Đurdjevići,a naknadno i rođaci iz rodova Mančetić, Crijević,Lukarević i nekoliko bogatijih građanskih porodica,pripadnika klera,sa naglaskom na pripadnike isusovačkog reda - Jezuite.Velika nepoznanica u smislu pravog razloga zašto se priključio zaverenicima je benediktinac Marvo Orbini,koji se smatrao zagovornikom sveslavenstva,pa su neki smatrali da je iz religijskih pobuda u samom začetku zavere podržao Bobaljevića,da bi kasnije odigrao važnu ulogu u špijunskoj zaveri u dubrovačkom Senatu.Kako je službu obavljao u Stonu,pod ingerencijom stonskog biskupa,koji je jedan od pomenute braće Restić,to se njegova smrt 1610. godine u kontekstu svih dešavanja može posmatrati i iz drugog ugla.
Inače,Marvo Orbini je autor dela "Kraljevstvo slavena",štampanog u Pesaru,koje je Vatikan stavio na listu librorum prohibitorum - zabranjenih knjiga,i to zbog imena "opasnih heretika navedenih na više mesta" u knjizi,kako su napisali cenzori.
Jedna druga banalnost,a ne politička okolnost, je pojačala s jedne strane raskol u rodovskim klanovima,a s druge strane dala podršku Karlu Emanuelu u zavereničkim planovima.
Dva Jakova, Đurdjević i Restić su dobili progon iz Republike,a razlog je bila ljubavna igra sa ženom Dinka Fečende,bogatog i uvaženog građanina Republike.Fečenda ih je tužio Senatu,a oni su ga zbog toga pretukli.Iako u nalazima stoji "prebijen na smrt",smrt se dalje ne spominje,ali u odnosu na težinu kazne vlastelinima,može se zaključiti da je Fečenda umro od posledica prebijanja.
Prognanici su se ,međutim brzo uklopili u planove vojvode savojskog čije su gostoprimstvo uz dobru platu uživali.Kasnije im se pridružio i drugi brat Restić,zbog očigledno neskrivenog *očijukanja* sa Špancima.Tako je ova trojka bila dobrodošla kao pouzdan partner za planove invazije na području juga balkanskog poluostrva.
Međutim,čitava ta akcija je išla kilavo i nepripremljeno,pa je na kraju Karlo od nje i odustao,ali ne i ostatak združenih strana na čije se čelo stavio Vincenco I Gonzaga iz Mantove.Njemu su se pridružili i prognani dubrovčani.
Senat je bio dobro informisan o svemu što je bilo vezano za pripreme za invaziju i pripremio je uz sve mere opreza,u koju je spadalo i ojačavanje gradskih i stonskih zidina,klopku zaverenicima.Kada je brod prepun oružja krenuo iz Mantove,sa namerom da oružje preko Stona i Molunta dostavi zaverenicima u zaleđu,ušao u dubrovački akvatorij,bio je napadnut od strane Mlečana ,(kojima su se dubrovčani obratili za pomoć,znajući da su zbog zaštite sopstvenih interesa i sami protivnici zavere), primoran na povlačenje iz teritorijalnih voda.Brod se morao vratiti natrag,ali bez zaverenika ,braće Restić,koji su se uspeli iskrcati i dokopati kopna.Međutim,nije im se posrećilo,uhvaćeni su i strpani u dubrovačke tamnice.

Bisernica
17-07-2010, 11:42
Izdaja države je bila najveći zločin,koji se u prošlosti kažnjavao smrću odlukom Velikog vijeća koja se morala doneti konsenzusom,ali u slučaju dva Jakova,upravo zbog raskola,nije se mogla postići ni natpolovična većina.Doduše,Senat je osudio taj čin nategnutom većinom glasova vlastele,ali smrtnu kaznu nije mogao doneti zbog izjednačenog broja glasova među vlastelinima koji su bili i za i protiv.Jedni za osudu čina i smrtnu kaznu,a drugi za osudu čina,ali i protiv smrtne kazne.Agonija u kojoj se našao Senat zbog raskola je vidljiva i u odlaganju saslušanja,nemogućnosti da se usaglasi oko vrste kazne,a posebno nakon fizičke torture kojoj su bili izloženi protagonisti zavere.Njihova izdržljivost u toku mučenja i neodustajanje od tvrdnje da je sve to bilo samo u korist države i mogućeg teritorijalnog proširenja,pokolebala je mnoge koji su u početku bili za njihovo kažnjavanje najtežom kaznom.Opasnost pri tom još nije bila do kraja uklonjena,jer je kolovođa Marin Restić još uvek bio slobodan,van teritorije Republike,tako da strah od invazije nije bio uklonjen i pored hvatanja,zatvaranja i mučenja pomenute dvojice zaverenika.Da bi se stvari dodatno zakomplikovale,potpomogao je i dubrovački zakon koji dubrovačkom knezu daje mandat od mesec dana,nakon isteka kojeg se knez menja.Smenom kneza,na dužnost dolazi Vladislav Mančetić koji je bio iz grupe branilaca optuženih i oni za njegovog mandata volšebno uspeju da pobegnu iz tamnice i preko Korčule i Hvara otplove za Italiju.Navodno su probili vrh tamnice koja se nalazila u Kneževom dvoru,i preko kneževih odaja pobegli,a Mančetić se za to vreme nalazio na nekoj pokladnoj svečanosti van dvora.Nakon toga su kružile priče o umešanosti kneza lično u ova dešavanja,ali nije bilo jasnog dokaza kojim bi bile i potvrđene.Epilog ovom suđenju,ali ne i raskolu koji je suđenje produbilo,može se smatrati izrazom nemoći,jer se sastojao u hapšenju braće i rođaka protagonista pobune,i njihovom osudom i progonstvom,kao i osudom kolovođa i begunaca u odsustvu.
Koliko god izgledao kao izraz nemoći Republike,ovakav epilog je na određen način odgovarao obema *zaraćenim* stranama: na neko vreme je odložio mogućnost ponovljene urote,zadržala se ipak prevlast konzervativne struje u Senatu,ali se istovremeno povećao i broj pristalica liberala.
Ono što je bilo paradoksalno su bile sve izraženije simpatije prema glavnim protagonistima urote i primetne doze antagonizma prema konzervativcima,pa se tako stekao utisak da su zaverenici u stvari žrtve,a vladajuća struja,čuvar Republike,u stvari negativci ili loši momci.

Bisernica
17-07-2010, 12:13
Iako je velika zavera uopšteno,a kad je reč o Dubrovniku posebno,neslavno propala,nesuglasice između cesata su se produbljivale,i na kraju se iskristalisale u samo dve frakcije negde do polovine 17. veka i dobile od strane pučana podrugljive nazive po kojima su bile prepoznatljive - salamankezi (konzervativna struja) i sorbonezi (liberalna struja).Od kuda baš ovakvi nazivi nikad nije sa sigurnošću razjašnjeno,ali neki tvrde da su salamankezi dobili naziv po španskom sveučilištu u Salamanki koja je bilo poznato po verskom i filozofskom konzervativizmu,a sorbonezi prema pariskoj Sorboni koja je bila poznata po filozofskom liberalizmu.
Druga polovina 17. veka je konačno dala pečat i definitivno podelila plemstvo na ove dve struje,a uzrok je bilo takozvano novo plemstvo.
Još na početku sam napisala da je dubrovački patricijat imao čvrst i zatvoren oklop i određena pravila koja su se morala poštovati,ali ovaj oklop je počeo popuštati pred neminovnošću izumiranja pojedinih rodova.Senat je postojeći zakon sredinom 17. veka modifikovao,pa je uveo odredbu da se uz ogromnu participaciju u povlašteni stalež dopuštalo primanje ,a na temelju takmičenja i glasova većine,novih pripadnika iz redova bogatih i časnih porodica sa zakonitim naslednicima,i to samo u slučaju da je neka od postojećih vlastelinskih porodica u međuvremenu izumrla.Međutim,sa primenom ove odredbe,dakle sa agregacijom se odugovlačilo ,pa je od donošenja odluke do prijema prve porodice u vlastelinski krug,prošlo 20. godina.
Iz tog vremena datiraju i neki drugi ustupci koji su činjeni u cilju revitalizacije plemstva,kao na primer : ukidanje zabrane venčanja u trećem kolenu kao i ukidanje ograničenja,odnosno zabrane venčanja sa plemkinjama koje su poreklom izvan dalmatinskih gradova.
Danom donošenja odluke o participaciji,ona je iznosila 10.000 dukata,međutim nakon razornog zemljotresa 1667. godine,ovaj iznos je smanjen,a dozvoljeno je i plaćanje u ratama.Sporost u primeni i rešavanju pojedinih slučajeva bi se i dalje provlačila,da se nije desio upravo zemljotres koji je desetkovao kako dubrovački puk,tako i pripadnike plemstva.Taj hir prirode je doveo Grad i ljude u njemu do pred sam rub biološkog opstanka,pa je to bio glavni razlog mekšanju tako čvrstih okova staleške zatvorenosti,i odluci da se izgubljene i izumrle porodice nadomeste primanjem desetak porodica iz redova bogatih i uglednih pučana,odnosno gradskih porodica u takozvano novo plemstvo.
Sorbonezi su bili,kako dubrovčani kažu - benevolentni u odnosu na te novopridošle vlasteline,odnosno nisu imali nikakav negativan ili omalovažavajući stav prema poreklu,a s druge strane to je imalo za rezultat pristupanje novopridošlih u njihove redove,pa se njihovim dolaskom frakcija uvećavala,a pristupanje frakciji je podrazumevalo i ženidbene veze.S druge strane,konzervativan pristup i jasno iskazan animozitet prema novopridošlima u povlašćeni stalež,bio je naglašen kod salamankeza,koji nisu prihvatali realnost novog doba,i svega što je novo doba sa sobom nosilo.Jaz čiste krvi je za njih bio presudan,a time i raskol sa sorbonezima,koji su tradiciju potpuno zaobišli i odbacivali.Međutim,i pored svega,vladavina i premoć salamankeza se zadržala sve do pred sam pad Republike,kada su ih zamenili sorbonezi.
Upravo taj konzervativizam koji se ispoljavao u svemu i bio prisutan u svim oblicima života,posebno u strogom zadržavanju starih običaja i zakona,zaustavio je njih same a sa njima i državu u jednoj nakaradno-zastareloj i gotovo komičnoj formi (stari vlastelin s perikom recimo,kada je perika izašla iz mode vek ranije),koja u političkom smislu nije mogla opstati u novom i promenjenom svetu,a negativno se odražavala i na rodovsko-biološkom polju,desetkujući ih do te mere,da je većina cesata izumrla već pred kraj 18. veka.

Bisernica
19-07-2010, 19:04
Još nešto što je zanimljivo,a vezano za ovaj grad potvrđuje da predbračni ugovor nije specijalitet današnjice,a kroz odredbe koje su važile se može zaključiti i kakav odnos je bio prema pravima žena,za koje se ne bi moglo reći da su obespravljene činjenicom da nisu imale sopstvenih prihoda,i da društvo nije vodilo brigu o njihovoj sigurnosti.
U Dubrovniku je službovao kao učitelj jedan italijan iz Lucce,koji je svoja viđenja i iskustva detaljno zapisivao i ti zapisi koji su sačuvani bi se na izvestan način mogli smatrati i pohvalom Gradu.Kao i svaka pohvala i u ovoj ima i laskanja i preterivanja,ali kada se odbace stvari koje *bodu oči* u smislu neverodostojnosti,ostaju zapisi koji opisuju ljude,tradiciju,običaje.Ovi zapisi su svojevrstan dokument o životu Grada u 15.veku,čiji je autor u svojoj svakodnevici živeći u Dubrovniku,malo šta propustio videti i opisati,pa su tako između ostalih zabeleški,ostali zapisani i ženidbeni rituali onoga vremena,ali i odredbe ondašnjeg zakona Republike koji se odnosio na brak,veridbu,udaju,miraz i sve ostalo povezano sa zasnivanjem porodice,pa između ostalog i pacta matrimonialia ili predbračni ugovor.
Iz predhodne priče o casata ili dubrovačkom plemstvu se vidi da je Dubrovnik bio aristokratska država u kojoj su vlastelini bili zakonodavna i izvršna vlast.Od nastanka pa do propasti,Republika je manjala granice,ali je u 15 veku bila zaokružena celina i na kopnu i na moru.Uz vlastelu i gradsku čeljad ili pučane,odnosno one koji su živeli u krugu gradskih zidina,stanovništvo Republike su činili i seljani iz okolne Župe,pa iako su i oni bili pučani,oni su se ipak razlikovali od gradskog puka.Unutar podele na vlastelu i pučane su se izdiferencirale vrlo velike razlike.
Ograničen broj vlastelina je upravljao državom u svim segmentima,i u Republici i kao veleposednici,kao trgovački predstavnici u onim delovima sveta do kojih su uspeli doploviti njihovi brodovi,
studenti ....
Međutim,nije bilo lako pronaći odgovarajućeg bračnog partnera,jer su se iscrpele rezerve onih koji nisu bili međusobno povezani rodbinski ili tazbinski,jer su zakoni Republike bili jasno određeni u nekim zabranama zbog očuvanja zdravog tela onih koji upravljaju i države kojom upravljaju,o kojima sam već pisala u predhodnim postovima.Ovo je bio jedan od glavnih razloga svojevrsnog *uvoza* nevesta iz drugih primorskih gradova.U ovome je prednjačio Kotor,ponajprije zbog blizine i broja dubrovačkih nevesta,ali ne treba preskočiti ni Split i Trogir,pa ni Veneciju i druge italijanske i ne samo italijanske gradove ,ali u nešto manjoj meri.
Na isti način se rešavalo i pitanje udaje dubrovačkih vladika (rekli smo da je to naziv pojedinačne predstavnice plemstva),dakle *uvozom* mladoženja,a ovo zbog toga jer je bila stvar prestiža živeti u Dubrovniku,pa su zetovi uglavnom dolazili da žive u Gradu.Beneše su plemići iz Kotora,a poreklo im je u Kotoru zabeleženo u 12. veku,a već u 13. su imali svoj letnjikovac u Dubrovniku.Dubrovnik je bio svojevrsni Monte Carlo onog vremena.Od tada pa nadalje,Beneši su prisutni u gradu,pa se pominju i u Vojnovićevoj "Na teraci".U Lapadu imaju svoju porodičnu kapelicu na čijem pročelju stoji kamena ploča sa zapisom da je crkvicu izgradio Šimun,sin gospara Andrije Beneša,na mestu svojih vinograda u Gružu.
Za ovu porodicu je vezana i jedna legenda....kojih je istorija Grada puna ,uostalom :) :
Agneza Beneš je iz protesta zapalila samostan u kojem je bila ( u ono vreme se devojke u samostanima učile mnogim stvarima potrebnim za buduće neveste),pa je za kaznu bila zatvorena u jednu od najozloglašenijih tamnica u Kneževom dvoru.Prema legendi,to je bila *tajna tamnica*,čija su vrata bila zazidana a jedini otvor je bio prozor kroz koji se doturala hrana.Legenda kaže da je Agneza uspela da pobegne kroz ovaj otvor,a kako , ne navodi se .....verovatno uz pomoć prijatelja i kroz vrata ,ipak :).

Međutim ,iako zetovi nisu imali ništa protiv toga da ženidbom promene mesto svog boravka i dosele se u Grad,za razliku od nevesta,oni nisu mogli dobiti državljanstvo Republike.Bračna veza koju su zasnovali nije imala nikakvog uticaja niti se računala po pitanju podanika Republike,a pri tom se kao stranac u Dubrovniku moglo boraviti samo kraće vreme.Još u to vreme je Republika jasno razgraničila privremeni od stalnog boravka,jer je Grad bio trgovački i tranzitni centar juga u kojem su se mešale sve rase,vere i nacije.Bez obzira na pripadnost višem društvenom staležu,i društveni status - domazet (naziv za priženjenog),bez dubrovačkog državljanstva,svaki od njih je u svakom pogledu bio obespravljeni stranac.Jedino rešenje za ovaj problem,koji je Grad nudio je bilo preseljenje čitave porodice u Dubrovnik.Nisu gradske vlasti bile sentimentalne,nego su nudeći ovakvu mogućnost računale sa neminovnim posledicama,preseljenja svih poslova,pokretne a i nepokretne imovine,koja se na kraju prodavala,a novac donosio u Grad.Na ovaj način u Grad nisu dolazila samo vlastela i vrlo bogati ljudi,već i oni koji su za bogatstvom dolazili,poslovni ljudi,pa se tako talas preseljenja tolerisao sve do pred kraj 14. veka,kada je počelo opadanje koje prati opadanje kotorskog bogatstva.
Kako god bilo,dubrovačko plemstvo se ženidbama izvan uskog kruga regenerisalo,a Dubrovnik popunjavao novim stanovnicima iz redova vlastele( i ne samo njih),a sve u interesu napretka Republike,odnosno porasta njenog bogatstva,a time i moći.
Čak su ti novi,posebno muški članovi komune,postajali članovima Velikog vijeća,a kasnije obavljali i sve druge patricijske funkcije.Jedan od spomenutih Beneša je čak nekoliko puta u različitim razdobljima bio i knez.Vremenom su se svi došljaci asimilirali u dubrovčane.
Međutim,pri sklapanju veridbe,predbračni ugovor je po zakonima Republike bio nezaobilazni dokument.Uredno se vodila evidencija o njima,a i nostrifikacija ako su nekim slučajem sklopljeni u nekoj drugoj državi ili gradu,mada je to bio ređi slučaj.
Ovim ugovorom se formalno određivala međusobna obaveza potpisnika.Ugovorne strane su u ime budućih supružnika mogli biti njihovi očevi ili braća,majka ukoliko otac nije živ,ali uz prisustvo muških potomaka,stričevi ili ujaci,ili neka druga ovlašćena osoba,a za račun i u ime neke od stranaka,dakle advokat.
Prvenstvena namena je bila najvažniji zalog dobroj bračnoj zajednici,a istovremeno je to bio i pravni akt koji je zakon uzimao kao valjan dokaz u slučajevima kada bi jedna od ugovornih strana imala ili pravila probleme u zajedničkom životu.To je istovremeno bio i svojevrsni poslovni sporazum u ime maloletne dece,koji im je obezbedjivao sigurnost i samostalnost u kasnijem zajedničkom životu,a za to je najveću ulogu igrao ovim ugovorom dogovoreni miraz.Miraz je donosila žena u zlatu,novcu,nekretninama.Bio je do detalja propisan i opisan pa se tako tačno znalo šta je čija imovina.Miraz je ostajao neotuđivo vlasništvo žene u novoj zajednici.
Visina miraza je bila presudna u odabiru partnera,što se odnosi na obe strane,zatim ime,poreklo,bogatstvo porodice i procenjena stabilnost bogatstva.
Bez miraza nije bio moguć predbračni ugovor,pa tako ni brak.Za ukupnu vrednost miraza žene,muškarac je morao imati pokriće u svojoj imovini,što znači da je garantovao najmanje u tolikoj protivvrednosti - odprilike,u današnjim uslovima kao pokriće u depozitu banke za izdate novčanice ili hartije od vrednosti :).

Ulaskom žene u novu porodicu,ulazio je i miraz koji je uvećavao bogatstvo porodice,međutim,mirazom se moglo raspolagati isključivo u poslovne svrhe,ali ga se nije moglo okrnjiti,otuđiti niti raspolagati njegovom glavnicom,jer je u suštini to bio osnov za prihod žene u toj zajednici.

Dakle,drage dame,Republika se jasno određivala prema pravima žene na ekonomsku sigurnost i samostalnost !

Bisernica
19-07-2010, 22:14
Tema predbračnog ugovora i uopšte načina življenja u Dubrovniku u nekim prošlim vremenima možda i nije najsretniji izbor priče u odnosu na temu,jer uglavnom se turističke ture završavaju obilaskom spomenika i znamenitosti,ali mislim da je zanimljiva obzirom da su to detalji koji su na neki način i uticali na vizuelni izgled,jer se način življenja ljudi odražavao i na okolinu u kojoj žive.S druge strane,možda je u sve umešana i moja zaista bezgranično trajna zaljubljenost u ovaj Grad koji svoj duh posebnosti čuva i dan danas :).
Dakle,da kažemo još koju o braku i porodici i o običajima i zakonima koji su važili kad je ovaj segment života u pitanju.Stali smo kod miraza.Napisala sam u predhodnom postu da su se između vlastele i puka izdeferencirale jasne razlike,pa se tako obaveza u vrednosti miraza razlikovala.Prosečan iznos miraza za vlasteline je bio samo u novcu 1100 perpera.Najveći miraz koji je zabeležen je 4000 perpera.Ali ,kako u Republici toga vremena ništa nije moglo biti od volje i kako se hoće,donja granica za miraz je bila 800 zlatnih dukata ili 1000 perpera,a najskuplja kuća u gradu se mogla kupiti za 600 perpera.....e ,pa se ti ženi i udaj sad :lol:.Ovo je bilo samo u novcu,bez drugih vrednosti pokretne imovine - knjiga,tkanina,haljina,nakita,nameštaja i drugog,a posebno je išla nepokretna imovina.Miraz se ugovarao za vreme maloletničkog uzrasta neveste,a ovo je rađeno iz čisto praktičnih razloga,ili bolje reći predostrožnosti,jer ukoliko devojka stekne punoletsvo,a to nije urađeno,onda se bez njenog pristanka ne može niti uraditi,odnosno ugovor sastaviti.Ovakav jedan ugovor je obavezivao i devojku i njen rod bukvalno.Brak se nije mogao sklapati pre navršenih 16 godina,a mladoženja je mogao i on biti maloletan,ali su uglavnom bili 10-30 godina stariji.Ukoliko je mladoženja bio maloletan ,u tom slučaju je mirazom upravljao njegov otac do punoletstva mladoženje.Mediteranski model braka srednjovekovnog Dubrovnika podrazumevao je ranu udaju žene i veliku razliku u godinama među supružnicima.
Deo ugovorene svote se davao odmah po sklapanju ugovora,kako bi se s njim moglo odmah krenuti u posao,i novac se uvećati,a ostatak je bio isplaćivan nakon sklapanja braka,najčešće odjednom,ali je zabeleženo da je bilo i dogovorne isplate u ratama,pa čak i da je obaveza isplate miraza prelazila na najbližu rodbinu u kriznim situacijama.
Kako sam već napisala u predhodnom postu,miraz se nije mogao trošiti,čak su ograničenja bila nametnuta i samoj vlasnici miraza,a prema jednoj odredbi Statuta grada,deo miraza se mogao trošiti samo namenski.Šta je to značilo,odnosno šta se podrazumevalo pod namenskim trošenjem,moglo se zaključiti već iz samog ugovora - najčešće za nabavku haljina,u slučaju davanja miraza sinovima ili kćerima rođenim u zajednici,u slučaju nemoći i bolesti,u slučaju ekonomske propasti porodice u koju je miraz donet.
Inače,obaveza davanja miraza je u Republici bila obavezna i odnosila se na svu žensku decu,pa se tako moglo desiti da zbog trenutnih novčanih neprilika zbog nedostatka posla ili nedostatka gotovine zbog ulaganja u posao,nije bilo dovoljno novca za sklapanje predbračnog ugovora,a morao je biti poštovan red prvenstva ,prema starosti,od najstarije ka najmlađoj.U tim slučajevima se posezalo za majčinim mirazom,a to je na prvom mestu bila prodaja nekretnine,ukoliko druga strana nije htela da primi svojevrsnu menicu ili garantno pismo kao garanciju isplate gotovine u prvoj dobroj poslovnoj prilici.Ukoliko se ugovorna obaveza nije mogla ispoštovati od strane ugovorne strane,obaveza je prenošena na članove istog roda,redosledom bliskosti.U svakom slučaju,morala se ispoštovati.
Ženin miraz,a time i njena lična imovina mogli su biti uvećani dodatkom mirazu,a dodatak je moglo biti nasleđe,ili na neki drugi način testamentarno ostavljen novac ili prihodi.Na ovaj način se povećavao miraz iz predbračnog ugovora i bio tretiran na isti način.Klauzula o dodatku miraza je isključivala mogućnost donacije ili poklona,jer bi takva formulacija bila oslobođena tereta odredbe o neotuđivosti miraza.Na primer,danas se zbog izbegavanja plaćanja poreza,mnoge transakcije obavljaju u vidu poklona :).
Miraz se mogao uvećati na još jedan način,ali on nije bio obavezan i zavisio je od slučaja do slučaja,a nazivao se - contrados.To je ,naime,bio mladoženjin poklon koji je mladoženja uručivao nevesti na sam dan venčanja,odnosno nakon prve bračne noći i on je kao i miraz koji je donela postajao njeno neotuđivo vlasništvo.U zavisnosti od bogatstva mladoženjine porodice,zavisila je i veličina i vrednost contradosa.Uglavnom se diplomatski pokušavalo izbeći ovaj dodatak mirazu ,jer je to dovodilo u nezgodan položaj mladoženjine roditelje,odnosno dodatno siromašenje njegove imovine.
Miraz je dakle imao sasvim jasno određenu ,interesnu ulogu,odnosno zadatak da bez obzira na kvalitet odnosa u zajednici,poverenje,ljubav,decu,supružnicima garantuje ličnim vlasništvom,ekonomsku sigurnost.Da je žena bila zaštićena i ravnopravna na ovom polju govori podatak da je miraz bio neotuđiv i nije se mogao koristiti po slobodnoj volji supruga.Supružnici su imali odnos poslovnih partnera,i što je imetak bio veći,to je bila veća obazrivost i poslovnost oba partnera.
Ukoliko se desilo da se jedna od kćeri iz porodice opredeli za duhovni život,i tada se moralo odrediti miraz koji njoj pripada,i davao se crkvi,a za njega su važile sve odrednice koje su važile i za miraz one koja se udavala.

Bisernica
25-07-2010, 13:53
Da nastavimo još malo o običajima Republike.
Napisala sam u predhodnim postovima da je brak bio nemoguć bez predbračnog ugovora,a on se pravio u svrhu određivanja visine miraza i određivao buduće odnose u bračnoj zajednici.Ni jedna devojka se nije mogla udati ako joj porodica nije mogla dati miraz,pa je tako u porodicama koje su imale veći broj ženske dece,nastajao problem ukoliko bogatstvo nije bilo dovoljno veliko da se mogu namiriti sve obaveze,a rod nedovoljno razgranat da bi najbliži rođaci mogli preuzeti obavezu na sebe.Ono što je zanimljivo je činjenica da se najbliži krvni srodnici uglavnom nisu bunili zbog ove obaveze koja im se mogla nametnuti.Da bi problem bio rešen ,gradska uprava je našla rešenje u otvaranju samostana klarisa ili Puncjela.
Klarise ili puncjele,su red časnih sestara - monahinja,a dubrovčani kažu - dumna.
Red je postojao sve do dolaska Napoleona,kada je ukinut,a samostan pretvoren u konjušnicu - toliko o kulturi Francuza toga doba !
Nije sklonost ka veri i preterana religioznost bila razlog formiranju ovog samostana,već
stari dubrovački običaj nasleđa,koji je imao za cilj zaštitu imanja i imena i sprečavanje rodoskrvnuća među dubrovačkom vlastelom.Oca je nasleđivao najstariji sin,a ostala muška deca su,da bi se sprečila ženidba sa nižim staležom,i tako *razvodnjavanje* krvi,odlazili su u neki od crkvenih redova,ili iznimno,ako su poslati na neki od ondašnjih poznatih univerziteta van Republike,na školovanje i tamo i ostajali,a ako su se tamo oženili sa pripadnicom neodgovarajućeg staleža,bio im je zabranjen povratak u Grad.
Isti je slučaj bio i sa ženskom decom povlašćenog staleža - vladikama.
Miraz je bio siguran samo najstarijoj u porodici,a time i omogućena udaja.Ostale devojke iz porodice,a slučaj je bio samo sa onim porodicama koje su imale brojno potomstvo,završavale su u samostanu.Na primer,najpoznatije su iz roda Gundulića,jer je Ivan Gundulić imao više ženske dece.
Klarise su se naselile u Dubrovniku pre nego su dobile samostan u okviru zidina.Prva lokacija puncjela je bila na Pilama,ispred ulaska u Grad ,a ispred gradskih vrata,pa se nakon večernjeg podizanja mosta,njihova sigurnost dovodila u pitanje.Krajem 13. veka,Grad im je omogućio boravak u okviru gradskih zidina,u novom samostanu,na mestu gde se nalazila crkva Sv.Vlaha,vizantinskog mučenika i sveca,zaštitnika Grada.
Kako je svetac dobio novu bogomolju,današnju crkvu koja je svima poznata ,njeni skalini posebno :), stara crkva se preimenuje u crkvu Sv. Klare,i tako red dobija ime - Klarise.

http://img115.imageshack.us/img115/5097/kulapuncjela1jpgdestunacija1ls.jpg

Kula Puncjela,jedna od kula tvrdjave Bokar

Bisernica
25-07-2010, 15:24
Samostan je kroz vreme menjao svoj izgled i veličinu,a potpuno je razoren u velikom zemljotresu 1667. godine,nakon kojeg je Republika izgradila novo zdanje.Novi samostan je proširen prema jugu,sve do crkve Sv. Roka.To je uglavnom ono što se i danas može videti kad se dođe u Grad.Kažem uglavnom zbog toga,što je samostan vremenom menjao svoj izgled,ali ovog puta ne voljom dubrovčana,već osvajača,a do francuske okupacije je zadržao prvobitnu ulogu odvajanja *viška* vladika od sveta živih,smeštajući ih ili *zakopavajući* u samostanske zidine,koja je dolaskom francuza konačno završena.Francuzi su rasterali dumne,a u prelepom atriju samostana napravili konjušnicu,a isto to su uradili i u dominikanskom samostanu.Za vreme austrijske uprave u samostanu je bio artiljerijski arsenal,dok je u jednom delu bio smešten i oficirski dom.Dok su Francuzi samo nenamenski koristili samostanski prostor i devastirali ga,austrijanci su ga arhitektonski unakazili,izgradnjom arkada u atriju samostana.Na prvom spratu su napravili otvore koje su imale ulogu puškarnica i nadgradili dve zgrade kao pomoćne,jer su od samostana napravili kasarnu.Ono što je još žalosnije,za izgradnju su koristili kamen sa gradskih mira - zidina,pa je zbog te dogradnje izmenjen izgled zidina,jer je srušeno krunište torete pod kulom Sv.Luke,porušen jedan zid u tvrđavi Bokar i deo fasade pod kulom Puncjela,iste tvrđave.


http://img157.imageshack.us/img157/6667/p1010017kruniteklarise1oc4.jpg

Krunište bunara u atrijumu samostana koji je danas
pretvoren u ekskluzivni restoran



U vremenima koja su došla nakon austrijske uprave,zdanje je uglavnom propadalo,što zbog nekorišćenja objekta,što zbog zuba vremena.Više od 30 godina nije imalo nikakvu namenu,a onda je u vreme bivše Jugoslavije u samostanu bila smeštena škola za opismenjavanje i nakon toga Dom Sindikata.Zahvaljujući tom vremenu ovo zdanje je ušlo na UNESCO-v spisak kulturnih dobara pod njegovom zaštitom.Tokom obnove ovog zdanja za nove namene,pod njim su pronadjeni ostatci i temelji starog samostana koji je porušio zemljotres.


http://www.izaberi.hr/slike/zna/0000070/2.jpg

Klauster samostana


" Klarise su davno napustile Dubrovnik i svoj samostan, a on je mijenjao gospodare i sadržaje, no uvijek je ostajao lijepim i zanimljivim prostorom. tajnovite priče i legende vezane za samostan i njegove stanovnice davale su ovom prostoru - s velikim otvorenim atrijem omeđenim kolonadama, zdencu s prekrasnim kruništem, prostoru s unutarnjim i vanjskim terasama koje su ljeti zaklonjene prekrasnim crvenim krošnjama visokih bugenvilija - neku posebnu ljepotu. bilo je to i mjesto zabave. ne bi se moglo kazati da je pozornost posjetitelja i turista bila isključivo usmjerena na umijeće i profinjeni ukus graditelja samostana ili izgled njegova atrija, odnosno obližnje onofrijeve fontane, crkvice sv. stjepana i franjevačke crkve male braće, nego i na gastronomsko uživanje u specijalitetima uz svjetlost lojanica i klapsku dalmatinsku pjesmu."

- ovo je jedan od lepih opisa samostana Klarisa,koji danas služi,iako je u vlasništvu dubrovačke biskupije,sasvim drugim namenama.



http://img259.imageshack.us/img259/5112/samostansvklareconventofstclai.jpg

istočni deo samostana pored velike Onofrijeve česme
onako kako danas izgleda



http://img259.imageshack.us/img259/1692/dubrovnik298large0jh5ej.jpg

kula Puncjela i samostanski krov ispod nje
snimak: piko2

Bisernica
25-07-2010, 19:56
Napisala sam već da je samostan Svete Klare,jedan od najstarijih unutar gradskih zidina,(još iz 12. veka prvi put),bio pribežište za višak vlastelinske ženske dece,jer je Republika živela svoje zakonitosti,sopstvene političke i strateške ciljeve,a jedan od njih je bio i ovaj samostan u koji su zatvarane devojke - vladike,ne zbog njihove volje,već da bi se sačuvao na plavoj krvi zasnovan poredak i njegova ekonomska osnova,a ove nesretrnice nisu mogle iz raznoraznih razloga dobiti adekvatan miraz,a s druge strane ,nije bilo dozvoljeno da se udaju za nekog iz nižeg staleža.Ovakva politika se verovatno i osvetila Republici i vlasteli u kasnijim razdobljima jer je broj plemstva sveden ispod minimuma potrebnog za opstanak.Tako su mnoge vladike ,ne svojom voljom završavale u samostanu.Jedna koju sam već pominjala u predhodnim postovima je svoje nezadovoljstvo i revolt iskazala na vrlo radikalan način,tako što je zapalila samostan - Agneza Beneša.Danteova "ostavite svaku nadu vi koji ulazite",mogla je slobodno pisati i na vratima samostana,jer su devojke pri ulasku morale zaboraviti na svaku nadu i čežnju za svim što je predstavljalo svetovni život.
Zatvorene kapije samostana malo su toga pružale onima koji su ostajali zatvoreni iza njih,pa iako je bilo tu i javnih pobuna,samostanaka pravila i život su se neminovno nastavljali dalje u istom ritmu.Slučaj Agneze Beneša je za razliku od ostalih najpoznatiji,jer je ušao u sudske anale Republike,a šta se dešavalo opisala sam u predhodnim postovima.Problem discipline je u samostanu očito bio prisutan,pa je Senat početkom 15.veka doneo odluku o održavanju reda,naredivši da se podignu ogradni zidovi i postave rešetke na samostanske prozore.
Ono što je u domenu legende,ali svakako intrigira su priče o tajnim izlascima Klarisa iz samostana i njihovi susreti sa fratrima obližnjeg franjevačkog samostana,ali i sa običnim mladićima,iz prijašnjih veza prekinutih zatvaranjem u samostan.
Potvrdu pričama,istinama ili legendama iz samostanskog života,ili onog koji se vezuje za njega,dubrovčani su ugradili i u svoje mire - zidine.
Kada se u Grad ulazi sa zapadnog ulaza ili kroz vrata od Pila,pre nego što se krene drvenim mostom koji se uvečer podizao,a jutrom spuštao,ako se podigne pogled na skulpturu Sv. Vlaha,zaštitnika Grada,u njegovom podnožju se mogu videti tri kamene glave,jednog bradatog muškarca i dve žene.Malo ko primeti ovaj dodatak ,uglavnom svi gledaju u kip sveca.Nadam se da će na ovoj slici to moći lepo da se vidi.


http://razbibriga.net/imported/2010/07/dubrvl-1.jpg

Kip Sv. Vlaha sa kamenim plastičnim ukrasom u podnožju

Kaže se da su ove kamene figure ,glave muškarca i dve žene podsetnik na tajne erotske veze izmedju puncjela-klarisa i fratara franjevaca.Ako se uzme za ozbiljno i istinito da je se zaista dešavalo,a i ako ostaje samo u domenu legende,svakako je bilo tesno povezano sa smrću,političkim spletkama i ubojstvima.U svakom slučaju,zasigurno i ovaj prikaz dela dubrovačke istorije ima zadatak da nam pokaže da je život Republike bio ipak sličam današnjem ,iako se odvijao u potpuno drugačijim uslovima.Taj život,kakav god da je bio,osrtavio je svoj trag u kamenu,na kojem je sazdan i u kojem još uvek odzvanja svaki odslušan i jasan svakodnevni,ali i tajni korak.Kako god bilo,kamen je ipak kamen i on o svemu što se događalo nekad ,pa i sad,mudro ćuti :).
Iako se legende množe kada je reč o puncjelama,vrlo je moguće da su one plod bogate mašte puka,ali gde nešto šuška mora da ima i nešto živo,pa verovatno svaka od njih nosi i jedan deo istine u sebi.Tako se za kamene glave na ulazu u Grad može vezivati i jedan stvarni događaj koji je zabeležen u arhivi Grada.Vlasti Republike su 1602. godine uhapsile fratra franjevca u krojačnici njegovog brata pod optužbom da je bio u ljubavnoj vezi sa dve dumne iz samostana Sv.Klare.Jero Jeđupko ,kako se zvao fratar je navodno,kako stoji u optužbi,noću preskakao mire i kapiju preko Onofrijeve česme,gde se sastajao sa dumnama.Fratar je uhapšen i odveden u tamnicu u Kneževom dvoru,a nije prošlo ni pet dana od hapšenja,čuvari su ga našli jedno jutro zadavljenog.Drugi događaj je mnogo stariji od predhodnog,s početka 15. veka ,a kaže da su mladu dumnu koja nije imala više od 14 godina,zavela trojica fratara Marko,Mato i Pasko.
Slučaj je dospeo pred dubrovački Senat koji nije doneo pravednu odluku,jer je blago kaznio počinitelje,progonstvom iz Grada na pet godina,a devojku na zatvaranje u samicu samostana.Ovakva odluka je izazvala revolt u Gradu,a kako je među članovima Senata bilo i devojčine bliže rodbine,odluka je promenjena premeštanjem devojke u drugi samostan.
Na stotine priča bi se moglo ispričati,različitih ljudskih sudbina i sa sretnim i sa nesretnim krajem,kako onda ,tako i danas,jer je Grad jedno od onih sretnih mesta na ovom svetu,u kojem svaki kamen čuva neprekinuti kontinuitet življenja,kako predhodnog tako i sadšnjeg i svedoči o tome kako nema razlike između onih koji su po njemu gazili nekad,i ovih koji gaze danas,izuzev protoka vremena.
Dubrovnik je zaista grad prošlosti,ali samo u onom vidljivom delu,u svemu ostalom se prošlost i sadašnjost prepliću i nadopunjuju,i zbog toga nije važno da li su one tri kamene glave koje ako niste primetili do sada,obratite pažnju ako budete u prilici da udjete u Grad :),trebale nekom biti opomena ,ili potvrda mnoštva legendi o puncjelama i fratrima,ili su samo kamene skulpture,jedan od mnogih kamenih ukrasa Grada.U krajnjem.....da li je to uopšte i važno ;).



http://img112.imageshack.us/img112/6962/img0772puncjelaibokar2dn19ti.jpg


Današnji izgled Puncjele, Bokara s delom samostanskog zdanja
snimak: j.p., 2006.

Bisernica
01-08-2010, 18:34
Pišući o samostanu,pomenula sam kulu Puncjela,koja je sastavni deo gradskih mira - zidina,a u okviru dela koji pripada tvrđavi Bokar.Mogla bih da nastavim temu sa dubrovačkim tvrđavama,kojih ima više ,ali je 5 najpoznatije,jer su najveće .
Jedna od njih mi je najdraža i o njoj ću posebno lepo da pišem,a ako bude i nekih preterivanja,kao što to znaju hroničari grada nekad ,neka mi se ne zameri,obožavam je .U pitanju je Revelin :).
Dakle,Dubrovnik u sklopu svojih zidina ima 4 velike tvrđave - Bokar,Minčeta,Revelin i Sv. Ivan , i jednu koja je van njih,usamljena na steni,Lovrijenac.
Možda bih mogla da krenem od ove koja je van gradskog odbrambenog zida i koja je najglasovitija ne samo zbog svoje veličine i lepote već i zbog vremena kada se prvi put spominje,jer gradske zidine onakve kakve su danas nisu postojale oduvek,one su nastale u dašnjem izgledu u 15. i 16. veku.Pre njih postojale su druge i drugačije ,parcijalno napravljene samo na onim mestima na kojima je pretila najveća opasnost od upada u Grad.Kako se povećavalo gradsko jezgro,tako su se širile i zidine koje su ga opasivale, i nastajale tvrđave ili fortece - to je izraz koji koriste dubrovčani.
Za Lovrijenac kažu,da je utemeljen 1038. godine...dakle,on je i najstarija forteca u Gradu.


http://razbibriga.net/imported/2010/08/Lovrijenac_fortress___Tvrdjava_Lovrijena-1.jpg


http://razbibriga.net/imported/2010/08/143169-1.jpg

Pogled na Lovrijenac iz ptičje perspektive

Bisernica
16-11-2010, 22:06
Prvi zvaničan zapis koji govori o njenom postojanju datira iz 14. veka,kada se u "zaključcima Vijeća" donosi odluka o određivanju kaštelana tvrđave (kaštela).
1301. godine se počinju voditi knjige Republike,pa se iz ovoga može zaključiti da je tvrđava postojala i pre tog vremena.
Sam položaj tvrđave,na vrhu hridi koja se izdiže u uvali,fascinira.Njena veličina i oblik,namena i položaj svedoče o opravdanosti odluke o njenoj gradnji,jer je Grad sa te strane bio otvoren i nezaštićen,u vremenima koja su obilovala različitim opasnostima i pretnjama.Zbog svega toga ,i zbog čestih opsada raznih zavojevača pod gradom,podatci koji postoje ukazuju na mogućnost da je ozidana u prvobitnom obliku još u 11. veku,koji nije ni malo nalik na ovaj današnji velelepni i moćni.Prema nekim zapisima,imao je zidine 6-7 metara visine,zagrađen prostor trouglastog oblika i krunište koje još postoji ,doduše,samo u fragmentima na mestu današnjeg zdanja.
Tvrđava je dobila ime po sv.Lovrijencu,pa se njemu posvećena crkvica nalazila u prostoru između zidina,pored stanova za čuvare.U dubrovačkom arhivu se može naći i zapis da su na tvrđavi živele i starice ,koje su bile neoficijelne časne sestre,a imale su zadatak da čuvaju crkvicu i pale "večno svetlo",pa se po tome može zaključiti da je tvrđava imala i neki oblik svetionika.

http://img267.imageshack.us/img267/2043/img0589lovr060vo212fs.jpg

deo stene na kojoj se nalazi Lovrijenac i
pored nje manja stena,koja štiti uvalu od
talasa - penatur


Gradske zidine su se gradile parcijalno ,onako kako su zahtevale prilike,neka postojeća vrata su se zatvarala,neka nova otvarala,ali sve što je rađeno moralo je predhodno biti dogovoreno i odobreno od strane Vijeća,odluke su se zapisivale,pa je na osnovu njih moguće napraviti hronologiju i rekonstrukciju nekadašnjeg u odnosu na današnji izgled ,kako zidina,tako i utvrđenja.Veliku pažnju izgradnji tvrđava ,dubrovčani poklanjaju u 15. veku,pa tako na samom početku veka Rektor i Malo vijeće donose odluku o rušenju svih prilaznih puteva Lovrijencu.Iz ovakve odluke se može zaključiti da se utvrđenju moglo prići sa više strana,i na više načina,da svi prilazni putevi nisu mogli biti kontrolisani i da je zbog toga tvrđavi mogla pretiti opasnost od osvajanja.Tako je naređeno kamenarima da obave svoj posao i ostave samo jedan prilaz tvrđavi,kojim se penju stražari,i taj prilaz ima biti okrenut Gradu.Taj prilaz se koristi i danas u nešto izmenjenom obliku prilagođenom današnjim potrebama.


http://dub-dubrovnik.hr/projekti/lovrijenac.jpg

Bisernica
16-11-2010, 22:29
Noću su se gradska vrata zatvarala,pokretni most se podizao i Lovrijenac je bio potpuno izolovan od Grada.Signalizacija prema tvrđavi Bokar koja se nalazi južno od gradskih vrata od Pila,sprečavala je svaku vrstu iznenađenja,jer je Lovrijenac dovoljno isturen u more tako da se može videti čitav predeo mora i istočno i zapadno,tako da je ova tvrđava bila strateški važan objekt bezbednosti Grada.


http://razbibriga.net/imported/2010/11/valovi_lovrijenac_01_640-1.jpg

tvrdjava Bokar ,postavljena južno od gradskih vrata od Pila


Polovinom 15. veka ,odlukom Vijeća ,spoljnim zidom je zagrađen svaki prolaz oko tvrđave,a svi radovi kamenara su finansirani od prihoda carine na žito.Iako je bio u pitanju novac od carine koji se redovno *prilivao* u kasu,odlukom je tačno određeno i kako i koliko se novca za ovu namenu može potrošiti,što je dokaz da se u Republici racionalno poslovalo i nije se rasipalo.Istovremeno sa ovim radovima ,radilo se i na izradi oružja - topovi ili bombarde.Livenje topovskih cevi i slivanje topova je bio jedan od cenjenijih zanata u Gradu.Pored bombardi ,upotrebljavali su se i katapulti kojima su se izbacivale kamene kugle.
Ivan Rabljanin je poznati dubrovački *meštar* za izradu topova ,koji je bio i konstruktor čuvenog dubrovačkog topa polukartauna - nazvanog "gušter".
Austrijanci su jedan takav top sklonili sa Lovrijenca i on se danas nalazi u bečkom vojnom muzeju,a karakterističan je po reljefnoj slici svetog Vlaha,zaštitinika grada


http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQxt2EouJl3I1io_XL9KlOOc8AnYTwVn R5UT0aIDmgA0cLl0Av-Di5dm-dN

kamene kugle za katapult

http://img172.imageshack.us/img172/3193/img0769lov915hp121hu.jpg

bronzani top

Bisernica
20-11-2010, 22:32
Na ulaznim vratima tvrđave stoji uklesan natpis koji dubrovčani smatraju motom
koji se ne menja od kad je Grada ,ni do dana današnjeg.Natpis je deo Esopove izreke:
Non bene pro toto libertas venditur auro- sloboda se ne prodaje ni za sva zlata.

http://img283.imageshack.us/img283/3774/img0573lovr081md51nx.jpg

Bisernica
20-11-2010, 22:50
Unutrašnjost ove tvrđave poslužila je i kao prostor koji su osvajali i sledbenici Šekspirovske drame.Danski princ Hamlet vlada ovom tvrđavom svakog leta za vreme Dubrovačkih ljetnih igara.Veliko unutrašnje dvorište je izvanredan scenski prostor,koji dopunjuju i velike terase koje se prostiru iznad.
Lovrijenac je star skoro hiljadu godina i još uvek se drži uspravno i čvrsto na steni na kojoj je podignut,na istom mestu koje su Mlečani hteli da iskoriste za gradnju tvrđave kojom bi mogli kontrolisati Grad.Možda zbog toga Lovrijenac zovu i dubrovačkim Gibraltarom.Dok se pod mesečinom koja baca odsjaj na visoko uzdignutu figuru sv.Vlaha smeštenu u loži iznad ulaza u tvrđavu,more ljuljuška,talasi koji zapljuskuju stenu i penatur ispod Lovrijenca ,u tihim letnjim noćima,kao da ponavljaju stare Gundulićeve stihove,koji su postali himna Grada ..." o lijepa,o draga,o slatka slobodo"..
Lovrijenac živi punim životom,kao i kameni Grad koji čuva vekovima.



http://www.youtube.com/watch?v=IPCG8gEuKK0

Bisernica
20-11-2010, 23:17
Tvrđava koja dominira kada se pogleda na gradske mire svojim kružnim oblikom i masivnošću je Minčeta.Nalazi se na severnoj strani zidina,prema kopnu i kada se gradskim zidinama popenjete na vrh terase velike kule,pukne pogled na krovove Dubrovnika,u svoj lepoti prostire se Grad i njegove uličice levo i desno od Straduna,Lokrum koji se ugnezdio u široko plavetnilo i sve je kao na dlanu.U početku,Minčeta nije imala današnji izgled.Bila je četverougaona lula,na koju su kasnije dodati delovi i konačan oblik je dobila u 15. veku.Gradske vlasti su dale nalog za gradnju stražarske kule,i taj zadatak je ostvario Nićifor Ranjina,dubrovački graditelj, u stilu stroge gotike.Ovaj oblik se neposredno nakon pada Carigrada pod tursku vlast,menja,gradi se u visinu i dobija kružni oblik.U arhitektonskom rešenju ove fortece učestvovao je i Juraj Dalmatinac,pa je danas kula ukras umetničke i spomeničke vrednosti,prepoznatljiva po svom bogatom kruništu,koje karakteriše Dalmatinčev stil.U nekim davnim vremenima ,bila je čuvar gradske slobode,najviša tačka-osmatračnica ,sa koje su se na vreme mogle uočiti sve opasnosti koje prete i ugrožavaju bezbednost Grada.
Na njenim stepeništima,koronama,puškarnicama,terasama i svakom kamenu zapisana je bogata i burna istorija koju su preživljavali zajedno Grad i ova *katedrala* medju tvrđavama.
Pogled sa vrha ne ostavlja ravnodušnim nikoga,privlači mnoge goste ,a u novije vreme sve više onih koji biraju Minčetu kao utvrđenje koje če čuvati njihove zakletve na vernost u zajedništvu - sudbonosno "DA"izgovaraju,uz svedočenje sv.Vlaha,kojeg umetnik postavi visoko da bi sve dobro i video i čuo.


http://www.destinacije.com/Slike/Hrvatska/UtvrdeiGradine/Tvrdjava_Minceta-Fort_Minceta.JPG

Bisernica
20-11-2010, 23:19
http://razbibriga.net/imported/2010/11/ZelenciMinceta-1.jpg

na ovoj slici se vidi kula,i jedna od bronzanih figura koje u paru na vrhu
renesansnog zvonika svaki dan na pun sat udaraju ure onoliko puta koliko
je ura ,a na svakih pola sata jednim udarcem opomenu puk da je pola ure pasalo...
ali o *zelencima* ćemo nešto kasnije

Bisernica
20-11-2010, 23:25
http://razbibriga.net/imported/2010/11/2685967075_ce1edca129-1.jpg?v=1216586814

pogled na tvrđavu izvan zidina

Bisernica
21-11-2010, 00:09
Jedna od onih koje su pravo remek delo vojnog graditeljstva,za koju sam vezana svim onim lepim što mladost nosi sa sobom,ona koja u mojim uspomenama ima jedno od posebnih mesta,ima ga i u fortifikacijskoj arhitekturi Grada.Revelin,tvrđava smeštena na ulazu u Grad s Ploča,postavljena na istočnoj strani Grada svako jutro dočeka sunce svojim širokim licem.Podignuta sa namenom da brani Grad i luku,i nevažno što nosi ime koje u vojno-arhitektonskom rečniku znači predstraža,ona je mnogo više od toga i po svojoj veličini i strukturi.


Revelin ili ravelin (tal. rivelino; franc. ravelin) u fortifikacijskom graditeljstvu označava vrstu utvrde postavljene da brani njene najslabije točke ili pojedina vrata. Ako se nalazi pred vratima utvrde, revelin je najčešće povezan s njom mostom.

Revelin je trokutasta fortifikacija ili samostalna isturena utvrda ispred bastiona tvrđave. Izvorni naziv za revelin bio je demiluna (franc. demi-lune) što potječe od riječi luneta. Revelin se postavljao izvan tvrđave na strani suprotnoj od fortifikacijske kurtine. Rubovi revelin su postavljeni tako da topovi mogu lako otvarati vatru na trupe koje moraju prolaziti duž fortifikacijske kurtine. Zid koji je okrenut dvorcu/tvrđavi je nizak, a uglovi ostalih su postavljeni tako da revelin ne pruža nikakv zaklon napadačkim snagama ako ga osvoje napadači ili ga napuste branitelji.

Vikipedija

Revelin je povezana i sa kopnenom stranom i sa Gradom mostovima,kamenim i drvenim-pokretnim sa kopnom, i kamenim mostom sa Gradom,opkoljena jarkom sa tri strane a sa četvrte strane morem,predstavljala je gotovo neosvojivo mesto.Nacrt za ovu tvrđavu radio je italijanski inženjer Anton Ferramolino,u prvoj polovini 16. veka kada je Revelin dobila današnji izgled i veličinu,iako je postojala i pre toga još u 15. veku.Svi gradski majstori,kamenari i klesari,kovači i zidari ,gradili su je oko desetak godina,ali su se u zavisnosti od potreba odbrane Grada,nastavljali radovi i dopune postojećeg, zarad bolje odbrane,još skoro ceo vek.Kako su se opasnosti pojačavale,tako su se u Gradu prekidali graditeljski poslovi i sve snage su bile koncentrisane na dogradnju Revelina.
Tako su nastajale i proširivale se njene obline i oštrine,snaga i moć u koju su ugrađene hiljade radnih sati ,muka i trud onih koji su svaki kamen doneli,oklesali,preneli i postavili u njene visoke i debele zidove,neosvojive mire,puškarnice,otvore za *bombarde*.Revelin je imala snagu zaštitnika Gradskog blaga,pa se u okrilju njenih zidova nekad nalazila riznica katedrale,državna blagajna,za smutnih vremena održavale se sednice Vijeća- gradske vlade,bila je po potrebi pretvarana i u kasarnu.U nova vremena ušla je kao pozornica na čijim terasama je hiljade plesnih koraka ostavilo mnogo poznatih imena svetskog baleta,mnoga velika folklorna KUD,velika imena svetske muzičke scene i mnogi drugi umetnici.
Na njenim terasama su ostali zarobljeni mnogi uzdasi i pogledi,smeh mladosti,lepota življenja i duh slobode i neobuzdanosti koju mladost nosi,jer Revelin je bila i ostala mesto mladih.


http://www.widigo.hr/galerija/mx_1200154650_Tvrdjava_Revelin-Fort_Revelin.jpg

Bisernica
21-11-2010, 00:10
http://razbibriga.net/imported/2010/11/image1-1.jpg

Bisernica
21-11-2010, 00:13
http://img8.imageshack.us/img8/7236/268681687808440d54f3o.jpg

pogled na Revelin s kopna,izvan zidina

Bisernica
21-11-2010, 00:17
http://razbibriga.net/imported/2010/11/stockphotodetailofdubrovnikcitywallsfort-1.jpg

pogled sa kamenog mosta u vrhove kruništa

Bisernica
21-11-2010, 00:19
http://razbibriga.net/imported/2010/11/stockphotodubrovnikoldcitywallsdetailfor-1.jpg

pogled na Revelin iz vazduha

Bisernica
21-11-2010, 00:20
http://razbibriga.net/imported/2010/11/dubrovnikrevelin1-1.gif

Revelin u punoj veličini

Bisernica
21-11-2010, 13:26
Nasuprot Minčeti koja se uzdiže na najvišoj koti gradskih zidina,ispod Srđa,jugozapadno od nje,iznad samog mora,nasuprot Lovrijencu smeštena je tvrđava Bokar.Bokar je imao ulogu zaštitnog grudobrana vratima od Pila i ulaznog mosta i jarka na Pilama.Tvrđava koja ima oblik kružnog tornja,građena po planovima arhitekte koji je imao udela i u izgradnji Minčete,Michellozi.Izgled Bokara je zanimljiv i neobičan,uklopljen u prostor i podlogu na kojoj se nalazi,kružnog oblika,kao izrastao na morskom grebenu,prepušten moru i njegovim ćudima,koje se za šiloka obrušava na njegove *noge* kao da ga želi pomeriti sa te hridi,pa se ponekad učini da je napravljen kao moru igračka,više ukras u svojoj lepoti nego potreba,ali je Bokar kroz burnu i dugu istoriju Grada odigrao veliku ulogu prvog odbrambenog zida,osmatračnica kojoj ništa što dolazi s mora nije moglo promaći.
Bokar je više kula nego tvrđava,ali u kompleksu sa zidinama i kulom Puncjela ,pokrivena visokim položajem Lovrijenca,smeštena na samom rubu obale,okrenuta prema pučini,jedan je od najboljih čuvara ulaza u Grad,u koji nije mali broj osvajača hteo ući,ne zbog njegove lepote,već zbog nemerljivog blaga koje je u sebi skrivao.Kula je kao i Minčeta,nastala u 15. veku i među gosparima je poznata i kao Zvjezdan....možda zato što se s njenih terasa ,za tihih noći najbolje mogu videti zvezde i sazvežđa.
Iako jedna od elegantnijih kula (ili toreta,kako je dubrovčani nazivaju),ima sve karakteristike tvrđave,solidnu i čvrstu gradnju,deluje preteći i dominira krajem u kojem se nalazi.Prvo šta vam padne u oči kad ste na Pilama je Bokar.Krunište i grudobran uokviruju terasu ove kule,koja svojim prostorom mami mnoge scenske umetnike,putnike namernike,ali i galebove slobodnjake.Ostatci prošlih vremena kada je Bokar bio grudobran,vide se i danas u prelepim nišama i otvorima za male topove,koji više nemaju namenu koju su imali,ali u unutrašnjosti ove kule stvaraju prelepe igre svetla i senke,koje znaju iskoristiti ljudi od umetnosti,pa je i ona jedna od pozornica Dubrovačkih ljetnih igara - mesto na kojem se igra Aretej.Sklad njegopvih senki i mitske priče o Areteju uvek iznova ,svaki put napuni njegove atrije gledaocima ,dočeka nove i stare,jer mnogo je onih koji se vrate da dožive ovaj nestvarni doživljaj ponovo.
Još nešto što je zanimljivo za Bokar,je njegov amblem - ime Isusa,a ne zaštitnika Grada sv.Vlaha,jer je tako tražilo Vijeće umoljenih - poštovani gradski gospari.
Bokar je nekada čuvao Grad i njegova vrata,danas čuva mnoge kamene radove,ili njihove delove sa mnogih lokaliteta dubrovačke regije,dela raznih majstora i različitih stilova i starine.

http://www.widigo.hr/galerija/mx_1200154649_Tvrdjava_Bokar-Fort_Bokar.jpg

Bisernica
21-11-2010, 13:32
http://razbibriga.net/imported/2010/11/dubrovnikcroatia-1.jpg

sa terasa Bokara lako se moglo odagnati neprijatelja

Bisernica
21-11-2010, 13:33
http://razbibriga.net/imported/2010/11/dubrovniksbay-1.jpg

Bokar nasuprot Lovrijenca - Scila i Haridba koju je bilo teško proći

Bisernica
21-11-2010, 13:35
http://razbibriga.net/imported/2010/11/bokar20tower2JPG-1.jpg

Pogled na Bokar s Lovrijenca, a vidi se i kula Puncjela

Bisernica
21-11-2010, 13:37
http://www.medusa.hr/wp-content/gallery/dubrovnik/Bokar%20fortress%20-%20Tvrdjava%20Bokar.jpg

Bisernica
21-11-2010, 14:09
Prošli smo sve velike gradske fortece,Lovrijenac - čuvar s mora,Minčeta- čuvar s kopna,Bokar - čuvar gradskih vrata od Pila ,Revelin - čuvar gradskog blaga i gradskih vrata od Ploča,čuvar Grada i luke kojoj s druge strane nasuprot ruku pruža tvrđava sv. Ivan - tvrđava od Mula i čuvar Gradske luke.Kad dođete u Grad s morske strane,dočeka vas ova lepotica uzdignuta *čela*,koja nije oduvek izgledala ovako,nekad je bila drvena kula koju je progutao veliki požar nakon zemljotresa,ali svakako ovo je jedna od tvrđava bez koje se ne da zamisliti ni jedna razglednica Dubrovnika.Sv Ivan i Porporela,svetionik i mul sa kojeg se prostire pogled na Lokrum i Cavtat u daljini,mesto koje se ne zaobilazi ni u jednom izlasku na Porat ili gradsku luku.Sv. Ivan je ruka koja se ispružila zaštitnički oko luke i štiti je od naleta nemirna mora i ljudi nečistih namera,i bez obzira na udare mora i vremena ,dobro joj je tu gde jeste,uz Crkvu Gospe od Karmena,koja se nalazi na mestu gde su ostatci stare crkve sv Ivana,po kojoj je tvrđava i dobila ime. Zajedno s Porporelom i Paskojevim kašama (a to je ono kameno ostrvce na kojem ribari suše mreže),drži sve na oku i pod kontrolom,jer su stari Dubrovčani jedino pticama dozvoljavali da slobodno zavire u gradska blaga,svi drugi su bili pod nadzorom,jer se gradsko blago izkazano u slobodi ljubomorno čuvalo.U Porat su se nekad vezivale karake i tirene,nave i galije,škripala jedra i jarboli,mešali se razni jezici i kulture,a tako je i danas,samo što su stare brodove zamenile jahte i veliki kruzeri koji ne mogu ući u staru luku,pa se ukotve na domak Grada ispred Lokruma i šalju svoje putnike u obilazak brodicama.
U tvrđavi se danas nalaze muzeji,jedan od njih je i pomorski,u kojem se može videti deo duge tradicije pomorstva ovog Grada i saznati mnogo o životu čuvenih dubrovačkih kapetana.U tvrđavi je i akvarijum u kojem se može videti živi svet jadranskog podmorja.Širokim terasama sv.Ivana šetala su mnoga poznata imena,kako stvarna tako i književna ,od Kolumba do Sofoklovog Edipa.Sv.Ivan je svedok mnogih događaja i učesnik vremena koje pamti i čuva u svojim debelim zidovima.Sa otkucajem srca u kemenu čuvar vrata od mora svog ljubimca.


http://www.widigo.hr/galerija/mx_1200154650_Tvrdjava_Sv_Ivana-St_John_Fort.jpg

Bisernica
21-11-2010, 14:12
http://img380.imageshack.us/img380/8467/crw3313bq1.jpg

pogled na sv.Ivana iz luke

Bisernica
21-11-2010, 22:23
Crkva sv.Vlaha je najpoznatija crkva u Dubrovniku,(pored pravoslavne koja je poznata po svojoj veličini,jer je najveća pravoslavna crkva van Srbije).Smestila se u samo srce Grada ,sa skalinima okrenutim najlepšoj ulici na svetu,i posvećena svetom Vlahu,zaštitniku Grada od davnina, još od 10. veka,kada je po legendi odbranio Grad od napada mletačkih galija.I ne bi Dubrovnik bio to što jeste kada se sa istorijom ne bi preplitala legenda,pa pre nego napišem nekoliko istorijskih činjenica vezanih za ovu prelepo rešenu arhitektonsku građevinu,da napišem i legendu o svecu.
Pominje se sveti Vlaho u mnogim knjigama,i grčkim i latinskim i u njima piše da je rođen u Sebasti,jermenskom gradu u Maloj Aziji.Grad je postojao još u antici,u predhrišćanskom vremenu i zvao se Kaprija,a danas je to turski grad Sivas.O poreklu ,životu i smrti ovog sveca,bilo bi mnogo pisati u ovom jednom postu koji je posvećen njegovoj crkvi,pa ću nekoliko reči o tome ,napisati malo kasnije,sada samo da kažem kako glasi legenda o njegovom spasavanju Grada od mletaka.Ove divne priče znao je izvanredno ispričati dr. Marko Margaritoni,koji je svojevremeno bio predsednik udruženja onkologa,i lekar koji je svoj život posvetio zdravlju,ali i istraživanju svega što je vezano za ovaj Grad - riznicu.Legenda kaže da se jednog jutra ,polovinom devetog veka pod gradskim mirima pojavila mnogobrojna pomorska flota s namerom da osvoji Grad.Podeli se na dva dela i jedan se usidri pred Lokrumom ,a drugi deo flote ode i zaposedne Grušku luku.Ništa ne sumnjajući,dubrovčani su dali dozvolu da manji broj vojnika uđe u Grad ,navodno zbog nabavke namirnica,a u stvari zbog špijuniranja,i prikupljanja podataka o tome kakvo je stanje odbrane u Gradu.Noću su se vojnici približili u barkama sa namerom da se popenju na slabo čuvane zidine i uđu u Grad te iskoriste noć da ga osvoje,i tako bi se i dogodilo da ne bijaše jednog starog čoveka sa štapom u ruci,oštra lica i punog pretnje ,nebeska prilika koja im je sa zidina branila pristup izazivajući u njima strah,a da nisu znali koga se to i zašto plaše.Pokušavalo se više noći zaredom,ali se svaki put ponavljala ista priča,starac je bio nepokolebljiv u nameri da im ne dozvoli ulazak u Grad,branio je slobodu Grada ,a da to njegovi stanovnici nisu znali.Jednu noć se svetac *javi* parohu crkve svetog Stjepana ,za vreme molitve i reče mu da je on Vlasi, mučenik i biskup od Sebaste,i neka ode kod kneza i kaže mu da se ne uzda u dobronamernost pomorske vojske i vojnika koji već nekoliko večeri pokušavaju pod okriljem noći ući u Grad da bi ga osvojili,i da bi se to i dogodilo da on nije branio gradske mire od nasrtaja,ali da je vreme da se Grad probudi i da sam počne braniti slobodu koju toliko veliča,a da svim građanima prenese da će ukoliko svoju veru neokrnjenom sačuvaju imati njega za zaštitnika i čuvaoca,a dok je njega dotle će i oni svoju veru i slobodu sačuvati.Rekavši to svetac nestade,a paroh zapanjen i obuzet strahom,jedva dočeka jutro i ispriča svoje priviđenje gradskim ocima,koji odmah sazvaše Vijeće i prihvatiše da je sve što je paroh izrekao istina,pa skupiše nešto vojske na brzinu ,zabraniše ulazak u Grad,pojačaju straže na zidinama,naoružaju ljude.Sve ovo je neprijatelju dalo na znanje da su dubrovčani prozreli njihove namere,pa shvativši da će posao biti zaludan,podignu sidra i odjedre,a Dubrovnik do dana današnjeg osta pod zaštitom sveca iz Sebaste.
U znak zahvalnosti ,dubrovčani podignu crkvu zahvalnicu svom spasiocu,u 14 veku,koja je bila u romaničkom stilu,i preživela je veliki zemljotres koji je zadesio grad 1667. gosine,ali ne i veliki požar u kojem je izgorela na dan praznovanja Duhova.Neizgorele i neugašene sveće su zapalile crkvu izazvavši požar na drvenoj unutrašnjosti i proširivši se i na samo zdanje.Crkva koju danas znamo je izgrađena u 18. veku u baroknom stilu i nalazi se na mestu na kojem je bila predhodna,na njenim ostatcima.U ovom požaru je uništeno sve što je vatra mogla progutati,prebogat umetnički i liturgijski inventar,jedino je srebrni kip sveca mučenika izvađen iz pepela neoštećen.Ova prelepa skulptura ,rađena od srebra sa pozlatom u jednoj od nadaleko poznatih zlatarskih radionica Grada,i danas stoji kao centralna figura na oltaru ove crkve.U crkvi se danas nalazi i riznica koja se povremeno otvara posetiocima,u kojoj se čuvaju religijske relikvije,od kojih je napoznatija *pelenica*,ali i umetnička dela ,srebrnina i predmeti od zlata izrađivani u dubrovačkim zlatarnicama.
Majstor arhitekta po čijim planovima je izgrađena nova crkva je italijanski arhitekta i vajar Marin Groppeli,koji je radio i mermerni oltar kao i skulpture Jovana Krstitelja iznad ulaza u crkvu i svetog Petra iznad ulaza u sakristiju,svetog Vlaha ,Vere i Nade iznad pročelja i skulpture anđela iznad portala.Crkva ima i dva bočna oltara od kojih je jedan posvećen sv.Luciji na kojem se nalazi slike,nastale u 19. veku, Gospa sa detetom ,sv.Vlaho i Emigdije,zaštitnik od zemljotresa,kojeg su građani dodali zbog čestih zemljotresa kojima je na ovom trusnom terenu Grad bio izložen.


http://razbibriga.net/imported/2010/11/svVlaho1-1.jpg

Bisernica
21-11-2010, 22:48
Najlepšim ukrasom unutrašnjosti crkve,koja je inače vrlo jednostavna, smatra se prelepi drveni balatur (pevnica)iznad glavnog oltara.Tu su i vrlo vredne orgulje,a ograda pevnice je oslikana slikama dubrovačkog baroknog slikara Pera Matejevića.Motivi na ovim živopisnim slikama su religijski,a dominira sv.Vlaho,i anđeli koji su bogato dekorisani zlatom.U bočnim delovima crkve nalazi se izloženo srebrno crkveno posuđe,slike svetaca i raspela,ukrasni predmeti od porcelana,crkveno ruho ,a u Moćniku se nalaze pohranjene mošti svetog Vlaha,uokvirene u srebrom optočene okvire oblika krune,ruke,noge i pokaznice,a potiču iz 11.,12.14. i 15. veka.
Iako ima relativno jednostavu unutrašnjost,lepotu enterijera ove crkve daju i dugine boje koje se prelamaju sa prelepih vitraža koji krase prozore crkve.
U staroj sakristiji se nalazi i jedna zanimljiva slika na platnu koja prikazuje zemljotres koji ruši kuće,palate i zvonike Grada i zaštitnika sv.Vlaha koji moli za milost za ovaj Grad.Koliko su dubrovčani bili vezani za svog zaštitnika govori i činjenica da su mu posvetili veliku crkvu,a njegovim likom i skulpturom su krasili sve javne gradjevine,kule,važnije delove zidina - kao što je mesto iznad ulaza u Grad,portale ...
Retke su vajarske predsteve ovog sveca ,a da u svojim rukama ne drži maketu Grada.
Skaline ispred ulaza u crkvu su skaline koje zaposedaju mladi i svi koji se tako osećaju,u letnjim večerima na njima se okupljaju ljudi dobre volje i čista srca,na njima se znalo zasvirati i zapevati,na skalinima je vrlo često znao zasvirati za svoju dušu i Ibrica Jusić,a onda bi se okupilo sveta i nastala bi fešta ,a sve pod budnim okom sveca koji čuva sve što ovaj Grad čini neponovljivim.


http://razbibriga.net/imported/2010/11/0000213905_l_0_Qp1bFv-1.jpg

Bisernica
19-03-2011, 12:57
Odavno me nije bilo na ovoj temi ,kao ni u Gradu ,pa bih mogla nostalgiju suzbiti pisanjem o njemu.
Iz svega što sam do sad napisala ,ne znam baš da li i nekim hronološkim redom,moglo je se dosta o Gradu saznati ,i onog što je poznato i onog što je manje dostupno širokoj javnosti,ali jedna od građevina koja je sigurno svima poznata ,ako po ničem drugom ,a ono po čuvenoj Gradskoj kavani (negdašnjoj,danas to više nije ),je Knežev dvor.
Gradska kuća i sedište kneza,građevina monumentalnog izgleda,sazidana u 15. veku kombinacijom stilova rane renesanse i gotike.U novim vremenima u njemu se nalazi muzej u prostorijama očuvanog autentičnog izgleda,u kojem su izloženi istorijski eksponati vezani za istoriju Grada i kolekcija slika baroknih slikara.
Na mestu na kojem je izgrađen ,nekada se nalazio kaštel ili tvrđava koji je imao četiri tornja,tako da je dvor u stvari tvrđava pretvorena u palaču,po uzoru na rimske i venecijanske palače koje su u svojoj arhitekturi imale otvoren trem i dva pobočna tornja kao zaštitu.
Dubrovačka republika je imala izvanredno uređen sistem upravljanja i sve do kraja svog trajanja ,1808. godine ,kada je dekretom Napoleonove vojske ukinuta,na njenom čelu se nalazio knez ili rektor ,koji se birao na mesec dana ,a stanovao je za vreme mandata u Kneževom dvoru i iz njega je upravljao.Knez se nalazio na čelu izvršne vlasti koju je činilo Malo vijeće ili Consilium minor.Spoljnu politiku Republike nije vodio ,za nju je bio zadužen Senat ili Vijeće umoljenih - Consilium rogatorum ,dok je zakonodavnu vlast predstavljala skupština ,sačinjena od svih vlastelina starijih od osamnaest godina i zvala se Veliko vijeće ili Consilium maius.



http://razbibriga.net/imported/2011/03/knezev_dvor_wiki-1.jpg

Bisernica
19-03-2011, 13:13
Svoj današnji oblik dvor je dobio nakon rušenja starog dvora koji je izazvala eksplozija baruta u lagumima dvora (lagumi su pripadali prvobitnoj tvrđavi,pa je tako barutana ostala u dvoru nakon menjanja namene utvrdi).Dvor je jednospratna zgrada sa četiri krila i dve galerije ,jedna je u međuspratu i naziva se malom ,i velika galerija koja se nalazi na spratu.Obnovljen dvor je rađen u stilu kasne gotike i njegov graditelj je inženjer iz Napulja, Onofrio de la Cava koji je zaslužan i za postojanje dve prelepe česme u Gradu - mala i Velika Onofrijeva česma,koje su suštinski bile rezervoari ili zdenci dubrovačkog vodovoda koji je izgradio isti graditelj.
Kako ništa u svetu nije trajno ,tako ni obnova dvora nije trajala duže od zemljotresa koji je Grad pogodio 1667. godine ,pa je u njemu stradao i Knežev dvor ,ali ne toliko da bi bila izmenjena njegova spoljna fasada.Na obnovi posle zemljotresa su učestvovala i dva poznata umetnika onog vremena - Jurij Dalmatinac i Michelozzo iz Firence,međutim ,ono što je istorija zabeležila je činjenica da Dvor nije obnovljen po Mikelozzovom nacrtu ,iz kojih razloga nije poznato,ali ako se pogledaju predlošci nacrta ,može se reći da je to učinjeno na žalost.



http://razbibriga.net/imported/2011/03/212790209904_dubrovnikrectorspalace-1.jpg

Bisernica
19-03-2011, 13:32
Veliki zemljotres nije oštetio spoljni izgled ,ali je u unutrašnjosti dvora oštetio stupove i lukove galerije koja je obnovljena krajem 17. veka,pa su gotička obeležja dobila i neke barokne karakteristike.
U predvorju ili atrijumu Kneževa dvora nalazi se i spomenik čuvenom dubrovčaninu koji nije bio vlastelin ,pučanin s Lopuda koji je za života svojom spretnošću pomorca i trgovca uspeo steći veliki imetak koji je zaveštao Gradu - Miho Pracat.Karakteristika ovog spomenika je u tome što je to jedini javni spomenik Republike !
U prizemlju gde se nalazi atrijum koji može da se vidi na gornjoj slici u predhodnom postu ,u doba Republike su se nalazile državne kancelarije,barutana i zatvor ,koji je u više navrata pominjan u dosadašnjoj priči o Gradu,u međusprastu južnog krila se nalazila oružana i prostorija Malog vijeća,a na istočnoj strani su bile prostorije dvorske straže.
Još jedan od čuvenih natpisa iz dubrovačke istorije koji bi se mogao i danas koristiti kao podsećanje onima koji uglavnom zaborave zarad čega su tamo gde jesu ,nalazi se na ulazu u dvoranu koja je služila za rad Velikog vijeća ili Skupštine.Natpis još i danas stoji i kao da opominje ,kao što je opominjao i onda one koji su ulazili sa namerom da odlučuju o sudbini Grada i njegovih stanovnika - Obliti privatorum - publica curate ,što bukvalno znači - Zaboravite privatne stvari,brinite se o javnim.
Na spratu se nalaze i privatne prostorije kneževskog apartmana ,radna soba ,spavaća soba i središnji prostor koji je imao ulogu salona.Odmah pored kneževog stana ,nalazila se i dvorska kapelica ,a ispred dvorana koje čine knežev apartman ,je bilo predsoblje zdura ili straže koja je tu stajala u posebnim prilikama ,za vreme audijencija stranih diplomata.U istočnom krilu ,koje je okrenuto ka moru ,nalazi se stan čuvara zatvora ,kao i sobe dvorana,članova Senata.
Danas je Kneževom dvoru muzej i sve sobe su opremljene autentičnim nameštajem i dekorom ,stilski nameštaj i slike baroknih slikara,autentična svečana odora kneza i njegovih pratilaca ,kao i uniforma zdura koji su bili kneževi *gardisti*.



http://lopudapartments.com/IMAGES/Lopud_Miho_Pracat.JPG

Bisernica
19-03-2011, 13:41
http://razbibriga.net/imported/2011/03/1282515888GRADSKA_STRAZA_18082010_BY_ZT_-1.jpg

Bisernica
19-03-2011, 13:46
http://www.widigo.hr/galerija/mx_1200154563_Mala_Onofrijeva_Fontana-Noc-Small_Onofrios_Fountain.jpg

Mala Onofrijeva česma

Bisernica
19-03-2011, 15:08
http://www.localyte.com/images/user/518804_lrg.jpg

Bisernica
12-04-2011, 09:24
http://www.youtube.com/watch?v=ykn5AJADkCE&feature=related

Bisernica
02-07-2011, 21:35
Jedna od najupečatljivijih zgrada na Stradunu ili Placi kako ga još stari dubrovčani zovu je palata Divona ,poznatija kao Sponza.Delo je arhitekte Paskoja Miličevića,a građena je na samom početku 16. veka.Imala je višestruku namenu ,služila je kao carinarnica ,kovnica novca,državna blagajna banka,riznica ,jedno vreme i kao škola.Prvobitna namena je bila da palata bude carinarnica u kojoj će se cariniti trgovačka roba koja je pristizala u Grad sa svih strana sveta,pa je atrij palate bio najživlje poslovno mesto na kojem su se sastajali trgovci i u međuvremenu dok su čekali da se roba ocarini,sklapali poslove i ugovarali nove isporuke ,ako su postojeću robu na licu mesta i prodali.
Palata je bila i kovnica novca koja je radila sve do pada Republike,nakon što je Napoleon ukinuo,a Dubrovnik je kovao sopstveni novac još od 14. veka .Srebrenjak se zvao solad,a bilo je i zlatnih kovanica.Danas na Stradunu ,i to baš pored Sponze možete dobiti suvenir koji će vam majstor *iskovati* na stari način ,i tako dobiti jedan od primeraka dubrovačkog novca po izboru.
Palata je bila i stecište kulturnih zbivanja ,kako nekad tako i danas,pa je prošle godine u atriju bila izložba fotografija Dimitrija Popovića - "Preobraženje",posvećena Kafki,a neke od slika koje sam napravila tom prilikom sam postavila na temi Iz mog objektiva.
Krajem 16. veka u palati je bila smeštena prva književna institucija "Akademija složnih",gde su se okupljali učeni ljudi grada i raspravljali o konjiževnosti,umetnosti i o svemu što se smatralo naučnim dostignućem tog vremena.Prva škola u Dubrovniku bila je u Sponzi.
U palati se i danas nalazi natpis na latinskom :

Fallere nostra venant et falli pondera; meque pondero cum merces ponderat ipse deus.
Nama je zabranjeno varati i krivo mjeriti; i kad važem robu sa mnom je važe sam Bog.

Danas se u palati nalazi Državni arhiv ,koji čuva svu pisanu istorijsku građu Dubrovačke republike,i Grada i okolnih područja koja su pripadala Republici.
Svake godine sa terase palate Dubrovački Knez u pratnji vlastelina daje dozvolu da glumci uđu u Grad i time proglašava početak Dubrovačkih ljetnih igara,što je tradicija koja se nastavlja iz vremena kada je Grad bio ne samo trgovački ,već i kulturni centar.




http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
02-07-2011, 21:37
http://razbibriga.net/imported/2011/07/sponza_global_illumination-1.jpg

atrijum palate Sponza

Bisernica
02-07-2011, 21:41
http://razbibriga.net/imported/2011/07/255865009_cb8b03485d-1.jpg

Ova palata je građena u gotsko-renesansnom stilu i smatra se najlepšom palatom u Gradu.Zvaničan naziv je Divona ,ali je mali broj ljudi tako naziva,mnogi ni ne znaju da se tako zove.Poznata je kao Sponza ,a ime je dobila najverovatnije po lokaciji na kojoj je napravljena - Spongia ,a na kojem se skupljala kišnica.
Pored svih namena koje je imala ,Sponza je služila i kao oružarnica.

Bisernica
21-07-2012, 09:50
http://razbibriga.net/imported/2012/07/dubrovackarepublika1-1.jpg


Republica Ragusina ili Dubrovačka Republika ,ne postoji od 31. januara 1808. godine,ukinuta je Napoleonovim aktom,i nikada više nije obnovljena,ali je za svog postojanja više doprinela svetskoj kulturi,diplomatiji i demokratiji,nego što će mnogo veće i trajnije države ikad doprineti.Arhitektura,pomorstvo,trgovina....poezij a ,književnost,kultura....gospari i gosparke od stila ,duha i mudrosti,koji su iza zidina ovog kamenog bisera živeli životom uvek za korak ispred svog vremena.


Kad bi na svijetu bilo više Dubrovnika, samo jedan od njih bio bi pravi: ovaj istinski, nepatvoreni, jedini Dubrovnik
od kamena i svjetlosti. Ovaj otvoreni dlan pod zvijezdama, pružen svijetu. Jedinstvena pozornica na kojoj prošlost
i budućnost imaju zajedničko značenje, vlastitu stvaralačku mjeru.

Jure Kaštelan

Bisernica
21-07-2012, 10:13
I ,nije završena priča o Divoni,jer u Gradu je sve skladno i međusobo povezano,pa tako i na trgu pred Sponzom stoji i meri vreme (i još ponešto :) )skupa sa zvonikom i Orlandov stub,jedna od najupečatljivijih figura Straduna i nezamenjiv učesnik Dubrovačkih ljetnih igara koje se svake godine svečano otvaraju sa terase Sponze,sa koje Dubrovački knez odobri da glumci uđu u Grad kroz vrata od Ploča i tako krenu igre kojima se evociraju davna vremena kulturnih dešavanja i slobode Dubrovačke republike.
Na Orlandov stup se podigne zastava slobode i igre mogu da počnu.

Za nastanak ovog stuba vezuje se srednjevekovna legenda o junaku Orlandu - Rolandu ,koji je po legendi pomogao Dubrovniku da se oslobodi opsade arapskih gusara u 8. veku,pa su građani podigli ovaj spomen u znak zahvalnosti.
U kameni stub između Sponze i crkve Sv.Vlaha ,uklesana je figura ratnika u srednjevekovnom oklopu ,sa štitom i mačem, početkom 15. veka ,a uklesao ga je domaći majstor Antun Dubrovčanin.Orlando je simbol slobode Grada ,i nije služio samo kao stjegonoša ,već se sa njegovog postolja dubrovački puk obaveštavao o svemu što je gradska vlada radila ,čitali se njeni proglasi i važna saopštenja.



http://razbibriga.net/imported/2012/07/P9094412JPG-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 10:19
Skoro svi znaju za ime ovog junaka ,ali mali broj posetilaca Grada zna da je Orlando poznat po nečem što nije stvar istorije i legende.Malo ljudi zna za mernu jedinicu iz srednjeg veka koja se zvala Orlandov ili Dubrovački lakat,a uklesana je na podlaktici Orlandovog kipa.Bila je to mera za dužinu,od lakta do vrhova prstiju desne ruke i iznosila 51.2 cm ,služila je za merenje tekstila.
Ista mera se nalazi uklesana i u podnožju kipa.


http://razbibriga.net/imported/2012/07/800pxDubrovaC48Dki_lakat_LS1JPG-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 10:20
http://razbibriga.net/imported/2012/07/450pxDubrovnicorland_columnJPG-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 10:20
http://razbibriga.net/imported/2012/07/450pxOrlando_i_lakat_LS1JPG-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 11:01
I da se ne udaljavamo mnogo od Orlanda ,s njegove desne strane ,ili tog čuvenog lakta nalazi se gradski zvonik,čuven po mnogo čemu ,najviše po satu i figurama ,koje su gospari od milošte prozvali Maro i Baro ,a radi se o čuvenim zelencima.I kako ništa u istoriji ovog Grada nije jednostavno ,tako ni njegov zvonik nije ostao pošteđen,pa je današnji izgled zvonika nastao nakon velikog zemljotresa 1667. godine.Predhodni zvonik je bio izgrađen polovinom 15. veka,bio je visok 31 metar i imao je metalnu ploču sa drvenim kazaljkama za mesečeve mene i drvene figure koje otkucavaju sate,a zvono majstora livca Ivana Rabljanina je dobio početkom 16. veka,a drvene figure zamenjene su bronzanim.
Nakon zemljotresa,zvonik je bio toliko oštećen,da mu je pretilo rušenje,pa je početkom 20. veka ,zahvaljujući bogatom iseljeniku iz grada Pasku Baburica,izgrađen zvonik koji i danas stoji pred izlazom iz Grada na Ploče.Iznad vrata nalazi se Luža,stara zvonara,a originalni zelenci stoje u atriju palate Sponza.




http://razbibriga.net/imported/2012/07/0000803562_l_0_mijo01-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 11:02
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
21-07-2012, 11:19
Satni mehanizam je na gradskom zvoniku izradio dubrovački franjevac rodom iz Stravče, fra Pasko Petrov Baletin 1766.godine.
Fra Pasko Baletin bio je poznati mehaničar i po izradi satova, koji su se čuvali u franjevačkom samostanu u Gradu.
O tome svedoči i kameni natpis ispod brojčanika:

A.D. / M.D.C.C.L.X.X.XI. / OPUS F. PAS. / CHALIS BALE / TIN. A.
CANALIBUS / O.M. FIZAN C. Ispod je drugi natpis: DAREŽ-
LJIVOŠĆU / PASKA BABVRICE / ZVONIK OBNOVLJEN /
MCMXXIX.

U Dubrovniku je radilo više urara – orlogista; tako je 1619. godine u Bratovštini obrtnika bio upisan Vincentinus Gasparis – orlogista,
a kasnije 1783. godine u zrcalu Bratovštine obrtnika urar Giuseppe Mazzoni,koji je izradio satni mehanizam u Kneževom dvoru.
Sve ovo govori o sposobnosti domaćih majstora zanatlija da zadovolje sve potrebe javnih i privatnih zahteva građana Dubrovnika pod Republikom.




http://razbibriga.net/imported/2012/07/izlozba_dubrovacki_zelenci_event_full-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 11:23
http://razbibriga.net/imported/2010/11/ZelenciMinceta-1.jpg

Bisernica
21-07-2012, 11:42
Pre nego je postavljen na gradski zvonik,gradski sat se nalazio u Kneževom dvoru.Prve ljudske figure koje su udarale čekićima u zvono su bile drvene,a kasnije su odlivene u bronzi i napatinile prah vremena po kojem su i dobile ime.Zelenci su identičnog lika ,kao blizanci,visoki 181 cm,postavljeni sa jedne i druge strane velikog zvona u koje udaraju svakih pola sata jednom,a punog sata onoliko puta koliko je sati ,naizmenično.Neki ove likove nazivaju i kreacijom u stilu grčkog Perzeja,mitološkog junaka koji je jedini u grčkoj mitologiji bio bez mane i slabosti,a u ovom slučaju bi verovatno trebalo da simbolizuje sazvežđe severnog neba.Originalne figure su stajale u luži gradskog zvonika i revnosno obavljele svoj precizni posao više od 400 godina.Izliveni su iz dva dela,donja polovina sa nogama u raskoraku je fiksna,dok je deo poprsja sa rukama koje drže veliki čekić,pokretan.Povezani su sa satnim mehanizmom ,a zbog stabilnosti su u podnožju bili u betonu ,pa je to jedan od razloga što je ugrožen opstanak originalnim figurama,zbog širenja i pucanja betona počela je da puca i bronza.
Na zvonu u koje udaraju čekići zelenaca,urezani su stihovi dubrovačkog pesnika Ilije Crijevića Lamprice,i njegov zvuk je prepoznatljiv,različit od svih drugih zvona sa okolnih crkava i katedrale,jasan,snažan i čist,i ne oseća se petovekovni teret vremena koje nosi.




http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
28-07-2012, 10:45
Pre nego što nastavim putovanje kroz istoriju i tradiciju ovog bisera svetske kulturne baštine ,
malo igre uz lijericu ,poskočica iz ovog kraja koja je ništa manje obeležje Grada nego sve kamene
čipke kojima se ponosi.



http://www.youtube.com/watch?v=OF4Xl4p2VQ4&feature=results_video&playnext=1&list=PL2CB3D90580AFF8F3

Bisernica
28-07-2012, 10:57
Pa kad smo već kod Linđa ,ovo je poskočica koja se igra uz komandu.Komande su šaljive i od prilike do
prilike se malo razlikuju,zavisi od onoga koji kolom komanduje,ali svaki onaj koji komandu izdaje uglavnom
koristi sledeće reči:


Hajmo u kolo.
Sviri sviri sokole sivi,imaš i kome,sokolu tvome.

Evo vam kola, koga je volja, mladosti moja
Ko se krije za kola nije nek mu se ovaj narod smije, ajmo

Đevojku za ruku,rumenu jabuku,svak svoju ja nikoju
momčiću mali curu zapali
Udri Linđo samo živo, živo živo živo živo
Udri jače rekla je da' će, slomi joj kosti, Bog će ti prosti'
Može bolje,daj joj vjetra nije ti sestra
Udri udri jače, nek se maloj vide gaće
Ajmo ruke gori
na drugu bandu pod istu komandu
sastavi pljesku o ruku desnu

I ja mogu, hvala Bogu, kolko mogu dignut nogu
Gužva buka to mi treba diži ruke sve do neba

Dobro je bilo moja vilo, samo živo živo živo
Vodi je, nosi je, grli je, ljubi, vrimena ne gubi
Lupni nogom o ploču, nek joj sise klopoču
Okreni je jače,neka ti skače,
okreni je obrni je iz tvoga sela nije

Neću stiske, neću vriske, hoću reda narod gleda,
Fermaj Linđo, dosta je bilo
dosta je loma, vodi malu doma

hajmo još jednom



http://www.youtube.com/watch?v=gFm3OS9h0ns&feature=BFa&list=PL2CB3D90580AFF8F3

Bisernica
28-07-2012, 11:37
Lijerica je gudački instrument,danas već svrstavan u starinske,i živ je još jedino u dubrovačkoj regiji,a poreklo
mu je grčko.Raširio se Sredozemljem i Jadranom ,ali ga danas malo upotrebljavaju.Linđo je nezamisliv bez ovog
instrumenta koji se uglavnom izrađuje od javorovog drveta,dok su strune životinjskog porekla,rađene od creva,
ali danas se izrađuju od plastike od koje se prave i mrežice za teniske rekete.Gudalo za lijericu se pravi od drveta
čempresa i konjskog repa.Instrument se uglavnom štimuje po srednjoj žici.


http://razbibriga.net/imported/2012/07/lijerica_player_by_febo_therealoned337n2-1.jpg

Bisernica
28-07-2012, 13:19
Da ostanemo u istom krugu ,i prošetamo do dubrovačke katedrale ili stolne crkve (saborne) Marijina uznesenja.
Dominantna građevina koja nije oduvek izgledala onako kako danas izgleda ,a značajna je zbog mnogo čega što je sa njom povezano.Ovakav izgled ima od 1713. godine kada je i otvorena za Božić te godine,a izgrađena je na temeljima starije katedrale,građene u romaničkom stilu,koju je gotovo potpuno uništio veliki zemljotres 1667. godine.Stari spisi dubrovačke istorije kažu da je stara katedrala bila bazilika ukrašena raskošnom kupolom i skulpturama ,što u nekoliko poseduje i današnja katedrala.Kao i mnogo toga drugog što je vezano za ovaj grad,tako i legenda o nastanku katedrale privlači pažnju slušalaca turističkih vodiča ,koji neće propustiti priliku da legendu o donatoru ispričaju uz ostale istorijske činjenice.Legenda kaže da je Grad podigao katedralu novcem koji je ostavio Ričard lavljeg srca ,engleski kralj ,kao dar zahvalnosti za spas duše i tela nakon brodoloma koji ga je zadesio na povratku iz krstaškog pohoda 1192 godine.Legenda kaže da se kralj spasio kod ostrva Lokrum,kako su to zapisali stari hroničari,ali priča ipak ima više elemenata legende ,nego istorijskih činjenica....ipak ,u svakoj legendi ima i neko zrno istine.
Ričard se vraćao u Englesku,nakon 3. krstaškog rata na mletačkoj galiji,koju je zahvatilo veliko nevreme na otvorenom moru.Zabrinut za sudbinu svoju i svoje supruge,koja se po predanju nalazila sa njim na lađi,Ričard se zavetuje Bogorodici da će,ukoliko se spasi ,sagraditi dve crkve Njoj u čast,prvu na mestu na koje kroči nogom ,a drugu u domovini kad u nju stigne.Legenda kaže da je prvo mesto do kojeg je galija uspela stići ,mala uvala na ostrvu Lokrumu,a dubrovčani doznavši za njegov zavet,kao pravi diplomate,pošalju poklisare kralju sa molbom da promeni obećano i crkvu izgradi u Dubrovniku, a Grad će izgraditi malenu crkvicu na ostrvu.Legenda kazuje da je za ovo kralj odvojio 100.000 dukata....i da je kralj prihvatio molbu dubrovčana ,pa tako i bi ....legenda kaže i to da je Ričard u domovinu otplovio na dubrovačkom jedrenjaku,a o dubrovačkim jedrenjacima će biti reči malo kasnije.



http://razbibriga.net/imported/2012/07/dubrovacka_katv-1.jpg

Bisernica
28-07-2012, 13:39
Lokrumom su nekad upravljali fratri Benediktinci,za koje se veruje da su i začetnici ove legende,a da je legenda stvarno i živela dokazuje i stečeno pravo opata benediktinskog reda sa Lokruma da drži pontifikalnu misu ( misa posvećena događaju i glavnom učesniku Ričardu ) u katedrali u prisustvu Kneza i vlade ,na dan svijećnice ili kandeloru,koja pada na dan uoči proslave Sv.Vlaha ,zaštitnika Grada.Koliko je ova privilegija bila značajna ,govori podatak da je u roku od jedne godine bila ukinuta i ponovo vraćena,sve sa potvrdom samog pape,koji je poništio odluku dubrovačkog nadbiskupa ,koji je uvek bio Italijan ,i potvrdio odluku Velikog vijeća Republike,kojim se ova privilegija vraća Benediktincima.Ova dešavanja govore da je legenda o kojoj je bilo reči službeno bila prihvaćena kao istina i kao takva je živela skoro četiri veka.
Da legenda ipak nije samo legenda ,govore i neki zapisi istoričara koji kažu da je Ričard lavljeg srca zaista doživeo veliko nevreme,ali u Akvileji,da je bio u Dubrovniku i moguće je da je ostavio nešto blaga kao donaciju gradskim ocima za ostvarenje namere da izgrade gradsku katedralu,ali se zasigurno ne radi o sumi koju navodi legenda.Početak izgradnje katedrale u 12. i nastavak u 13 veku govori o velikim materijalnim sredstvima koja su bila potrebna,pa je tako uveden i poseban porez za izgradnju,posebo za njen završetak i doterivanje unutrašnjosti.Koliko je vremena bilo potrebno da se posao završi,preko sto godina,jer ni početkom 14. veka ona nije bila u potpunosti završena.U jednom trenutku sve je otišlo u prah,zahvaljujući razornoj snazi zemljotresa.


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
28-07-2012, 13:46
"Dubrovačka katedrala je ures i ponos Dubrovnika. Svojom impozantnošću i ljepotom dominira usred gradske jezgre
Starog grada, grada "od kamena i svjetlosti", koji je kao "otvoren dlan pod zvijezdama, pružen svijetu".


Jure Kaštelan

Bisernica
29-07-2012, 18:24
Da li je ili nije katedrala povezana sa Ričardom lavljeg srca ,nije ni toliko važno,ono što je zanimljivo to je da ni romanička katedrala,na čijim je ruševinama nastala današnja nije bila prva na tom mestu.Antun Ničetić,kojeg sam već spominjala u svojoj knjizi "Povijest Dubrovačke luke",navodi da su prilikom restauracije postojeće barokne katedrale,pronađeni ostaci ranosrednjevekove bazilike,iz 7/8 veka,što ne samo da baca u zasenak verovanje u legendu o katedrali i Ričardu,već u mnogome menja i samu istoriju gradskog jezgra i istoriju Grada i njegove celovitosti koja je postojala još pre 7. veka.Ova vizantijska bazilika je morala biti u središtu Grada ,po pisanju vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogeneta u svom delu "O upravljanju carstvom",koji u 29 glavi piše o Dubrovniku,pa kaže:

"U istom pak gradu leži sveti Pankracije u crkvi svetog Stjepana,koja se nalazi u sredini istoga grada".

Nakon otkrića ostataka vizantijske bazilike,može se predpostaviti da je Porfirogenet mislio upravo na tu crkvu,a to onda ostavlja prostor za verovanje da Dubrovačka katedrala Uspenja Marijina stoji na temeljima crkve svetog Stjepana.




http://razbibriga.net/imported/2012/07/Dubrovnik7CKatedralaUznesenjaMarijina-1.jpg

Bisernica
29-07-2012, 18:38
Pored katedrale,sa zapadne strane nalazila se prateća krstionica ili baptisterij,zapisi kažu da je bio izvanredne lepote,izrađen od crvenog i belog kamena,koji je uspeo odoleti zemljotresu,ali ne i ljudskoj gluposti i zaslepljenosti koju daje moć,pa je taj biser srušen naredbom austrijskog generala,predstvanika okupatorske vlasti u 19. veku.Razlog rušenju je bio taj što mu je krstionica zaklanjala vidik !?!
Dubrovačka katedrala se inače svrstava u najlepše barokne sakralne građevine u Dalmaciji i ono što je krasi nije samo spoljašni izgled već i bogata riznica.Pre velikog zemljotresa 1667. godine,katedrala je imala jednu od najbogatijih riznica u Evropi.Katedrala je ukrašena baroknim oltarima,i velikim brojem umetničkih dela,slikama domaćih,flamanskih i italijanskih majstora koje su i najbrojnije.Od izuzetno velike vrednosti je poliptih Uznesenja Marijina,iz 16. veka ,delo čuvenog Tiziana ,a odmah uz nju je i prelepa Madonna della Seggiola iz istog perioda, koja se pripisuje Raffaellu i njegovoj školi.Tu su još i Savoldov Beg u Egipat,Palmina sveta Katarina i poznata slika Glava Hrista italijanskog slikara Pordenonea.




http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Poliptih Uznesenje Marijino - Tizian

Bisernica
29-07-2012, 18:44
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
29-07-2012, 18:58
Veliki zemljotres je uništio mnogo toga što je bilo predmet čuvanja riznice,relikvije i vredni umetnički predmeti,ali ono što se iz ruševina spasilo,restaurirano, i danas se čuva u riznici sa velikom pažnjom,i osiguranjem ,što je uvedeno još za vremena Rebublike,pa je tako postojalo pravilo da se riznica zaključava sa tri ključa,od kojih je jedan bio kod nadbiskupa,jedan kod rektora katedrale,a jedan kod sekretara Republike,i mogla se otvoriti samo sa ova tri ključa upotrebljena istovremeno! Ovi ključevi su aktuelni i danas,samo što treći ključ čuva zavod za zaštitu spomenika kulture.
Ono što se može videti u riznici su relikvijari i posuđe od plemenitih metala izuzetne umetničke vrednosti,jer su dubrovački majstori bili poznati širom tadašnje Evrope,činjenicom da je Dubrovnik bio jedan od vodećih centara zlatarstva,sa velikim brojem radionica u kojima su se izrađivali nakit i ostali predmeti minucioznom, rafiniranom tehnikom izrade, razvijenom do savršenstva.Tako ne čudi što su svi veliki evropski dvorovi i plemići nastojali dobiti nakit i predmete iz čuvenih radionica dubrovačkih majstora zlatara.
Najvredniji deo riznice su svakako relikvije gradskog zaštitnika Sv. Vlaha - ruka i glava.Relikvijari su izrađeni majstorskim umećem u vizantijskom stilu,od srebra i zlata,sa dragim kamenjem i emejlom kao ukrasima i rad su dubrovačkih majstora iz 11. i 12 veka. Relikvijari su ukrašeni i filigranskim radom koji im daje dodatnu lepotu i prefinjenost izrade.



http://razbibriga.net/imported/2012/07/495820f495bd6089e85e4926089023e9_portfol-1.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:01
http://razbibriga.net/imported/2012/07/15v_800109588-1.jpg


relikvijar ruke Sv.Vlaha

Bisernica
29-07-2012, 19:06
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:07
http://razbibriga.net/imported/2012/07/dubrovnikcathedralbaptismal-1.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:10
http://razbibriga.net/imported/2012/07/large-2.jpg


Najzanimljiviji crtež je na južnom zidu vizantijstske katedrale o Isusovu krštenju,
s legendom na starogrčkom, te segment freske crkvenih otaca datiran u 1060. godinu.
Otkrivanjem ostataka romaničke katedrale iz 12.veka, koja se nalazi ispod sadašnje
barokne katedrale, arheolog Josip Stošić je 1981. godine iz temelja promenio saznanja
o najranijoj istoriji Grada.

Bisernica
29-07-2012, 19:17
Još jedna vrednost koja na žalost nije više u posedu Grada,čuva se u Oxfordu,je Missale Ragusinum - Dubrovački misal,nastao je u Dubrovniku u 12. veku i koristio se u katedrali nekoliko vekova.Ova misna knjiga je spomenik nulte kategorije,jer je pisana beneventanskim pismom i najbolje predstavlja beneventansko pevanje u južnoj Dalmaciji.U suštini to znači da je ovaj misal prepun gregorijanskih pevanja koja predstavljaju vrhunski domet te vrste umetnosti,što samo po sebi dokazuje da je praksa izvođenja gregorijanskih napeva u Dubrovniku bila na izuzetno visokom nivou.U Gradu se nalazi faksimilno izdanje misala.




http://razbibriga.net/imported/2012/07/1311070632OTVORENI_MISAL_copy-1.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:19
http://razbibriga.net/imported/2012/07/7_0198PaintingByRafael_Treasury_Cathedra-1.jpg

Rafaellova Madona s detetom

Bisernica
29-07-2012, 19:20
http://razbibriga.net/imported/2012/07/7_0200Triptych_Treasury_Cathedral_Dubrov-1.jpg

prelepi triptih iz riznice

Bisernica
29-07-2012, 19:22
http://razbibriga.net/imported/2012/07/5123575315_44aeab576a-1.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:24
Ova građevina služi i za koncerte komorne muzike



http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:28
http://razbibriga.net/imported/2012/07/1298300011_547_mala_podzemlje_katedrale-1.jpg


Iz podzemlja katedrale,ostatci fresaka vizantijske bazilike iz 7 veka.

Bisernica
29-07-2012, 19:42
U riznici se čuvaju još dve vrednosti koje su relikvije i od velikog verskog značaja,ali imaju i umetničku vrednost po relikvijarima u kojima se nalaze.
Jedan od njih je i smatra se sa religijskog stanovišta i najvrednijim ,komadić drveta sa krsta Isusa Hrista,a po predanju u Grad ga je donela kraljica Margarita.
Ovaj komad krsta je uokvirio u raspelo izrađeno od srebra ,u kasnogotičkom stilu dubrovački zlatar Jerolim Matov u 16. veku.


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:47
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Bisernica
29-07-2012, 19:49
Kako je priča o pelenici,koja je druga relikvija o kojoj sam govorila u predhodnom postu ,zajedno sa drvetom krsta,
vezana opet za legendu ,nju ću ostaviti za neku drugu priliku,
a sad još koja slika o katedrali ,pa vas pozdravljam do sledećeg nastavka :).



http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

unutrašnjost katedrale,u dnu se vidi Tizianov triptih

Bisernica
29-07-2012, 19:50
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

unutrašnjost katedrale - orgulje

Bisernica
29-07-2012, 19:54
http://razbibriga.net/imported/2012/07/Dubrovnik2020katedrala-1.jpg

pogled na katedralu iz ptičje perspektive

jankovic
03-08-2012, 17:05
Evo da dodam i ja neki video:


http://www.youtube.com/watch?v=rix9hTfMU30


http://www.youtube.com/watch?v=Qflhu5BLYXs

jankovic
03-08-2012, 17:09
U Dubrovniku sam bio prosle godine, prvi pit posle 25 godina. Grad je lep, ali je turista puno, pa bih svima preporucio da ga posete pre jula i posle avgusta.

6413 (http://hotel-in-dubrovnik.org/images/stories/pictures-of-dubrovnik/dubrovnik-travel.jpg)

Vltava
15-09-2012, 01:00
Hvala ti za dragocen prikaz starog dubrovačkog grada.

No neupućenima bi svakako trebalo skrenuti pažnju i na Dubrovnik izvan zidina - jedan neponovljivi mediteranski ambijent, koji je eto obeležio i moj život.

U Dubrovniku sam proživela najlepše godine svog devojaštva. Za mene je Dubrovnik Stradun, ali i svi njegovi zalivi, periferije, pristani, plaže i đardini. Prelepi dubrovački hoteli, sa svojom prošlošću, čuvenim gostima i događanjima. Kupanja ispod Boninova, na Banjama ili Lokrumu, terase sa muzikom, večni bend Plakiri, diskoteka Lazareti, čuveni restorani i kafići kao okupljališta dubrovačke mladeži u gradu i recimo Konavoski dvori.

Još mi u ušima odzvanja dubrovački govor, na koji sam se očas navikla i njime govorila dok sam dole živela - a koji sad nestaje i u samom Dubrovniku. Žamor pijace, žene iz Konavala - da li to više postoji?

Ono što nikad i niko neće moći oponašati - to su mirisi Dubrovnika. Sam meki zrak koji te zapahne kad se otvore vrata aviona, pa zatim sve ono rastinje koje ne postoji u Dalmaciji, čine jedan šmek po kojem bih u hiljadama arija uvek prepoznala dubrovačku.

Bisernica
19-09-2012, 08:12
Draga moja ,neponovljivost sitnica koje život znače ,a nudi ih ovaj biser je nepresušna.
Piši o svemu što je vezano za njega ,jer te sitnice ga čine najpoželjnijom među destinacijama
kada je u pitanju stari kontinent.Dubrovnik nisu samo starine i kulturno nasleđe,on je mnogo,mnogo
više od toga.

Vltava
26-09-2012, 23:04
Gosparski vrtovi


Uputiti se laganom šetnjom u rano predvečerje od Pila ka Lapadu, preko Boninova, mestа gradskog groblja i crkve, poduhvat je za turiste-znatiželjnike.

Sa Boninova zna da uplaši pogled u morske dubine: sa leve strane hridi, a sa desne pak plaže ispod Lera i Libertasa.
Nekada smo kroz park stare gradske bolnice silazili put stena. Tu se moglo naći mesto na skrivenoj plažici i udobno ugnezditi u kakvom udubljenju u steni i ispružiti poput guštera na suncu, daleko od znatiželjnih pogleda ... Ali to je pustolovina za mlađe od 20 godina.

A dok se radoznali posetilac spusti od Boninova ka Lapadu, ne može, a da se ne zaljubi u gosparske vrtove.

Stari gosparski vrt ograđen je zidom od oblutaka, sa kovanom kapijom - da malo i pučanstvo uživa. Kuća, obložena belim mermerom, najčešće je malo dublje u vrtu, okružena palmama, čempresima i svim rastinjem čiji miris opija čula, karakterističnim za dubrovački kraj. Do nje se stiže kamenom popločanom stazom, oivičenom kamenim kolonadama, po čijoj se tendi viju loze grožđa ili bršljana. Iste te kololonade čuvaju i terasu ispred kuće, sa pogledom na more, pučinu i daleke otoke, odakle svežina dopire i u dane najstrašnije žege.

I taj đardin sav pokriven je opet belucima, podeljen na pravilne staze i platoe, a kroz rečeni belutak raste razno žbunje i rastinje punoga i mesnatog lista, takođe raspoređeno, zategnuto i okresano u pravilne geometrijske šare. Neizbežno je tu i drvo limuna i narandži.
Sve je prilagođeno mediteranskoj žezi: rastinje koje je dobro izdržava, visoke krošnje drveća i plosnati kamen poslagan da čuva vlagu u tlu.

Tišina, gospodstvo, odsustvo žurbe i osećaj da ništa nikuda neće pobeći, to je ono čime vrtovi očaraju posmatrača, kao da je i on sam deo prošlosti i sadašnjosti tog skrivenog Dubrovnika.

Bisernica
03-03-2013, 15:50
Dugo me nije bilo na Stradunu ,a ni na temi ,pa da se prošetamo u ovo nedeljno popodne i izađemo malo van Grada ,kojem ćemo se svakako vratiti.
Lokrum je destinacija na koju želim da vas povedem ,ali pre toga mora se reći par reči o brodu kojim ćemo do Lokruma ,u Portoč ,samo ne znam koji
od ova dva da izaberemo ,da li karaku ili tirenu ?!

Bisernica
03-03-2013, 16:15
Možemo izabrati Dubrovačku karaku ,po čuvenju nadaleko poznatu,a spominje se i u delima Šekspira - Mletački trgovac i Ukroćena goropad.U kompleksu hotela Babin kuk ,jedan od hotela se zvao Argosy,imenom kojim su Englezi nazivali ovaj prelep brod-jedrenjak kojeg su vrhunski majstori brodogradnje,od 15. veka u Dubrovačkoj republici izrađivali sa velikim strpljenjem i pažnjom ,od najkvalitetnijeg drveta,a spadao je u klasu najvećih brodova toga doba.
Dubrovačka karaka je imala tri jarbola,od kojih je srednji i najviši i nosio je dva križna jedra,dok je jarbol na pramcu nosio jedno križno,a onaj na krmi ,jedno latinsko jedro.Jedra su bila masivna i teška ,a podizala su se uz pomoć ručnog vitla.Obzirom da je karaka bila veliki brod koji je prevozio skupe terete,namenjen dugim plovidbama ,jer visoko postavljenqa krma karakteriše prekookeanske brodove,bila je i dobro opremljena naoružanjem ,pa je tako posada sastavljena od oko 140 ljudi imala na raspolaganju pored ostalog i 40 topova koji su služili odbrani od pirata.
Kako je jedrenjak išao na duge staze ,to su na nekima od njih bile u središnjem delu smeštene kovačke i stolarske radionice,zdenac sa vodom i vrtom,pa čak i uređen prostor namenjen boravku svinja,kokošaka i kunića ,koji su bili dobar izvor svežeg mesa.Pored ovih običnih stvari,u svom središnjem prostoru nosila je strop sa slikama tadašnjih slikarskih majstora.Krajem 16. veka ,karaka je u strukturi poboljšana,pa je mogla prevesti i do 1000 vojnika i 900 tona tereta.Karakama se putovalo do Engleske i do američkih obala,pa su putovanja bila dugotrajna i opasna,ali je ovaj kolos od broda sve to izdržavao i vraćao se u luku noseći u svojoj utrobi dragocenosti različite prirode..
Karaka se nalazi i na jednoj od poštanski maraka ,a ima i svoj kovani srebrenjak.
Danas u Gradu možete na krstarenje vernom replikom karake ,koja je opremljena svim onim što je potrebno da se dobro osećate na krstarenju dubrovačkim akvatorijem.



http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik496.jpg

Bisernica
03-03-2013, 16:16
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik485.jpg

Unutrašnjost karake prilagođena ugodnom putovanju

Bisernica
03-03-2013, 16:17
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik488.jpg

Bisernica
03-03-2013, 16:19
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik481.jpg

Ukotvljena u Portu ,čeka ljubitelje plovidbe

Bisernica
03-03-2013, 16:44
Tirena je dubrovački galeon ili galijun kako bi rekli gospari .Dubrovački galijuni bili su, pored španskih, najčuveniji brodovi 17. i 18. veka.
Ime broda ,koji je isto tako verna replika galeona iz 16. veka ,je ime dobre vile iz pastorale Marina Držića,a poput Argosa ,Tirena je i hotel u kompleksu Babin kuk,koji je pušten u rad nakon rekonstrukcije,jer je bio oštećen u poslednjim ratnim dešavanjima.

Galijun je bio prvenstveno ratni brod, iako je u dubrovačkoj mornarici,u skladu sa doktrinom Republike, galijun službeno bio trgovački brod,ali sa respektabilnim naoružanjem ,posebno topovima.Ovo je bio prelazni tip broda između galijace i linijskog broda,a svoj pomalo zbunjujuć naziv,(jer se može pomisliti da je u pitanju galija ,ali nije ,jer nema vesala) duguje svom pramčanom rilu koje je karaktzerističan detalj galije,uz koju se postavlja pulena kojoj je svrha da zaštiti brod od lošeg vremena.Ovo je kasnije postalo prisutno i kod jedrenjaka i galeona.
Prvi galeoni iz 16. veka su bili ratni brodovi ,na dve palube,sa visokim kaštelom i dvospratnim kasarom.Dubrovački galeon je imao tri jarbola sa koševima i strmi kosnik pod kojim se razapinjalo posrtno jedro,dok se na prednjem ,nagnutom jarbolu razapinjala dva križna jedra,kao i na srednjem jarbolu.Donje jedro se zvalo prvenjača,a jedro ispod izvidničkog koša ,košnjača.Krmeni jarbol,nagnut prema krmi nosio je latinsko (trouglasto) jedro.

Bisernica
03-03-2013, 16:51
Iako su ga dubrovčani koristili kao trgovački brod,galijun toga doba bio je naoružan s 5-7 topova većeg kalibra po svakom boku, s isto toliko topova srednjeg kalibra na gornjoj palubi i po 4 laka topa na oba boka kaštela i kasara, s tim da se u 17. veku broj topova na galijunima samo neznatno povećao, obzirom da je to vreme kada su se pojavili linijski brodovi.



http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/dubrovacki-galijun-slika-11645603.jpg

Bisernica
03-03-2013, 16:53
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/dubrovacki-galijun-slika-11645604.jpg

Bisernica
03-03-2013, 16:56
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/galijun.jpg


Verna replika dubrovačkog galijuna koji nosi ime Tirena.
Plovidba galijunom po dubrovačkom akvatorijumu je zadovoljstvo koje mnogi sebi priušte ,a oni koji žele zajednički život započeti na nauobičajen
način ,na galijunu mogu dobiti venčanje iz snova ,nakon čega će ih odvesti na svadbenu feštu u neki od hotela blizu obale.

Bisernica
03-03-2013, 17:12
Koji god od ova dva broda da odaberemo ,nećemo se pokajati ,pa da krenemo put zelenog raja nadomak drevnog Grada.


http://www.lokrum.hr//pic/front/lokrum_head2.jpg

Bisernica
03-03-2013, 17:25
Lokrum je zeleno ostrvo prekriveno plodnim tlom i bujnim rastinjem,ali ono što se nalazi ispod tog tankog sloja vidljivo je tek na obali,jer je čitavo ostvrvo sazdano od debelih slojeva sedimentnih stena - krečnjaka i dolomita,u kojima je zapisana zanimljiva geološka istorija koja seže više miliona godina unazad.
Stene od kojih je sazdan ,taložene su na nekadašnjoj Jadranskoj karbonatnoj platformi,u čijem je unutrašnjem delu preovladavala mirnija taložna sredina koja je pogodovala razvoju mnoštva biljaka i životinja u toplom,plitkom i dobro osvetljenom moru,odnosno ,u uslovima koji se mogu porediti sa onima koji su prisutni na današnjim Bahamima.
Međutim ,tek je mali deo tog bujnog života ostavio traga u stenama,uglavnom organizmi koji su gradili čvrste mineralne skelete,kao što to i danas čine - puževi,školjkaši i korali.Upravo se na osnovu očuvanih ostataka nekadašnjih organizama - fosila ,može utvrditi starost naslaga,pa se tako u stenama Lokruma,pored školjkaša nalaze i preseci različitih rodova i vrsta sitnih ,pod lupom ili mikroskopom jasno vidljivih jednoćelijskih životinja - krednjaka,i biljaka - alga,koje ukazuju na to da su naslage taložene u mlađem delu geološkog perioda krede,pre oko 85 miliona godina.


http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5e/Lokrum_-_cliffs_2.JPG

Bisernica
03-03-2013, 17:50
Laganim taloženjem krečnjačkog materijala (karbonatni mulj,skeleti različitih organizama,fragmenti starijih stena ),kroz duga geološka razdoblja nastao je debeli niz slojeva ,pri čemu su kompleksnim procesima,nevezani karbonatni muljevi i pesak postepeno pretvoreni u čvrste stene - krečnjake.
Četrdesetak miliona godina,nakon taloženja stena koje izgrađuju Lokrum,Jadranska karbonatna platforma je zauvek prestala postojati,jer je zbog postepenog kretanja velikih delova Zemljine kore došlo do približavanja potkontinenata Gondwane,čiji su deo današnja Afrika i Indija,i Laurazije,kojoj pripadaju današnja Evropa i Azija.Ovaj događaj je ostavio nepovratne posledice na ceo prostor koji se nalazio između njih ,pa i na Jadransku platformu.Tada su tektonski izdignuti veliki planinski lanci od Alpa do Himalaja,kojima su deo i Dinaridi koji se pružaju duž ovale Jadrana.Nekada neporemećen niz naslaga,sličan debeloj torti napravljenoj od manje ili više horizontalnih slojeva,pri tom je jako deformisan ,a posledice su vidljive i na Lokrumu.Tako su slojevi stena na Lokrumu blaže ili strmije nagnuti,blago talasasto savijeni,raspucani brojnim dubokim pukotinama ili međusobno razmaknuti raselinama.Tektonski su posebno poremećene naslage između Portoča i uvale Bora,kao i u okolini omiljenog lokrumskog kupališta - Mrtvog mora,koje je podmorskim prolazom povezano sa otvorenim morem.


http://dubrovnikspeedboattours.com/wp-content/gallery/lokrum/dubrovnik-speed-boat-tours-lokrum-island-2.jpg

Bisernica
03-03-2013, 17:59
http://www.ronjenjehrvatska.com/.main/upl_images/108_0_1DubrLokrumXTunelUlazakUJefze.jpg


Mistično Mrtvo more koje je ispunjeno u najmlađem geološkom dobu ,kvartaru ,široko je dvadesetak metara,a skrivaju ga litice o koje se lome morski vali stvarajući sablasnu buku.Prema legendama ,to je mesto u kojem se kriju zle sile.U mrtvo more se može ući i sa otvorenog mora ,prolazom kojim je povezano sa njim,a nalazi se na južnoj strani ostrva.Ulaz u tunel nalazi se na pet metara dubine,a sam tunel je dug petnaestak metara i širine dovoljne da mogu lako proći uporedo dva ronioca.
Sama pećina i Mrtvo more ne obiluju životom ,što govori i sam naziv jezera ,ali je život sa druge strane ,na ulazu u pećinu jako bogat.Dubina se spušta i do 40 metara,a mogu se videti ježinci,rakovi,fratri,slingure i mrkulje,kao i šaragi.

Bisernica
03-03-2013, 20:16
http://sobrecroacia.com/imagenes/lokrum.jpg

Bisernica
03-03-2013, 20:32
Veliki uticaj na današnji izgled stena na Lokrumu imali su i mlađi geološki procesi kao što su dolomitizacija - kojom je od krečnjaka zamenom dela kalcijuma magnezijem,nastala druga vrsta stena - dolomiti,kao i okrštavanje - postepeno otapanje karbonatnih naslaga delovanjem hemijski agresivnih vodenih otopina ,čime su tektonske pukotine nepravilno proširene ,a površine stena postale neravne.Obale ostrva su izložene i neprekidnom delovanju talasa koji svojom energijom ,tokom povremenih jačih oluja,polako ,ali sigurno erodiraju obalno područje,posebno na južnom delu ostrva.Stene koje se danas nalaze na samoj morskoj obali,bile su pre 10-15 000 godina prilično daleko od mora.Naime,tokom ledenih doba,od kojih je poslednje tada bilo na vrhuncu ,zbog vezivanja velike količine vode u prostranim ledenim pokrovima ,morska razina je bila ponekad i više od sto metara ispod današnje.U to vreme ,na osnovu svega iznetog,možete zaključiti da Lokruim uopšte nije bio ostrvo ,već brežuljak ,tek malo izdignut iznad okonog kopna.Do konačnog preplavljivanja dotadašnjeg kopna morem ,verovatno je došlo pre 6 - 10 000 godina,u doba začetka najstarijih ljudskih civilizacija.


http://www.fotothing.com/photos/9ce/9ce91109abff86e60eb2ef3b1a873017.jpg

Bisernica
03-03-2013, 20:51
Grobne iskopine koje se čuvaju u Dubrovačkom muzeju govore o naseljavanju Lokruma još u praistoriji.Sačuvan je i fragment zapisa ,deo antičke nadgrobne skele,kao i četiri reljefna odlomka ukrašena pleternom ornamentikom ,uzidana u jugozapadnom delu nekadašnjeg benediktinskog samostana.Prema nekim podacima ,još oko 915. godine ,na ostrvu su živeli redovnici bazilijanci.
Samostanski kompleks se u istorijskim izvorima prvi put spominje 1023. godine kao prvi u nizu benediktinskih samostana na području Dubrovačke republike.Celo ostrvo je bilo vlasništvo samostana,a opatija je do polovine 15. veka važila i za hospicij - ubožnicu siromašnih svetovnjaka.Rimska kurija je 1149. godine dodelila lokrumskom opatu posebnu privilegiju mitronosnog opata,tako da su od tada opati samostana benediktinaca sa Lokruma bili posle nadbiskupa,prvi prelati dubrovačke crkve.Poslednji benediktinci napustili su samostan 1798. godine,nakon prodaje njihovog poseda nekolicini bogatih Dubrovčana.Nagli prekid vekovnog boravka benediktinaca na Lokrumu morao je odjeknuti ,a takvu jeku je najlakše pamtiti kroz slikovitost legendi ,koja uz to u sebi nosi i tračak tajanstvenosti i kobi.



http://img297.imageshack.us/img297/193/img1078samostan2ia5.jpg

Bisernica
03-03-2013, 21:18
A legenda ,kao i svaka legenda ,malo zbilje,malo mašte, kaže da su se redovnici noć pred odlazak sa ostrva okupili ,navukli svoje kapuljače duboko na lice,zapalili voštanice,okrenuli ih naopako i pognutih glava,mrmljajući molitve i pesme,uputili u noćni obilazak svog imanja prastarom stazom šetnicom ,tugujući nad gubitkom i opraštajući se od prelepog ostrva.Ovde legenda dodaje oproštaju potrebnu dramatiku - tamna,tajanstvena povorka uz slabu,titravu svetlost voštanica naposletku je proklela buduće vlasnike ostrva..Verovatno bi legenda ,uz koju se vezuju neke smrti i nezgode među domaćim predlagateljima prodaje i vlasnicima ,možda i izbledela da nije bilo tragedija koje su pogađale porodicu austrijskoj cara i hrvatskog kralja Franje Josifa I,čiji su neki članovi bili i vlasnici Lokruma.Pogubljenje carevog brata Maksimilijana u Meksiku,ubistvo njegove žene Elizabete na Ženevskom jezeru i samoubistvo njegovog sina i prestolonaslednika Rudolfa u Mayerlingu,svojim su krvavim tragom učvrstile legendu u pamćenju,prekrivši ostrvo tamnom senkom.



http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik704.jpg


deo benediktinskog samostanskog zdanja
čitav kompleks je danas bogato arheološko
nalazište s pronađenim grobnicama starijim od 800 godina.

Bisernica
03-03-2013, 21:19
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik669.jpg

Bisernica
03-03-2013, 21:20
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik649.jpg

Bisernica
30-03-2013, 09:47
Ostatci samostanskog kompleksa sastoje se od tri celine,a najstariji su ostatci trobrodne i troapsidne romaničko-gotičke bazilike s ostatcima istočnog i zapadnog samostanskog krila sa tornjem i razrušenim klaustrom.U 15. i 16. veku,južno od starog romaničkog ,izugrađen je novi samostan u gotsko-renesansnom stilu,čije zapadno i severno krilo nisu imali sreće u velikom zemljotresu 1667. godine.Preostala dva krila su očuvana sa klaustarskim vrtom.Iznad nadvratnika klaustarskih vrata i danas stoji natpis sa porukom koja je bezvremena i ni u jednom trenutku postojkanja civilizacije nije i neće izgubiti na značaju:

CONCORDIA RES PARUAE CRESCUNT
DISCORDIA MAXIMAE DILABUNTUR

* Slogom rastu male stvari ,neslogom se i najveće raspadnu *


http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/VerauDubrovniku2010695.jpg

Bisernica
30-03-2013, 09:53
U drugoj polovini 19. veka ,u dvorišnom uglu novijeg samostana izgrađen je letnjikovac Maksimilijana Habsburškog,kasnijeg potkralja Meksika.Ovaj letnjikovac je građen prema sugestijama samog vlasnika,na mestu južne polovine istočnog krila romaničko - gotskog samostana ,zajedno sa stražarnicom.U graditeljskom smislu ova građevina je mešavina neoromaničkog,neogotičkog i neorenesansnog stila.istovremeno je u istom stilu izgrađena i Lugarova kuća koja s enalazi u Portoču ,a danas je teško ošetećena.


http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/VerauDubrovniku2010740.jpg

Bisernica
30-03-2013, 09:57
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/VerauDubrovniku2010736.jpg

Bisernica
30-03-2013, 09:59
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Leto%20u%20gradu/VeraiAleksandra130.jpg

Bisernica
30-03-2013, 10:05
Kako zbog veličine letnjikovca ,a i nove funkcije koju je otok dobio dolaskom Habsburga,
postojeće gustijerne nisu bile dovoljne za opskrbu letnjikovca vodom i održavanje zasada
u Maksimilijanovom vrtu ,izgrađene su velika vodosprema i Šarlotin zdenac,dok je treći veći
bazen ,mala vodosprema postojao i ranije ,a potiče iz vremena francuske uprave ostrvom
i gradnje utvrde Royal.


http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Leto%20u%20gradu/VeraiAleksandra117.jpg

deo vrta u letnjikovcu

Bisernica
30-03-2013, 10:10
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik665.jpg

Bisernica
30-03-2013, 10:19
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik666.jpg

Bisernica
30-03-2013, 10:52
http://i707.photobucket.com/albums/ww72/Revelin_2009/Moj%20grad/Dubrovnik/Dubrovnik623.jpg