PDA

Pogledaj Punu Verziju : Kajanje i savest



Vragolanka
22-03-2010, 11:34
Kajanje, ili pokajanje... kako vam volja... kažu da je najteže oprostiti sebi... a ako ne možemo oprostiti sebi, kako ćemo drugima?
Da li se kajete zbog nečega što ste učinili u životu?

Iz mog ugla: ni zbog čega se ne kajem... a ono gde sam zglajznula, prihvatam kao nešto za šta sam sama kriva. Trenutno je možda imalo lošeg uticaja... ali stoji činjenica da sam uvek radila ono što sam htela. Čemu onda kajanje?

Jedna stvar me brine... s obzirom da sebi ništa ne zameram, da li to znači da mi ni bog ne zamera? Jer, ako ga ima, ne bi bilo dobro da se zamerimo.

Vragolanka
22-03-2010, 11:39
Još nešto... smatram da je osećaj kajanja nešto što koči i opterećuje u daljem duhovnom napretku... ali stoji da je sa religijskog gledišta više nego poželjan... iskreno, i neću nikad više. Možda je moj problem u onom drugom.

причалица
24-03-2010, 18:15
ma, ja se uvek kajem zbog nečega....takva mi je narav...naime, uvek popustim sebi, pa mi posle bude krivo jer sam preterala u popuštanju i onda se, kao, kajem...ali, pošto uvek i iznova pravim iste, a nekad i veće, greške...onda izgleda da se ne kajem kako treba.
ili se ne kajem uopšte, a savest me ybe, pa me razbija.

Man
04-05-2010, 10:02
Ja bih razdvojio savest i kajanje.

причалица
04-05-2010, 19:33
pa, kako da razdvojim? ako me savest stalno nešto gricka - onda i treba u jednom kritičnom mometu da počnem da se kajem.

Ciciban
04-05-2010, 19:40
Grickanje savesti nastupa kad se vec pokajes jer da si to nesto zbog kojeg se pokajes uradio kako treba ne bi se pokajao pa bi ti i savest bila cista .

причалица
04-05-2010, 19:42
pa ne znam, kod mene nije tako, jer neke stvari radim za koje znam da nisu dobre...uporno ih radim i pod pravim kajanjem smatram prestanak rađenja tih stvari..sve ostalo je griža savesti.
ako se kajem, onda to više ne radim i gotovo.

marlon
21-07-2010, 08:35
jedino se kajem sto sam kad sam imao desetak godina vazdusnom puskom masakrirao jednog vrapca gledajuci ga kako se jadan zlopati u krvi
ali to se valjda da oprostiti decijim nestaslukom... ko zna
vise volim da se drugi kaju zbog svesno losih postupaka ucinjenih i namenjenih meni
ako imaju savesti naravno
mada je i to manje vise nebitno jer koncept oprastanja se ne stice i uci
njega jednostavno osecas da li imas ili ne
znaci, ili si humanista ili zivina koji zivi laz
jedino se tako moze dodji do preporoda u sebi a preko njega valjda i u drugima
renesansa morala je ono sto je potrebno savremenom coveku XXI veka
najstrasnije je kad se okrenete oko sebe i vidite duhovni kal okoline koji je samom sebi dovoljan
okoline gde je svaka forma tzv kajanja plod reklamokratije onoga sto je trenutno in
onda se zapitamo dal' je slobodan duh bogom dat poklon il' kamen oko vrata
savest nema veze sa tim

Zazijavalo
21-07-2010, 18:45
Kajanje je urođeni mehanzam koji te sprečava da uživaš u stvarima koje voliš, a savest je stečeni mehanizam kojim izbegavaš stvari koje ne voliš. :zazi: