Pražnjenje elektriciteta, munja!

[Пркос]

U olujnom nevremenu olujni su oblaci napunjeni elektricitetom poput velikih električnih kondenzatora, gornji dio oblaka nabijen je pozitivno, a donji negativno. Naučnici se još nisu usuglasili kako zapravo nastaje ovo električno punjenje oblaka, no pretpostavlja se da je to jedan od rezultata globalnog kruženja vode na Zemlji.

Kapljice s parom se sudaraju i tokom padavina, jer dok se jedan dio vlage vraća na Zemlju, drugi isparava. Upravo tokom ovih sudara iz vodene pare izbijaju elektroni, koji tako stvaraju električni naboj. Kako do sudara dolazi u donjem dijelu oblaka, izbijeni elektroni ovdje stvaraju negativan naboj (višak negativno nabijenih čestica).
Vlaga, koja nakon sudara nastavlja put prema gornjim slojevima atmosfere odnosno oblaka, na vrh oblaka stiže s pozitivnim nabojem – nedostaje joj elektron koji je izbijen u sudaru. Tako se na vrhu oblaka stvara višak pozitivnog naboja.

Što se oblaci više pune nabojem, električno je polje sve jače. U nekom trenu postaće toliko jako da će se elektroni na površini Zemlje pokušati „odmaknuti“ – utisnuti dublje u Zemlju. To je rezultat odbijanja jednako nabijenih čestica. Kako se elektroni „povlače“ u unutrašnjost, tlo postaje sve jače pozitivno nabijeno. Oluja tako dovodi do naglog stvaranja električnog polja u oblaku i između oblaka i tla. Kad se stvori dovoljan višak naboja, to jest kad električno polje postane dovoljno jako ono će natjerati okolni zrak da „pukne“.
Ovo „pucanje“ zapravo je razdvajanje pozitivnih i negativnih čestica u zraku. Taj proces nazivamo jonizacija. Jonizacija ne označava višak nekog naboja, već stanje u kojem su naboji razdvojeni.
Drugim riječima, zrak ne postaje nabijen, već se naboji u njegovim česticama međusobno razmiču. Jonizovani zrak ima znatno veću električnu provodljivost. Kako se zrak ne jonizira jednako na svim mjestima, na dijelovima gdje je jonizacija intenzivnija stvaraju se „staze“ – putevi kojima munje mogu lako „preskakati“.
Da bi nastala munja potrebno je da električna staza stigne do tla i pronađe „uzemljenje“ – tačku ili predmet na kojem će se zaustaviti. Kad se to dogodi, sijevnut će munja.
Svjetlost koju vidimo zapravo je rezultat električnog pražnjenja između oblaka i zemlje koje slijedi put stvorene električne staze. Bljesak munje koja se prostire od oblaka do tla čine dva osnovna udara (može ih biti i više zaredom): odvodni udar i povratni udar.
http://razbibriga.net/imported/2010/10/Lightnings_sequence_2_animation-1.gif
http://www.foto-studio-time.hr/Slike/amaterske/images/Munja.jpg
http://razbibriga.net/imported/2010/10/Lightning_02-1.jpg

[Пркос]

http://razbibriga.net/imported/2010/10/1993012406-1.jpg

http://webecoist.com/wp-content/uploads/2008/10/22-lightning-over-landscape.jpg

[Пркос]

Loptaste munje

Tesla je u Kolorado Springsu uspio da proizvede loptaste munje, a prije toga....

Kako statistike govore jedan od dvije do tri stotine ljudi u toku zivota ima priliku da isprica pricu slicnu ovim, dakle i da dozivi susret sa loptastom munjom. Najcuveniji svjedok pojave loptaste munje profesor Rihman, sa Univerziteta u Petersburgu, nije imao srece. Ostalo je zabiljezeno da je on bio prvi naucnik koji je pao kao zrtva sopstvenog eksperimenta. Dogodilo se to 1753. godine i tokom istrage, organizovane da objasni smrt profesora Rihmana, poznati ruski naucnik Lomonosov, koji je takode ucestvovao u eksperimentu, izjavio je kako su njih dvojica pokusavala razjasniti prirodu munje.
Postupak koji su odabrali podsjeca na eksperiment kojim je nezavisno od njih poznati americki naucnik, kasnije predsjednik Bendzamin Franklin, dokazao da su munje elektricna praznjenja u atmosferi. Tragedija je sprijecila ruske naucnike da to i sami dokazu.
Rihman je pred sobom imao neuzemljen metalni stap-gromobran, a u ruci je drzao elektrometar, napravu koja se koristi za mjerenje kolicine elektriciteta. Jednog trenutka na povrsini niskog oblaka, koji se valjao iznad njihovih glava, stvorila se vatrena lopta i brzo se spustila na vrh gromobrana. Istovremeno se na drugom kraju metalnog stapa formirala blijedoplava usijana lopta velicine pesnice i necujno poletjela ka nesretnom naucniku. Pogodila ga je u lice i u sobi se zacula eksplozija. Usijani komadi metala, dijelovi elektrometra, razletjeti su se i nagorjeli odjecu nekolicine prisutnih. Kada se slegao dim, na celu profesora Rihmana mogla se vidjeti velika crvena mrlja, a na donu jedne od cipela jasno su se vidjele dvije povece rupe iz kojih se jos pusilo. Posto u to vrijeme nije postojala fotografija, eksperimentu je prisustvovao umjetnik - graver i za potrebe istrage nacrtao svoju verziju dogadaja. Na slici se jasno vidi da je munja bila loptasta. Policiji i sudijama nije bilo tesko da shvate da ovog „ubicu" ne trebaju da uhvate oni vec fizicari. Lov koji je uslijedio traje vec 250 godina i ne moze se reci da je krivac ulovljen.
Loptasta munja je dugotrajno elektricno praznjenje u vazduhu koje se desava u toku, ili neposredno po prestanku, oluja pracenih grmljavinom. Neki strucnjaci tvrde da se svaka pojava loptaste munje desava neposredno prije ili poslije udara „obicne" munje. Medutim, bar je isti broj onih koji tvrde sasvim suprotno - da su te dvije pojave potpuno nepovezane.

Termin loptasta nagovjestava da je oblik ovih elektricnih cudovista sferican i to je tacno u oko 90 odsto slucajeva. A u preostalih 10 od-to smjestili bi se razni oblici od elipsoida i kruskastih tvorevina pa sve do vrlo izduzenih formi nalik na stapove. Ovi se, inace, smatraju i najdivljijim loptastim munjama, jer nestaju u veoma burnim eksplozijama i tom prilikom u stanju su da ucine puno stete. Dimenzije loptastih munja znatno variraju. „Obicne" lopte najcesce imaju precnik od 20 cm, mada mogu varirati od 5 do 150 cm. No, da stvari budu jos zamrsenije, opazene su i dvije vrste neuobicajenih loptastih munja, minijaturne i gigantske.
Ove prve su manje od dva centimetra i ponekad se za vrijeme grmljavine pojave na ispruzenom prstu ili se pojave na podu, pa „skoce" na neki siljast predmet (prst je uobicajena zrtva). Gigantske lopte su zaista velike. Poznata su nam dva zabiljezena slucaja, u prvome se navodi da je precnik iznosio oko pet metara, a u drugome da je lopta bila velicine autobusa...
Cini se, medutim, da su ovi divovi dobrocudni jer za sobom nisu ostavili nikakvu stetu. Po svemu sudeci minijaturne i gigantske loptaste munje razlikuju se od „obicnih" ne samo po dimenziji vec i po jos nekim bitnim osobinama, kao na primjer po gustini energije.

Vrijeme “zivota” loptastih munja je relativno kratko, obicno je oko pet sekundi, mada su zabiljezeni slucajevi kada je pojava prezivjela i pet minuta. No, i ovo naizgled kratko vrijeme bar je deset puta duze no sto predvidaju postojeci teorijski modeli. Dakle, neko tu nije u pravu: priroda ili fizicari?

Loptaste munje se tokom postojanja mogu kretati dosta brzo (najcesce dva metra u sekundi), ali mogu i lebdjeti u mjestu. Kretanje je obicno veoma promjenljivo. Lopte nastale na oblacima krecu se pravo ka zemlji, a nanize se krecu i lopte nastale u blizini tla. Ocigledno jos jedna greska prirode, jer nauka predvida da se vatrene kugle moraju kretati uvis i to velikom brzinom. Po ovom pitanju jedino su poslusne neobicne munje - one koje nastaju na morskim talasima i polijecu pravo ka oblacima.
Posebno se cudno loptaste munje ponasaju prema ljudskom rodu. U stanju su da vrlo uporno progone ljude te su cak bivale optuzene i da posjeduju inteligenciju.
Ove nestasne lopte mogu biti i u raznim bojama. Gotovo je podjednaka vjerovatnoca da ce biti bijele, narandzaste, crvene ili plave. Ocevici tvrde da sjaj obicno odgovara lampi od 100 do 200 vati. l dok se divite lijepim bojama, cesto cete cuti i zvuk koji podsjeca na zujanje ili sistanje.

Nestanak loptaste munje je ponekad neprimjetan, ali je najcesce pracen eksplozijom poslije koje ostaje plavicasta izmaglica ostrog mirisa slicnog mirisu ozona iii sumpora. Posljedice eksplozije mogu biti razlicite. Najcesce su to izgorjeli dijelovi odjece i lisca, oljustena kora sa drveca, gubitak boje kod raslinja, istopljen asfalt, pokvareni kucanski uredaji, telefoni i radio-stanice.
U Brizbejnu u Australiji zabiljezeno je da se loptasta munja zavukla ispod tramvaja i izazvala vatru na motoru i elektricnim instalacijama. Najdramaticniji slucajevi su kada dode do nastanka rupa na zidovima ili prozorima, a jednom je srusena i cijela kuca, koja je istina bia mala i krhka. O kolicini energije koja je smjestena u tipicnoj loptastoj munji slikovito govori i jedan primjer zabiljezen u Engleskoj. Posto je pokidala telefonske zice i zapalila ram prozora kroz koji je usla u kucu, loptasta munja se srucila pravo u kadu punu vode. Nesudeni kupac koji je ogrnut peskirom stajao sa strane vidio je kako je voda trenutno prokljucala i nastavila kljucati jos nekoliko minuta.

Medu najzanimljivije osobine loptaste munje spada i to da ona moze proci kroz prozorska stakla ili pukotine na zidu i da moze opstati ili cak i nastati u zatvorenim prostorijama. Cesti izvjestaji da se loptasta munja pojavljuje u unutrasnjosti aviona posebno su zbunjivali naucnike. Razlog je sljedeci: elektricna polja ne mogu prodrijeti u unutrasnjost metalnih posuda (to je takozvani efekat Faradejevog kaveza i iz istog razloga se u kolima ne moze slusati tranzistor bez spoljasnje antene).
S obzirom na to da sve munje nastaju kao posljedica uspostavljanja snaznog elektricnog polja izmedu oblaka i zemlje (ili dva oblaka) to polje ne moze prodrijeti u unutrasnjost aviona koji je nacinjen od metala. Uobicajeni „scenario" je da loptasta munja “ude" kroz prozor u pilotskoj kabini i onda se nastavi kretati duz hodnika sve do repa. A bas ta osobina munja, da se komotno setaju po unutrasnjosti metalnih tvorevina, pravi je trn u oku vecini teorija.

Kad munja miriše

Sistematizovati dokazni materijal nije lako, pogotovo sto ocevici ne vole da svjedoce o ovim fantomskim pojavama. Zbog toga su loptaste munje dugo imale sudbinu slicnu meteoritima u 17. vijeku (kada su svi ozbiljni naucnici negirali njihovo postojanje) ili neidentifikovanim letecim objektima. Medutim, sve veci broj ocevidaca i sve veca pouzdanost izvjestaja bitno su promijenili situaciju. Tako se loptastim munjama bavio i poznati ruski fizicar nobelovac Pjotr Kapica. On je jedan od najzasluznijih sto je ovaj problem sa margina „ozbiljne nauke" prebacen u samu zizu znanstvenog interesovanja.
No, kada bolje pogledamo do cega su istrazivaci dosli, vidimo da nijedna postojeca teorija nije u stanju da objasni sve osobine loptastih munja. Cak nije postignut ni dogovor oko toga sta je osnovni uzrok - odakle munji energija. Vecina se slaze da su glavni krivac snazna elektricna polja, ali veoma je mnogo vrsta polja (od jednosmjernih do visokofrekventnih, koja je predlozio Kapica, i koja bi se eventualno mogla usetati recimo u - avion) i nacin na koji se u njima stvara oblak jonizovanog, svijetleceg gasa. No, nije mali broj onih koji smatraju da pojava nije uopste vezana za elektricitet. Naime, pominjane su burne hemijske reakcije, poplave kosmickog zracenja, radioaktivni izotopi kratkog zivota pa cak i meteoriti od antimaterije. Ova lepeza prijedloga manje ilustruje mastovitost naucnika a vise njihovu nemoc da objasne fenomen.
Pokusaji da se u laboratoriji nacini nesto slicno loptastoj munji nisu uspjeli, kaze ugledni beogradski fizicar dr. Zoran Petrovic, u tekstu kojeg objavljujemo. Ono sto je napravljeno ponasa se prema teorijskim predvidanjima, a samo djelimicno u skladu s prirodom. Fotografije pravih munja su rijetke i veoma nejasne. Nekoliko snimaka iz blizine, pravih loptastih munja, bili bi od neprocjenjive vrijednosti.
No, mnogi ce se pitati cemu toliko buke oko neceg tako rijetkog. Prije svega u pitanju je elektricno praznjenje u gasu, koje stvara djelimicno jo-nizovan gas - plazmu. Covjecanstvo je suoceno sa potrebom da trajno rijesi problem snabdijevanja velikim kolicinama energije, a to je upravo jedan od osnovnih zadataka fizike plazme. Zato nije i cudo sto se intenzivno izucavaju svi plazma sistemi kod kojih se energija efikasno prebacuje iz jednog oblika u drugi.


http://www.youtube.com/watch?v=6ioN-3UWYrY

[Пркос]

http://library.thinkquest.org/03oct/00758/en/disaster/lightning/ball_lightning.jpg

http://razbibriga.net/imported/2010/10/lightningrods-1.jpg

http://digital3media.com/ngm/seminar/PI/ball_lightning.jpg

[Пркос]

http://mcgonnigle.files.wordpress.com/2007/02/lightning.jpg

[Пркос]

Tornado i munja

http://razbibriga.net/imported/2010/10/lightningandtornado-1.jpg

[Пркос]

http://razbibriga.net/imported/2010/10/uploa234-1.jpg

[Zazijavalo]

Ništa to nije tačno. Munje nemaju veze sa elektricitetom.
Zna se da gromove koristi Jupiter, a kuje mu ih u svojoj radionici Vulkan.
A zna se i da stari Rimljani nisu poznavali elektricitet...

[причалица]

i da nisu znali kojom se brzinom prostire zvuk i tako...:raz_012:

[Пркос]

http://sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc4/hs308.snc4/40726_455574526869_814466869_5222512_6437594_n.jpg

[Zazijavalo]

Nije to moonja.
To je Sveta Krava! :)

http://razbibriga.net/imported/2010/10/moonja-1.jpg

[причалица]

Spektakularan udar groma u najvišu zgradu u Njujorku

G. G. | 17. 04. 2011. - 11:09h |''Blic''

Amaterski snimak koji prikazuje trostruki udar groma u vrh Empair Stejt Bildinga za svega par dana pogledalo je blizu 200.000 posetilaca video servisa "YouTube".


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=XKMdYbOfFzI

Impresivni snimak nastao je tokom velike oluje koja je pre par dana pogodila Njujork.
Grom nije izazvao nikakva oštećenja na zgradi, ali to ne čudi s obzirom da neboder od 103 sprata grom pogodi oko 100 puta godišnje.
Tvorac snimka kaže da je prisustvovao neverovatnom prizoru.

"Nikada nisam video toliko udara groma u Empair Stejt Bilding tokom jedne noći. Bilo je to zanimljivo gledati. Video sam i četvrti udar, ali nisam uspeo da ga snimim".

[причалица]

sinoćnje munje nad beogradom:

http://razbibriga.net/clear.gif

http://razbibriga.net/clear.gif

http://razbibriga.net/clear.gif

http://razbibriga.net/clear.gif

http://razbibriga.net/clear.gif