Pogledaj Punu Verziju : ФРУШКА ГОРА ТАНКА ПА ДУГАЧКА КРАЈ ДУНАВА ДРЕМА КАО МАЧКА
  
Фрушка Гора је планина која заузима  северни део Срема а некада давно је била острво Панонског мора. Правцем  исток-запад простире се на дужини од 78 км, а правцем север-југ  максимално је широка 15 км. Заузима површину од око 500 км2. 
       То је ниска планина чија је највиши врх (Црвени чот) на 539 м. Висине  веће од 400 м има само централни део планине, док су источна и западна  периферија ниже и имају форму платоа. 
      Тогом дуге историје  многи народи и царства су градили своје тврђаве на овом стратршки важном  простору. Овде су се кроз читаву историју одвијале велике битке. У  долинама потока су скривени многи српски манастири.
      Ово  подручје је највеће налазиште липе у Европи.Изузетну вредност  Фрушке  горе представљају шуме храста , букве, липе, граба, тополе и врбе. На  великим површинама су воћњаци и виногради. 
Од животиња срећу се:  лисица, куна, дивља мачка, шакал, зец, срне, дивље свиње,  јелени, зец,  фазан, дивље патке ,орао крсташ, патуљсти орао, ... Велики број печурки  се среће по шумама и ливадама а једна од особености су и орхидеје које  се могу наћи на овој дивној планини.
Манастири		  
  	 				 		 					         http://razbibriga.net/imported/2010/10/grgeteg-1.jpg Манастир Гргетег
 
 Манастири Фрушке горе су јединствена група сакралних  објеката настала у периоду од XВ до XВИИИ века. Од 35 изграђених  манастира до данас је сачувано 16. Као културне и историјске вредности  налазе се под заститом УНЕСЦО-а.
 Ти манастири су кроз историју представљали симбол националног отпора  Срба Турској империји и заштитнике великог националног блага, оличеног у  сакралној уметности и архитектури, очувању духа и колективног памћења  народа. Данас су активни следећи манастири: Крушедол, Петковица,  Раковац, Велика Ремета, Дивша, Ново Хопово, Старо Хопово, Јазак, Мала  Ремета, Гргетег, Беочин, Привина Глава, Шишатовац, Кувежедин, и Врдник -  Раваница.
 http://razbibriga.net/imported/2010/10/hopovo-1.jpg Манастир Хопово
 
 По историјским изворима ови манастири су настали у првој половини  шеснаестог века, али легенде говоре да су настали у периоду између  дванаестог и петнаестог века.
 Сви манастири су лоцирани на подручју од 50 километара дужине и 10  километара ширине. Током пет векова они су били кичма духовног и  политичког живота Срба. Настали у периоду великих сеоба, манастири су  постали центри који су неговали култ последње српске деспотске породице  Бранковића, по узору на стару Немањићку династију као историјски узор.
 http://razbibriga.net/imported/2010/10/krusedol-1.jpg Манастир Крушедол
 
 То објашњава развој духовних вредности у овим манастирима као култ  појединачних светаца, чији се остаци чувају у њима. Манастири Шишатовац,  Ново Хопово, Врдник - Раваница, Беочин, Привина глава и Јазак још носе  последице бомбардовања НАТО авијације 1999.
НАЦИОНАЛНИ ПАРК "ФРУШКА ГОРА"
Назив Националног парка потиче од назива истоимене планине, а назив Фрушка гора носи у свом придевском облику етник Фруг у значењу "Роман", те на тај начин име ове планине чува успомену на једну етничку заједницу која је давно нестала из ових крајева. Фрушка гора је проглашена националним парком 1960. године, у циљу обезбеђења трајне заштите. Подручје активне заштите обухвата 25.525 км².
http://www.npfruskagora.co.rs/cir/o-nama.html
Мапа Фрушке горе   http://www.npfruskagora.co.rs/cir/mapa-fruske-gore.html
Историја		  
  	 				 		 					         http://razbibriga.net/imported/2010/10/dvoglavi-1.jpg
 У праисторијско време, према материјалним остацима  добијеним ископавањима, Фрушка гора је била углавном насељена на  приобаљу Дунава. У планински масив обрастао шумом човек је залазио само  ради лова или тражења привременог склоништа за време опасности.  Праисторијски локалитети, који обележавају и прва насељавања човека на  овом подручју и карактеришу две миграционе струје, које су се овде  сусреле, припадају керешкој и старчевачкој култури (за старији неолит),  винчанској култури (за млађи неолит) и металном добу.
 У античком периоду, за време старих Римљана, Фрушка  гора се називала алма Монс - плодно брдо, што указује да је и у том добу  била обрасла шумом и настањена са разноврсном дивљачи.
 http://razbibriga.net/imported/2010/10/kacige-1.jpg
 Овај период историје карактеришу борбе Римљана са Варварима,  утврђења, путеви, пристаништа, некрополе и сви облици ратничког живљења,  па све до велелепног Сирмијума (Сремска Митровица) - једне од четири  римске престонице у III веку. Остаци овог периода налазе се,  првенствено, у заштитној зони Националног парка, мада их има (или се  очекују да ће бити пронађени) и у шумској зони, где су се људи у  античком периоду бавили рударством.
 Трагови стабилизације римске империје налазе се, између осталог, и у  остацима важног римског пута од Земуна преко Нових Бановаца (Burgunac),  Сурдука (Rittium), Сланкамена (Acumicum) и Баностра (Malata Bononia),  који десном обалом Дунава води до најсевернијих граница Паноније.
 http://razbibriga.net/imported/2010/10/glava-1.jpg
 Овај део Панонске низије био је током читаве историје позорница  бурних историјских догађаја који су често доводили до нестанка старе и  појаве сасвим нове популације људи. Борбе око римских северних граница,  пад Сирмијума, надирање Авара и Словена и њихове борбе са Византијом  представљају улазак у средњи век, а борбе Авара са Францима (791-796)  уводе панонску равницу у сферу експанзије Западног царства. У то доба се  учвршћује црквена организација и Срем добија епископију, а затим у XIII  веку бискупију. У Баноштру се крајем XII века оснива бенедиктански  манастир. Турски упади у Срем од 1390. и 1392. најављују ново немирно  поглавље историје.
 После дефинитивног уласка у ова подручја Турци су своју власт  организовали углавном по градовима, који су као центри власти добијали  турски карактер. Тако је Сремска Митровица била највеће муслиманско  насеље у Срему. После победе Евгенија Савојског над Турцима код Сенте  1697. године, односно закључења Карловачког мира 1699. године јужни  градови и даље остају под Турцима, а живаљ из њих се сели у хришћанску  Угарску и, задржавајући се на падинама Фрушке горе, насељава прњаворе  подигнутих или обновљених манастира. Турци у Срему остају до краја XVII и  почетка XVIII века, када се успоставља аустријска власт.
 Од почетка средњег века у ове крајеве надиру многи  народи остављајући за собом трагове својих цивилизација. Период који  почиње распадом римске а завршава се распадом турске империје, на  подручју Фрушке горе остављао је и униставао материјалне трагове  присуства Келта, Авара, Хуна, Словена, настанка хришћанства, подизања  богомоља, али и формирања утврђења, градова, великих феудалних добара,  војне границе и боравка освајача.
 Из овог периода до данашњих дана сачувано је сразмерно највише  споменика како сакралне, тако и профане (војне и цивилне) архитектуре и  они се налазе делом у насељима а делом на ваннасељској територији на  читавом подручју Фрушке горе.
 Од профаних - јавних објеката значајни су стамбени објекти у  насељима, односно читаве насељске целине, као сто су: Сремски Карловци,  Петроварадин, Ириг и др, а од сакралних објеката најзначајнији су  манастири са својим манастирским црквама и стамбено - производним  комплексима. У време када су оснивани, манастири су представљали  значајне духовне али и привредне центре. Њихова организациона повезаност  (метоси, филијале) и њихови поседи (прњавори) земље и људство, давали  су им знатну економску снагу и утицај. Подигнути су углавном у периоду  до XВИИИ века, тако да данашњи комплекси и цркве у њима имају мало (или  нимало) од првобитне архитектуре, али су првобитне организације  комплекса знатно сачуване.
 Њихов значај за историју и културу је велики, јер се не ограничава  само на верске побуде из којих су настали, већ се проширује и на  културне и економске везе које су ти објекти у средњем веку имали. Сем  манастирских, постојале су и цркве у насељима. Њима се или изгубио траг  или су касније радикално реконструисане.
 Фрушка гора је у средњем веку представљала стратешки важан простор, а  утврђења, која су на њој и у њеном подножју подизана, контролисала су и  бранила широке потезе значајне за економику и политику свих оних који  су је почетком средњег века имали у свом поседу, као и оних који су на  те просторе претендовали.
 Нешто боље сачувана утврђења, истина новијег датума (иако са стрмим  темељима) су Илок и Петроварадин. Први је представљао утврђену тачку на  крајњим западним обронцима Фрушке горе, а други важан стратешки положај  на природно брањеном месту, усамљене, издигнуте стене која задире у  Дунав.
 У новијем периоду од 1941. до 1945. године читаво подручје Фрушке  горе представља поприште борби, склоништа и збегова. Сведоци о  догађањима у овом периоду су бројна спомен - обележја од којих је  најзначајнији споменик на Иришком венцу.
Излетишта		  
  	 				 		 					         http://razbibriga.net/imported/2010/10/anemone-1.jpg
 Од првог дашка пролећа, када се благе падине оките белим цветовима  висибаба, па до одмакле јесени када се цела природа прелива у тоновима  жуте и црвене боје јесењег лишћа, Фрушка гора је веома посећена од  стране многих излетника и туриста. Да би се обезбедио пријатан боравак  на овој планини, Национални парк се брине о уређивању излетишта.
 Излетишта на Фрушкој гори су простори најчешће поред саобраћајница,  културно-историјских споменика и угоститељских објеката. Осим излетишта,  уређују се и простори са којих се пружа могућност уживања у лепим  видицима на ужу и даљу околину, какав је нпр. видиковац изнад насеља  Врдник.
 http://razbibriga.net/imported/2010/10/strazilovo-1.jpg
 Са Иришког венца се види пола Бачке, Авала, Цер и друге наше планине.  Тај видик је прави лек за све оне који траже мир у тишини и природи.  Тек ту човек осети величину и снагу природе и истовремено лепоту живота.
 Од излетишта која се уређују, значајнија су: Чортановачка шума,  Стражилово, Партизански пут, Иришки венац, Хопово, Главица, Поповица,  Змајевац, Летенка, Хајдучки брег, Андревље, Тестера, Цигански логор,  Лежимир, Рохаљ базе, Липовача и др. На свим овим излетиштима створени су  услови за једнодневни боравак у шуми, шумским пропланцима и на  ливадама. Излетницима се овде пружа могућност за активан и пасиван  одмор. Сва излетишта су посећена током целе године, а најбројнији  посетиоци Фрушке горе су деца из целе Србије.
 Боравак на свим излетничким местима је бесплатан. Наплаћује се једино  паркинг и ложење ватре на појединим просторима одређеним за ту намену.
Како стићи		  
  	 				 		 					         До Националног парка Фрушка гора може се доћи из три правца
 http://razbibriga.net/imported/2010/10/serbiamap-1.gif
 Из правца Новог Сада, пут за Руму води кроз  Петроварадин и Сремску Каменицу ка Иришком венцу (удаљеном 16 км од  Новог Сада), познатом излетишту одакле се лако може стићи до Змајевца,  Хопова, Крушедола, Поповице и других излетишта.
 Пут који пролази кроз Сремску Каменицу иде узводно поред Дунава ка  Беочину, пролази кроз Черевић (удаљен 18 км од Новог Сада) и након пар  километара стиже на Тестеру и Андревље - чувена туристичка места на  Фрушкој гори.
 На путу Нови Сад - Београд постоји одвајање ка Сремским Карловцима,  чувеном историјском месту, често званом и српска Атина. Из Карловаца пут  води кроз живописне пределе украшене виноградима, воћњацима и шумом, до  Стражилова, једног од најпопуларнијих и најпосећенијих излетишта.
 Из правца Београда до Националног парка се може доћи  путем Београд - Нови Сад до Банстола (62 км од Београда). На раскрсници  скренути ка западу, одакле Партизански пут води до Иришког венца (13 км  од раскрсинице на Банстолу).
 До Фрушке горе се може доћи и из правца Сремске Митровице,  идући ка западу ауто-путем Београд-Загреб до раскрснице удаљене 52 км  од Београда. На раскрсници скренути десно, проћи Руму и Ириг и након 6  км, од Ирига, доћи до Ирићког венца.
dobro nam došli na srpsku svetu goru......
misticlady
15-10-2010, 21:29
a cija je sveta gora,zar nije srpska?
Атос је седиште 20 православних (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9F%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D 0%B2%D1%99%D0%B5) манастира (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B0%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%80) и чини аутономну државу под грчким суверенитетом. Само је монасима (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%BE%D0%BD%D0%B0%D1%85) дозвољено да живе на Светој гори, а тренутно на њој живи око 2.000 монаха. 
Према грчком уставу[1] (http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B3%D0%BE%D1%80% D0%B0#_note-0), Планина Атос (Власт Свете горе)  је политичка самоуправа 20 главних манастира који чине Свету заједницу  која управља територијом, а главни град и административни центар,  Кареја, такође је и седиште гувернера као представника грчке власти.  Духовно, Света гора је под директном јурисдикцијом васељенског патријарха (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%92%D0%B0%D1%81%D0%B5%D1%99%D0%B5%D0%BD%D1%81%D 0%BA%D0%B8_%D0%BF%D0%B0%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%98%D0 %B0%D1%80%D1%85) из Цариграда (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A6%D0%B0%D1%80%D0%B8%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4). Поред манастира постоје 12 скитова,  мањих монашких заједница, као и многе усамљене монашке келије широм  полуострва. Све особе које живе манастирским животом, након што постану  монаси, постају такође и грчки држављани без икаквих формалности.  Световњаци могу да посете Свету гору, али уз посебну дозволу.
 Женама је приступ полуострву потпуно забрањен; чак су и женке домаћих  животиња забрањене (с изузетком, кажу, мачака и кокошака које легу јаја  од чијих жуманаца се праве боје које се користе у иконописању (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%98%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0% B3%D1%80%D0%B0%D1%84%D0%B8%D1%98%D0%B0&action=edit&redlink=1)). Међутим, за време Грчког грађанског рата (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%93%D1%80%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B3%D1%80%D0%B0% D1%92%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D 1%82), Атос је пружао уточиште избеглицама, међу којима су биле жене и девојчице.[1] (http://www.straightdope.com/columns/010209.html)
 У данашње време, манастири Свете горе су неколико пута били погођени пожарима, нпр. у августу (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%90%D0%B2%D0%B3%D1%83%D1%81%D1%82) 1990 (http://sr.wikipedia.org/wiki/1990). и марту (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D1%82) 2004 (http://sr.wikipedia.org/wiki/2004), када је ватра прогутала велики део српског манастира, Хиландар (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A5%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D1%80).  Због усамљених локација манастира, често на брдима, и због немогућности  пружања адекватне противпожарне заштите, штете које су изазвали пожари  су често врло велике.
***iz gore navedenog zaključuje se da Sveta gora nije srpska,već je pod jurisdikcijom Grčke....
***Srpskom svetom gorom naziva se Fruška gora zbog velikog broja manastira koji su prelepi,a kojima se ne pridaje dovoljno pažnje...
http://www.uns.ac.rs/sr/izleti/manastiri/man.gif                                       Krušedol                                                                                                                                                                       
Krušedol - mauzolej         znamenitih Srba 
                                                                          veza:Beograd-Novi         Sad                                                     manastir: ženski                                                     stanje: aktivan                                                     Jedan od         najznačajnijih srpskih manastira osnovali su despot         Đorđe Branković (potonji monah Maksim) i njegova majka         Angelina (žena slepog Stefana Brankovića), a u njemu         počivaju posmrtni ostaci mnogih glasovitih Srba.                                                                    
 
                                http://www.uns.ac.rs/sr/izleti/manastiri/krusedol.jpg                                                   Manastir Krušedol je osnovan od         strane despota Đorđa Brankovića (monaha Maksima) i         njegove majke Angeline (žena slepog Stefana         Brankovića). Smatra se da je njegova izgradnja započela         oko 1509. godine. Manastir je tek delimično završen oko         1513. godine, a uz veliku pomoć ruskog velikog kneza         Vasilija Jovanovića i vlaškoga vojvode Jovana Wagoja         Basarabe. Za vreme njegove izgradnje beogradski i         mitropolit "vo vsej sremskoj zemlji" Maksim je         imao rezidenciju u Uspenskom manastiru u Beogradu, ali je         povremeno dolazio u Krušedol ne bi li nadgledao kako         napreduju radovi. I pored svega toga gradnja manastira je         išla veoma sporo i nije bila završena skoro pedeset         godina.                 Veliki ugled                 U vreme smrti Maksima Brankovića         (18. I 1516.) manastir još uvek nije bio završen. Još         za života on je manastir proglasio sedištem obnovljene         sremske eparhije i za svoje posmrtne ostatke predvideo         kriptu u kojoj će kasnije i stvarno biti sahranjen. Kako         su tu već bile položene mošti njegovog oca slepog         Stefana Brankovića i despota Jovana Brankovića         (njegovog brata), to je bilo očigledno da je Maksim imao         nameru da manastir pretvori u mauzolej Brankovića. To je         bilo vreme kada su Turci često upadali u Srem, ali         interesantno je to da su manastir obilazili u vreme kada         su osvajali Srem (1521-26) i nisu ga uznemiravali. Iako         nedovršen i izložen mogućim turskim napadima, manastir         je živeo svoj život. Tako je u njemu tokom 1522/23.         godine izvršena kanonizacija sv. Maksima (despota Đ.         Brankovića), a istovremeno se pišu i neke knjige.         Radovi oko manastira su stalno bili u toku i 1546. smatra         se godinom kada je manastir bio konačno završen,         odnosno tada su bili islikani svi delovi hrama. Manastir         je od samog početka uživao ogroman ugled tako da u         vreme najstarijeg turskog popisa (1546. godine)         raspolaže sa znatnim imanjem i u odnosu na ostale         fruškogorske manastire bio je najbogatiji. To se vidi i         po tome što su mu Turci 1566. godine (vreme prodaje         crkava i manastira) odredili najveću otkupninu od čak         32000 akči. Baš tokom XVII veka kaluđeri iz Krušedola često putuju u Rusiju gde prikupljaju pomoć (1628,         1642, 1651), a izgleda da su u tome imali dosta uspeha i         da su namakli dovoljno sredstava jer manastir u 1670.         godini broji 90 kaluđera i 12 staraca koji se brinu o         imanju. Ipak, život nije bio miran jer oko 1690. godine         monasi moraju pred Turcima da se sa dragocenostima         sklanjaju u Sent Andreju. Tokom 1697. godine se vraćaju         i zatiču manastir manje-više u dobrom stanju. U to         vreme manastir ima 50 monaha, sto iskušenika, dijaka i         laika. Bilo je očigledno da je manastir i dalje u dobrom         materijalnom stanju. "Krušedol je raskošni         kaluđerski manastir. Crkva je sagrađena u starom         grčkom stilu. Ima popločan pod, kupolu i veoma dobro         urađene freske u mozaiku", navodi opat Bonini 1702.         godine. Nadalje, kaže se da su mošti sv. Maksima i         majke Angeline u istom sanduku i da se njihova tela         pokazuju svakom onome ko dođe sa strane. U drugom         sanduku su mošti sv. Jovana i sv. Stefana (Brankovića).         "Sva ova tela su netljena i pažljivo čuvana.         Pokrivena su odelima, prstenovima i žezlima. Kaluđeri         dozvoljavaju da se vidi sve osim glave, budući da je         njihov patrijarh izričito zabranio da se glave ne         otkrivaju nikome, bez obzira ko to bio". Imanje koje         je manastir imao u to doba bilo je zaista fascinantno.         Samo poljoprivrednog zemljišta je bilo oko 1300 jutara,         uz nekoliko sela i mnoštvo vinograda, prihoda od rečnih         skela, itd. I pored toga kaluđeri vode strog život;         "Najvećim delom godine poste, tj. od prvog novembra         do pred sv. kralja Stefana. Osim za vreme nedelja, u tom         periodu ne jedu ni jaja, ni ribu, hraneći se travom i         kuvanim povrćem na vodi. Ulje i maslac ne upotrebljavaju čak ni nedeljom" kaže opat Bonini (1702). Ovakvo         dobro materijalno stanje ne traje dugo jer 1716. godine         Turci napadaju i spaljuju manastir. Tom prilikom manastir         je ne samo spaljen, razrušen već su svetinje (mošti         Brankovića), isekli, razbacali i popalili. Nije prošlo         mnogo, a manastir je opet obnovljen. Radovi su započeli         1719. godine. Računa se da su do 1756. godine obavljene         skoro sve popravke. 1726. godine podignut je i visoki         petospratni zvonik, a te godine vladika Nikanor u         manastiru zatiče 90 monaha i 12 staraca koji su brinuli         o imanju.                 Mošti Brankovića                 Od tada pa do danas i nije bilo         mnogo građevinskih izmena na manastirskim zgradama         izuzev što je piramidalna kapa nad kubetom crkve u         obnovi iz 1901. godine izmenjena lanternom opšivenom         limom, a na zgradama konaka su otvoreni nizovi prozora u         prizemlju sa severne i istočne strane. Mnoštvo toga         postoji u manastiru Krušedol što je vredno da se vidi i         opiše. Verovatno da posebnu njegovu draž predstavlja to što je jedan od najstarijih manastira u Fruškoj gori i         što je tokom svih ovih vekova uspeo da sačuva stil         naše srednjevekovne umetnosti i arhitekture. Tu su         svakako i freske. Najstarije su one iz priprate (oslikane         1543. godine) i to od strane nepoznatih majstora. Naos i         ostali delovi hrama oslikani su 1545. godine. Polovinom         XVIII veka ove freske su bile preslikane novim         živopisom, a sve izvedeno u uljanoj tehnici od strane         nepoznatih majstora. Majstori krušedolskih fresaka bili         su najverovatnije Grci, sa Svete Gore i njenog zaleđa,         koji su delovali na teritoriji Vlaške i Moldavije, a         autori uljanog zidnog slikarstva Jov Vasilijević sa         saradnicima i Stefan Tenecki. Iako su freske neiscrpne za         posmatranje, proučavanje, ali i divljenje ipak se smatra         da je u manastiru od svega što on poseduje najvredniji         njegov ikonostas. On na sebi nosi ukupno 35 ikona, ali i         one nisu urađene istovremeno, već potiču iz više         različitih perioda. Ne zna se ko ga je izrezbario, ali         se pretpostavlja da je izrađen 1653. godine. Treba         obratiti pažnju na motive kojima je ukrašen gornji deo         ikonostasa; palmete, krinovi i lozica, kojima su dodate         rozete. Sve to pripada potpuno tradicionalnom stilu, a i         pored velikog broja ovih ukrasa, sve to deluje veoma         umereno, ali i rezački znalački i nadasve precizno         urađeno. Od njega je uticaj baroka veoma dalek i ne         može se primetiti. Ono što se odmah oseti dok se         posmatra ova rezbarija jeste duboki osećaj nacionalnog,         seljačkog i pastirskog karaktera, pravi srpski karakter.         Taj sitni, čipkasti, na čudan način ritmički karakter         reza, sve to pomalo podseća na onaj ritam koji imaju         naše melodije za narodna kola. Osim toga, svi ti ukrasi         podsećaju na one kojima su ukrašene gusle, leleci, ćurkovi i tikvice. Drugi (donji) deo ikonostasa već         nije takav i na sebi ima drugih (novih) uticaja. Slikano         Raspeće sa pratećim ikonama i Nedremanim okom (!)         datiraju iz 1653. godine, dok četiri prestone ikone i         slikane dveri potiču iz 1745. Najmlađe su ikone u soklu         nastale 1828. godine. Upravo ispred ikonostasa nalaze se         kivoti u kojima su smešteni ostaci moštiju svetih         Brankovića (Angeline, Maksima, Stefana). Oni su         zatvoreni u kivote i izlažu se samo u vreme velikih         praznika. Još uvek se dobro sećam da je pre dvadesetak         godina u jednom staklenom sudu bila izložena šaka majke         Angeline - sasušena, dugih, tankih i finih prstiju.                 Sretenjska crkva u             Krušedolu                 Ova crkva je prvobitno bila         osnovana kao ženski manastir. Između 1512. i 1516.         godine podigla ga je Angelina Branković i to nakon svog         povratka iz Vlaške. Još 1509. godine ona je poslala         svog duhovnika Evgenija ruskom velikom knezu Vasiliju         Jovanoviću tražeći od njega pomoć. U svojoj molbi je         navela da ima nameru da podigne crkvu posvećenu sv.         Jovanu Zlatoustom gde bi smestila mošti svog supruga         Stefana i sina Jovana. Mesto za crkvu već ima - kupila         ga je za 100 dukata. Veliki ruski knez se ovoj molbi         odazvao i poslao kože od samurovine i nešto novca. Osim         crkvice sagrađene su i ćelije za monahinje.                 Večna kuća patrijarha             i vojvoda                 Današnjem posetiocu manastir         najviše privlači pažnju kao mauzolej u kojem leže         posmrtni ostaci mnogobrojnih značajnih Srba. Između         ostalih tu su sahranjeni patrijarh Arsenije III         Čarnojević (u pragu crkve, a iznad grobnice je kamena         ploča ispisana u zidu), mitropolit Isaija Đaković,         patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta (u velikom         mramornom sarkofagu u priprati sa desne strane), grof         Đorđe Branković (u podu priprate sa leve strane),         vojvoda Stefan Šupljikac (u podu priprate sa leve         strane), kneginja Ljubica Obrenović (u podu na sredini         priprate), kralj Milan Obrenović (u kneginjinoj         grobnici). Iznad nekih grobnica se nalaze kamene ploče         ispisane starim jezikom i pismom, ali uz veoma malo truda         sve se može pročitati i protumačiti.                 U II svetskom ratu manastir nije         razaran, ali je njegova bogata riznica dobrim delom         raznešena. U toku konzervatorskih intervencija 1962.         godine otkriven je živopis na zapadnoj fasadi (Strašni         sud), a u pripremi su radovi za obnovu celog manastirskog         kompleksa. Slava manastira Krušedol je Prepodobna mati         Angelina srpska - 12. (30.) avgusta.
http://razbibriga.net/                                       Grgeteg                                                                                                                                                                        
Grgeteg - legenda o Zmaj         Ognjenom Vuku
                                                                          veza: Beograd-Novi         Sad                                                     manastir: muški                                                     stanje: aktivan                                                     Tvrdi se da         je manastir podigao Vuk Grgurević (Zmaj Ognjeni) za svog         slepog oca Grgura Brankovića (monaha Germana), ali         istoričari to smatraju više legendom nego činjenicom.                                                                   http://www.uns.ac.rs/sr/izleti/manastiri/grgeteg.jpg                                                   Kao i kod većine manastira ne zna         se pouzdano ko je bio graditelj manastira Grgeteg kao         što nije poznato ni vreme njegove izgradnje. Legenda         tvrdi da je ovaj manastir podigao despot Vuk Grgurević         (Zmaj Ognjeni) ne bi li smestio svoga slepog oca Grgura         Brankovića, slepog hilandarskog monaha Germana. Navodi         se čak i 1471. godina kao godina njegovog podizanja. No,         kako je Grgur Branković umro 1459. godine to se ova         priča oduvek smatrala samo legendom. Pretpostavlja se da         je manastir sagrađen između 1459. (pad Despotovine),         ali pre turskog osvajanja Srema (1521. godine). Čini se         da je manastir bio dobrostojeći jer je, u vreme         "otkupa" od Turaka, svoje vinograde, bašte,         livade i njive otkupio za iznos od 6000 akči, dok su mu         godišnja davanja na ime ušura od vina, žitarica i         košnica bila povećana na 500 akči. Manastir je         očigledno dobro stajao pa opat Bonini navodi da je u         1702. godini imao ukupno 4 mlina, 200 jutara oranica i         livada (u njemu je tada boravilo 25 monaha), a po jednoj         austrijskoj povelji iz 1706. godine vidi se da je imao         ukupno deset vodenica.                 Stradanje i preporod                 Tokom 1739. godine Grgeteg je bio         pribežište za kaluđere iz manastira Slanci u Srbiji         koji su se bežeći pred Turcima sklonili u Grgeteg         donoseći sa sobom stvari, odežde i knjige. Po prolasku         opasnosti oni su se tamo vratili. Iste te godine iz         pridvorne kapele beogradske mitropolije u Grgeteg su         prenete i njihove prestone ikone. U vreme         tursko-austrijskog rata (1683-99.) manastir je paljen         1688. godine, a onda je i napušten, ali od 1691. godine         kada je od strane austrijskog cara Leopolda poklonjen         Isaiji Đakoviću , počela je i njegova obnova. Manastir         je ponovo naseljen, a crkva i konaci su obnovljeni.         Isaija Đaković je sagradio crkvu od kamena koja je         imala dva kubeta (veće nad malom pripratom i manje nad         pevnicom). Pod crkve je bio popločan opekama, a zidovi         su samo okrečeni. Postojao je i ikonostas za koga se         danas ne zna ni kako je izgledao, ali se čini da je         rezbarski rad imao umetničku vrednost. Ikone već nisu         bile iste vrednosti jer "Opis" za 12 ikona sv.         Apostola jednostavno kaže da su "proste         molerie". Možda je i to bio razlog što je 1774.         godine Jakov Orfelin preuzeo izradu novih ikona. Postoji         tvrdnja da je ceo ikonostas izgoreo u velikom požaru iz         1841. godine, međutim čini se da nije tako. Pronađena         je fotografija sa kraja XIX veka gde se ikonostas vidi u         sasvim dobrom stanju, što znači da tada nije stradao.         Iz nekog razloga on je zamenjen novim koji i danas tamo         stoji. Stari ikonostas na sebi ima ukupno 85 ikona, ali         od njega je malo šta do danas sačuvano. To stoga što         je ikonostas bio zidan tako da su i ikone slikane na         zidanoj podlozi. Sačuvane su samo prestone ikone sv.         Nikole i sv. Jovana (rađene na drvetu). Današnji oblik         manastir Grgeteg duguje arhimandritu Ilarionu Ruvarcu ,         poznatom istoričaru koji je dao da se 1899. godine u         potpunosti izvrši restauracija crkve i konaka. Novi         ikonostas je sagrađen (kombinacija kamena i metala) i         živopisan između 1902. i 1904. godine od strane         akademskog slikara Uroša Predića. Na ikonostasu je samo         21 ikona. Na prvi pogled ih je malo, ali je zato njihov         format povećan. Istovremeno, Predić je podigao prestone         ikone iznad carskih dveri (u drugu zonu) nasuprot         dotadašnjem običaju da budu u nivou carskih dveri. Osim         toga od scena praznika izabrao je samo dva najvažnija :         Rođenje i Vaskrsenje Hristovo.                 Nova crkva je obnovljena između         1898-1901. godine po projektima zagrebačkog arhitekte         Hermana Bolea. Svečano osvećenje manastira je obavljeno         10. juna 1901. godine. Prisustvovali su mitropolit         Georgije Branković , Antonije Hadžić*, pesnik Laza         Kostić, bački episkop Mitrofan (Šević, 1900-18),         nastojatelji svih fruškogorskih manastira i mnogi drugi.         Arhimandrit Ilarion Ruvarac nakon ovog svečanog         osvećenja nije još dugo živeo i umire 1905. godine.         Njegov grob (sa skromnim spomenikom) danas se nalazi na         brežuljku više manastira, na jednom divnom mestu sa         kojeg se pruža izvanredan pogled na celokupnu okolinu.         Odmah u blizini, pod starim borovima, nalazi se otvoreni         zvonik (tokom II svetskog rata srušen je manastirski         zvonik). Kako se nalazi skoro na najvišoj tački to se         njegova zvonjava prostire na veliku daljinu.                 Biblioteka                 Sve ovo je veoma stradalo tokom II         svetskog rata tako da su osim uobičajenih oštećenja         manastirski objekti doživeli i rušenje zvonika. Zvonik         nikada više nije obnovljen tako da je manastirska crkva         i danas bez njega. Na svu sreću ikonostas nije stradao.         Za ovaj manastir je vezano nekoliko interesantnih         događaja. U njemu je 1730. godine umro arhimandrit         Teodosije Pećanin u 108. godini. Od 17 arhimandrita         Grgetega (do II svetskog rata) čak ih je 11 izabrano za         episkope, a German Anđelić je imenovan za patrijarha         (1881-88). Ono što je danas najlepše u manastiru jeste         ikonostas sagrađen uglavnom od mermera (gipsa i kovanog         gvožđa) tako da su jedino carske i dvoje sporednih         dveri od drveta. Unutrašnjost crkve nije živopisana,         ali su zidovi, svodovi i unutrašnjost kupole ukrašeni         mnogobrojnim floralnim ukrasima koji već sami po sebi         privlače veliku pažnju. Možda nemaju veliku umetničku         vrednost, međutim ne može im se odreći lepota i         skladnost. U središtu ikonostasa nalazi se velika ikona         na kojoj je prikazana Tajna večera sa Isusom u sredini         čiji lik apsolutno dominira. Prestonih ikona ima ukupno         4 (sv. Nikola, Bogorodica, Isus, Jovan Krstitelj) i one         se nalaze u drugoj zoni (u prvoj nema ikona - izuzev na         carskim dverima). U gornjoj zoni nalazi se velika ikona         Svetog Trojstva, a sa strane Hristovo vaskrsenje i         Hristovo rođenje. Na vrhu ikonostasa je veliki krst sa         raspećem, a oko njega su dve manje ikone. Dragocenosti         manastir nije imao mnogo, ali su one bile veoma vredne.         Pred rat u njemu se nalazio epitrahilj kojeg je radila         Jelena Crnojević (1533. godine) od crvene svile. On se         danas ne nalazi u Grgetegu, već u muzeju Pravoslavne         crkve u Beogradu. Vez na njemu je goblenski rad rađen         više svilom nego metalnom žicom (kod ostalih         epitrahilja na Fruškoj gori je obratno). Na epitrahilju         su izvezeni Deisis i apostoli. Čini se da je vezilja         pokušala da upotrebom raznih boja imitira boje zografa         na ikoni. On je danas dosta oštećen. Manastir je         takođe posedovao veliku biblioteku koja najvećim delom         potiče od arhimandrita Ilariona Ruvarca. U vreme kad je         on preuzimao manastir biblioteka je posedovala 904 knjige         (svrstane u 414 naslova) od kojih je dobar deo         rukopisnih. Tu biblioteku je on nazvao "Starija         biblioteka", a on sam formirao je "Noviju         biblioteku" koja je brojala 819 knjiga (u 460         naslova).                 Mesto Ilariona Ruvarca                 Ilarion Ruvarac - izuzetan         istoričar i možda još i veći polemičar je i umro u         Grgetegu. Njegov grob se nalazi na manastirskom groblju         koje je smešteno na malom proplanku iznad manastira (u         neposrednoj blizini velikog belog krsta). Na ovom         groblju, okruženom hrastovom šumom, ima desetak kamenih         nadgrobnih spomenika među kojima onaj posvećen Ilarionu         Ruvarcu ima posebno mesto. Nalazi se na pomalo uzdignutom         mestu, usamljen, sa jednostavnim granitnim spomenikom na         kojem pišu samo najosnovniji podaci.                 U II svetskom ratu manastir je         teško stradao, a od 1953. godine se postepeno obnavlja.         1988. godine vršeni su konzervatorsko-restauratorski         radovi. Slava manastira Grgeteg je Prenos moštiju Svetog         oca Nikolaja - 22. (9.) maj.                                         (? - 20. VII 1708.), prvi         "vrhovni" mitropolit karlovački, a ranije         episkop aradsko-jenopoljski. Na Saboru u Krušedolu         (posle smrti Arsenija III Čarnojevića) 7. I 1708.         izabran za prvog vrhovnog mitropolita svih Srba pod         austrijskom vlašću.                 (1832-1905), istoričar,         arhimandrit manastira Grgeteg, osnivač srpske kritičke         istorijske škole; borio se protiv nekritičke         tradicionalne srpske istoriografije.                 (13. III 1803. Kulpin - 17. VII         1907. Karlovci), mitropolit karlovački i patrijarh         srpski (izabran 21. IV 1890.). Osnovao je fond sv. Save         sa 20000 kruna. O svom trošku podigao je škole u Dalju,         Belom Brdu i Kulpinu, a u Santovu i za Šokce kad su         prešli u pravoslavlje.                 * (1833-1916), književnik, bio         sekretar i predsednik Matice srpske.
misticlady
11-04-2011, 14:49
najnovije razaranje Fruske gore...sramota za sve celnike sta su dozvolili...zar se na ovaj nacin edikuje nasa mladost o podizanju ekoloske svesti
http://a8.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/200667_10150201862421563_664756562_8288790_1586495 _n.jpg
http://a4.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/198451_10150201862496563_664756562_8288792_7366187 _n.jpg
http://a8.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/207171_10150201863081563_664756562_8288809_2281971 _n.jpg
http://a5.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/195915_10150201862971563_664756562_8288805_976604_ n.jpg
ЖениМиСе
11-04-2011, 15:10
nažalost ja ovakve slike gledam svaki dan uživo !!!
 
Pokreće vBulletin® verzija 4.2.0 Copyright © 2025 vBulletin Solutions, Inc. All rights reserved.