PDA

Pogledaj Punu Verziju : Najlepši Ljubavni Stihovi



Strane : [1] 2

blueangel
10-07-2009, 12:26
Žak Prever

POLJUBI ME


To je bilo u jednoj četvrti
Svetlosti
U kojoj je uvek mrak i uvek svetlost
I zimi i leti tamo je uvek zima
Stajala je na stepeništu
On kraj nje a ona kraj njega

Osećao se sumpor
Jer tog popodneva uništavali su stenice
Govorila je ovde je mračno
I zagušljivo
I leti i zimi ovde je uvek zima
Božija zvezda ne svraća u našu ulicu
Mora da ima preča posla u bogatijim
delovima grada

Zagrli me čvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada

Ovde se umire od svega -
od toplote i zime
Ili se smrzavaš ili gušiš
Ovde vazduha nema
Ako prestaneš da me ljubiš
Čini mi se umreću ugušena
Imaš petnaest godina imam petnaest
godina
Oboje trideset

Sa trideset godina više nismo deca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ljubi me...

marlon
10-07-2009, 15:15
ubedljivo najlepshi... ko ne zna nemachki zhalim... neprevodivo.


ERINNERUNG AN DIE MARIE A.... Bertolt Brecht


An jenem Tag im blauen Mond September
Still unter einem jungen Pflaumenbaum
Da hielt ich sie, die stille bleiche Liebe
In meinem Arm wie einen holden Traum.
Und über uns im schönen Sommerhimmel
War eine Wolke, die ich lange sah
Sie war sehr weiß und ungeheuer oben
Und als ich aufsah, war sie nimmer da.
Seit jenem Tag sind viele, viele Monde
Geschwommen still hinunter und vorbei.
Die Pflaumenbäume sind wohl abgehauen
Und fragst du mich, was mit der Liebe sei?
So sag ich dir: Ich kann mich nicht erinnern
Und doch, gewiß, ich weiß schon, was du meinst.
Doch ihr Gesicht, das weiß ich wirklich nimmer
Ich weiß nur mehr: ich küßte es dereinst.
Und auch den Kuß, ich hätt ihn längst vergessen
nicht die Wolke dagewesen wär
Die weiß ich noch und werd ich immer wissen
Sie war sehr weiß und kam von oben her.
Die Pflaumenbäume blühn vielleicht noch immer
Und jene Frau hat jetzt vielleicht das siebte Kind
Doch jene Wolke blühte nur Minuten
Und als ich aufsah, schwand sie schon im Wind.

sani
10-07-2009, 19:50
Tatjanino pismo Onjeginu

Pišem vam-šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
prezrenje vaše da l' ću steći,
al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se nećete odreći.

Da ćutim ja sam prvo htela,
i za sramotu mojih jada
ne biste znali ni vi sada,
bar da se nadam da sam smela
da ćete opet k nama doći
i da ću ma i retko moći
u selu da vas vidim našem,
da se veselim glasu vašem,
da vam što kažem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noći duge sama
dok ne dodjete opet k nama.
Al' osobenjak vi ste, znamo,
i teška vam je selska čama,
a mi...mi ničim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Što dodjoste u naše selo?
U stepi, gde moj život traje,
ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja šta je,
Smirivši burne osećaje,
možda bih jednom (ko će znati?)
po srcu našla druga verna
i bila bih mu žena smerna,
a svojoj deci dobra mati.

Drugi!...A' ne, ja nikom ne bi'
na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jemstvo bio
da ću te sresti izmedj' ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zaštitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
i nevidjen si bio mio,
tvoj pogled me je svud proganj'o,
u duši davno glas odzvanj'o...

Ne, nije mi se san to snio,
jer čim si uš'o, ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe često slušah sama;
govorio si sa mnom jednom
kad prosjaku pomagah bednom
i kada blažih molitvama
buru i jad u srcu čednom.
Zar nisi ti i onog trena,
o prividjenje moje drago,
promak'o kroz noć kao sena,
nad uzglavlje se moje sag'o
i šapnuo mi reči nade
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
il' kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što mene guše.
Možda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duše,
a sasvim drugo sudjeno je...
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zaštitu od tebe...
Zamisli: ja sam ovde sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nemo moje srce pati.
Čekam te: nade glas u meni
bar pogledom oživi jednim,
ili iz teškog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Završih! Da pročitam strepim...
Od stida više nemam daha...
Al' vaša čast mi jemči lepim
i predajem se njoj bez straha...

sani
11-07-2009, 21:32
Tuzi mlada, za srce ujeda,
oci gore zivje od plamena,
celo joj je ljepse od Mjeseca,
i ja placem k'o malo dijete.
Blago Andrij' dje je poginuo,
divne li ga oci oplakase,
divna li ga usta ozalise!

Njegos

blueangel
16-07-2009, 11:11
SVAKO PUTUJE ZA SEBE


Čitav dan pored prozora,
gleda vetar mlad.
Čeka reč koja samo njemu znači.
I njen korak lak k'o san,
isto k'o "volim te" zvuči "dobar dan".

Kvaka škripi pod prstima.
To je srećan zvuk.
Njena kosa je crvena kao sveža krv.
On svoje lice pretvara u osmeh koji jede bol.

"Pomozi mi da razumem,
koliko treba snage da pogledam u smrt.
Pomozi mi da razumem,
koliko treba snage da se pogledam."

Pogled tužan ga ubija,
nemoć još više boli.
Za još jedan sat bezbrižan ako treba daće sve,
a nema snagu ni za tren,
svako putuje za sebe.

Rekvijem nije muzika,
dugo kipi ta zver u njemu.
Ako je stvarno voli reći će to deset puta.
"I... ja... obećavam...
neću još umreti zbog tebe".

marlon
16-07-2009, 11:45
Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
Žderao ti senku sa svoje senke
Izravnao bregove u tebi
Ravnice ti u bregove pretvorio
Zavadio ti godišnja doba
Odbio sve strane sveta od tebe
Savio svoj životni put oko tebe
Svoj neprohodni svoj nemogući
Pa ti sad gledaj da me sretneš

sani
23-07-2009, 12:04
Nisi imala takve oči
Onda kad sam te sreo.
One su iskrsle na tvom licu
Tek kada sam te zavoleo.



M. Bećković

blueangel
25-07-2009, 11:57
RABINDRANAT TAGORE
GRADINAR

Ceznem da ti kazem najdublje reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuc da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju
u sali.

Olako uzimam tvoj bol, strahujuc da bi to
mogla ti uciniti.

Ceznem da ti kazem najvernije reci koje ti
imam reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da
bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu, i govorim
suprotno onome sto mislim.
Ostavlajma bol svoj da izgleda glup,
strahujuc da bi to mogla ti uciniti.

Пркос
05-08-2009, 10:42
LJUBAVhttp://razbibriga.net/imported/2009/08/heart-1.gifKad srce zaigra a oko zasjaji
od pomisli nezne i topline neke,
sto obuzme dusu,jurnu osecaji.
ko plima il bujica pomamljene reke.

Tad leteti mogu po plavome nebu,
i gorama bujnim od mojega htenja,
na krilima zanosa zaigrale duse ,
sletecu na grane jes ne probudjena.

Sletecu na krosnju bujnnih osecanja,
od zanosa silna s perom laste male.
iz gnezda od slame napravjenog davno,
gde ljubav je cuvala svoje zelje male. LJUBAV


I necu da stanem zelim da jos letim,
u krilima snage,utkana u njima,
ni vetrovi jaki ne mogu im uzeti,
ono sto u srcu donela je plima.

Svu ljubav sto imam,moja krila mala,
dacu gori,nebu,peni morskog vala,
dacu i i sve slamke pticama iz luga,
da ovlada njima sreca a ne tuga.

Zelim da na nebu zaiskre sve zvezde
za svakog po jedna u sazvezdju srece,
na nebeskim plavim obrisima sjaja,
u srcima ceznje,ljubav nek zavlada.http://razbibriga.net/imported/2009/08/heart-1.gifJA[/]

Пркос
09-08-2009, 09:14
PUT SRCA
Ti uvek podji gde srce te zove,
medj oblake poleti u srediste duse.
,Pomeri sunce,planine i more
u tajno skroviste do prve bore.

I nikada nemoj zazaliti zoru,
sto svanula budi snove nezne.
Ona samo zeli da ih prva cuje,
dok kosa ne zabeli i zaborav krene.

A kad damar drhti i pocne da bije,
dlanom ga vlaznim umiri i stegni.
Pusti da otkucaj nagovestaj bude,
prethodnica topla ,java snovidjenih.

I idi dalje gde srce te salje,
i ne pitaj zasto ,i da li to hoce.
Budi mu oslonac,podrska,ne breme,
budi mu smernica,putokaz kroz vreme.

Ono sto leti i odnosi k`o lopov,
ukradeno od svih pogleda i reci.
Stani na braniku osecanja svojih,
lepote i ljubavi, trenutaka brojnih.

I zato podji gde srce ti kaze,
prepreke skloni pogledom stene.
Zamajcem oka u skroviste prenesi
ljubavi svoje ,zelje i htenje.
JA

*Bilja*
12-08-2009, 00:21
Zar je moguce da nigde na "gugletu" nema ove pesme?
Pa, prekucacu je iz (Zbirke poezije Blaza Koneskog):

IZVOR TVOGA GLASA

Nije vazno to spada u normalni pad,
ni cudesa tijela nisu zasluga osnovna -
za mene vazniji su uglovi tvojih usana
kosina tvoga pogleda je vazna
i uzet ruku, malaksali.

Od svega vazniji je izvor glasa tvoga.

Ali, ti me lisi, ili me nesto lisi, po redu svega toga,
i sve je to prividjenje samo moje misli,
kao snop ogoljenih grancica, vrbovih, zimi
prema sivom nebu
sve je to -
tako suvo, tako crno, jadno tako.

Presusio je za mene izvor glasa tvoga.

SaleX
12-08-2009, 19:52
Le jardin

Des milliers et des milliers d'années
Ne sauraient suffire
Pour dire
La petite seconde d'éternité
Où tu m'as embrassé
Où je t'ai embrassèe
Un matin dans la lumière de l'hiver
Au parc Montsouris à Paris
A Paris
Sur la terre
La terre qui est un astre.


Pervert

Alexanna
15-08-2009, 20:31
Zaboravi (http://www.youtube.com/watch?v=1tQbqdNwHmc&feature=related#lq-hq)

gagili
16-08-2009, 13:49
TAGORE R.- Ceznem da ti kazem...

Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam svoj bol strahujuci da mi mogla ti uciniti.

Ceznem da upotrebim najdragocenije reci sto imam za te
ali se ne usudjujem, strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikad saznati sta je bol.
Ceznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam okolo i zatrpavam svoje srce recima.
Grubo uzimam svoju bol, strahujuci da bi mogla ti uciniti.

Ceznem da te ostavim zauvek, ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato posebno dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj bol vecito svez.

sani
17-08-2009, 21:37
Strasno je voleti te na mestu tako krhkom
kao sto je svet.
Mucno je voleti te u tom kraju
punom nesavrsenstva
Gde nas sve lomi i ucutkuje
Gde nas sve vara i rastavlja.

Sofija De Melo Brejner Anderson

marlon
19-08-2009, 00:52
off.. ova sani ce da me natera sa stihovima joj njenim da uzNem zilet i da odem u kadu :mrgreen:

majcheki
21-08-2009, 09:00
Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja rec u sumu i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si zudnja. Ostaj nedostizna, nema i daleka jer je san o sreci vise nego sreca. Budi bespovratna, kao mladost. Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca. Srce ima povest u suzi sto leva, u velikom bolu ljubav svoju metu. Istina je samo sto dusa prosneva. Poljubac je susret najlepsi na svetu. Od mog prividjenja ti si cela tkana, tvoj plast suncani od mog sna ispreden. Ti bese misao moja ocarana, simbol svih tastina, porazan i leden. A ti ne postojis, nit' si postojala. Rodjena u mojoj tisini i cami, na Suncu mog srca ti si samo sjala jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.[/]

Dučić

Ambasador
24-08-2009, 12:50
Te stihove moze da cuje samo ONA !!!!

Maca
26-08-2009, 21:39
sta hoces jos od mene...

da, evo, uzmi...
evo ti moji snovi, i moje nade, i moje skrivene zelje...
evo ti ih...na...

pa radi s njima sta zelis...

mozda kupis parce lazne uobrazilje za njih, a
mozda ih i prodas na nekoj pijaci perverznog morala...

da, pa evo ti i moj osmeh...
pa i onako mi vise ne treba, zaista...

zaboravila sam i kako se koristi...

evo ti onda i moj glas, i dodir, i zelje i moje boje...
evo ti i moje nebo koje je nekad bilo plavo a onda si dosao ti
i postalo je...sve samo ne plavo..

a kada si vec uzeo moju proslost....
a kada vec mi krades i svaki trenutak sadasnjosti...
obecavam ti....

buducnost ostaje samo meni...
samo meni...
samo meni..
i nikom vise...

jer dala sam ti sve sto sam mogla...
sve sto sam imala...
a buducnost nikada necu imati...
jer je niko nema,
samo sadasnjost.

Sibi
27-08-2009, 01:17
DOPADAŠ MI SE KAD ĆUTIŠ

Dopadaš mi se kad ćutiš jer kao da si odstuna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odlutale
i poljubac jedan sklopio usne.

I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija

Dopadaš mi se kad ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ, leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čujeć i glas te moj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno sa ćutanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takođe ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.

Dopadaš mi se kad ćutišjer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.

P.Neruda

gaga959
07-09-2009, 00:45
Strepnja




Ne, nemoj mi prici| Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici| Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici| Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva|

Desanka Maksimovic

sani
11-09-2009, 21:33
Sve što imah ja ti dado':
Misli, dušu, ljubav, snove,
I srce ti pruži mlado,
Da te svojim nebom zove.

Santic

marlon
12-09-2009, 07:49
pa koj ti kriv so si mu dala kad si bila mlada.... sad trpi :lol:
p.s trebala si da se cuvas :lol:

sani
12-09-2009, 07:54
pa koj ti kriv so si mu dala kad si bila mlada.... sad trpi :lol:
p.s trebala si da se cuvas :lol:


:lol: ...fala draga saveta

ljubičica
14-09-2009, 07:47
dodirni me sasvim slucajno
poljubi me filmski nestvarno
i najlepse kad je prestani
okreni se
i nestani...

Sibi
17-09-2009, 09:28
Dobih jutros poljubac i ovo ostavljeno na monitoru ..

MIROSLAV ANTIĆ

EPILOG

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu
geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.
Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj ti znaš ko te voli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?

Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća?

Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadic najplavljeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća.

Maca
17-09-2009, 22:13
Tvoja dusa cuti i govori

Zbog tebe sam oboleo u sebi
gde si ti
I ne smem te vise videti
A gledao bih te
do dna vremena
koje cinis trenutkom
trenutkom sto je vecnost po tebi
Tvoje prisustvo brise staze moje tisine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim zivim sobom
i da prestanem izvan sebe ici tvojim zivotom

Pre nego iz mene moju svest izvedes
daj da te spoznam kao istinu
Pre nego neznano odsumi moj sluh
da te cujem
kao glas koji me na svet dozvao
I pre nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svetlo koje ostaje u sebi

Traziti te ne znaci ziveti
vec slep moliti gluve ove predele
da se tobom napune
Videti te ne znači umirati
vec rvati se sa senama mutnoga sna
u kome ti iscezavas
Imati te ne znaci hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voce
i zednim grudima presusivati izvore
Izgubiti te ne znaci osiromasiti
vec bojati se pustosi
i naslucivati bedu
koju za sobom ostavljas.

Josip Pupacic

marlon
18-09-2009, 20:18
Ovde, po milosti svojoj, od mene
ljubav uze srce, onde i žiće;
tu lepe oči rekoše da biće
sa mnom, tu iste odrekoše zene.
Tamo me sputa, tu pusti da krenem;
tu plakah, takvom bolu kraj ne sviće,
tog što me ne hte, a uze mi biće,
kako odlazi, gledah s ove stene.


Mikelandjelo

Maca
18-09-2009, 21:06
Ja znam da
nikada necu biti:
odjek tvojih koraka,
uzdah tvojih usana
zedj tvojih ruku,
radost tvojih sutona
i umor tvojih dana.
I znam
kao sto noc zna
da je mati svakog novog jutra,
da ti,nikada, nikada necu
u praskozorje sneno,
biti tvoja.
Ostaces zauvek,
tek jedna vise
iluzija moja....
Znam...

Maca
23-09-2009, 21:57
.... S U S R E T ...


Jedan se pogled iskrao kradom
iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživeo usred tmine.
I poput duge u kišnom danu
na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.
Prebrzo sve su prekrile sene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše reči nedorečene
za neke druge pozornice.
I ništa više. Sve što je bilo
začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje .... !

*** Dragana Konstantinović ***

Bisernica
25-09-2009, 17:57
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!



Vesna Parun

Bisernica
25-09-2009, 18:11
TI DOĐI

Ti dođi k meni u proljeće,
Sa cvijetom budi,
Ljepotom cvati kao cvijeće,
Misao mi probudi. . .

Ti zatim dođi k meni ljeti,
Sa klasjem putuj,
Žetvenom pjesmom,što poljem leti,
Misao mi obraduj. . .

Ti dođi jesenas zlatnom šumom,
Zvijezdu slijedi,
U dalek kraj sa borovim šumom
Misao mi povedi. . .

Ti dođi k meni zimus zrakom,
Sa suncem budi,
I punom sjaja divnom bajkom
Misao mi probudi. . .

Prođi na koncu mojom humkom,
Sa cvijetom hodi,
Tu vitki javor milom rukom
Darežljivo posadi . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ti dođi!

Janka Kupala

sani
25-09-2009, 22:53
Tijo, noci,
Moje zlato spava;
Za glavom joj
Od bisera grana,
A na grani
Ka da nesto bruji,
To su pali
Sicani slavuji:
Zice predu
Od svilena glasa,
Otkali joj
Duvak od pojasa,
Pokrili joj
I lice I grudi,
Da se moje
Sunce ne probudi.

Jovan Jovanovic Zmaj

sani
26-09-2009, 22:25
Moje te oči ne vole i gone -
Vide u tebi do hiljadu mana;
Al srce voli što preziru one,
Te luduje za tobom svakoga dana.
Za moje uši tvoj glas ne prianja,
A ni moj ukus ni miris ne žele
Niti sva moja nežna osećanja -
Da čulnu gozbu sa tobom podele.
Ali ni um moj, ni mojih pet čula
Ne mogu ludo srce da odvrate
Od službe tebi, te sam rob i nula
I vazal - koji u srcu tvom pate.
O, sudbina je valjda htela tako
Da mi ti budeš - i moj greh i pak'o.

Viljem Šekspir, Soneti

sani
26-09-2009, 22:32
Žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.
Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.
Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.
Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.
O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;
Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.
Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.
Ne zatvarajte prozore,djevojke !
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.
Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.
O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada !
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.
Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.
Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.
Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.
Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.
I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.
I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.
Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.
Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.
A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.
I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.
Tada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.
I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.
Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.
I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.
Ja više ne tražim. I ne vjerujem…
Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.
Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.
Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!
Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.
Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.
Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.
To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih…

Dusala
27-09-2009, 17:23
preuzela sam sa neta divno je :oci:
"NE TRAŽI ME"

JEDNOM KAD TI SUZA LICEM POTEČE
I KAD OSTANEŠ SAM U NOĆI,
ZNAĆEŠ KAKO JAKO BOLI I PEČE
KAD ČEKAS ONOG KO NEĆE DOĆI. " :raz_049:

marlon
27-09-2009, 22:29
Dos gardenias para ti
con ellas quiero decir
te quiero, te adoro, mi vida.
Ponles toda tu atencion
porque son tu corazon y el mio.

Dos gardenias para ti
que tendran todo el calor de un beso
de esos que te di
y que jamas encontraras
en el calor de otro querer.

A tu lado viviran y te hablaran
como cuando estas conmigo
y hasta creeras
que te diran te quiero.

Pero si un atardecer
las gardenias de mi amor se mueren
es porque han adivinado
que tu amor se ha marchitado
porque existe otro querer.

Dos gardenias...para t.

marlon
27-09-2009, 22:31
neprevodivo naravno.. ali moze na engleskom da se makar nasluti o cemu je rec...

Two Gardenias for you
With them I'd like to say
I want you, I love you, my life
Give them all of your attention
Because they are your heart and mine.

Two gardenias for you
which will hold all of the warmth of a kiss
the ones I gave to you
and which will never meet
the warmth of another desire.

At your side they will live and speak to you
Like when you are with me
And until you believe
That they tell you I want you

But if one late afternoon
The Gardenias of my love die
It's because they'd guessed
That your love has shriveled
because there exists another desire.

Two Gardenias... for you.

Bisernica
27-09-2009, 23:59
Jezero...

...
Zar sve je prošlo?I da nikad se ne vrati?
Zar od svega neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote,neće l´opet dati
Čas taj,tako drag?

O vječnosti,o prošlosti,gdje vaša tama
Sad skriva naše dane,recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratiti nama,
Taj oteti dar?

O jezero,o spilje,mračna šumo,stijene,
Vas vrijeme štedjeti i pomladit ima moć!
O prirodo,sačuvaj barem uspomenu
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero,u humku ko stijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru ili treperenju lista,
U šumu vode što ga žal udvaja tvoj.
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac,trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori,što čuje,vidi,diše:
˝Ljubav bješe to!˝

A.D.Lamartine

Dusala
28-09-2009, 11:33
http://razbibriga.net/imported/2009/09/stih-1.jpg

sani
28-09-2009, 16:33
NOKTURNO

Bojim se mrtvog lisća.
Bojim se gaja punog rose.
Odoh da spavam
Ako me ne probudiš, ostaviću kraj tebe moje hladno srce.
Sta to zvoni tamo daleko?
Vetar u prozorskim oknima, moja ljubavi!
Stavio sam ti djerdane od zornih dragulja.
Zasto me ostavljaš na ovom putu?
Ako odeš daleko, moja će ptica plakati i zelena loza nece dati vino.
Sta to zvoni tamo daleko?
Vetar u prozorskim oknima, moja ljubavi?
Nikada neces znati, sfingo od snega
koliko bih te želeo u svitanjima kad pljušti kiša
i kad sa suve grane pada gnezdo.

f.g.lorka

sani
28-09-2009, 16:39
Otrovane su mi pesme
Zar drukčije može biti?
U moj život, kad je cvao
počela si otrov liti.

Otrovane su mi pesme
Jel drukčije moglo biti?
Srce mi je puno zmija,
a usto si u njem i ti.

Henrich Heine

sani
28-09-2009, 16:40
Bože, ja nemam kome reći!
Pa gnjavim kad nevolja krene.
Ja sama - zaboravih Tebe,
A Ti - jel se setiš mene?

Ne dođoh zbog sebe dovde
Drobni me teret ne muči!
Carsko ti prinosim srce
što nemam snage ga vući.
Srce što u svome nosim
čija me slama težina
- čudno - i teže - kad ode
Jel za Te strašna praznina?

Emily Dickinson

sani
30-09-2009, 13:26
ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
eto polako stvaram pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto ..

azra

sani
02-10-2009, 17:14
PESMA

U dubini moje duse je pesma koja nece u
rec da se odene.
To je pesma sto kao kamenje u mome srcu
prebiva
i odbija da se mastilom toci na hartiju,
ona mi osecanja obuhvata poput tananog
omotaca
i nece da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plasim da je
vazduh ne zaprlja?
Kome da je ispevam kad je navikla da zivi
u mojoj dusi kao u svome domu
te se plasim da se slusanjem ne povredi?
Ako mi u oci pogledate, videt cete senku
njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetit cete
njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao sto jezero
odrazava sjaj zvezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute
na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cveta.
U meni je pesma koju tisina objavljuje, a
buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji
ce je ispevati,
niti Davida koji ce je odsvirati.
To je pesma mirisnija od jasminovog cveta,
i nema seciva koje je moze raniti.
Bolje je cuvana od devojackih tajni,
i nema strune koja je moze prisvojiti.
Ko moze sjediniti huku mora i pesmu slavuja,
ko moze spojiti oluje sa decijim uzdasima?
Koje ljudsko bice
moze bozansku pesmu ispevati?

Bukovski

Maca
05-10-2009, 21:28
I POSLE SVEGA
I posle svega
stajacu tu, na steni,
uspravna
bela ce pena dopirati do mojih nogu
stajacu tu hiljadu godina
nasmejana
u cistom zlatu nakon olujnih noci
ponovo iskrsla iz pepela
usprkos bogovima i njima za ljubav
ne cekajuci nista, osim mozda tebe,
a ni tebe ne cekajuci.
Stajacu tu
Vecna
Nasmejana
Bozja
Da, s iskonom stopljena
kad nestanu vreme i prostor
patnja i bol
kad nestanu cak i secanja.
Reci mi, duso, po cemu cu te poznati
u buducoj vecnosti?
Po ocima možda.
Oh, nadam se da cu te poznati,
jedini na svetu,
barem na trenutak
pre nego sto sasvim potonem
ili se sasvim uzdignem.
Svejedno,
i more i nebo su plavi.
Rasprsena u milijarde kapljica
udarajuci u stene
sumecu, mozda, tvoje ime
osim ako mi bogovi i to ne uskrate
i daruju tamu zaborava.
Hoce li i u vecnosti biti, duso,
od svih imena
tvoje jedino ime?
Ne secati se niceg,
a u svemu biti
milost ili kazna,sta je?
J. Munic

gagili
11-10-2009, 12:50
William Wordsworth - Sjaj u travi

Sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti...
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali, da smo bili krivi..
Požurimo, s danima i danima što će doći,
možda ćemo se naći jedanput
na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugom da kažemo,
al`proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci,
jedan skrenuti pogled biće sve što ćemo jedno drugom moći dati...
Zaboravit ću oči i neću posmatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju...
ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti al`ljubit ćeš zato što će te
nešto na toj ženi podsjećati na mene..
bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti koje ću se sjećati...
Osjetit ću tugu jer sam tebe voljela, biće to ironija tuge...
nestat će sjaj u travi, nestat će veličanstvenost svijeta...
Ostat će blijeda slika onog što je prošlo...

sani
24-10-2009, 21:06
Признание
Я вас люблю, хоть я бешусь,
Хоть это [стыд и труд]1 напрасный,
И в этой глупости несчастной
У ваших ног я признаюсь!

[ Мне не к лицу и не по летам.....
Пора, пора мне быть умней!
Но узнаю по всем приметам
Болезнь любви в душе моей: ]2

Без вас мне скучно, я зеваю;
При вас мне грустно, я терплю;
И, мочи нет, сказать желаю,
Мой ангел, как я вас люблю!

[ Когда я слышу из гостиной
Ваш легкий шаг, иль платья шум,
Иль голос девственный, невинный,
Я вдруг теряю весь свой ум.

Вы улыбнетесь, - мне отрада;
Вы отвернетесь, - мне тоска;
За день мучения - награда
Мне ваша бледная рука.

Когда за пяльцами прилежно
Сидите вы, склонясь небрежно,
Глаза и кудри опустя, -
Я в умиленьи, молча, нежно
Любуюсь вами, как дитя!......

Сказать ли вам мое несчастье,
Мою ревнивую печаль,
Когда гулять, порой в ненастье.
Вы собираетеся в даль?

И ваши слезы в одиночку,
И речи в уголку вдвоём,
И путешествия в Опочку,
И фортепьяно вечерком?......

Алина! сжальтесь надо мною.
Не смею требовать любви.
Быть может, за грехи мои,
Мой ангел, я любви не стою!

Но притворитесь! Этот взгляд
Всё может выразить так чудно!
Ах, обмануть меня не трудно!........
Я сам обманываться рад!

Alexanna
24-10-2009, 22:00
Biti voljen ne znači zaslužiti nečiju ljubav.

Sve što kontrolišem je kriška limuna nakon ispijene tekile,
zatvorene oči preveliki su kliše da bi još sanjali,
večeras želiš da me boli,
govoriš o prolaznosti svega,
strah svira rukama po zidovima i moj ples je hvatanje lebdećeg pepela raznesenih utopija.

Tu negdje si slagala da me voliš.

Ja nisam lagao,
ta istina je ovdje kad god ti zatreba,
samo nekolicina nas ima pristup takvoj čežnji,
dosadio sam tišini pa me natjerala da ti pišem najglasnijim mukom...

Biti voljen znači obmanuti nekoga do granice posjedovanja.

Mortal Love
06-11-2009, 19:17
Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

Rilke

Mortal Love
06-11-2009, 19:20
LJUBAVNA PESMA

Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

Rajner Maria Rilke

Bisernica
20-12-2009, 14:22
Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.

Tvoje su oči u meni zašle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.

Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.

- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.

Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!

Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.

A međ’ njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima…

A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?

Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.

Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.

O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.

Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.

Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.


Enes Kišević

Bisernica
26-12-2009, 17:41
Potrebno mi je...


Potrebno mi je mnogo sunca,
i to noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.

Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reči,
potrebno mi je primirje
izmedju srca i sećanja
izmedju neba
i bola koji pred njim kleči.

Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.

D.Maksimović

Sibi
11-01-2010, 19:25
STID

Kad me ti gledaš
postajem sva lijepa
kao trava koju umiva rosa
i kad siđem na rijeku,
visoke trske
neće prepoznati
moje slavno lice.
Stidim se svojih žalosnih usta,
svog razbita glasa,
svojih grubih koljena.
Sada kada si došao
i kada si me vidio,
osjetih da sam jadna
i da sam posve gola.
Nijednu stijenu na putu nisi sreo
tako golu pred jutarnjom svjetlošću,
k'o što je ova žena koju si pogledao,
kada si začuo njeno vedro pjevanje.
Ušutjeti ću zbog ljudi što prolaze,
a ne bi možda
primjetili moju sreću
po sjaju što izbija
iz mog visokog čela
ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
Noć je i na travu se spušta rosa,
gledaj me otvoreno
i govori blago,
jer već ujutro,silazeć' na rijeku,
ona koju si ljubio
odnijet' će ljepotu.

Mistral, Gabriela

petrana
11-01-2010, 19:29
Vera Pavladoljska
Udvarao sam se nepoznatoj devojci u kanjonu Tare,
Kod Kolasina govorio istine,
Na svim jezicima zario i palio da ih poveruje
A secao sam se da si mi najkrupnije lazi verovala,
Vera Pavladoljska.

Pevao je slavuj sa grlom grlice,
U zavicaju me jedno drvo na te podsecalo.
Hvalio sam se da si luda zamnom,
Cela plaza da ti se uzalud udvara,
Kako te teram da ides iz glave,
I kako neces, vera pavladoljska.

Ronio u najdublje, bezao u sume
Da te glasno zovem da niko ne cuje,
Bio sujeveran, molio prolaznike
Da te ne zamisljaju, da te ostave na miru,
Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene
A da se ne okrenem, vera pavladoljska.

Po nevremenu ja sam lovio na ruke,
Med zlatnih meridijana u vodi,
Opisivao oci jedne zene mesec dana,
U vozovima bez reda mnoge saputnice
Ubedio da su mi sve u zivotu misleci na tebe,
Vera Pavladoljska.

Slovoslagaci su sretni dok ovu pesmu slazu
U mrtvim i laznim jezicima, u pogresnim naglascima,
Nekoliko drzava tvrdi da si njina,
Ti si na svoje ime ljubomorna,
Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka, vera pavladojska.

(ovo sam nasla slucajno, Arsen Dedic uzeo za tekst pesme)

petrana
11-01-2010, 19:30
Vera Pavladoljska
Matija Beckovic





Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilistima u rudnicima boksita
Ubedjivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime
Vera Pavladoljska

Gresile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrcala medju liticama
Gonjen tocilima krsima i gubom
Do grla u zivom blatu mislio sam
Koliko si me volela
Vera Pavladoljska

Mrak je u mraku sjao kao zivotinja
Grom u lancima camio za brdima
Molio sam za sluh fizickih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladica
Da izgovori tvoje ime
Vera Pavladoljska

Ceo dan u nebu izgoreo mesec
Pod laznim imenom leci svoj pepeo
U mrcavi medju dvojnicima
Dok muzika sneg u usi ubacuje
Kleo sam se u obe ruke narocito desnu
Da te nisam voleo
Vera Pavladoljska

Udvarao se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolasina
Govorio istine na svim jezicima
Zario i palio da ih poveruje
Dok je cutala secao sam se
Da si mi najkrupnije lazi verovala
Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsecalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaza da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ides iz glave
I kako neces
Vera Pavladoljska

Kulo crnog zara pod slepim ocima
Zarazna zvezda sve i svasta sazdi
Dok mi se padobran nije otvarao
I kad sam u zavicajne bezdane padao
Pricali su da te zovem iz sveg glasa
Al nisam priznavao
Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bezao u gore
Da te glasno zovem da niko ne cuje
Bio sujeveran - pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamisljaju
Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene
Pa da se ne okrenem
Vera Pavladoljska

Na ljubavnoj promaji izmedju dve zvezde
Nevidljivi uhoda ima nesto protiv
Zedj za rakijom je slicna fantaziji
U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
Bile su dve usne nepismenih zena
Po ugledu na tvoje
Vera Pavladoljska

Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oci jedne zene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve sto imam u zivotu
Misleci na tebe
Vera Pavladoljska

Pita za mene metak lutalica
Sada me pogresno trazi oko zemlje
Vucen tajnim magnetom mog cela
Napija mesec da prokaze gde sam
Zlostavlja mora kusa vazduh i podmicuje
Ti ces me izdati
Vera Pavladoljska

Traje monotona biografija sunca
Sve sijalice gore usred dana
Slovoslagaci su srecni dok ovu pesmu slazu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
Jedan od vlasica sklon je porocima
I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko drzava tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna
Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvog imena
U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim
naglascima
U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska

1960.




ludilo :lol:

Bisernica
13-01-2010, 15:12
ZALJUBLJENOST

Čitam knjigu o davnoj, tihoj ljubavi.
I svakog časa pomišljam na tebe.
U duhu,
svaki tren,
prešav brijeg,
koji nas
rastavlja,
nadjem se
uza te:
Ljubim tvoja usta, čelo, ruke, vrat;
Ljubim tvoja crna oka dva.


Dragutin Tadijanović

Bisernica
14-01-2010, 23:56
Slomila je čežnja

Mila mati, snage nemam
za razbojem da ti sedim;
oh, čežnja me silna slomi,
momče vitko zanelo me . . .

Sapfo

Bisernica
17-01-2010, 09:49
Opravdanje

Srce moje misli večito
neku tužnu misao.
I ma šta sa mnom bilo:
budem li kome postala
žena verna,
ili dragana čija,
ili ma šta drugo;
ili budem uvek smerna
sanjalica ostala.
Bude li duša moja sveto sedište
jedne ljubavi;
ili srce moje bolno središte
svih nežnosti,
ti mene uvek voli:

Jer srce moje misli večito
neku tužnu misao
što mene jedino boli.

I ma čega da se latim,
plemenitog ili zlog:
mognem li zbog drugih da patim,
ili budem neku sreću srca svog
tudjim bolom kupila;
budem li katkad praštala,
ili se budem uvek svetila,
znaj da sam grehove sve
vec davno iskupila,
znaj da sam već davno
zbog svega ispaštala,
i uvek mi oprosti:

Jer srce moje misli večito
neku tužnu misao
što mene jedino žalosti.

Desanka Maksimović

Bisernica
20-01-2010, 22:06
Čudni su putevi ljubavi
Od cvijeta do cvijeta vjetar ljubav nosi
Ljubav neki nemir na usni objavi
A ponekad ljubav u oku zarosi.

Dogode se tako neke oči drage
Kao zrele trešnje na grani visoko
Tad osjetiš kako srce nema snage
A htjele bi usne,htjelo bi oko.

Popeti se gore baš i nije lako
Dva srca su važna da se kocke slože
Od muke se smiješ a tako bi plak'o
Pobjegao od sebe,al ne smiješ iz kože.

Često do tog cilja mnogo štošta treba
Nježnosti,dobrote,vjere u čovjeka
I milijun milja da stigneš do neba
Do trešnje rumene što baš na tebe čeka.

Do osmjeha nekog i šiški na čelu
Nevidljive zvijezde koja ti svjetluca
I shvatićes kako negdje u tvom tijelu
Još nečije srce zaljubljeno kuca.

Još nečije oko treperi kroz tvoje
Za koje drhtuljiš-gubiš ravnotežu
Ali baš zbog toga mostovi postoje
Da spajaju srca i ljubavi vežu.

Pa ako ti trnje posade po stazi
Neke mračne sile i otrovi zmijski
Nikad nemoj stati,gazi,hrabro gazi

Do ljubavi moraš i po trnju stići....

petrana
02-03-2010, 18:09
Zeleno, volim te, zeleno.
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.
Opasana senkom
ona sanja na verandi,
zelene puti, kose zelene,
sa očima od hladnog srebra.
Zeleno, volim te, zeleno!
Pod lunom Cigankom
stvari pilje u nju
a ona ih ne vidi.

Zeleno, volim te, zeleno!
Velike zvezde od inja
dolaze sa ribom senke
što otvara put zori.
Smokva trlja vetar
korom svojih grana,
a breg, mačak lupež,
ježi svoje ljute agave.
Ali ko će doći? I odakle?
Ona čeka na balkonu,
zelene puti, kose zelene,
sanjajući gorko more.

-Kume, daću ti
konja za kuću,
sedlo za njeno ogledalo,
nož za njen ogrtač.
Kume, dolazim krvareći
iz Kabrinih klanaca.
-Kad bih mogao, mladiću,
lako bi se nagodili.
Ali ja više nisam ja
niti je moj dom više moj.

Kume, hoću da umrem
pristojno u svojoj postelji
od čelika i, ako je moguce,

sa holandskim čaršavima...
Zar ne vidiš moju ranu
od grudi do grla?

-Trista crnih ruža
pokrivaju tvoj beli grudnjak.
Krv ti vri i miriše
oko pojasa.
Ali ja više nisam ja
niti je moj dom više moj.

-Pusti me bar
na visoke verande,
pusti me da se popnem! Pusti me
na zelene verande.
Verandice mesečeve,
gde kaplje voda.

Već se penju dva kuma
na visoke verande.
Ostavljajući trag krvi.
Ostavljajući trag suza.
Drhtali su krovovi,
fenjerčići od lima.
Hiljadu staklenih defova
ranjavalo je zoru.

Zeleno, volim te, zeleno!
Zelen vetar, zelene grane.
Dva kuma su se popela.
Širok vetar ostavljao je
u ustima čudan ukus
žuči, mentola i bosiljka.

-Kume, gde je, reci mi,
gde je tvoje gorko devojče?
-Koliko puta te je čekala
sveža lica, crne kose,
na toj zelenoj verandi.
Nad ogledalom bunara
Ciganka se njiha.
Zelene puti, kose zelene,

sa očima od hladnog srebra.
Mesečev stalaktit od leda
drži je nad vodom.
Noć je postala intimna
kao mali trg.

Pijani su žandari
lupali na vrata.
Zeleno, volim te, zeleno!
Zelene vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.

F.G.Lorka

причалица
02-03-2010, 21:00
OVE NOĆI


Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,


Trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Pablo Neruda

Bisernica
04-03-2010, 18:33
Volim tvoje ruke

Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvom struku prede i drema.

Kako da nađem ruke detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje;
usnu na kojoj se mrve kolači.

Oskar Davičo

Izabela
04-03-2010, 19:06
KAD ZABORAVIS NEDELJU


A kad zaboravis sarene pokrivace srijedom i subotom
A narocito kad zaboravis nedelju;
Kad zaboravis nase trenutke nedeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulicne sobe u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kucnim ogrtacem nenadanja;
I nista ne moram raditi, i sretna sam ...
I kad ponedeljak ne bi nikad trebao doci!
Kad to zaboravis kazem ...

I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konacno odlazili na nedeljni rucak;
U stvari, kroz ulicnu sobu do stola zamrljanog tintom
u jugozapadnom kutu, na nedeljni rucak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rizom, i salata,
pa razeni kruh i caj, i kolacici s cokoladnim mrvicama.
Kazem, kad to zaboravis ...

Kad zaboravis moj tihi predosecaj
Da ce rat zavrsiti prije nego dodje red na tebe;
I kako smo se konacno svlacili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Lezali nacas opusteni u nedeljno svjezoj posteljini
I njezno se slivali jedno u drugo ...

Kada, kazem zaboravis sve to,
Tada mozes reci, tada cu mozda povjerovati
Da si me dobro zaboravio.


Gwendolyn Brooks

http://img515.imageshack.us/img515/6906/sadangelbuu6fa8mudc9zl9qh1.jpg

причалица
04-03-2010, 20:57
Vincenzo Cardarelli - OKRUTNI OPROŠTAJ

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Videh te kako odlaziš
Kao vojnik koji u smrt ide
Bez milosti za onog ko ostaje.
U tom času nisam imao snage da te pogledam.
Od tebe,zatim,ni glasa više,samo tvoja slika,
Neumorni drug,i tvoja šutnja
Zastrašujuća kao bunar bez dna.
Zanosim se da bi me ponovo
Mogla zavoleti
I trazim te i čekam da se vratiš,
Da bih te video izmenjenu
I ljutit ćeš se na me
Što sam se usudio da ti prkosim

sani
10-03-2010, 19:15
.......''Volim je više no što mogu da izdržim
Više od mojih raširenih ruku
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih
magneta i ludila...''

M Bećković

sani
13-03-2010, 23:40
Slamka
U onoj noci s petka na subotu
Sudnjega casa u tvome zivotu
Cistija djevo i najredji cvetu
Poslednje sto si od mene cula
Bilo je " Volim te
Najvise na svetu!"

Ali na cemu bi onaj sto ne ume
Vise ziveti odrzao sebe
Da mu usnama sto se ne dvoume
Ne dodade slamku
I rec
"I ja tebe!"

M. Beckovic

Bisernica
14-03-2010, 19:21
Nikad

Ne znam gdje počinje praznina mora.
Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas koji je blizu negdje rekao: nikad.
To je rijeka koja se više ne vraća u svoj izvor,
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim koji čeka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi više u svoj korijen jer se ondje naselila budućnost.
Nikad. Šumna trava neizgaženih visoravni, snijeg na planinama ljubičastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad u travi sluha i vida naraslo u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.
Obazri se, prepoznaj svoje Nikad po iščezlim nizinama prostrto.
I teška misao koju si zanjihao postat će blaga, jer je kraj nje čovjek nerazumljiv u svojoj samoći.
A kad se on pomakne u Noć i u veliki uspavani prostor,
ispružit ćeš za njim svoje ruke i viknuti: ne odlazi!

Vesna Parun

sani
15-03-2010, 14:56
Poljupci zatvorenih ociju
Adi Endre

Da uvek zajedno poljupce sanjamo,
to znam, i to kad u plac brizne.
Da li je ona na koju mislim?
Uvek osecam
kad joj nocu pokrivac sklizne.

Mi se mozda nikada necemo sresti,
tuzni putnici, nas dvoje.
Al sam kraj nje kad kod zazeli
i Ona uvek dodje
kroz ljubav tudjinke ma koje.
Mozda joj je bujna i crna kosa,
takvu kosu zelim.
Jaoj: njenu tesku, crnu kosu
koliko puta su donele
plave devojcice u nocima zrelim.

Jos jednom cu tako zatvoriti oci
pod poljupcem druge zene,
Kad i ona tako nekog bude ljubila
zatvorenih ociju
jos vise nece moci cekati na mene.

причалица
15-03-2010, 17:25
Jednom u gradu ko zna kom

Jednom u gradu ko zna kom
Ti ćeš imati topli dom...

I prozor s vidicima bez dna
i sobe pune dečjeg sna.

A ja,ne pitaj,o ja ću tada
Prestati već da budem mlad.

I ako te sretnem bilo gde
neće nam biti kao pre.

Jednom u gradu ko zna kom
svetleće u noći tvoj topli dom.

Slobodan Marković (1928-1990)

Bisernica
15-03-2010, 20:32
Molim te poslušaj ono što ne kažem

Molim te, poslušaj ono što ne kažem
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam sigurna
da je sve med i mleko u meni
i oko mene
da mi je ime samouverenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da mi ne treba niko.
Ali, ne veruj mi.
Možda se čini da sam smirena, ali
moja smirenost je maska
uvek promenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da iko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrila
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega sledi prihvatanje.
Ako sledi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene same,
od zatvora što sam ga sama sagradila,
od prepreka što ih sama tako bolno podižem.
To je jedino sto će me uveriti u ono u što ne mogu uveriti sama sebe,
da zaista nešto vredim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usudjujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslediti prihvatanje,
da neće uslediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje ceniti, da ćeš se smejati,
a tvoj bi me smeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vredim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem spolja
i uplašenim detetom unutra.
Tako počinje svetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volela da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskrena i spontana te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer zaista brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih drhtim,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga senovitog sveta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže pridješ
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali uprkos tome što o čoveku kažu knjige,
ja sam često nerazumna.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je Ijubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobediti zidove
čvrstom rukom
jer dete je vrlo osetljivo.
Ko sam, možda se pitaš?
Ja sam ona koju znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovek na koga naidješ
i ja sam svaka žena na koju naidješ.

Charles C. Finn

Bisernica
17-03-2010, 19:16
Pronašli smo se
Rukama
Nebom
Ogladnelim dlanovima
Upili smo jedno u drugo
Svu tugu
I svu radost
Sveta


Pronašli smo se
I nema dalje
Tu smo počeli
I tu smo stali
Jedno drugome u zapanjene
Zenice
Ćutke zagledani

Ti si moja velika bajka
O sreći.


N.N.

Bisernica
23-03-2010, 20:10
...pristajem....
biti Hram prijateljstva našeg
svetionik ljubavi
kiša jesenja
more kestenja
luka mira
šuma iznenađenja
cvet nadanja
put neizvesnosti
srce ludosti
oluja strasti
vetar radosti
sunce strpljivosti
jezero mudrosti
romantična žena
prijateljica draga
pomalo tajanstvena
ali... sretna

kojica
23-03-2010, 20:26
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.

Rabindranat Tagore

kojica
23-03-2010, 20:35
65

Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.

Rabindranat Tagore

kojica
23-03-2010, 20:43
Tužne su ispitivačke oči tvoje. One bi da smisao moj
dokuče kao što bi mesec da izmeri more.
Razotkrio sam život svoj pred tvojim očima s kraja na kraj,
i ništa ne ostade ni skriveno ni presvučeno.
I upravo me zato ne poznaješ.
Da je to barem dragulj, mogao bi ga zdrobiti u stotinu komadića
i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga
sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gde li su njegovi žali i
dno njegovo?
Ti ne poznajes granice ovomu kraljevstvu, pa ipak si
kraljica njegova.
Da dodje samo časak radosti, on bi se u lagani osmeh
rascvao, i ti bi ga začas mogla videti i pročitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama,
pa bi se u njima i bez reči odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranična, i beskrajna je
oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam život, ali je nikada ne možeš
sasvim upoznati.

Rabindranat Tagore

Bisernica
23-03-2010, 20:49
Dotakla bih te

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...

M.Miljkovic

Bisernica
25-03-2010, 20:00
UZALUD JE BUDIM

Budim je zbog sunca koje onjašnjava sebe biljkama
Zbog neba razapetog između prstiju
Budim je zbog reči koje peku grlo
Volim je ušima
Treba ići do kraja sveta i naći rosu u travi
Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolace ulicom
Zbog anonimnih reči trgova budim je
Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete
Koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu
Zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke
Kada nebo nije više bilo veliki kavez za ptice
Nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je deo zore
Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije nego dozivati
Pticu zauvek sletelu
Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
Ta žena sa rukama deteta koju volim
To dete koje je zaspalo ne obrisavši suze koje budim
Uzalud uzalud uzalud
Uzalud je budim
Jer će se probuditi drukčija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neće moći da je kažu
Uzalud je budim
Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
Uzalud je budim
Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
Ako nije tako odsecite mi ruku
I pretvorite me u kamen


Branko Miljkovic

Bisernica
25-03-2010, 21:08
Ne bira se ljubav

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

Pero Zubac

_una_
06-04-2010, 19:16
NAD ZIVOTOM

Osecam, poludecu proleca ovoga
zbog neke daleke lepote.

Smejem se,
a sve mi je kao da suza neka
ogromna meni sija,
i kao da tuga teska
kroz mene protice.

Smejem se,
a sve kao da me se dusa cija
gorko dotice.

Desanka Maksimovic

Ciciban
06-04-2010, 20:02
ovo nije ispovest.
ovo je gore nego molitva.

hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vracam.

hiljadu puta od jutros
ja se ponovo plasim
za tebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat
ko zna kakvim ljudima.

da li sam jos uvek ona mera
po kojoj znas ko te boli?
po kojoj znas koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?

ona mera po kojoj znas ko te otima,
a ko placa?

da li sam jos uvek
medju svim tvojim zivotima
onaj komadic najcistijeg oblaka u grudima,
i najkrvavijeg saca?

Ciciban
06-04-2010, 20:16
SAMOĆA

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
Da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da prebrodiš trenutak,
Jer trenutak je teži
I strašniji i duži
Od vremena i večnosti.

_una_
07-04-2010, 11:02
Ceznem da ti kažem najdublje riječi - Rabindranat Tagore

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

причалица
09-04-2010, 19:18
i ja bejah jedna od mnogih koje se trude da ispunjavaju svoje bedne domaće dužnosti.
zašto izabra mene i otuđi me od svežeg skrovišta našeg običnog života?
osveštana je ljubav koja se nije ispovedila. ona sija kao dragi kamen u ognju skrivena srca. u svetlosti ljubopitljivog dana gleda ona tužno i žalosno.
ah, probio si koru mog srca i odvukao moju drhtavu ljubav na otvoreni trg, i razorio zauvek senoviti kut u kome je ona skrivala svoje gnezdo.
druge su žene uvek iste.
ni jedna nijepogledala u dubinu svoga srca, ni jedna ne zna svoju sopstvenu tajnu. osmejkuju se lako i plaču, ćaskaju i rade. svakoga dana posećuju hram, pale svoja kandila i donose vodu s reke.
nadah se da će moja ljubav biti pošteđena od hladne sramote beskućnika, ali ti odvrati lice tvoje.
da, tvoj put leži čist pred tobom, a meni si presekao svaki povratak i ostabio me potpuno nagu pred svetom, koji me gleda ukočenim očima dan i noć.

rabindranat tagore

Kovač
09-04-2010, 21:44
Vesna Parun
TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene čitati njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom.Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda napustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zaljevah
svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću voditi nikad za ruku
njegovu djecu.I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
budi blaga u njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga u njegovu snu!

Mr.OneTwo
10-04-2010, 10:29
ima dana kada ne znam sta da radim
zbog te kucke sto mi stvara bol
ja te volim tako silno da umirem
ja te volim ali ne znam sto

ima noci kada ne mogu da spavam
zbog te drolje sto mi uze sve
ja te volim tako silno da umirem
ja te volim ali ****s to

ima dana kada ne znam sta da radim
zbog te kurve sto mi stvara bol
dok te guzim tako silno da umires
ja te volim ali ****s to

ima noci kada ne mogu da spavam
zbog te fukse sto mi uze sve
vrati meni kola, pare sto ti dadoh
vrati meni zivot moj

_una_
10-04-2010, 17:36
Qq ubarzagronje bash si romantichna dushica :lol:

ŽELJA

Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probuđena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...

Zagledam u sebe, tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...

Dragana Konstantinović

причалица
11-04-2010, 08:18
Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vraćam.

Hiljadu puta od jutros
ja se ponovo plašim za tebe
za sebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat
ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera
po kojoj znaš ko te boli?
Po kojoj znaš koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?

Ona mera po kojoj znaš ko te otima,
a ko plaća?

Da li sam još uvek
među svim tvojim životima
onaj komadić najčistijeg oblaka u grudima,
i najkrvavijeg saća?

miroslav antić

_una_
11-04-2010, 18:33
http://www.youtube.com/watch?v=oDY-JanwXjc

причалица
11-04-2010, 19:15
Možda spava

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu što sam svu noc slušao:
Da je čujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreća moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moć,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se kreće u umrlu noć.
U snu svome nisam znao za buđenja moć.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oči neke, nebo nečije,
Neko lice, ne znam kakvo, mozda dečije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg više, ni očiju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oči da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja noćas snih;
Ne sećam se nićeg više, ni očiju tih.

Ali slutim, a slutiti još znam.
Ja sad slutim za te oči, da su baš one,
Što me čudno po životu vode i gone:
U snu dođu, da me vide, šta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.

Da me vide dođu oči, i ja vidim tad
I te oči, i tu ljubav, i taj put sreće;
Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam, što ne vidim sad.
Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveća,
Što me gleda, što mi kaze, da me oseća,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima izvan svakog zla.

Vladislav Petković Dis

причалица
24-04-2010, 07:22
Ko je ljubio taj ne ljubi vise

Ti me ne voliš i ne želiš, zar
lep nisam nimalo, mala?
Ne gledajući, od strasti uz žar
na rame mi je tvoja ruka pala.

Sa keženjem, mlada, osećajnim
ja s tobom nisam ni nežan ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

Znam, oni su prosli kao sanke, mila,
ne dodirnuvši tvoj oganj u snima,
na kolenima mnogima si bila,
a sada, evo, sediš na mojima.

Neka ti oči trepavica rubi,
neka ti u misli dođe drugi neko.
Ta i ja te baš jako ne ljubim
tonuć u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom očajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao što smo se susreli slučajno
rastaćemo se uz smešak nas dvoje.

Svojim putem otići ćeš u smiraj
da prokockaš dane i plač novi.
neljubljene samo ti ne diraj,
negorene nikako ne zovi.

U ćorsokaku s drugim ćeš se naći,
o ljubavi brbljajuć bez svesti.
Tad ću možda u šetnju izaći
i sa tobom ponova se sresti.

Blize pleća okrenuvši drugom
i malo se pognuv ne misleći.
-Dobro vece!, reći ćes mi s tugom.
-Dobro vece, i ja cu reći.

I ništa neće dušu da zanjiše.
Nit u drhtanje može da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi više.
Izgorelog niko ne zapali.

Jesenjin

Kovač
24-04-2010, 07:52
Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reci o ljubavi.

Svim pajacima i lutkama otkinute su glave
i oni tako leze u cosku
bespomocni
i baceni.

Neko u ovoj sobi vise nece da bude dete.
Neko u ovoj sobi tri dana ne moze da ruca.
Neko u ovoj sobi samo cuti,
cuti,
i gleda kroz prozor kako jesen sa liscem i vetrom
putuje preko pokislih gradskih krovova
za pticama.

Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reci o ljubavi.

M.Antić

причалица
24-04-2010, 07:58
Dragi prijatelju,

ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. Bez Nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednosti i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna Žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem da pišem. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće. Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih "Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik". Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.

Želi ti sve najbolje Branko

P.S
Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počeću da mislim o smrti.
Ponoć je. Dovidjenja.
Branko
Bjankinijeva 11
Zagreb


branko miljković

Kovač
24-04-2010, 08:00
Pričalice,ovo je napisao neposredno pred navodno samoubistvo,zar ne?

причалица
24-04-2010, 08:03
Pričalice,ovo je napisao neposredno pred navodno samoubistvo,zar ne?

ne znam...ali se ubio definitvno brzo posle toga, bar po tonu pisma zaključujem...nema datuma, kao što vidiš.
ubio se u noći između 12. i 13. februara 1961. godine. obesio se. nije imao ni 27 godina.

причалица
24-04-2010, 08:08
Uzalud je budim


Budim je zbog sunca koje
objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znas voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.

branko miljković

Kovač
24-04-2010, 08:10
Da,zvanično,izvršio je samoubistvo,mada je verovatno i da je ubijen.

Man
24-04-2010, 08:14
Да сам те украо
и легао поред тебе
да ли би лето замирисало
као што твоја коса мирише
да ли би писало у мојим песмама
оно што сад не пише
кад сам жедан твојих успомена
твојих година пре мене
љубоморан на све оне
који су с тобом делили
све оно што нисам ја
да сам те украо
и легао поред тебе
и љубио твоје лепе прсте
тебе бих исто направио
од љубави чврсте
нежну
с небом у очима
да ме пратиш
и вратиш с неба до себе
да сам те украо
можда не бих имао ништа
али бих имао тебе.



Зоран Радмиловић

причалица
24-04-2010, 08:15
Да сам те украо
и легао поред тебе
да ли би лето замирисало
као што твоја коса мирише
да ли би писало у мојим песмама
оно што сад не пише
кад сам жедан твојих успомена
твојих година пре мене
љубоморан на све оне
који су с тобом делили
све оно што нисам ја
да сам те украо
и легао поред тебе
и љубио твоје лепе прсте
тебе бих исто направио
од љубави чврсте
нежну
с небом у очима
да ме пратиш
и вратиш с неба до себе
да сам те украо
можда не бих имао ништа
али бих имао тебе.



Зоран Радмиловић

joj, što je lepa....

Man
24-04-2010, 08:19
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para volela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gde, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

причалица
24-04-2010, 08:22
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para volela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gde, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

ovu pesmu ću da zapamtim...a ko je autor?:stid:

причалица
25-04-2010, 22:25
Sonet o neporočnoj ljubavi

Nema je ovde, sve je više gubim
U časnom krugu kog zaborav rubi.
Oh, gipka sliko varke, varko živa,
kad kamen vida njeno lice biva.

Daj mi snage da neporočno ljubim
dane započeo tužno. Tu se skriva
bol bez odjeka i reč bez odziva.
O, daj mi snage nad silama grubim.

Vrati mi sličnost da usnim, dok strava
tišti mi čelo i niče na stolu.
Ona je deo predela što spava.
Pomešana s vetrom dok ćuti u sjaju
iscrpem budućnost u svirepom bolu
što sanja krv leta i pakao u raju.

branko miljković

причалица
25-04-2010, 22:27
Kad sam je prvi put video

Radnici koji nikada nisu videli more
Kad je sretnu misle da je dan lepši no inače
Ta žena taj gigant ta država u državi
Kad sam je prvi put video rekao sam:
"Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje
Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oči."
Jedina nevina žena koja rađa decu
Ta djevuška visoka kao podzemna železnica
I lepa kao da uopšte ne postoji.
Njenu sobu su razneli mirisi.
Ona se šminkala i češljala
I to je sve sto je uradila za poeziju.
Zakleo sam se da ću prećutati njenu prošlost
Jer ja sam rođen sa mnogo više prljavština
No što ih je ona imala u životu.
Već nema u srpskom jeziku reči na koje se mogu
osloniti
Sa kojima bih poredio njene oči i onda mirno
spavao
Ima jedna zemlja velika kao njena trepavica
Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakše osvojiti.
Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom
Zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga
grada
To famozno to zeleno to gorko uvo
Koje je dugo stajalo kao antena na jednoj
radio-stanici.
Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao
Ali nije prestalo da me poziva na telefon
Svojom telepatskom azbukom svojim visećim
mostovima.
Na mome srcu kao na gramofonskoj ploči
Snimila je sve što je rekla u životu
Njene korake, njen smeh i njen kašalj
Njena duga šaputanja sa ljudima koje ne poznajem.
Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma.
Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana.
Kad me ona voli ne znam od čega živim
Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često
umirem.
Visoko u nebu setim se da ne umem leteti
Prođem glavom kroz zid i vidim da sam
pogrešio
Tad zviznem nogom mesec iznad grada
I trčeći obilazim mesto gde ćemo imati
sastanak za nekoliko dana.
Njen najgori đak gutač ljubavnog plamena
sa injem u ušima
Tumačim svojoj krvi njeno pretesko gradivo.
Pun otpadaka kao golfska struja
Silazim niz stepenice u zemlju
I jedini ne znam za svoju tragediju
Taj svirepi podtekst naše ljubavi.
O suzo na jastuku
Uspomeno na pilota koji nikada nije sleteo
Izgubljen u vazduhu.

Matija Bećković

причалица
25-04-2010, 22:28
Kad sam je drugi put video

Kad sam je drugi put video rekao sam:
“Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu.”
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme
Brinuo sam o vremenu pisao svim
meteorološkim stanicama
Svim poštarima svim pesnicima a naročito
sebi
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu
naš sastanak
Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
Te noci sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
tu ženu sa dve senke
Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime
Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
Gospodjice, osećam se kao stvar koju ste izgubili
Da nisam možda ispao iz vaše tašne.
Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i
lične ljubavnike
Volim je više no što mogu da izdržim
Više od mojih raširenih ruku
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta
i ludila
Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama
Noći za mene sve duža bačena između nas
Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje
Moje su uši pune njenog karmina
Te providne te hladne uši to slatko u njima
Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta
Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje
glave
Šumo vremena šumo ničega ljubavna šumo
Još ne prestaje da me boli uvo
Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog
To uvo što krvari putujući u ljubavnim
kovertama.
U staklenu zoru palu u prašinu
Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih
slobodno jaukao
Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje
vazduha
Radnice po podne na tuđem balkonu
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne
popravlja telefon
Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih
isprava
O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni
O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima
Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
I visoke prozore spuštam pred njene noge
Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu
kuću
Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju
Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj
glavi
Taj anđeo isprljan suncem list vode list vazduha
Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju
O sunce nađeno među otpacima
Zuje uporednici kao telegrafske žice
Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu
I mrtve ih krila godinama zadrzavaju u
visinama
Kao što mene njena obećanja zadržavaju u
životu.
O siroče u srcu što ti brišem suze
Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta
Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to
izmislio
Kuća ništavilo na svim prozorima
Sve je dignuto u vazduh
Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave
nadom.

Matija Bećković

Slovenska
26-04-2010, 15:38
Jednom u gradu ko zna kom

Jednom u gradu ko zna kom
Ti ćeš imati topli dom...

I prozor s vidicima bez dna
i sobe pune dečjeg sna.

A ja,ne pitaj,o ja ću tada
Prestati već da budem mlad.

I ako te sretnem bilo gde
neće nam biti kao pre.

Jednom u gradu ko zna kom
svetleće u noći tvoj topli dom.

Slobodan Markovic ( Libero Markoni )

причалица
27-04-2010, 17:13
Ti si moja, ipak

Ti si česta slika moje žalosne ljubavi
Ti si moja samoća u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ograđena žicom
Ti si moja naročito u ovo doba pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u početku odnosio na nešto drugo
Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom
Ti si moja igra koja počinje kamenčićima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa čak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemić koji je nekada živeo na Kavkazu neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noći
Ti si moja žena – ponoćni voz sa jednim putnikom
Železara u kamenom dobu – tы моя русская земля
Jedina žena koju menjam svakog dana
I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i ipak počinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junačka ljubav kako sam već rekao
Ti si moja obećanja koja nikada nisu ništa značila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao što je poznato
Ti si moja, ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna žena
Ti si jedna žena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolažem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepše reći ali nema razloga
Ionako samo nagađam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolešću izlečena
Ti si moje dete ti ništa ne razumeš
I ja doslovno moram reći da te volim


Matija Bećković

причалица
28-04-2010, 10:03
pesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.

Kuda ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?

Ili je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.

Al' ja,
u krčmu svratio,
a ona
ne znajući - prošla.
Ne znam.

Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.
Da ,mora da je tako...

Miroslav Antić

причалица
28-04-2010, 11:42
OPOMENA

Važno je, možda, i to da znamo:
čovek je željen tek ako želi

i ako celoga sebe damo,
tek tada i možemo biti celi.

Saznaćemo - tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne

i samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.

Miroslav Antić

Kovač
29-04-2010, 12:16
Kad zaboraviš nedelju
Gwendolyn Brooks

A kad zaboraviš šarene pokrivače sredom i subotom
A naročito kad zaboraviš nedelju;
Kad zaboraviš naše trenutke nedeljom u krevetu,
Ili mene kako sedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikuda ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
I ništa ne moram raditi, i srećna sam ...
I kad ponedeljak ne bi nikad trebao doći!
Kad to zaboraviš kažem ...

I kako si psovao ako bi neko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konačno odlazili na nedeljni ručak;
U stvari, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom
u jugozapadnom uglu, na nedeljni ručak.
A to je uvek bilo pile sa testeninom, ili pile sa pirinčem, i salata,
pa raženi hleb i čaj, i kolačići sa čokoladnim mrvicama.
Kažem, kad to zaboraviš ...

Kad zaboraviš moj tihi predosećaj
Da će rat završiti pre nego dodje red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili svetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedeljno svežoj posteljini
I nežno se slivali jedno u drugo ...

Kada, kažem zaboraviš sve to,
Tada možes reći, tada ću možda poverovati
Da si me dobro zaboravio.

причалица
29-04-2010, 12:25
Balada o prolaznosti

Kad lutali smo svijetom
k'o raspršeno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme

I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo "Kopno"
a gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći
govorili smo za se
da ljubav tek ce doći

Kad rađala se sreća
i čekala je slava
pomišljali smo opet
to nije ona prava

Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vraćaju se skoro

Gdje najviše smo dali
dobijali smo manje
al' mislili smo to je
tek privremeno stanje

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli
tek počeli smo nešto
a dugo već smo bili

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode

U započetoj priči
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kući
približili do praga

Dok vjerovali još smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec' "Doviđenja"

arsen dedić

причалица
29-04-2010, 13:44
KRAJ

Hoću u tvom srcu, posle tamnih jada
da ostavim jednu nostalgiju dugu
pa sve kada prođe, da se sećaš tada
sa bolom na sreću, sa radošću na tugu

Hoću moja ljubav, kad sve jednom prođe
da u tebi umre, kao u dan sivi
što mre grm ruža: miris koji dadne
to je bolna duša koja ga nadživi.

I kad ovi dani za svagda prohuje
i kad opet htedneš čuti moje ime
hoću da se ono u tvom srcu čuje
ko šapat poljupca i uzdisaj rime.

miroslav antić

Bisernica
29-04-2010, 14:10
Ne diraj moje godine
Ne igraj se mojim rukama
Ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
Da odeš
Da otvoriš vrata
Ostaviš tu kafu koju pijemo
Zaklopiš knjigu i
Pokupiš tih svojih deset sličica
Iz raznih razdoblja tvoga života.

Zasto me gledaš tako bezobrazno
Tako toplo i nemirno
Tebi ću, evo, samo tebi ću
Otkriti tajnu...
Jer te želim spasiti od sebe i tuge
Ja sam rođen u godini
Loše berbe
I što možeš od mene dobiti
Samo suzu na kraju.

Zato ti kažem
Pokupi sve te tvoje nežnosti
Skini poljupce sa mojih usana
Ne ostavljaj te mirise na jastuku
Jer tako te volim
A rođen sam u godini loše berbe
I znam da će sve to
Loše završiti...


Željko Krznarić

причалица
29-04-2010, 19:47
"Mi smo se suvise sretali..."


Mi smo se suviše sretali na raskršćima neznanim
Mada smo različitim putevima koračali
Tinjalo nebo večernje u šiprazima zvezdanim
I uvek oblaci ždralova sa prolećem se vraćali.

Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo
I u leta kovrdžava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo
Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se dužili i raskršća su žudela
Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo čekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskršću neću te videti više
Pružićeš nekome dlanove, prestaće putovanja
I pod krov neki svratićeš da se skloniš od kiše.

Spusticu tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom otići nabranih veđa
Jer meni život prestaje ako siđem sa staza
I pred nečijim vratima skinem torbu sa leđa.


miroslav antić

причалица
29-04-2010, 19:59
BEOGRAD

1.
Neću da studiram pravo, jer nikad ne bih mogao svetu da dokažem
da je pravo što si bacila svoje belo dete pod voz onog proleća.

2.
Ni medicinu, jer nikad ne bih mogao da izlečim male bolesne jagode,
koje su sasvim sazrele na tvom nekada tako tvrdom trbuhu.

3.
A pesme ću uvek pisati ovako istinite i ružne, kao sto je ova dimljiva
restoracija i nase večerašnje poznanstvo, ponovo posle deset godina.

4.
Bili smo zaljubljeni u tebe svi iz susedstva. Stampedo pubertetlija. Kako bi me
i prepoznala u tom mnoštvu? Guraj me nogom ispod stola, jer svi se mi,
najzad, na ovom svetu guramo onako kako umemo.

5.
Posle tebe će ostati iste ulice, i deca što uče u školi da crtaju proleće, i
raznosači novina, i niko neće za tobom posuti kosu pepelom i poludelo
kukati prema mesecu, mada si u sivim očima nosila svet koji je vredeo
više nego svi ratovi, hidrocentrale i zgodici na berzi i ruletu.

6.
A tako bih voleo, ja koji sam mrzeo sve kraljeve, da postaneš noćas kraljica,
da te nose po gradskim trgovima, klanjaju ti se, kliču i pišu stihove o tvojim očima i tvojoj kosi.

7.
Naterali bismo i lišće, i balerine u prestoničkoj operi i vašarske vrteške,
i svetlosne reklame da se vrte ukrug kao milioni trunja u tvojoj krvi.

8.
Uzmi svoj prtljag. Voz krece minut posle ponoći. Nisam ja ni Arhangel Gavrilo,
ni milicionar koji se brine o putnicima. Samo sam pijani pesnik i mahaću dugo
za vozom, jer oboje smo iz iste porodice: iz čovečanstva.

Miroslav Antić

Kovač
30-04-2010, 17:15
ZENA KOJA SPAVA


sjedim nocu na krevetu i slusam te kako
hrces
upoznao sam te na autobuskoj stanici
i sada zacudjeno gledam u tvoja ledja
bolesno bijela i prosarana
djetinjim pjegama
dok lampa oguljuje neizrecivu
tugu svijeta
nad tvojim snom

ne vidim ti stopala
ali pretpostavljam da su to
najsarmantnija stopala

kome pripadas?
da li si stvarna?
mislim na cvjetove,zivotinje,ptice
sto izgledaju vise nego dobro
i tako blistavo
stvarno

ti si ipak samo zena, svi smo
predodredjeni da budemo
nesto. pauk, kuvar, slon. kao da je
svako od nas slika sto visi na
zidu galerije.

- a sada se slika okrece
na ledja i
preko obline ramena
vidim 1/2 usta, jedno oko i
skoro cio nos.
ostatak je skriven
ali znam da si savremeno,
moderno
zivo djelo
mozda ne besmrtno
ali vodili smo
ljubav.

molim te nastavi da
hrces.

Čarls Bukovski.

Kovač
30-04-2010, 21:01
Za malecku

ona dole peva, svira na svojoj
gitari, mislim da je srećnija nego
obično i drago mi je, ponekad malo
poludim i surov sam prema njoj.
teška je četres’pet kila
ima tanušne zglobove a njene su oči
često istinski tužne.

ponekad me moje potrebe
čine sebičnim
sve mi to preplavi
razum
a nikad nisam bio
vešt
u izvinjanjavanju.

čujem je kako peva
sada je
već duboka noć
i odavde
vidim
svetlosti velegrada
prijatne kao
zrelo voće iz bašte
i ova je soba
spokojna
tako čudno
kao da je čarolija postala
nešto sasvim
normalno.

Čarls Bukovski

причалица
30-04-2010, 21:34
Begunica

Dođi, proleće,
smeh ljubavnice zemljin,
neka zakuca sreće šuma,
nestrpljivo da se izrazi!
Dođi u naletima nemira usred lišća
i cveča koje hita da se razvije.
Kao sjajna pobuna, baci se u noć,
u tamu vode, iznad zemlje,
oglasi slobodu zarobljnih klica!
Kao smeh munje, urlik oluje,
odjekni u bučnom gradu,
oslobodi reč ugušenu,
napor koji je pao u letargiju,
osnaži našu borbu malaksalu,
budi pobednik smrti!

Sećam se toga dana.
Pljusak je besneo, pa se smirio,
i ponovo počeo, ćudljiv, s duvanjem vetra.
Uzeh svoju spravu za sviranje.
Nemarno sam dodirivao žice;
nehotice muzika je pratila
ritam naleta vetra i kiše.
Ona je bila krišom ostavila svoj posao,
zastala kod mojih vrata,
pobegla, dvoumeći se.
Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid;
najzad je tiho ušla u sobu i sela.
Pognute glave hitro okreće iglu u tišini.
Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor
drvored taman od kiše.
Jedan čas kišnog popodneva,
punog senki, pesme i tišine.
Ništa drugo.

Te noći ispevao sam
jednu pesmu,
ali ti nisi bila tu.
Pronašao sam reči
koje sam uzalud tražio vazdan.
Jest, iz nedara noćne tišine
one su se slile u svirku,
dok su se zvezde palile
jedna za drugom
Ali ti nisi bila tu.
Hteo sam jutros
da ti pevam pesmu svoju:
ali iako nisam zaboravio melodiju,
buntovne reči mi izmiču
sada kraj si kad mene.

Zadrhtaću bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome zivotu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajući se,
prepoznaću tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znaću da su pripadale
zaboravljenom sumraku
pređašnjeg života.
Reći ću:
čar tvoj lica nije samo u njemu,
u nju se utkala žarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.

Uvećala si me
svojom ljubavlju,
mene koji sam samo
jedan čovek između drugih,
koji plovi običnim tokom,
pokretan voljom
promenljive milosti sveta.
Dala si mi mesto
tamo gde pesnici svih vremena
donose svoje darove,
gde ljubavnici u ime večnog
pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleća.
Ljudi žurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opažajuci kako je moje telo postalo
dragoceno od tvog milovanja,
ne znajući da u sebi nosim tvoj poljubac
kao što sunce nosi u svojoj lopti
vatru božanskog dodira,
kojom sija večito.

Gazeći travu na stazi, začuh:
''Poznaješ li me?''
Osvrnuh se, pogledah je i rekoh:
''Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice''
Ona odgovori:
''Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti''.
Njene oči su blistale kao rosno jutro.
Poćutah trenutak, a zatim zapitah:
''Jesi li iscrpla sav teret suza?''
Osmehnu se i ne odgovori.
Razumeh da je njen plač
imao vremena da nauči
govor osmeha.
''Nekada'',
prošapta ona,
''govorio si da ćeš uvek voleti svoju tugu''.
Zbunjen, rekoh:
''Istina je, ali prošle su godine, i došao je zaborav''.
I uzimajuci njenu ruku u svoju,
dodadoh:
'' I ti si se promenila.
Nekadašnji bol postao je vedrina''.

Srećan sam što me ne gledaš
više sažaljivo.
Zlokobna čar noći
i odjek mojih reči
koje kazuju zbogom,
prestrašene od očajnog naglaska,
dovele su me do ivice plača.
Ali dan će se roditi,
moje srce ce biti opet tvrdo,
i neće biti više vremena za suze.
Ko kaze da je zaborav nemoguć?
Samilosna smrt buja
u samom srcu života,
obuzdavajuci njegovu ludu
želju za trajanjem.
Burno more na kraju otpočine
u svojoj pokretnoj kolevci;
šumski požar zaspi
u postelji od pepela.
Ti i ja se rastajemo,
i raskid će pokriti
živa trava i cveće nasmejano
na suncu.


Rabindranat Tagore

Bisernica
02-05-2010, 14:19
Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene već se rdjom žute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotničke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nešto tamno slute
umorne oči. Noć je. Topla. Plava.
Tako je tesko kada stvari šute
i kad se miješa prošlost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oči.
Nitko mi neće u posjete doći,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga žena.

Naslonim glavu na krilo samoći
i slusam zvižduk vlakova u noći.
— O, gdje si sada, gdje si, Bezimena?


Gustav Krklec

Kovač
02-05-2010, 14:50
Nije to nikakva bajka.
Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Imala je u oku električnu centralu,
a ja neke bandere sasvim crvene i žute.
Ispričali smo ramenima i rukama nešto
što u prevodu na disanje znači: Ljubav...
I detinjstvo je te noći otišlo iz njenih cipela.
Mahalo je šarenim kockama.
Knjigama punim slika, igračkama i snovima.
Otišli su konvejeri mašnica
i odleteli listići presovanog staniola.
Svet je najednom postao viši
za jednu neznatnu zvezdu, tamo negde nad glavama,
nad krošnjama i krovovima...
I samo malo dublji
za krišku naprslog bola.

M.Antić

Bisernica
02-05-2010, 15:26
AKO ME ZABORAVIŠ

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

(nije mi poznat autor,
mada mislim da je Neruda))

причалица
02-05-2010, 18:49
ANABEL LI

U carstvu jednom, pre mnogo leta,
Kraj sinjeg mora sve to se zbi –
Živela jedna devojka lepa,
Ime joj beše Anabel Li;
Njoj samo ljubav na srcu cveta,
Ljubav kojom se volesmo mi.

Bila je dete i mlad bih i ja,
Al’ ljubav strasna tada se zbi,
Što od svih više ljubavi sija –
Mene i moje Anabel Li;
Da takva ljubav u njima klija
Žudeše s neba anđeli svi.

Zbog toga stravno serafim vreba,
Kraj sinjeg mora anđeli zli;
I dunu vetar da sledi s neba
Prelepu moju Anabel Li.
Viteza njenih povorka stala,
Da je od mene odnesu svi;
U grob je morskih spustiše žala,
Da večne snove u njima sni.

Anđele zavist mori u raju,
Jer su upola srećni kô mi.
Da! – samo zato (kao što znaju
Kraj sinjeg mora u carstvu svi)
Sa neba vetar dunu na kraju
I sledi moju Anabel Li.

Tu našu ljubav prebajna što je,
Nju žele mudri i stari svi –
Od njih se više volesmo mi –
Ni anđeli od zavisti svoje,
Niti iz mora demoni zli,
Sklonili nisu od duše moje
Dušu predivne Anabel Li.

Dok mesec zrači, ja snivam snove,
Snove o mojoj Anabel Li,
I viđam oči dok zvezde plove,
Prelepe oči Anabel Li.
I dok po sinjem moru noć pliva,
Ja ležim gde mi draga počiva,
Kraj njenog groba gde tiho spi,
Gde moja draga sad snove sni.
U carstvu jednom, pre mnogo leta,
Kraj sinjeg mora sve to se zbi –
Živela jedna devojka lepa,
Ime joj beše Anabel Li;
Njoj samo ljubav na srcu cveta,
Ljubav kojom se volesmo mi.

Edgar Alan Po

Bisernica
03-05-2010, 11:08
Senka

Zbog svega sto smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da žalis ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne zeliš da se vratiš.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadješ hleba komadić beli,
pronadješ sunca komadić vreli,
pronadješ života komadić zreli.
Il crknes, ako crći treba,
zbog svega sto smo najlepše hteli.

Mika Antić

Kovač
03-05-2010, 20:15
Ptica

Ovo mi je prisapnula jedna dugorepa ptica,
Brbljiva, sveznajuca, prozracna kao svetlost.
Hoces li da cujes caroliju, prisapnula je cucuravo
I dotakla mi kljunom rame I kraicak uha.
I rekla mi je caroliju; najvaznije na svetu – to je;
Umeti videti vetar I cuti sneg kako pada,
Umeti dotaci sumrak na prvom uglu,
I osetiti na usni zeleni ukus mesecine

Ja se samo osmehnuh lepoj dugorepoj ptici,
Jer i ja imam caroliju, najvazniju na svetu – to je:
Videti necije lice i cuti neciji govor
I dodirnuti rukom neciju ruku i kosu
Onda – kad vise nikog nemas,
Kad si ostao sam,
Kad jedno veliko leto napusta ove ulice
I ostavlja za sobom zute pecate lisca
Po trotoarima
U krosnjama
I u secanju.

Miroslav Antić

Bisernica
04-05-2010, 17:04
Nanizala sam nisku trenutaka...
od koraka bezbroj odlutalih daljinom
i pokušaja da zaustavim vrijeme
na dlanu izmiješam noć i dan
sred mora budem duga svjetioniku
da posijem samo ljubavi sjeme
da pretvorim nedostižne snove u javu
da zatvorim poneku stvarnost u san
treptajem zjenice stvorim tami svjetlu sliku

Rezbarila sam mislima kamen
uronila tvrdim žilama ,duboko
da dotaknem toplinu srca skrivenu
ispod riječi poput okamenjenih kapi
lomeći paučinu tragova ostalih na duši
brončanih kugli razlivenih svemirom
tražeći uzdah što začuđen nesta
u traganju za ljubavi odlutao nemirom

Ljubila sam i mrzila
prijatelj i neprijatelj bila
ruke sudbine zavezala u čvorove
olovnog sidra što duboko tone
porinula pučinom sebe čvrste lađe nade
sadašnjost i prošlost zarobila u okove
ispod crijepova starih krovova
ostavljala mirnu svjetlost pticama
za spokoj,kad zagrmi,i zvona zazvone
toplo gnijezdo mjesečini na prozoru
pored usnulog vjetra,da pronađeš put
mali plamen mene ,tvome sjećanju

N.N.

причалица
08-05-2010, 14:17
Ja, ti i svi savremeni parovi

Ceo nam je dan dug, i dosadan.
Do večeri, kad se, krišom, sastajemo.
Poljubac jedan, brz, i negledan,
dosta nam je. Da se svetu nasmejemo.
Da odemo u noć, kao da smo krivi.
Lako, kao tica, koja kratko živi.

Naš viti korak ne vezuje brak,
ni nevini zanos zagrljaja prvih.
Nego osmeh lak, što cveta u mrak,
na usnicama sa dve-tri kapi krvi.
Ruke nam ne drhte, od stara prstenja,
nego od žudi, straha i sažaljenja.

Ah, nije taj strah samo naš uzdah,
kad vidimo šumu kako lako cveta.
Nego je to plah, isprekidan dah,
kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta.
U Slobodu, kud nad nama, grane jezde.
U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde.

Uzeše nam čast, ali svetli slast,
nebesna, kao ponos, na našem licu!
Naša je strast gurnula u propast:
laži, zakone, novac i porodicu.
Od poniženja nam je klonula glava,
al nam se, u telu, proleće spašava!

Naš tužni osmeh blagosilja greh;
žig onih koji ljube, na svetu celom.
Ceo nam je dan dug, i dosadan,
i prolazi u ćutanju neveselom.
Tek, uveče, slobodan ko u travi cvet,
ja te čekam. Na jednoj klupi. Razapet.


Miloš Crnjanski

Bisernica
13-05-2010, 07:50
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primer: "Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini."

Noćni vetar kruži nebom i peva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko pre mojih celova.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.


Pablo Neruda

Slovenska
26-05-2010, 13:03
Potrebno mi je dušo

Potrebno mi je, s vremena na vreme,
da verujem kako nekog volim,
na cesti, neku blagu ženu po hodu prepoznajem,
i trpim, kao, zbog nje.

Pa kada legne noć u moju sobu, na sto i postelju -
zamišljam: ona će ujutru stići,
mehko ključ u tužnoj bravi okrenuti,
nad postelju mi se nadnijeti,
kao majka - čist oprez u brižnom kretu,
čednost u živoj ruci, pod kojom oči otvaram,
i dodirujem je, govoreći:
"Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme,
da vjerujem kako nekog volim, i ljubim,
u jutrima ovim, punim strave, a pustim..."

Abdulah Sidran

Slovenska
26-05-2010, 13:04
Ne rusi sve mostove

Ne rusi sve mostove mozda ces se vratiti,
nisi ptica ni leptir obalom sto leti,
kada nema mostova uzalud je ceznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.

Ne rusi sve mostove, mozda ces se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoci je lakse neshvaceno svatiti
mogle bi te nazad nagnati uspomene...

Ivo Andric

Bisernica
27-05-2010, 08:22
Sidro srca


Brod... Dunava vali miluju bokove...
Mornar na pramcu u tišinu zagledan,
što nosi od sidra srca dokove,
i jedan sasvim promašen dan...

Šta li radi sada ona,
zbog koje nema srca više,
da li je sreća njena primadona,
ili i njoj padaju iste kiše...

Srce je njegovo u njenim rukama,
Misli su njegove svojina njena,
Njegov brod je u njenim lukama,
ona je njegova najdraža sena...

Tišina mu govori: Znaš li gde je?
Da li je privid ili je tvoja?
Da li te čeka ili žito seje,
Od nekih tudjih duginih boja?

Brod... Dunava vali miluju bokove...
Mornar na krmi u prošlost zagledan, što nosi rane i srca dokove...
I jedan tužan zamišljen dan...

John.K. Miljan

marabu
27-05-2010, 09:43
http://razbibriga.net/imported/2010/05/1a22298486-1.jpg


V O L E L A B I H ......................


Volela bih da se vratim na početak početka...
Početak ljubavi naše
kada su ruke želele ruke
a usne nisu imale čega da se plaše ,
kada su oči sjajile sjajem
i ogledala nam bila
kada si bio moj princ na belom konju,
a ja tvoja dobra vila .....

Volela bih....
da vratim sat i vreme unazad
tamo gde ljubav se rađa
kada si me satima držao za ruku
i kad ljubav beše od bola mlađa ,
kad si me voleo i draga sam ti bila
i čuvao me kao ikone sliku
kad si se plašio da me ne izgubiš
i nisi me gledao kao naviku ...

Kad si se radovao svakom novom danu
koji će ti samnom proteći
kada sam u tebi videla nekoga
kome sam sve o sebi mogla reći ,
kada sam osećala da me voliš
i osmeh zadovoljstva ti titrao usnama
kada nisi pričao o meni i tebi
nego si govorio o nama ...

Volela bih...da vratim vreme
kad smo u ljubavi bogati bili
a ne gladni kao sirotinje
tamo u ono krasno vreme
tamo gde ljubav počinje ......... !!


**** V. Krmpotić ****

marabu
27-05-2010, 09:46
http://razbibriga.net/imported/2010/05/vetar-1.jpg


V E T A R .........................


Nije ipak sve tako, moj prijatelju vetre, rekoh
kad smo se obazreli u noći, ja i on, za onim strništima.
I videh nešto kao humak peščani, ponjavu gde zima
crta za svoje vrapce sen pejsažaa. Potekoh

za odbjeglim vetrom samoće i ruke pružah za njim,
za tom primamljivo blagom prazninom, što odasvud
ponešto dobro i ponešto spasonosno u večernjim
krhkim satima sluti, na žici obzorja, gdje sprud

sazdan od prebolelih tonova daljina i jata jos može
dozvan da nam odsvira što nismo hteli čuti
ili se nismo smeli za zvukom tim osvrnuti

I eto nas već na severu gde se ognjevi lože
usred ravnice, uokrug. A iz poznatog skrovišta
izlaze tuge, jedna po jedna, ne govoreć' ništa .....


**** V. Perun ****

marabu
27-05-2010, 09:48
http://razbibriga.net/imported/2010/05/Sissi20portrait20Winterhalter_jpg-1.jpg


O S E Ć A M ...........................



Osećam, draga, osećam
kosu tvoju što blista,
ali nisam srećan
što odlazim zaista.

Jesenjih se noći sećam
dok senke breza kruže.
Što dan nije bio večan
a mesec blistao duže.

Još čujem dok patiš:
"Proćiće godine u letu
i zaboravićeš me sasvim
uz neku drugu na svetu."

I danas lipa cveta
i osećanja gore ko plamen.
Ja sručih toga leta
cvetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce, snagu.
S drugom će poljupce tkati.
I ja ću ko priču dragu
tebe njoj spominjati.

*** Jesenjin ***

marabu
27-05-2010, 09:51
http://s3.amazonaws.com/pixmac-preview/morning-dew-red-flower-on-the-book.jpg


TI SI MOJA POEZIJA ...........................


Ti si moja poezija
ti si moja pesma tiha
ti si zvezda koja sija
iznad svakog moga stiha
ti si ista kao i ja
Ti si moja poezija ...

Ti si moja duga čežnja
ti si sreća noći ljetnje
ti si ona ljubav nežna
što se samo jednom sretne
ti si ista kao i ja
Ti si moja poezija

Samo za te , samo tebi
dajem ovaj mali cvet
jer da tebe draga nema
šta bi bio ovaj svet ... ?

Samo za te , samo tebi
što si ista kao i ja
dajem pesmu ja o sebi
jer si moja poezija ...... !!


****** K.M. ******

marabu
27-05-2010, 09:54
http://razbibriga.net/imported/2010/05/HEART-1.jpg


Š T A Ć E Š ...........................


Šta ćeš s ovim mojim srcem
što te traži, što te čeka
svakog dana sve mi teže
svakog dana tuga neka ...

Slama ga ko da je od kristala
tišina, samoća, kada nisi tu
a svaka tvoja pažnja mala
obaspe mi srce ljubavlju ...

Šta ćeš s ovim mojim srcem
naviklo je već na tebe
mada surova stvarnost viče
nikad nećeš biti pored mene ...

Šta ćeš s ovim mojim srcem
što te čeka, što te traži
svakog dana sve mi teže
svakog dana si mi draži ...

Šta ćeš... ako navika ova
izađe iz svojih okova

i pređe u nešto veće ...

Šta ćeš s mojim srcem tada
kad te zavoli do beskraja
a imati te , možda nikad neće ..... ?!

* * * D.Konstantinović * * *

Mr.OneTwo
27-05-2010, 12:02
a svaka riba mi je do sada za neke gluposti srala
prvo obrijala dlake pa onda na vagu stala
dizem ruke od svega posto mi je dala
ne picke vec rizle, reko sestro mnogo hvala
reko joj da pored sala ne pomaze kosa plava
spurnjao sam spravu pa sam haj laj budala

Kovač
27-05-2010, 16:18
Vesna Parun
Da si blizu

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

причалица
27-05-2010, 17:32
Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle,
prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven među
perima njenim, može povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto severac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas podstiče da rastete,
isto tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u
njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samleće vas, do beline.
Umesiće vas, dok ne postanete gipki.
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali deo srca Života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smejati,
al' ne punoćom smeha svog i plakati,
al' ne do poslednje suze svoje.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe.
Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu",
već: "Ja sam u srcu Božijem."
I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi,
jer ljubav,
ako joj se učinite vrednima,
usmeriće vaše puteve.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
Ali, ako volite a morate još i da želite,
neka vam ovo budu želje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani što
peva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nežnosti.
Da vas rani sopstveno poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i
uputite zahvalniicu za jos jedan dan ljubavi;
Da otpočnete u poslepodnevnom času
i razmišljate o ljubavnom zanosu;
Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,
A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu
i pesmom slavljeničkom na usnama…


Halil Džubran

причалица
28-05-2010, 20:20
Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo celo, zemlju celu
i more i reku i gorsku lavinu.
Ne, ja neću nikakvu podelu!
Ne, ni život ne želim u delu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim celu,
kao što želim da je cela sreća.
Pola hocu samo od jastuka
na kom leži, kraj lepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvezda padalica.

Evgenij Jevtušenko

marabu
30-05-2010, 01:35
http://albums.karike.com/1/a/1/1a16601734.jpg


Kome da pričam ljubavi moja
kako te volim
kako me ljubiš
i kako mi nedostaješ
kome da otkrijem tugu
kad ja nemam nikog na svetu
a sve mi tvoje u očima živi ...
Tvoja soba
usne premazane medom
naše jedino zajedničko buđenje
naši susreti
kome da ja pričam o tebi
da razbijem suzu na hiljadu komada
da me neko shvati
kome da tvoje ruke opišem
kad nisam s tobom
a s tobom dišem ........ !!

*** Ž. Krznarić ***

marabu
30-05-2010, 01:37
http://razbibriga.net/imported/2010/05/768561md-1.jpg


B L I Z I N A .............................


Rekla si: Doći ću !
Rekla si : Doći ću ...! Sigurno ću doći ... !
I opet ponovila: Doći ću ako dodjem ?!
Razumeo nisam šta si u stvari htela da mi kažeš
odlučio sam da te čekam ....

I tako evo godine prolaze a tebe nema
tu smo u komšiluku - kuća do kuće
vrata - do - vrata takoreći
jer blizina ume da nas zaprepasti
i da nas udalji od samih sebe
istina je da daljina razdvaja prostore
a blizina ljude ...

Nije lako tolike prepreke u nama premostiti
počinjem da se brinem za tebe
i da sumnjam počinjem
brinem se da ne zalutaš na putovanju do moje duše
varke su na stazi svakog tragaoca pa i naše ...

I sumnjam kao što rekoh
da te je samo san večiti omeo da dodješ
i nemam hrabrosti da pozvonim na tvoja vrata,
i ako bih te ipak na njima ugledao tada
hoću li moći da te upitam bez mucanja
" Jesi li živa ... ? "
Jesi li mi živa ljubavi moja ...... !!

**** V. L. Mišnić ****

marabu
30-05-2010, 01:39
http://razbibriga.net/imported/2010/05/1a22298486-1.jpg


VOLELA BIH ................................

Volela bih da se vratim na početak početka...
Početak ljubavi naše
kada su ruke želele ruke
a usne nisu imale čega da se plaše ,
kada su oči sjajile sjajem
i ogledala nam bila
kada si bio moj princ na belom konju,
a ja tvoja dobra vila .....

Volela bih....
da vratim sat i vreme unazad
tamo gde ljubav se rađa
kada si me satima držao za ruku
i kad ljubav beše od bola mlađa ,
kad si me voleo i draga sam ti bila
i čuvao me kao ikone sliku
kad si se plašio da me ne izgubiš
i nisi me gledao kao naviku ...

Kad si se radovao svakom novom danu
koji će ti samnom proteći
kada sam u tebi videla nekoga
kome sam sve o sebi mogla reći ,
kada sam osećala da me voliš
i osmeh zadovoljstva ti titrao usnama
kada nisi pričao o meni i tebi
nego si govorio o nama ...

Volela bih...da vratim vreme
kad smo u ljubavi bogati bili
a ne gladni kao sirotinje
tamo u ono krasno vreme
tamo gde ljubav počinje ......... !!


**** V. Krmpotić ****

marabu
03-06-2010, 00:06
http://razbibriga.net/imported/2010/06/GoneWithWind_l-1.jpg


OPROSTI SNOVE MOJE ....................


Oprosti snove ljubomorne moje
ljubavi strasne, nemir slepi, čudni,
Verna si mi, al zašto reči tvoje
vole da plaše ... moj um večno budni ...?

Sred poklonika što za tobom lete
što želiš ti da draga budeš svima
i prazne nade što daruje njima
tvoj pogled, čas nežan, čas pun sete ...

Zaslepivši mi um i misli moje
u ljubav bolnu moju uverena
ne vidiš ti kad - u toj patnji strasnoj
tuđ razgovor, u večeri kasnoj
usamljen čamim izvan kruga njena ...

Ni pogleda, ni reči nema tvoje
kad odlazim sa strahom
s molbom mamnom
ne slede nikad tvoje oči za mnom ...

Lepotica kad koja sa mnom staje
i dvosmislen povede govor svoj
mirna si ti a šaljiv prekor tvoj
ubija me, jer ljubav ne odaje ...

Kaži mi još: suparnik večni moj
zatekavši me s tobom usamljena
zbog čega tebe pozdravlja lukavo ...?

Ko ti je on i kakvo ima pravo
da tuguje i bdi pun ljubomore ...?
bez matere i poluodevena
nasamo izmeđ večeri i zore
što njega ti u čase primaš kasne ...?

No ... voljen sam i kad si sa mnom sama
poljupci su ti tako puni plama
i nežna si a reči tvoje strasne
tad iskreno su pune duše tvoje
Tebi su znam ja... smešne muke moje ...

Al' voljen sam i mogu da te shvatim
no ne muči me... mila, ja te molim
ne znaš ti ... koliko ja silno volim
i ne znaš kako ja ... duboko patim .......!!


Aleksandar - Sergejevič - PUŠKIN

причалица
08-07-2010, 18:56
Volim te

Između dva uporednika dok provirujem glavu
između dve žiške u slepoočnicama
u pauzama kad radnici piju čađavo mleko
i prašnjavi maslačak lepi se za plućna krila
dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
između dva daleka poređenja
Volim te
Brodovi se ljuljaju kao poljupci
i sloj vazduha se na lepe senke cepa
u mašineriji noći
moje je srce slično kompresoru
naklonjeno svemu što nema veze sa mnom
dok pokušavam nestati u poljupcu
Volim te
Rudnici kamene soli u mom srcu
zora lomi suđe od porcelana
kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
postaću prašina ako prašinu voliš
ti koja me tuđim imenom zoveš
Volim te
Dolazi proleće i jednu pravu damu
niko ne može zamisliti bez pudlice
stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
ja ne znam put-krijem se u tvojoj senci
ja sam tvoja senka i noć je moje carstvo
svet me izgubi ali ti me dobi
Volim te
Što vide slepi ne vide zaljubljeni
pokvareni anđele o sneže u avgustu
moje ruke su ostale oko tebe kao obruč
ljubomorna na vazdušni pritisak i vodu
ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
odavno već svojim očima ne verujem
Volim te

Matija Bećković

причалица
08-07-2010, 19:05
KAD BI TI OTIŠLA IZ OVOG GRADA


Kad bi ti otišla iz ovoga grada
Kome bih levu ruku prebacio preko ramena
A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao:
"Priroda je puna mojih pogleda na svet".
S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreći:
"U ovom orahu možda raste moj sanduk
Kad sam bio dete njegovo je stablo posađeno".
Zbog koga bih prekinuo ove reči i rekao nešto radosno,
Mada ne znam šta bih sve mogao da kažem
Na osnovu cele šume i drugih elemenata!
S kime bih se vraćao u grad ponosan kao u mojim pesmama.
Kome bih govorio o sajdžiji koji živi u zemlji
I o mom srednjem uhu koje je gusto kao šećer.
S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima,
Kome bih pokazivao kozje staze među zvezdama.
Čiji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u pšeničnoj plevi
S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama.
Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi,
Kome bih rekao kako mi se čini
Da u reci Ararat ključa kamenje
I ko bi me zbog toga voleo?
Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao:
"Ona kaže balkonu da ga voli
I balkon se sruši u tom času".
Poštari bi širom sveta raznosili jedno isto pismo
Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu
I bilo kakav mesec prelazi preko smetova.
S kime bih dugo u noći govorio protiv svakoga
I ko bi me zbog toga voleo?
Kad bi ti otišla iz ovoga grada,
Govorio bih uzalud:
Moje reči se ne bi ni na koga odnosile.

Matija Bećković

причалица
09-07-2010, 15:30
TATJANINO PISMO ONJEGINU


Pišem vam – šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
Prezrenje vaše da l’ ću steći.
Al’ ako vas moj udes hudi
Bar malo trone i uzbudi,
Vi me se nećete odreći.
Da ćutim ja sam prvo htela,
I za sramotu mojih jada
Ne biste znali vi ni sada,
Bar da se nadam da sam smela
Da ćete opet k nama doći
I da ću ma i retko moći
U selu da vas vidim našem,
Da se veselim glasu vašem.
Da vam što kažem, pa da zatim
O istom mislim i da pamtim
Dane i noći duge sama
Dok ne dođete opet k nama.
Al’ osobenjak vi ste, znamo,
Teška vam je seoska čama,
A mi… mi ničim ne blistamo,
No iskreno smo radi vama.

Što dođoste u naše selo?
U stepi, gde moj život traje,
Ja ne bih srela vas zacelo
I ne bih znala patnja šta je.
Smirivši burne osećaje,
Možda bih jednom (ko će znati?)
Po srcu našla druga verna
I bila bih mu žena smerna,
A svojoj deci dobra mati.

Drugi!... Al’ ne, ja nikom ne bih
Na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je…
Nebo je mene dalo tebi;
Moj život sav je jemstvo bio
Da ću te sresti izmeđ’ ljudi;
Znam, Bog je tebe uputio,
Moj zaštitnik do groba budi…

U snove si mi dolazio,
I neviđen si bio mio.
Tvoj pogled me je svud proganjo,
U duši davno glas odzvanjo…
Ne, nije mi se san to snio,
Jer čim si ušo, ja sam znala,
Sva premrla i usplamsala,
I rekla: on je ovo bio!
Ja tebe često slušah sama;
Govorio si sa mnom jednom
Kad prosjaku pomagah bednom
I kada blažih molitvama
Buru i jad u srcu čednom.
Zar ti i onog trena,
O priviđenje moje drago.
Promako kroz noć kao sena,
Nad uzglavlje se moje sago
I šapnuo mi reči nade
Ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
Il’ kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što me guše.
Možda su sve to sanje moje,
Zablude jedne mlade duše,
A sasvim drugo suđeno je…
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
Pred tobom suze bola lijem
I molim zaštitu od tebe…
Zamisli: ja sam ovde sama
I nikog nema da me shvati;
Sustajem i moj um se slama,
A nemo moje srce pati.
Čeka me; nade glas u meni
Bar pogledom oživi jednim,
Ili iz teškog sna me preni
Prekorom gorkim i pravednim!


Završih! Da pročitam, strepim…
Od stida nemam više daha…
Al’ vasa čast mi jemči lepim
I predajem se njoj bez straha…


Aleksandar SergejeviČ Puškin

Пркос
09-07-2010, 16:09
ODBACIVANJE SUMNJE

NEKOGA SVETA TESKE SENE PALE
ROBE NAPORNOG BREGA I ZLIH VESTI
DOCKAN JE DA POSUMNJAMO U ONO STO JE
U NASOJ SVESTI
CELOGA ZIVOTA RECI SU NAS KRALE.

NEUSPELE LJUBAVI OKA I VARKE UZDRHTALE
U JEDAN KRAJ MNOGO PRISNIJI SE SMESTI
GDE REC IMA VREDNOST SUDBINE I PODSVESTI
GDE SU VELICANSTVENE SENKE A STVARI MALE.

KAD OSLEPIM SVE POJAVE VODE KUDA VODE?
DECA DUZNA DA SE RODE NEKA SE RODE
ZA SMISAO TAJNE KOJA U PRIVIDU SNIJE.

FRULO NESPOKOJNA U SVOME VAZDUHU
KAD SUNCE IZMISLJENE VATRE POKLANJAM ZLODUHU
STA JE TO STO SE U DNU PESME KRIJE?


Branko Miljkovic iz zbirke Najlepse pevaju zablude-101 pesma

причалица
26-07-2010, 14:30
Begunica

Dođi, proleće,
smeh ljubavnice zemljin,
neka zakuca sreće šuma,
nestrpljivo da se izrazi!
Dođi u naletima nemira usred lišća
i cveća koje hita da se razvije.
Kao sjajna pobuna, baci se u noć,
u tamu vode, iznad zemlje,
oglasi slobodu zarobljnih klica!
Kao smeh munje, urlik oluje,
odjekni u bučnom gradu,
oslobodi reč ugušenu,
napor koji je pao u letargiju,
osnaži našu borbu malaksalu,
budi pobednik smrti!

Sećam se toga dana.
Pljusak je besneo, pa se smirio,
i ponovo počeo, ćudljiv, s duvanjem vetra.
Uzeh svoju spravu za sviranje.
Nemarno sam dodirivao žice;
nehotice muzika je pratila
ritam naleta vetra i kiše.
Ona je bila krišom ostavila svoj posao,
zastala kod mojih vrata,
pobegla, dvoumeći se.
Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid;
najzad je tiho ušla u sobu i sela.
Pognute glave hitro okreće iglu u tišini.
Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor
drvored taman od kiše.
Jedan čas kišnog popodneva,
punog senki, pesme i tišine.
Nista drugo.

Te noći ispevao sam
jednu pesmu,
ali ti nisi bila tu.
Pronašao sam reči
koje sam uzalud tražio vazdan.
Jest, iz nedara noćne tišine
one su se slile u svirku,
dok su se zvezde palile
jedna za drugom
Ali ti nisi bila tu.
Hteo sam jutros
da ti pevam pesmu svoju:
ali iako nisam zaboravio melodiju,
buntovne reči mi izmiču
sada kad kraj si mene.

Zadrhtaću bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome životu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajući se,
prepoznaću tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znaću da su pripadale
zaboravljenom sumraku
pređašnjeg života.
Reći ću:
čar tvoj lica nije samo u njemu,
u nju se utkala žarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.

Uvećala si me
svojom ljubavlju,
mene koji sam samo
jedan čovek između drugih,
koji plovi običnim tokom,
pokretan voljom
promenljive milosti sveta.
Dala si mi mesto
tamo gde pesnici svih vremena
donose svoje darove,
gde ljubavnici u ime večnog
pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleća.
Ljudi žurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opažajuci kako je moje telo postalo
dragoceno od tvog milovanja,
ne znajući da u sebi nosim tvoj poljubac
kao što sunce nosi u svojoj lopti
vatru božanskog dodira,
kojom sija večito.

Gazeći travu na stazi, začuh:
''Poznaješ li me?''
Osvrnuh se, pogledah je i rekoh:
''Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice''
Ona odgovori:
''Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti''.
Njene oči su blistale kao rosno jutro.
Poćutah trenutak, a zatim zapitah:
''Jesi li iscrpla sav teret suza?''
Osmehnu se i ne odgovori.
Razumeh da je njen plač
imao vremena da nauči govor osmeha.
''Nekada'',
prošapta ona,
''govorio si da ćes uvek voleti svoju tugu''.
Zbunjen, rekoh:
''Istina je, ali prošle su godine, i došao je zaborav''.
I uzimajući njenu ruku u svoju,
dodadoh:
'' I ti si se promenila.
Nekadašnji bol postao je vedrina''.

Srećan sam što me ne gledaš
više sažaljivo.
Zlokobna čar noći
i odjek mojih reči
koje kazuju zbogom,
prestrašene od očajnog naglaska,
dovele su me do ivice plača.
Ali dan će se roditi,
moje srce će biti opet tvrdo,
i neće biti više vremena za suze.
Ko kaže da je zaborav nemoguć?
Samilosna smrt buja
u samom srcu života,
obuzdavajući njegovu ludu
želju za trajanjem.
Burno more na kraju otpočine
u svojoj pokretnoj kolevci;
šumski požar zaspi
u postelji od pepela.
Ti i ja se rastajemo,
i raskid će pokriti
živa trava i cveće nasmejano
na suncu.

R.Tagore

Bisernica
26-07-2010, 20:45
Ovo je pjesma koja će te čekati

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli

Željko Krznarić

Bisernica
29-07-2010, 18:54
To može samo žena koja ljubi

To može samo žena koja ljubi
tražiti malo, poklanjati sve.
Dani su teški, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna još da čeka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraća se rijeka,
a ona još uvijek stoji tu.

To može samo žena koja ljubi
pružati nježnost i živjeti bez nje.

Arsen Dedić

Bisernica
29-07-2010, 19:04
Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svet čitav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit' omču dreši, nit okove steže,
Nit'me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nem, glas gubim:
Umreti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mre nit mi se živi,
Smejem se plačući, žalošću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.

Petrarka

Bisernica
01-08-2010, 14:22
Tebi, ljubavi

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretocim
ovaj moj iskricav sjaj
koji kroz osmeh zazivi
kad ti se spomene ime...
Da ti stocim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi pocetke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemusto vreme
kad noc smenjuje dan...

I vec mi sve nade streme
put tog tananog zracka
koji se niotkud razli
u niti zute boje...
I osmeh puce u meni
poput zrelog maslacka
i ode nosen necim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ceznje
i neznosti i topline...
Da se duz zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da tece...
Da obavijem ti sve bi'
najculnije dubine...

Prizivam bledo vece
protkano zutim sjajem.
Da li je ovo vec bilo
ili ce sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi tece
i ja bih samo da dajem
dok se juce kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stici do tebe?
Ne sumnjam vise ni trena.
U meni ceznje ima
da porusi sve planine.
U meni neznost snena
jaca od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti saraju sne:
hoce li zaista moci
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim zudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se mesa s tvojim.
Kroz neke zuckaste niti
osecam tvoju kosu.
Dok modro, kasno vece
tvoje mi telo krije,
pocinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam sto iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi vise bitno
da li sam ja jos ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog vecnog trenutka...

Moj pozar obojen zutim...
Znam da do tebe stize...
jer s tvojim plamenom sluti,
zasto mi nisi blize...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i zudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
sto se treperi i smeje,
i cini od zajednistva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo sto saljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono sto imam
do cega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
jos toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je jos scvalo...
koliki god bio zuti sjaj,
jos veca postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinović

Bisernica
01-08-2010, 17:47
EROTIKA


Erotika - puštam da me nosi niz snove.
Tako samo plovim i širim dlane
i pokušavam da obuzdam sebe.
Sve misli lude i žudne ka tebi plove,
lete i hrljaju nesputane, same.
Svake noći na dnu duše tražim tebe.

I maštam o nekim povezima od kože,
maštam da se stapam sa tvojim tenom,
a tvoje ruke su kao okovi na mojim grudima.
Maštam i maštam. Ludi snovi se množe,
a čine me čas uzdrhtalom, čas poniznom, snenom.
Skrivam te strasti svojstvene ljudima.

Erotika! O tome bih da ti pričam sada,
više nisam sputana, više nema kraja
a smišljam neke lude stvari da probam sa tobom.
Drhtim svaki put kad noć kao pero pada,
i želim te, želim, želim do beskraja
da vodim te uzdrhtalog i strasnog sa sobom.

I tako na tim talasima ludi snovi se množe
sve se vrti kao čigra u takvom spletu,
dok na oblaku strasti koračam, putujem.
A spremam ti već neke poveze od kože,
i nekoliko lanaca da te okujem u cvetu.
Erotika?! Pa da! O tome bih da diskutujem!

Dajana Diverno

Bisernica
04-08-2010, 19:37
To lice ljubavi opasno i nežno

To lice ljubavi
opasno i nežno
jedne se večeri javi
posle predugog dana
Možda je strelac bio
sa lukom
ili svirač
sa harfom
Ne znam više
Zaista ne znam
Znam samo
da me je ranio
možda strelom
možda pesmom
Znam samo
da me je ranio
iz srca krv mi teče
Vrela me suviše vrela
ljubavna rana peče.

Žak Prever

misticlady
14-08-2010, 11:33
Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
moja rec u sumu;moj korak, i bludnja;
samo si lepota koliko si tajna;
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna,nema i daleka-
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna,kao mladost; neka
tvoj sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva;
u velikom bolu ljubav svoju metu;
istina je samo sto dusa prosneva;
poljubac je susret najveci na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj je plast suncani od mog sna ispreden;
ti bese misao moja ocarana;
simbol svih tastina porazan i leden.

A ti ne postojis,nit si postojala;
rodjena u mojoj tisini i cami,
na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.

Jovan Ducic
http://sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash2/hs106.ash2/38646_146465808703412_100000199818786_456944_15319 92_n.jpg

tol
14-08-2010, 13:08
http://www.youtube.com/watch?v=rBHy8hUZe0c

tol
14-08-2010, 13:11
http://www.youtube.com/watch?v=Bg12TGTD3cE

tol
14-08-2010, 13:14
http://www.youtube.com/watch?v=4zQxbQ2D9iA

tol
14-08-2010, 13:16
Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!
M.Bećković

tol
14-08-2010, 13:18
Volim te

Izmedu dva uporednika dok provirujem glavu
Izmedu dve žiške u slepoocnicama
U pauzama dok radnici piju cadavo mleko
I prašnjavi maslacak lepi se za plucna krila
Dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
Izmedu dva daleka poredenja
Volim te.
Brodovi se ljuljaju kao poljupci
I sloj vazduha se na lepe senke cepa
U mašineriji noci
Moje srce je slicno kompresoru
Naklonjenu svemu što nema veze samnom
Dok pokušavam nestati u poljupcu
Volim te.
Rudnici kamene soli u mom srcu
Zora lomi sude od porculana
Kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
Postacu prašina ako voliš prašinu
Ti koja me tudim imenom zoveš
Volim te.
Dolazi prolece i jednu pravu damu
Niko ne može zamisliti bez pudlice
Stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
Ja ne znam put - krijem se u tvojoj senci
Ja sam tvoja senka i noc je moje carstvo
Svet me izgubi, ali ti me dobi
Volim te.
Što vide slepi ne vide zaljubljeni
Pokvareni andele; o, sneže u avgustu
Moje su ruke ostale oko tebe kao obruc
Ljubomoran na vazdušni pritisak i vodu
Ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
Odavno vec svojim ocima ne verujem
Volim te.
M.Beckovic

tol
14-08-2010, 13:20
Vera Pavladoljska

Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilištima u rudnicima boksita
Ubeđivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime
Vera Pavladoljska

Grešile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrčala među liticama
Gonjen točilima kršima i gubom
Do grla u živom blatu mislio sam
Koliko si me volela
Vera Pavladoljska

Mrak je u mraku sjao kao životinja
Grom u lancima čamio za brdima
Molio sam za sluh fizičkih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladića
Da izgovori tvoje ime
Vera Pavladoljska

Ceo dan u nebu izgoreo mesec
Pod lažnim imenom leči svoj pepeo
U mrcavi među dvojnicima
Dok muzika sneg u uši ubacuje
Kleo sam se u obe ruke naročito desnu
Da te nisam voleo
Vera Pavladoljska

Udvarao se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolašina
Govorio istine na svim jezicima
Žario i palio da ih poveruje
Dok je ćutala sećao sam se
Da si mi najkrupnije laži verovala
Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsećalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaža da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ideš iz glave
I kako nećeš
Vera Pavladoljska

Kulo crnog žara pod slepim očima
Zarazna zvezda sve i svašta saždi
Dok mi se padobran nije otvarao
I kad sam u zavičajne bezdane padao
Pričali su da te zovem iz sveg glasa
Al nisam priznavao
Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bežao u gore
Da te glasno zovem da niko ne čuje
Bio sujeveran - pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamišljaju
Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene
Pa da se ne okrenem
Vera Pavladoljska

Na ljubavnoj promaji između dve zvezde
Nevidljivi uhoda ima nešto protiv
Žeđ za rakijom je slična fantaziji
U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
Bile su dve usne nepismenih žena
Po ugledu na tvoje
Vera Pavladoljska

Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oči jedne žene mesec dan
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve što imam u životu
Misleći na tebe
Vera Pavladoljska

Pita za mene metak lutalica
Sada me pogrešno traži oko zemlje
Vučen tajnim magnetom mog čela
Napija mesec da prokaze gde sam
Zlostavlja mora kuša vazduh i podmićuje
Ti ćeš me izdati
Vera Pavladoljska

Traje monotona biografija sunca
Sve sijalice gore usred dana
Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
Jedan od vlašića sklon je porocima
I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko država tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna

Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvog imena
U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim
naglascima
U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska
M.Beckovic

tol
14-08-2010, 22:28
Uzrok postojanja

Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlažem duši
da zajedno pođemo k tebi.
Otkako sam te zavoleo,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.

Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a već razmišljam s čim ću te sutra ponuditi
i kako da ostaneš prislonjena u meni,
s kojim načinom utoneš u mir,
pa da zajedno pođemo
u nedogled strasti.
Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolaziš,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevaš,
ispod mramora mjesečinom otječeš,
i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.

ZALL KOPP
/Zall Kopp = (Boris Nikšić), Osječanin/

tol
14-08-2010, 22:29
http://razbibriga.net/imported/2010/08/Krajmene1-1.jpg

Bisernica
15-08-2010, 11:23
Ne bira se ljubav

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

Pero zubac

Bisernica
16-08-2010, 06:15
Ulaziš u pesmu kao u vrt


Ulaziš u pesmu kao u svoj vrt
slažeš reči,pomeraš mlado drveće
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao što u san moj
ulaziš kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radošću
dočekuje i sunce ti na rame silazi,

i korak ti je lak i nečujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noći u noć tako sa morem
snagu premeravaš,umiruješ ga
rečima i u poslusnu pticu pretvaraš.

Ulaziš u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reči ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.

Pero Zubac

tol
17-08-2010, 11:18
Kada poželim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oči
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hoću
Zaledim osmeh
U sebi kažem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostaješ...
MikaA

tol
17-08-2010, 11:21
Romansa

- Jesi l moje
Najmoje?

- Jesam tvoje
Najtvoje.
- Da ti sviram u ušima?
- Da mi kupiš dve firange
od cica.
Al' da budu na cvetiće.

- Da zakačim viljuškama
na ragastov od pendzera.

- Da me mrze sve komšije.

- Da ja imam samo tebe.
- Da ti imaš samo mene.

- Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
Da u sobi bude jedna crkva.
Da gledamo kroz taj pendzer,
kroz taj pendjer pun cvetica,
da je život nešto naše,
najnaše.

- Da je život nešto tako lepo
kao u samoposluzi "Zvezda".

- Jesi l moje?
Najmoje

Jesam tvoje
Najtvoje

_una_
17-08-2010, 13:44
Što sam ? Tko sam?
Sto sam?
Tko sam?
Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
zivio sam kao usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete
zato sto sam mnoge ljubio boleciv,
zato usput, ko sto palim cigarete,
govorim i sapcem zaljubljene rijeci.
“Uvijek” i “ljubljena” i “upamtit cu”,
a u dusi vazda ista pustos zraci;
ako dirnes strast u covjekovu bicu,
istine, bez sumnje, nikad neces naci.

Zato moja dusa nezna sto je jeza
odbijenih zelja, neshvacene tuge.
Ti si, moja gipka lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako trazec neku srodnu dusu,
vezan protiv zelje, utonem u sjeti,
nikad necu da te ljubomorom gusim,
nikad necu tebe grditi ni kleti.

Sto sam?
Tko sam?
Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

S.Jesenjin

_una_
17-08-2010, 13:46
Svidjas mi se kad sutis

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvezdana.
Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.

Pablo Neruda

tol
21-08-2010, 15:14
To je stara priča.
U noći tamnijoj od tvojih očiju
Zvezde su prestale da sjaje.
Oduvali smo ih kao rodjendanske svećice
Dahom naše nestale ljubavi.
Poznata mi je ta priča,hranila si gladne tigrove u mom srcu
sirovim mesom požude.
Davala si mi reči od kojih nastaju pesme.
Odenula si me u odelo koje ne grebe.
Vrištala si vriskom koji je pesma za uši.
To je stara priča,ispričana precima
Da bi je zapamtili potomci..
U noći punog Meseca,on je prestao da sjaji
Ugasili smo ga našim dlanovima
Znojavim od stisaka kojima smo se držali.
Poznata mi je ta priča,plovila si rekom koju sam natočio samo za tebe.
Šaputala reči zbog kojih sam leteo.
Nosila u naručju kao majka
Milovala kao dečaka.
Da,to je vrlo stara priča koju nisam zapamtio
Pa mi se stalno ponavlja
Da bih je imao,zauvek urezanu
U sebi.
/"ruski rulet"/...........

misticlady
24-08-2010, 22:00
http://www.youtube.com/watch?v=2GKKmmN-pxY

misticlady
24-08-2010, 22:41
http://www.youtube.com/watch?v=18rsmEG0Rm4

Pesma je prelepa.... Cudesan lajt motiv besmrtnosti,toliko je jak, da sam na trenutak zaboravila da ,besmrtnost, zapravo ne postoji....

Bisernica
30-08-2010, 20:00
Kaži mi
Da li kad misliš na nas
Tišina vlada poljima
Koja čuvaju sve naše tajne

Sećanja
Imaju pravo na nas
I svakog jutra bude me
Plačem u sebi, lagano umirem

Zašto bih plakao
Ali ponekad, uvek sama od sebe
U more padne u milion još jedna
Topla suza za tebe

Zašto bih plakao
Vidiš ponekad snovi dobiju krila
Evo dajem sve svoje
za godine tvoje
I što si nekad mi bila

Nadam se
Dok dani puze kraj nas
Da mozda negde i ugledam
Te stope tvoje čekam čitav vek

Zaveden mirisom sna
Koji krade mi dušu
A znam da nemam pravo
Ne nemam pravo na nas

Zašto bih plakao
Ali ponekad, uvek sama od sebe
U more padne u milion još jedna
Topla suza za tebe

Zašto bih plakao
Vidiš ponekad snovi dobiju krila
Evo dajem sve svoje
za godine tvoje
I što si nekad mi bila

Možda bih plakao...

N.N.

Bisernica
06-09-2010, 20:15
Hemisfera u kosi


Dopusti mi da udišem dugo ,dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
i da mašem njima
kao mirišljavom maramicom
istresajući iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
šta sve osecam
šta sve čujem u tvojim kosama
moja duša lebdi na mirisima
kao što duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leže velika mora
čiji me monsuni nose prema
blaženim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirišljav
od plodova lišća i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tužnih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
ladja svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde počiva večna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih časova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe ladje
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedju saksija sa cvećem
i praznih posuda iz kojih struji svežina
u toplom domu tvojih kosa
udišem miris duvana izmešan s' opijumom,šećerom
u noći tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribežjima tvojih kosa
opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole ,mošusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...

Charles Baudelaire

Bisernica
13-09-2010, 18:26
Misao na nju

Po kakvim oštrim prođoh stazama,
po kakvoj tuzi vlažnih humova,
u zanosima, u ekstazama ?

Ja pamtim prašni očaj drumova
i vrtoglavih cesta ludilo,
i usred vira ponoć umova

I lutanje je već utrudilo
krvave noge i žulj brzih stopala.
Nostalgiju je tek probudilo,

i gora me je želja spopala:
za nekim rujnim Barcelonama,
za kojim pandža grud je kopala,

za maslinama našim, za Salonama,
večernjim zlatom blagih Zdravomarija,
za blagom mira, sjetom i madonama,

i čistim srebrom naših rodnih arija.

II

Al preko magle ranih stanica,
i žuta dima u kavanama,
ko obećana neka danica,

i melem duge našim ranama,
zjene se krijese neke ljubavi
sa nepoznatim svojim manama,

sa svojim cvijetom plavim, ubavim,
sa svojim bolom punim mirisa
(da bude lijekom kužnih, gubavih).

–Predivne boje šarnog irisa,
vi arabeske moje dragane,
prepune vi ste miomirisa,

i neke tajne, mile, lagane.
U vašim nježnim polusjenama
ja čitam mliječne slovke slagane:

Blagoslovljena među ženama.


Tin Ujević

misticlady
02-10-2010, 11:01
http://razbibriga.net/imported/2010/10/mysteriousmoonlit-1.jpg

TAJANSTVENA
U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je nada
za ceo život.
Jer, ako Ljubav obmanuti ume,
ako i Žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.

Ti i ja smo se zakleli,
i Žudnja se s Ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!

Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.

Herman Hese

misticlady
02-10-2010, 11:10
http://razbibriga.net/imported/2010/10/Tatjana-1.jpg

TATJANINO PISMO ONJEGINU
Pišem vam – šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
prezrenje vaše da l’ ću steći.
Al’ ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se nećete odreći.

Da ćutim ja sam prvo htjela,
i za sramotu mojih jada
ne biste znali vi ni sada,
bar da se nadam da sam smjela
da ćete opet k nama doći
i da ću bar i rijetko moći
u selu da vas vidim našem,
da se veselim glasu vašem,
da vam što kažem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noći duge sama
dok ne dođete opet k nama.
Al’ osobenjak vi ste, znamo,
i teška vam je selska čama,
a mi… mi ničim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Što dođoste u naše selo?
U stepi, gdje moj život traje,
ja ne bih srela vas zacijelo
i ne bih znala patnja šta je.
Smirivši burne osjećaje,
možda bih jednom (ko će znati?)
po srcu našla druga vjerna
i bila bih mu žena smjerna,
a svojoj djeci dobra mati.

Drugi!… A ne, ja nikom ne bi’
na svijetu dala srce svoje!
Oduvijek tako pisano je…
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jamstvo bio
da ću te sresti izmeđ’ ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zaštitnik do groba budi…
U snove si mi dolazio,
i neviđen si bio mio,
tvoj pogled me je svud proganj’o,
u duši davno glas odzvanj’o…

Ne, nije mi se san to snio,
jer čim si uš’o, ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe često slušah sama;
govorio si sa mnom jednom
kad prosjaku pomagah bijednom
i kada blažih molitvama
buru i jad u srcu čednom.
Zar nisi ti i onog trena,
o priviđenje moje drago,
promak’o kroz noć kao sjena,
nad uzglavlje se moje sag’o
i šapnuo mi riječi nade
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
il’ kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što me guše.
Možda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duše,
a sasvim drugo suđeno je…
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zaštitu od tebe…
Pomisli: ja sam ovdje sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nijemo moje srce pati.
Čekam te: nade glas u meni
bar pogledom oživi jednim,
ili iz teškog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Završih! Da pročitam strepim…
Od stida više nemam daha…
Al’ vaša čast mi jamči lijepim
i predajem se njoj bez straha…

Aleksandar Sergejevič Puškin

sani
11-10-2010, 16:02
Bilo bi fer, bar mislim,
da čujem i tvoju stranu priče
pre nego što te proglasim
nauračunljivom za ljubav.

Pre nego što spalim
plavi dnevnik ljubavi
u kom sam ti pisao…

Pisao,
u slučaju da me život,
rano zagubi u neki džep.
Da čitaš, ono što nisam stigao
da ti šapnem…

imaš li šta da kažeš
u svoju odbranu,
pre nego što
ovog kišnog popodneva
zatvorim skroz
ova vrata?

Ili ćeš se
kao i obično
braniti ćutanjem?

Dobro!
Ćuti!
Braniću se i ja!

Vinom,
zvezdama,
ali braniću se!

Ništa smisleno ne tražim…
krik bi bio dovoljan
da te se ne odreknem

Da te čekam zauvek,
opraštam, pravdam,
da te ne ujedem…

ni kad me nazoveš
ili šutneš,
kao olinjalog psa
uličara…

Da ćutim! Zauvek!
KRIK bi bio dovoljan!

Imaš li snage sad
za glas?!

Daj mi glas,
i verovaću opet,
da sutra možeš
ponovo da pevaš…

I?!

Tako sam i mislio…

Tišina…
koja se opet
prosula
po jednom
mom popodnevu

ajde, srećno ti bilo!

Svedočiću,
ali neću
ti
suditi…


ratko petrovic

misticlady
12-10-2010, 00:38
SREĆA
Ne merim vise vreme na sate
Ni po sunčevom vrelom hodu
Dan mi je kad njegove se oči vrate
A noć kad ponovo od mene odu.

Ne merim sreću smehom, ni time
Da li je čeznja moja od njegove jača,
Sreća je meni kad bolno ćutim s njime
I kad nam srca biju ritmom plača.

Nije mi žao što će života vode
Odnijeti i kaplju moga življenja
Sad neka mladost i sve neka ode
On je stao kraj mene pun divljenja

Bisernica
17-10-2010, 20:56
Ove su riječi
Preko ulice
Upućene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Već zbog svijeta.
Možda nije trenutak pravi.
Možda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti riječi nasilja.
Možda sam morao
U ovo vrijeme
Što se osjeta gnuša
Izaći na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih duša.
Možda je moja ljudska dužnost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lešinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tužnom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proći kroz ovu šumu bez ptica.

Enes Kišević

Пркос
08-11-2010, 11:17
Jedan moj divni prijatelj je pesnik i jako lepo pise...
Postiracu jednu od njegovih pesama koju svaki dan citam i mislim da mi nikada nece dosaditi...

Autor Ljutko Rundic-Navigare
Pokusavam dalje sam


Pokušavam dalje sam,
ali bez tebe ne mogu.
Previše sam sebe ostavio
negde kod tebe.
Vrati mi mene jer bez sebe
ja dalje ne mogu.
Srce sam na pod bacio
i gazili smo ga oboje,
dušu sam u koferu starom
pod ogledalom zaključanu
ostavio da gužva se,
a po džepovima zvecka mi
samo hiljadu i jedna tuga.
Više ništa nemam,
a putnika takvog put ne prati,
takav putnik za minutu
na poslednji kasni voz,
takav putnik nikada
nigde ne stiže.
Zato dođi i pusti me da putujem...
Sve za život novi kod tebe mi ostalo,
a tebe, tebe više tamo nema,
to više nije tvoja adresa.
Uzalud čekam te
pred zaključanim vratima
osluškujući zvukove zvona
što odzvanjaju u tišini stubišta
i brojim korake nepoznatih stanara
koji me već danima tamo u čudu gledaju.
Nadam se da naići ćeš samo na tren
jer bar toliko mi duguješ
i da kroz prozor baciš mi moj kofer stari
u kojem je meni moje najvrednije.
Pojavi se ...pogledaj me pogledom
koji govori sve i pusti me da putujem.
Više nemam snage hodati,
pred vratima tvojim spavati,
više ne znam gde te tražiti.
Pojavi se ... samo želim negde stići,
negde stati i smiriti
ovaj nemirni duh u meni
te kao pre čiste i duše mirne
slušati život kako bajke priča.
Kada pojaviš se ti
tek tada mogu otputovati
i u neki drugi život doputovati.
* * *
Navigare

Bisernica
27-11-2010, 14:22
Ne postojim više.
Bijah jednom i nestadoh
u plamenu moje ljubavi.
Jedna ogromna vat...ra.
Lagani pepeo rasu se u zraku
I pade nežno pred tvoje noge.
Ne zgazi ga, u njemu kuca još moje srce.

Hafiz..

Bisernica
07-12-2010, 19:03
Filipa Kljajića 32

Noć je u mojoj sobi
Mrak nam topi vrijeme
Modra sjeta pada mi na oči
Omamljen tobom pišem zadnji stih
Na ovoj ploči.

Nemir je moja sudbina
Ovo vrijeme usporava sate
Dodirujem ti zaspale oči
Čuvam tvoj san
Ti si zadnji stih na mojoj ploči

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

Polako odlazi noć
Tramvaj zvani čežnja
Noćni radio svira nešto lagano
Tiha gitara opet me nosi
Tebi u san….

Možda sanjaš nešto posebno
Neki film u kom smo zajedno
Sjetna, zastrašena djeca
Čuvari snova što još ne žele da se probude

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

Rade Šerbedžija

Ravnica Carobnica
10-12-2010, 01:57
U obicnom sam sebe uhvatio,
pa nikad to nisam sakrio,
bar sam posteno kiriju platio,
na ovom svetu sto sam boravio.
http://razbibriga.net/imported/2010/12/letaci-1.gif
Mozda sam nekom jad izcelio
i nekom u zenice sjaj namamio
i u komsiluk zvezde doselio
u prozor svitanje uramio
ako mi zivot krila skrati
i sneg u oku poce da veje
znam bar se necu pokajati
sto sam umeo da se smejem.
Miroslav Mika Antic,
Svaki put kad je procitam uzivam uzivajte i Vi...

Ravnica Carobnica
10-12-2010, 02:12
http://razbibriga.net/imported/2010/10/mika_antic-1.jpg

"ako vam mnogo puta kazem da vas volim..."

Ako vam mnogo puta kazem da vas volim,
jeli to vise ljubavi,
ili je ista, jedna jedina?
ako svakoga jutra ponovo oktrijete
da ste zivi, je li to vise zivota,
ili je ovaj, jedan jedini?
moze li da se rodi pet miliona necega,
a da pre toga ne umre isto toliko istovetnog?
tu umetnost pretakanja iz jedne vrste necega
u drugu vrstu necega
zovemo nase sad i ovde.
zar vam je vaznije da prezivitema i nekako,
nego da dokucite sta je zivot?
dozivljaj ovog sveta kod vas je,
na zalost, samo dozivljaj vase vrste sveta.

sani
10-12-2010, 21:57
O gde si ti što se u meni kreceš
Ti što u meni lik tvoj tek pljusne
I pokret ti ruke ko hoceš il' neceš
Da staviš ruž na svoje usne
O gde si ti radosti što me stalno prati
Tvoj prolaz ko da se u meni njiše
Kraljice moja sa kosom paprati
Sa ocima tvojim boje kiše
Kao što zemlja prolece ceka
Vrebam kad ceš prominut u casu
Žudno te cekam ko voda neka
Zamah vesela po svom talasu
U mome ramu tamnom i dubokom
Nudim ti sve moje podglede skriven
Približi mi se progutaj me okom
Zakrili i moju senku i mene
Pregazi me kao vojske mocne
Zauzmi moja brda i dolove
I moje misli i snove nocne
Parkove cvetne i moje dvorove
Otkrij mi kako ti obrazi rude
Ko zlocin neki il urota
Bolje no usne koje se nude
Il narod kad je usred komplot
Kao u zavesi u baruštinama
po tragu neke barske ptice
Bori se s onim što je u nama
Ono što si bila utri nemilice
Povrati se licem u moje lice
I nek tvoje oci moje oci love
Vrati mi car neba i izmaglice
Povrati mi vid i snove

L. Aragon

Bisernica
28-12-2010, 23:47
BARBARA

Seti se Barbara
Padala je kiša neprestana
Nad Brestom tog dana
A ti si išla nasmejana
Pokisla ozarena ocarana
Pod krupnim kapima kiše
Seti se Barbara -
Sretoh te u ulici Sijama
Smejala si se
I ja sam se smejao
Secaš li se Barbara
Nisam te poznavao
A nisi ni ti mene
Secaš li se
Seti se toga dana
I ne zaboravi ga
Jedan covek ispod neke kapije
Zaklonjen
Viknuo je tvoje ime
Barbara
A ti si potrcala ka njemu po kiši
Pokisla ozarena ocarana
I bacila si mu se u zagrljaj
Secaš li se Barbara
Ne ljuti se na mene što ti kažem TI
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa makar ga samo jednom video u životu
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa cak i ako ga ne poznajem
Seti se Barbara
I ne zaboravi nikad
Tu kišu tako blagu i tako srecnu
Na tvome licu srecnom
Nad tim gradom srecnim
Tu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Cesana
O, Barbara
Velika je svinjarija taj rat
I šta je sa tobom sada
Pod kišom od gvožða
Vatre, celika, krvi...
A onaj koji te je stezao u zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je umro, nestao ili je još živ
O, Barbara
Još uvek pada kiša nad Brestom
Kao što je padala nekad
Ali nije to isto, jer sve je porušeno
To su samo posmrtne kapi kiše
Užasne i ocajne
A nije ni onaj potop više
Gvožða, celika, krvi...
Vec prosto kiša iz oblaka
Koji nestaju kao psi
Kao psi koje odnosi
Vodena struja iz Bresta
Da istrule negde daleko
Vrlo daleko od Bresta
Od koga nije ostalo ništa.


Žak Prever

Bisernica
02-01-2011, 09:46
JASTUK ZA DVOJE

Ovo je pesma za tvoja usta od
višanja i pogled crn.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeleću s tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja. Svejedno:
lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha
na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni, ili javno prokleti.


Miroslav Antić

Bisernica
16-01-2011, 09:59
Uzalud je budim

Budim je zbog sunca koje
objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.


Branko Miljković

причалица
16-01-2011, 11:57
PASJI SIN

Opet prošlost iz mraka mi leti,
Šušti kao bele rade lug.
Ja se danas svog starog psa setih
Što mi beše u mladosti drug.

Danas mladost šumela mi telom
Ko natruli pod prozorom klen
Pa se setih devojke u belom –
Taj pas beše nekad poštar njen.

Nema uvek svoga bliskog svako,
Al’ je ona ko pesma mi bila,
Jer ta pisma i nije nikako
Kod psa vernog pod vratom otkrila.

Nikada ih nije ni čitala,
Iz daleka ja je gledah s tugom...
Al’ bi uvek kraj maline stala
I sanjala o nečemu dugo.

Ja tugovah... I ne mogah tada
Od nje pismo da dočekam svoje...
Otputovah... No, opet sam sada
Pred kapijom plavičaste boje.

Odavno je moj pas, znam to, crko,
Ali iste dlake, isto siv,
Lajanjem me ludim, besnim trkom,
Presreo sad njegov mladi sin.

Mila majko! Ah, a kako liče!
Opet jedva od bola da dišem,
S njim sam mlađi i gotov da kličem,
Čak bih mogo i pisma da pišem.

Staru pesmu da čujem, znaj, želim,
Ali ne laj! Ne laj, već mi daj,
Da te cmoknem sad usnama vrelim
Što u srcu mom probudi maj.

Pripiću se uz tebe svim telom,
Ko dva brata u dom ćemo pravo...
Da, ja gledah devojku u belom,
No sad volim, znaš, jednu u plavom.

S. Jesenjin

Bisernica
16-01-2011, 11:59
LJUBAVNA PESMA

Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

Rajner Maria Rilke

причалица
16-01-2011, 12:03
Ko je ljubio taj ne ljubi vise

Ti me ne voliš i ne zeliš, zar
lep nisam nimalo, mala?
Ne gledajući, od strasti uz žar
na rame mi je tvoja ruka pala.

Sa keženjem, mlada, osećajnim
ja s tobom nisam ni nežan ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

Znam, oni su prošli kao sanke, mila,
ne dodirnuvši tvoj oganj u snima,
na kolenima mnogima si bila,
a sada, evo, sediš na mojima.

Neka ti oči trepavica rubi,
neka ti u misli dođe drugi neko.
Ta i ja te baš jako ne ljubim
tonuć u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom očajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao što smo se susreli slučajno
rastaćemo se uz smešak nas dvoje.

Svojim putem otići ćes u smiraj
da prokockaš dane i plač novi.
neljubljene samo ti ne diraj,
negorene nikako ne zovi.

U ćorsokaku s drugim ćeš se naći,
o ljubavi brbljajuć bez svesti.
Tad cu možda u šetnju izaći
i sa tobom ponova se sresti.

Bliže pleća okrenuvši drugom
i malo se pognuv ne misleći.
-Dobro veče!, reći ćeš mi s tugom.
-Dobro veče, i ja ću reći.

I ništa neće dušu da zanjiše.
Nit u drhtanje može da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi više.
Izgorelog niko ne zapali.

S. Jesenjin

slonce
16-01-2011, 12:11
krupne graske kishe o prozore dobuju
slivaju se niz prozorsko okno
sivilo neba ispunjava moju dushu
a njegov mrki pogled prozima me svog.

o da li to nebo plache
da li bozanske suze padaju na moj krov
ili to u damarima krv udara jache
da probije ove ljusture pokrov.

...

S.

Bisernica
17-01-2011, 18:51
ODAKLE MENI

Odakle meni u džepu vetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamenčića
Koje si bacala iza sebe
Govoreći da ćeš tako lakše naći
U povratku put do kuće
A vrapci ih neće pojesti

Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledaš
Kako opada lišće
Kada si volela da gaziš po njemu

Odakle meni u kutiji od šibica
Malo peska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih reči
I gomile rečenica
Koje ti pričaš samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvek dolaziš ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kažem
Ja te volim
Samo zbog toga što znam da znaš
A meni je teško da te reči izgovorim

Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaže mi samo jedno ćao
Koje znači i volim te
I drago mi je što si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je što si baš ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali čiji je svaki pokret
Čija je svaka reč pesma
Odakle meni ti?


M. Marinović

Lilu
25-01-2011, 13:45
http://www.youtube.com/watch?v=DkoeCcuRxH0

tol
25-01-2011, 14:41
http://photos-f.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc4/hs1362.snc4/163398_195918007090869_100000180128272_822886_5529 805_a.jpg
Doručak

Nezaborav
detinjstvom ukoricen
i komad hleba
što se mirisno puši
a mekota omamljuje nepca
pa zaboraviš da dišeš

Ulazim u dvorište tvoje
tiho da ne remetim bilo
iza žmiravih prozora očiju
nevidljivi život mrači
meškoljiš se po ležaju
poput mačka na suncu
predator i iščekivanje
nostalgija zabada nokte
širok osmeh bljesnu
zaboravljam da dišem
puštam pogled da se strmoglavi
niz bedeme tvoje požude
onda ritual počinje da
živi realni oblik

Oluja.Glad.
a potom?
Ritam.Muk.
Nasukana ladja i
udaranje talasa.
Ceo život
medjuprostor zvezdani
u dva udaha stao.

Bosiljkom posvud
cipovka napola još
vrela miriše

Ponovo dišem

/APČ/

Lilu
25-01-2011, 14:47
http://www.youtube.com/watch?v=9A6yp_-LQDs

Bisernica
25-01-2011, 20:52
TA LJUBAV

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna k'o vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadna
Drhteći od straha k'o dete u mraku
A tako sigurna u sebe
K'o neki spokojni čovek usred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani
zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali gazili
dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja ljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava kao magare
živa kao želja
Svirepa kao sećanje
Glupa kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i za sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku
I spasi nas

Žak Prever

Bisernica
09-02-2011, 21:43
Ne pevaj, lepojko, preda mnom
Gruzijske pesme, pune tuge:
Podsećaju me one samo
Na drugo kopno, gore druge.

Surove tvoje melodije
Podsete, avaj, opet mene
Na mesečinu koja lije
Crte daleke, jadne žene.

Tu dragu sliku, kobne muke,
Kad tebe vidim, zaboravljam,
Al’ ja na tvoje pesme zvuke
Pred željnim očima obnavljam.

Ne pevaj, lepojko, preda mnom
Gruzijske pesme, pune tuge:
Podsećaju me one samo
Na drugo kopno, gore druge.

Aleksandar Puškin

Bisernica
05-03-2011, 15:24
Mostarske kiše

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih sada znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još ne dozrele

Govorio sam joj
Ti si derište, ti si balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj
Ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom

Nije bilo sunca, nije bilo ptica
Ničeg nije bilo
Pitala me je imam li brata,
Šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea
Sve me je pitala
Pitala me je da li bi mogao sa svakom
Tako sačuvaj Bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Ili nije smela, vrag bi je znao

Jesen je ta mrtva, jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali, ljubičasti
Ili mi se čini
Pitala me je da li sam Hrvat
Imam li devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko Božićni zvončići moga detinjstva
Zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju mahalu
Ej, Sulejmana othranila majka

Ona je prostrla svoje godine po parketu
NJene su oči bile pune kao zrele breskve
NJene su dojke bile tople kao mali psići
Govorio sam joj da je glupava
Da se pravi važna
Svetlana, Svetlana
Znaš li ti da je atomski vek
De Gol, Gagarin i koještarije
Sve sam joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala

Vodio sam je po kujundžiluku, po aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke
Neretva žderbica
Pod starim mostom crnjanskog joj govorio
Što je divan, šaputala je, što je divan

Kolena joj crtao u vlažnom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino
Ko prvi ljiljani
U džamije je vodio
Karađoz beg mrtav, premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela
Malo plakala kao i sve žene.

Pero Zubac

svirenica
05-03-2011, 23:21
Strepnja

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.

nevidljiv
05-03-2011, 23:28
Pesma zeni


Ti si moj trenutak,i moj sen,i sjajna
moja rec u sumu;moj korak i bludnja;
samo si lepota koliko si tajna;
samo si istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna,nema i daleka-
jer je san o sreci visi nego sreca.
Budi bespovratna,kao mladost;neka
tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva;
u velikom bolu ljubav svoju metu;
istina je samo sto dusa prosneva;
poljubac je susret najveci na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj je plast suncani od mog sna ispreden;
ti bese misao moja ocarana;
simbol svih tastina porazan i leden,

a ti ne postojis,nit si postojala;
rodjena u mojoj tisini i cami
na suncu mog srca ti si samo sjala;
jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.



Jovan Ducic

Bisernica
13-03-2011, 12:17
Moje lice u tvojim rukama

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.

Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.

Kako lijepo izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?

Osjećam ar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.

Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.

Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.

Zakasnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.

Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.

Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.

Aleixantre Vicente

Bisernica
14-03-2011, 19:06
ILUZIJA

Tražili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzleće iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svesti...

Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...

Dragana Konstantinović

Bisernica
15-03-2011, 21:49
Oprosti snove moje


Oprosti snove ljubomorne moje
ljubavi strasne, nemir slepi, čudni,
Verna si mi, al zašto reči tvoje
vole da plaše ... moj um večno budni ...?

Sred poklonika što za tobom lete
što želiš ti da draga budeš svima
i prazne nade što daruje njima
tvoj pogled, čas nežan, čas pun sete ...

Zaslepivši mi um i misli moje
u ljubav bolnu moju uverena
ne vidiš ti kad - u toj patnji strasnoj
tuđ razgovor, u večeri kasnoj
usamljen čamim izvan kruga njena ...

Ni pogleda, ni reči nema tvoje
kad odlazim sa strahom
s molbom mamnom
ne slede nikad tvoje oči za mnom ...

Lepotica kad koja sa mnom staje
i dvosmislen povede govor svoj
mirna si ti a šaljiv prekor tvoj
ubija me, jer ljubav ne odaje ...

Kaži mi još: suparnik večni moj
zatekavši me s tobom usamljena
zbog čega tebe pozdravlja lukavo ...?

Ko ti je on i kakvo ima pravo
da tuguje i bdi pun ljubomore ...?
bez matere i poluodevena
nasamo izmeđ večeri i zore
što njega ti u čase primaš kasne ...?

No ... voljen sam i kad si sa mnom sama
poljupci su ti tako puni plama
i nežna si a reči tvoje strasne
tad iskreno su pune duše tvoje
Tebi su znam ja... smešne muke moje ...

Al' voljen sam i mogu da te shvatim
no ne muči me... mila, ja te molim
ne znaš ti ... koliko ja silno volim
i ne znaš kako ja ... duboko patim .

Aleksandar - Sergejevič - Puškin

Bisernica
16-03-2011, 23:13
Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

http://mirisdunje.blog.hr/

Bisernica
19-03-2011, 10:22
Duša se moja sjeća tvog lica

Duša se moja sjeća tvog lica,
mada te oči nisu srele.
Idem i zagledam lica ljudska,
i tražim te, tražim, toliko te tražim
da te valjda i ne umijem naći.

I možda sam davno kraj tebe prošla
na kakvom trgu, u gužvi perona,
mudro te pustiv da zauvijek prođeš,
jer već sam mogla, živote moj, bez tebe,
ali ne bez ovog traganja za tobom.

Vesna Krmpotić

Waterfall
25-03-2011, 13:50
Besmrtna pesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.

- Mika Antic-

Bisernica
27-03-2011, 20:40
Susret

Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli,
Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
I idući stazom nejasnom i tamnom,
Iskali smo sunca i sreće smo hteli.

Oboje smo strašno verovali tada
Da se besmo našli. I mi nismo znali
Koliko smo bili umorni i pali
Od sumnja i davno preživljenih jada ...

I zanavek kad se rastasmo, i tako
Stežuć svoje srce rukama obema,
Otišla si plačna, zamrzla i nema,
Ko što beše došla, tužno i polako.

Jovan Dučić

mikili
27-03-2011, 21:16
..Ne merim vise vreme na sate
ni po suncevom vrelom hodu,
dan mi je kad tvoje se oci vrate,
noc,kad od mene odu..

D.Maksimovic

Bisernica
28-03-2011, 19:49
Želje

Hteo bih, da sam čisto jezero jutra,
A ti sunce, koje se u njemu ogleda.

Hteo bih, da sam izvor na kraju livade,
A ti cvet, koji se smeši njemu.

Hteo bih, da sam zelen trn u grmu,
A ti ruža, koja ga obasjava rumenilom.

Hteo bih, da sam maleno zrno peska,
A ti ptica, koja ga brzo pronalazi.

Hafiz

Bisernica
31-03-2011, 18:38
Vozovi će nas odneti u poslednju jesen

Vozovi će nas odneti daleko,predaleko,
jesen će nas,zašto baš jesen,otpratiti u poslednju tamu,

mislićemo o prošlom životu u kom smo ostavili (ipak) nešto svetlo i meko
i izgledaće kao da niko od nas nikada nije stavljao svoju nežnost na pikovu damu

Negde iza nas
neka ruka će možda ostavljeno zaplakati

Negde ispred nas
zemlja će čekati na tela mladih vojnika

Vozovi će nas odneti daleko,predaleko,
u poslednju jesen,

a vetar će mesto nas pevati
poemu
mrtvih
ljubavnika.

Izet Sarajlić

marabu
06-04-2011, 02:32
POKUŠAVAM DALJE SAM .................

Pokušavam dalje sam,
ali bez tebe ne mogu.
Previše sam sebe ostavio
negde kod tebe.
Vrati mi mene jer bez sebe
ja dalje ne mogu.
Srce sam na pod bacio
i gazili smo ga oboje,
dušu sam u koferu starom
pod ogledalom zaključanu
ostavio da gužva se,
a po džepovima zvecka mi
samo hiljadu i jedna tuga.
Više ništa nemam,
a putnika takvog put ne prati,
takav putnik za minutu
na poslednji kasni voz,
takav putnik nikada
nigde ne stiže.
Zato dođi i pusti me da putujem...
Sve za život novi kod tebe mi ostalo,
a tebe, tebe više tamo nema,
to više nije tvoja adresa.
Uzalud čekam te
pred zaključanim vratima
osluškujući zvukove zvona
što odzvanjaju u tišini stubišta
i brojim korake nepoznatih stanara
koji me već danima tamo u čudu gledaju.
Nadam se da naići ćeš samo na tren
jer bar toliko mi duguješ
i da kroz prozor baciš mi moj kofer stari
u kojem je meni moje najvrednije.
Pojavi se ...pogledaj me pogledom
koji govori sve i pusti me da putujem.
Više nemam snage hodati,
pred vratima tvojim spavati,
više ne znam gde te tražiti.
Pojavi se ... samo želim negde stići,
negde stati i smiriti
ovaj nemirni duh u meni
te kao pre čiste i duše mirne
slušati život kako bajke priča.
Kada pojaviš se ti
tek tada mogu otputovati
i u neki drugi život doputovati.

**** Lj. Rundić ****

marabu
09-04-2011, 23:32
http://img33.imageshack.us/img33/8328/16488114973059508287014.jpg


Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre.
Sad su tvoje oči
tvoje nježne riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći ...

Ne vidim te više
u tišini sata
ni u sjaju kiše
iza tajnih vrata
Ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje ...

Sve krasote svijeta
sve ljepote noći
odnio je vjetar
s njim mi valja poći
Ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja ...

Jos ćeš biti mlada
sve dok budeš htjela
sad na jastuk pada
sjena tvoga tijela
Sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa ...

Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
I zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noć se hvata
eno... leti zrakom ….. !!


***

Božanstveno !

Bisernica
12-04-2011, 09:45
Lijepo je ući u srce i gledati te

Lijepo je imati dušu koja te voli,
lijepo je imati srce i ugledati te,
lijepo je imati tijelo koje te želi,
i nije to jedino što je toliko lijepo,
lijepo je ući u dušu koja te voli,
lijepo je ući u srce i ugledati te,
lijepo je ući u tijelo koje te želi,
i nije to sve zbog čega je lijepo,
lijepo je pratiti dušu koja te voli,
lijepo je pratiti srce i ugledati te,
lijepo je pratiti tijelo koje te želi.

Radost duše tkaš u zvijezdama,
radosnom srcu postaješ kraljica,
radosno tijelo dojiš nagošću,
i svojom ljubavlju na usnama,
sreću duše tkaš u zvijezdama,
sretnom srcu postaješ kraljica,
sretno tijelo dojiš nagošću,
i kad usnama kružiš po meni,
uzbuđenost duše tkaš u zvijezdama,
uzbuđenom srcu postaješ kraljica,
uzbuđeno tijelo dojiš nagošću.

Dodirom duše grliš moju dušu,
dodirom srca ljubiš moje srce,
dodirom tijela pojiš moje tijelo,
i zbog toga što si tako dragocjena,
poljupcima duše grlim tvoju dušu,
poljupcima srca ljubim tvoje srce,
poljupcima tijela pojim tvoje tijelo,
i uz beskrajno nježno šaputanje,
zagrljajem duše grlim dušu tvoju,
zagrljajem srca ljubim srce tvoje,
zagrljajem tijela pojim tijelo tvoje.

Dušom primam divnu tvoju ljubav,
srcem primam plam tvojih očiju,
tijelom primam mirisne tvoje uzdahe,
i sve što primam negdje pamtim,
dušom pamtim divnu tvoju ljubav,
srcem pamtim plam tvojih očiju,
tijelom pamtim mirisne tvoje uzdahe,
i sve što pamtim negdje čuvam,
u duši čuvam divnu tvoju ljubav,
u srcu čuvam plam tvojih očiju,
u tijelu čuvam mirisne tvoje uzdahe

Zal Kop

http://razbibriga.net/imported/2011/04/WP_S4_Acordian_Heart_re_render_by_DWALKE-1.jpg

Bisernica
13-04-2011, 09:14
MOJ SAN

Ja snivam, budan, malo, tiho mesto
tu mala kuća, mala -ali moja,
u travi, sniska, starinskoga kroja
rumenog sunca zrak poslednji nesto
života drevnog dah poslednji presto…
na travi, posle umora i znoja,
ja sedim, srećan; pokraj mene moja
malena draga, a međ nama mesto
gde naše dete skakuće i cupka,
čas tatu svoga za brkove čupa
čas sečnu travu; bere mami cveće
Al tad, glas jedan, kao prasak groma
u svesti jekne: ”to je slika doma
što nikad, nikad, nikad biti neće.

Velimir Rajić

Bisernica
17-04-2011, 10:03
U kom rečniku, na kojoj stranici
da nađem nežne reči ljubavi,
kad nisam pesnik, a evo noći
na svetloj srebrnoj raskrsnici.
Auto, lišaj, noćni leptir, pipci svetla,
crni ćilim noći, srp sred zvezda stoji.
Sat peva noć. Pred tebe kad bih kleko,
svoj lik bih predao dlanovima tvojim.
Raširi ruke i dlanove, anđeo širi krila,
dve stolice, žuta svetlost lampe tu je.
Usta položi na obraz mi, da bi kraj mene bila,
poljubac dug kao pesma, zavese bele lelujave.
Gledamo ulicu kroz čipke vrh naših glava,
auto, lišaj, noćni leptir, srebro raskrsnice.
A dete, treća zvezda ljubavi, u kolevci spava.
Pevušiš, miluješ rukom belu mu kosu i lice.
Ljubav je molitva uslišena u ovaj čas. Nestaju
slike sveta, ko one s platna, u našem duhu.
Zagrli me, anđeo sa krilima grli u tom zagrljaju.
U zanosu sklapamo oči, tišina u sluhu.
Ko bura u daljini zvuče svetlosni krici,
samotna sen tvog profila po ruci mi se pruža.
U kom rečniku, na kojoj stranici
da nađes reči ljubavi dostojne čoveka:
magarac, gavran i ruža.


Jaroslav Seifert
http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
20-04-2011, 07:38
Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze

Ž. Krznarić
http://razbibriga.net/imported/2011/04/73212sms_valentinovo2-1.jpg

Bisernica
25-04-2011, 07:50
LJubavna pesma

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reč u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plast sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Dučić


http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
26-04-2011, 08:03
U jednom danu
Hiljadu i četiri stotine minuta
Ljudi se mogu rastati
Hiljadu i četiri stitine puta
Ali samo jedan
Rastanak će da boli
Kada odlazi
Osoba koja se voli.

U jednom danu
Osamdeset šest hiljada sekundi
Čovek može ispratiti
Osamdeset šest hiljada ljudi
Samo jedan lik
Ne nestaje bez traga
Kada odlazi
Osoba koja je draga.

U jednom danu
Dvadeset četiri duga sata
Dvadeset četiri gosta
Možete skinuti s vrata
Samo jednog
Uvek natrag zovete
Kada odlazi
Vaše rodjeno dete.

Svakog dana
Ma koliko bio dugačak
Čovek u srcu čuva
Jedan potajni zračak
Da će i sam
Biti negde daleko
Kada odlazi
Onaj najdraži neko.


Ljubivoje Ršumović

http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
28-04-2011, 07:13
Fiesta

I čaše su bile prazne
I flaša razbijena
I krevet raspremljen
I vrata zatvorena
I sve staklene zvijezde
Sreće i ljepote
Treptale su u prašini
Nepočišćene sobe
I bio sam mrtav pijan
I lud od radosti
Jer ti živa
U mom zagrljaju

J. Prever

http://razbibriga.net/imported/2011/04/imagesqtbnANd9GcR_y4o_tmwQ2UeHMtU0zPg6YQ-1.jpg

Bisernica
28-04-2011, 22:46
Kad plamen sutona

Kad plamen sutona zlati moju glavu,
Ja mislim na tebe.
Kad večni snegovi prolaze,
Grimizni i zlatni,
Ja mislim na tebe.
Kad prva zvezda zove pastira,
Kad bledi mesec pocne crveneti,
Ja mislim na tebe.
Kad ničega nema, osim mene,
Ja mislim na tebe.

Mongolska narodna


http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
29-04-2011, 20:22
Volim te kad si blijeda i sjetna
I kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kad ništa nećeš da mi daš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim...

Volim te uvijek, čak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kad se praviš dama
Kad ne voliš me, kao sada
U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim...

Ibrica Jusić

http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
29-04-2011, 21:30
Ovo je pjesma koja će te čekati

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta ,
iza svakog osmijeha..
Pjesma koja ne zna prestati biti draga,
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga.
I kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive,
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ, recimo, nečemu
a u stvari misliš o meni.
Ova pjesma ima stotinu zadaća,
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja,
ona je tvoj stražar u noći.
Ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena,
jer znam da je najteže
kad nekoga nema .
A znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude ,
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene .
Ova pjesma će ti biti moje ime,
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli,
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Željko Krznarić


http://razbibriga.net/imported/2011/04/vriese10-1.jpg

Bisernica
01-05-2011, 10:26
Ljubavna pjesma


U pijesku boje pjeska, u srcu boje srca
ja ću te sresti
kao što ruža kasna traži svoj oblik
u vrtu usnulom u kome se prepoznaje.

Teško je biti ptica, samo to znam
leteći zaustavljena rijekom krvi,
plačući glasom što je nalik
pjesmi koja razdvaja.

Z.Golob


http://razbibriga.net/imported/2011/05/p1010226-1.jpg?w=600

DaDole
05-05-2011, 07:40
U tamnom šljunku,kraj lađe zaspale
tvoj hod mi vraća godine nestale.
Put taj od snova uz kamenu obalu
u kraj me nosi otet zaboravu.

Put taj od srebra u čempresa šumoru
odavno više ne spušta se ka moru.
U ljuljanju trava slušam kroz san
naš hod po pijesku,izbrisan.

Vesan Parun

Bisernica
05-05-2011, 20:21
Iskrena pesma

O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred veličinom prirode; a potom,

Kad prođe sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo
Nečujno, tiho potone u tamu,

Ja ću ti draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.

I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
Slušati rado ove reči lažne,
I zahvalićeš Bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek reći: ćuti,
Ostavi dušu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Milan Rakić



http://razbibriga.net/imported/2011/05/sansan-1.jpg

Bisernica
06-05-2011, 22:00
Okrutni oproštaj

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Vidjeh te kako odlaziš
kao vojnik koji u smrt ide
bez milosti za onog koji ostaje.
Nikakvu mi nadu nisi ostavila.
U tome času nisam imao
snage da te pogledam.
Od tebe, zatim, ni glasa više,
samo tvoja slika,
neumorni drug, i tvoja šutnja
zastrašujuća kao bunar bez dna.
Zanosim se da bi me ponovo
mogla zavoljeti
i tražim te i čekam da se vratiš,
da bih te vidio izmijenjenu
i ljutit ćeš se na me
što sam se usudio da ti prkosim
u ljubavi i sasvim nepotrebno.

Vincenzo Cardarelli


http://www.youtube.com/watch?v=FgR5ol8ymJk&feature=related

Bisernica
16-05-2011, 20:29
Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna

Vasko Popa


http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
20-05-2011, 23:11
Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svet citav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit' omcu dreši, nit okove steže,
Nit'me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nem, glas gubim:
Umreti žudim, a pomoci tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mre nit mi se živi,
Smejem se placuci, žalošcu se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.

Petrarka


http://razbibriga.net/imported/2011/05/37a2116d_4025264md-1.jpg

Bisernica
21-05-2011, 12:36
Ne volim tebe tako strasno ja

Ne volim tebe tako strasno ja,
niti za mene sja tvoja lepota;
u tebi volim patnju svog života
i mladost koju satre sudba zla.

Kada u tvoje oči ponekad
moj pogled dugo, dugo upija se;
tajanstven mene razgovor zanese,
al' srce s tobom ne govori tad.

S negdanjom dragom pričom u čas taj,
u liku tvom lik tražim druge jedne,
na usnama ti - usne davno ledne,
u oku - oka ugašenog sjaj.


http://razbibriga.net/imported/2011/05/imagesqtbnANd9GcSroVWdh9q9G4dlKnCVngQgye-1.jpg

Bisernica
21-05-2011, 18:30
Iskrena pesma


O sklopi usne, ne govori, ćuti,
ostavi dušu, nek’ spokojno sneva
dok kraj nas lišće na drveću žuti,
i laste lete put toplih krajeva.

O sklopi usne, ne miči se, ćuti!
Ostavi misli, nek’ se bujno roje,
i reč nek’ tvoja ničim ne pomuti
bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
zabrekću novim zanosnim životom,
da zaboravim da smo tu nas dvoje,
pred veličanstvom prirode! A potom,

Kad prođe sve, i malaksalo telo
ponovo padne u običnu čamu,
i život nov, i nadahnuće celo,
nečujno, tiho, potone u tamu-

Ja ću ti, draga, opet reći tada
otužnu pesmu o ljubavi, kako
čeznem i stradam i ljubim te, mada
u tom trenutku ne osećam tako…

A ti ćeš, bedna ženo, kao vazda,
slušati rado ove reči lažne,
i zahvalićeš bogu što te sazda,
i oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući, vrh zaspalih njiva,
kako se spušta nema polutama,
ti nećeš znati šta u meni biva,
da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
obuzme celog silom koju ima,
i svaki živac rastrese i nadme,
i osećaji navale k’o plima!

Za taj trenutak života i milja,
kad zatreperi cela moja snaga,
neka te srce moje blagosilja!
Al’ ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek reći: ćuti!
Ostavi dušu, nek’ spokojno sniva-
dok kraj nas lišće na drveću žuti,
i tama pada vrh zaspalih njiva!

Milan Rakić


http://razbibriga.net/imported/2011/05/8819_157233577207_100959572207_2656045_7-1.jpg

Bisernica
03-06-2011, 20:12
Glad mira

Sahranio sam ljubav k'o dan crne šume
K'o dubine ostarele nepoznati mrak;
Sahranio sam ljubav što se ne razume.

I ostavljajući sporo svoje srece znak
S naslonjenom glavom o mrtve aprile,
Ja osetih tada poraz, grob i zadah jak.

K'o ma'ovina meka, k'o pokrov na spomen i san,
Na odigrane borbe i časove bile.

Zaborav će sad padati na reči i dan,
Na bol što se odvaja, k'o lišće sa grana,
Na čekanje, na potrese i na snova stan.

Sad zalazi moj život i vidik obmana,
A istina mirno, kobno, kao zvona jek,
Oglašava huk pada, radosti i rana.

Sar'anio sam ljubav i ponosa vek
Još ostala želja mi što sa mnom putuje
Lepa kao anđeo, k'o poslednji lek.

Još ostala mi želja, na prošle oluje,.
da umornu glavu spustim k'o oboren svet.
I da slušam tišinu i mrtve slavuje.

I nečujno sve da prođe k'o tičiji let
Bez trzanja i misli niti da me dira
Hod prošlosti i sutona, osama i svet

Da sećanja pokrije jedan oblak mira
I budućnost moja cela da mi bude hlad
Na kome će jedan dan po dan mrtav da se zbira.

Ja sahranih sve, i ljubav, osim mira glad
Jer još čujem nad glavom vetar kako skriva
Pesmu praznu k'o uteha, tešku kao pad.

V.P. Dis


http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
04-06-2011, 23:48
Svet to sam ja

Hoću srce univerzuma
u njemu se nalaze
reči moje drage
poezija moje duše
u njemu se smeje čežnja
dugo lomljena
i misao dugo kaljena.

Da li ti je danas
već neko rekao
da mirišeš istinom
i zračiš stvarnošću
i da nabubrele
podočnjake laži
skrivaš pod svetle
pramenove slobode
iz čijih se pupoljaka
izleže želja za
dodirom moga bića

Da li ti je danas
već neko rekao
da smišljena poznanstva
polomljenih sujeta
potiču još
iz antičkog doba
Vavilonskog razjedinjenja

A ti i dalje kopniš
zelenkastim idejama
sopstvenih listova zrelosti
razlikujući se od zvezda
po veličini moje potrebe
za tobom - a ja te želim

Želim te mnogo
ne zato što si ti - Ti
vec zato što si Ti - Ja
I ja vidim svoj pravi lik
samo kada gledajući tvoje suze
zaronim u dubinu tvoga bola
koji slatkim jaukom
prožima svu atmosferu
obojenog sveta spoznaje

Rumeniš od saznanja
da se u tvome Ja
prostire ogromno
polje procvalih mudrosti
čije plodove
sebično čuvas
i po potrebi darivaš
samo onima koji
po tvome mišljenju
to zaslužuju

Da li ti je danas
već neko rekao
da reči svoje izgovaraš
jezikom mojim
i da svakom slovu
zidaš grobnicu
od ljudske ljubavi
A zarobljenu
podivljalu misao
ukroćuješ
tišinom moje duše

Hoćeš da me poseduješ
ali ne kao čoveka
već kao svetinju
da ispijaš i da
se hraniš mojom
beskonačnošću
kao svemirska noć
što se hrani
svetlošću moje strasti

Da li ti je danas
već neko rekao
da Te želi
i da Te treba
a ako nije
neka moja reč bude
prva cigla u kuli ovoga dana
i prva želja
u gradnji ovoga trena
da želim te
i to je sve što ti mogu reći
a ostali deo priče
ćeš naći
u poluotvorenoj fijoci
svojih snova

S. Macura


http://razbibriga.net/imported/2011/06/girdap11-1.gif

Bisernica
09-06-2011, 19:30
Ne pitaj više

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.


Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.


Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun


http://razbibriga.net/clear.gif

Bisernica
11-06-2011, 09:01
Tvoje nježne godine


Tvoje nježne godine , što mi mogu dati,
tvoje srce dugo znam, neće da me shvati,
Tvoje oči pune sna, kako da me slijede
Moje pjesme tužne su, za te još ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek što sam davno dao
Tebi život nudi sve, ja sam ljubav krao
Svoje nježne godine ti ćes dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom.

Ne budi, ne budi se mala,
ti ne znaš ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to

Tvoje ruke malene, kako da me grle,
Jer dok moje traže mir, tvoje nekud hrle
Tvoje nježne godine, nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

Ne budi,ne budi se mila,
ti ne znaš ni dobro ni zlo,
Ne budi , ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to..


Arsen Dedić

http://razbibriga.net/imported/2011/06/6685hegavemeliliesbyluciastears2wb-1.jpg

Bisernica
12-06-2011, 22:46
Modra elegija

Postojala si, živo i modro, trenutak. I nestala si.
I ništa od sebe nisi ostavila. Ni dah u zraku.
Ni miris u lišću. Ni oblik svoj u vjetru.
Ništa. Tvoj trzaj je bio brz i odlučan.

A ja evo mučim sva čula, da oživim
ovaj uzavreli čas. Onaj oštri bljesak
tvoje prisutnosti. Gledam more i nebo
i tražim boju tvojih zjenica. Slušam lahor
(s juga dolazi) i lovim u njemu
val tvoga glasa. Pipam vrške svojih prstiju,
nije li možda, bar malo, na njima ostalo
leda od tvoje vatre, pepela tvoje ljubavi?

Trazim dušu tvoju u duši tišine,
krv tvoju u svojoj krvi, prisutnost tvoju
u svojoj odsutnosti. Ali ništa. I nigdje.
I sjećanje je nemoćno pred tvojim
modrim letom. Ni ono nije moglo
zadržati ništa od tvoje plahe pojave,
od tvog toplog plavetnila.
I more šumi modro. A tebe nema.
I dan šumori modrinom daljine i neba.

I vedro je. I toplo. A mene nema. I
ne znam gdje si, ni gdje sam. Nitko te
više ne pozna. I nema te nigdje.
Ni na nebu. Ni u moru. Ni u ovoj
modroj elegiji, koja te uzalud traži.

Nikola Milićević

http://razbibriga.net/clear.gif

DaDole
13-06-2011, 08:25
"Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta.

Reci da li ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću,navike ljude
i poći a ne znati gdje..

Neka svi s mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to..."

Bisernica
19-06-2011, 07:44
Volio sam Vas

Volio sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i nježno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.

Aleksandar Sergejevič Puškin


http://razbibriga.net/clear.gif

Lady
19-06-2011, 10:11
Molitva

Uđi u moje oči
Pre nego što ih sklopim
Da te pod trepavicama čuvam.

Matija Bećković

Bisernica
25-06-2011, 09:41
Blistave kapi


Uzalud će mi trave bajati
I suncokreti na koje ličim.
Svi kada zađu, ti ćeš stajati
U krugu što se ne briše ničim.

Ko god mi svrati na konak sniće
Sunce u ptičje perje skriveno.
I tvoje venčano ruho biće
Mojim mislima prošiveno.

Kad stresem se sa blistave kapi
Uskršnjeg vina tvojih godina
Zemlja će preda mnom da razjapi
Bezube čeljusti pukotina.

I zalud će mi trave bajati
I suncokreti na koje ličim.
Svi kada zađu, ti ćeš stajati
U krugu što se ne briše ničim.

Dobrica Erić

http://razbibriga.net/imported/2011/06/eyes2-1.gif

Bisernica
25-06-2011, 10:28
U sjenci svog straha stojim
i dozivam tvoj smijeh
zvuk odlazi u beskraj
jer nema se
na čemu zaustaviti!
nema srca na kome
se može odmoriti
i koga može trgnuti!
Nema ničega

Moja riječ kruži svijetom i luta
luta kao gusar
u potrazi za blagom
i u čijem oku blista sloboda

Riječ je luda i nema smisla
poput pijanog mornara
gubi se u mrak
a onda ujutru,
kreće za galebovima
ko zna gdje?!

To je samo moja riječ
to sam ja!
A život, život je svo to nebo
i more ispod njega!
I ti galebovi i tuga.

Život je sloboda
i moja riječ ga
ima u oku.
a ja imam tebe
i u oku i u srcu!

A ja sam opet,
samo ona riječ
a ti, ti si moja
sloboda i moj život!

I ako nekad vidiš
u ovom moru
poruku u boci
znaćeš da je za tebe
i molim te nemoj je otvarati
pusti je da i dalje luta,
jer u svakom trenutku
znaćeš da je moja riječ
ljubav
i da dok stojim
u svojoj sjenci straha
osmijeh ti dozivam
sa "volim te"!

Đ.Mitić

Bisernica
25-06-2011, 20:29
Čuvar cvjetnih polja

Bilo je nečega tajanstvenog u tom plamenu naših pogleda,
u toj neprestanoj borbi cvjetova i nesigurnih riječi,
taj mali rat između dvije tuge,
vino izmiješano u čašama,
muzika poslije ponoćnih vijesti,
na uzglavlju u toplini naših tijela..
I vjerujte,
ja danas strepim nad svakim buđenjem,
za mene je opasnost taj zrak mirisnih narandži.
I bilo je nečeg,
znam da je bilo malo ljubavnog u toj kratkoj epizodi,
koja je živjela na vašim usnama..

Predivna gospođo,
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili,
a meni su se otvarali vidici,
meni su u očima planule zore
lomeći mi srce u beskrajnim zvucima
- vasa lomna bojažljivost u velovima snova..

I vjerujte,
i danas strepim nad svakim buđenjem.
Za mene je svaka opsanost vlak koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine.
I nema toga više kao nekad,
ovo je druga mladost,
ovo više nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad.
Predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja,
očajničkih pokušaja bjekstva..

Noć
i eine kleine nacht musik
kao zvono nad čelom,
kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru.
I još ima neotvorenih strana i tajanstvenosti u pogledima,
kao da nismo oboje poraženi u tom malom ratu ljubavi
između dvije tuge..

Željko Krznarić

http://razbibriga.net/imported/2011/06/402151711850-1.jpg

Bisernica
30-06-2011, 20:42
Samoća


Sve dok si strasna i bludna,
ma luda gadna i čudna,
sa telom starim i sedim,
il' pupovima zavejanim
belim:
ja te grlim osmehom bledim
i branim.

Ja te žalim
ruke mi drhte, k'o suve grane,
sa kojih neko jabuke pobra.
Ja ih pružam
klecajući ulicama malim
tebi,prošla u svili il' krpi
za san si dobra.

Samo kad me prošlosti sećaš,
i nesto novo i bolje obećaš,rajske mi tajne nepoznate kažeš:
da hoćeš k'o sestra bratu
da mi pomažeš....

Na mom se licu sve ugasi,
i đavo se javi u jednoj grimasi,
što se smeje i gadi.

Miloš Crnjanski


http://razbibriga.net/imported/2011/06/samoC487a-1.jpg

Maslačak
01-07-2011, 19:53
Pjesma

Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo što je to život
I ne znamo što je to dan
I ne znamo što je to ljubav

Jacques Prevert

Maslačak
04-07-2011, 15:11
Bog mi je svjedok

Koračala si za
mojim stopama u
snjegu
tražeći smrznutim rukama
toplinu
u mojim prstima.
Vjetar je zanio
tragove
neistine i laži.
Bog mi je svjedok

Sve je ovo, gospodo,
lažna priča,
rekla si
bez trunka grižnje
savjesti.
Bol odzvanja
očajem.
Bog mi je svjedok

Sumoran trg.
Krupne pahuljice
u tvojim očima.
Poneki usnuli
prolaznik.
Stih umrlog
pjesnika
ispisan na spomeniku
poginulog komarca
dok eho moje
istine
razdire ponoć.
Bog mi je svjedok

Grad bez sladoleda,
taksista bez
taksimetra,
vino bez mirisa
kupinovog vina.
Gdje si zalutala
ljubavi?
A ja,
ja sam ostao
tu negdje, isti.
Bog mi je svjedok

Volio sam te u
ponoć
dok si spavala
sneguljičinim snom,
gledao i milovao
do jutra.
Bog mi je svjedok

Izmicali su pejzaži
djetinjstva,
prve mladosti
napaćene
zatrovanim meduzama.
I jednom,
i ponovo
oni su govorili,
treća je sreća
povjerovao sam.
Bog mi je svjedok

Htjela si da ti budem
ljubavnik,
prokleti nogoljubac
za trenutke
razonode.
Pristao sam i na to.
Bog mi je svjedok

Gurnula si me
nogom,
kao pseto lutalicu
što gladno skapava
ispred tuđeg
praga.


A ja,
ja sam te
volio
djetinje, iskreno.
Volio sam te
najsretnije, nježno.
Danas,
danas te volim
najnesretnije, tužno.
Bog mi je svjedok


Romualdo Miralles

NikolicJ
05-07-2011, 20:04
Mozda

Mozda smo I mi mogli imati sve
Nezne uzdahe,skrivene poglede,ljubavne dodire
Al ljubav putuje, od nas daleko je
Ma mozda smo I mi mogli imati sve
I prosle godine I vreme buduce
Ali kasno je za sve kasno je

Daj ne porici da voleli smo se
Da nekada davno delili smo sne
Jer prosle godine ni vreme buduce
Nece izbrisati tragove, nase tragove…
A mozda smo I mi mogli imati sve
Ali ipak kasno je, za sve kasno je!!!

Ref:Al ti opet tu si
Dolazis polako trazis me u snu
Pruzas mi ruke svoje
Govoris mi milo moje
Al iz svakog sna prevaren se budim
I umesto tebe jastuk grlim I ljubim… zauvek!!!

Maslačak
05-07-2011, 21:42
Pesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla.

Miroslav Mika Antić

Maslačak
05-07-2011, 21:43
Danas

Danas bih mogao…
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otići daleko…puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.
Danas bih mogao
pružiti ruku
niz križaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski život običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac
ušuljavši se izmeđ´ zavjesa
nošen mojom željom…
i srebrnom trakom mjeseca

Jorge Luis Borges

Bisernica
19-07-2011, 20:02
Prisutan kao svjetlost bez glasa


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević

Bisernica
20-07-2011, 09:56
Iz Indije

Lepota ove hlajdane planine,
sene zelenog kestenova granja,
ovi potoci blagog oticanja
gde svaka žalost nestane i mine.

Mukli šum mora u tom stranom kraju,
pocinak sunca kad za gore pada,
skupljanje u tor i poslednjih stada,
borba oblaka u nebeskom sjaju.

I sve od ove prirode bogate,
što nam je tako raznoliko dano,
sve me to muci kad nisam uza te.

Bez tebe sve me vrijedja i ranjava,
bez tebe tu me mori neprestano
uz mnogu radost mnogi jad i strava.


Luj De Kami