Pogledaj Punu Verziju : Putopisi i putopisci
Bisernica
14-11-2010, 21:11
Putopis je uglavnom prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predela ili zemalja povod za umetničko oblikovanje zapažanja, utisaka i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književno-umetničkim, naučno-nopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.
Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.
Vikipedija
Bisernica
14-11-2010, 21:32
Jedna priča kaže da su Venecijanca Marka Pola, na samrti nagovarali
da prizna da je, sve što je o svom životu i putovanjima pričao, samo
gomila bajki. On je odgovorio - "Nisam ispričao ni polovinu od onoga što sam video."
Putopis kao forma egzistira još iz antičkog vremena,kada putopisci nisu bili
putopisci,ali se mogu smatrati začetnicima ove forme.Bili su retki i poznati.
Iz njihovih zapisa sa mnogih dugotrajnih putovanja možemo saznati kako se živelo,
koji istorijski dogadjaji ili ljudi su bili značajni da je vredelo ostaviti pisani trag o
njima.
Jednim od prvih putopisaca može se smatrati Herodot iz Halikarnasa koji je veliki deo
svog života proveo na putovanjima,a beleške sa tih putovanja sumirane su u knjizi
"Istorija".Iako se ovo delo ne smatra putopisnim,niti Herodot zvaničnim putopiscem,u njemu
nalazimo književne karakteristike forme o kojoj je reč.
Jedan od najpoznatijih putopisaca uopšte je Evlija Čelebija,na čije beleške sa putovanja
se pozivaju čak i istoričari u tumačenju nekih istorijskih dešavanja.
Bisernica
14-11-2010, 21:46
Nije Evlija Čelebija jedini putopisac,iako je njegov putopis složen u deset tomova
sa putovanja po Osmanlijskom carstvu i van njega najpoznatiji.Putopise su objavljivali
(po spisku sa Vikipedije) i :
Willibald Alexis
Hans Christian Andersen
Abel Bonnard
Lawrence Durrell
George Gissing
Guido Gozzano
James Hamilton-Paterson
Ryszard Kapuściński
Georgije Magarašević
Auguste Marmont
Michael Palin
Orhan Pamuk
Stevan Radić
Solon
Jonathan Swift
Karel Čapek
Jedan od najpoznatijih putopisaca našeg vremena je Zuko Džumhur,čija
putešestvija i zapise smo imali priliku da pratimo kao savremenici.
Bisernica
14-11-2010, 22:26
Šeher Foča
Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465.Njegova tvrdjava, koja se nalazila u brdima, je porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (hass) hercegovačkog paše, a nalazi se na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri stotine akči; u nahijama toga (kadiluka) ima sedamdeset i sedam sela. Ima muftiju, predstavnika šerifa (nekibu-esraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janjičarskog serdara, povjerenika za harač (harač agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), starješinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikaše.
Putopisi Evlije Čelebije - naši krajevi 1660. godine
Nema boljeg putopisca od Stevana Pesica ("Katmandu", "Tibetanci", "Sarat i Vipuli"). To cak nije ni klasican putopis, to je umetnost spajanja razlicitih knjizevnih formi (roman i putopis sa elementima filozofije, religije i fantastike) tako da ovi putopisi postaju neodoljivi za citanje i prirastaju srcu odjednom ma u kom zivotnom dobu da se citaju. Iako vedri i naizgled decji, sadrze duboku zivotnu mudrost.
BRAZIL
Favela u Riju: Dobar vidik za najsiromašnijeAutor: Stevan Dojčinović (http://www.6yka.com/home/user_content/U3RldmFuIERvasSNaW5vdmnEhw==/stevan-dojcinovic)
“Nemojte se uznemiriti ako vidite klinca sa pištoljem kako sedi na pločniku ulice. Samo mu se javite”, dobijam instrukcije od vodiča pre posete faveli Rosinja, najpoznatijoj u Brazilu.
“Pištolj je samo alat. Ono što je stvarno bitno jesu lični odnosi među ljudima”, nastavlja da objašnjava. “Ako nemate neki lični problem sa tim klincem, neće pucati u vas.”
Favele su divlja naselja na vrhovima brda u kojima žive uglavnom siromašni i uz prelepe plaže, fudbal, sambu i zgodne tamnopute devojke, prepoznatljiv su simbol Rio de Žaneira i Brazila.
Za većinu favela, kojih ima u svakom većem gradu u Brazilu, smatra se da u njima vlada bezakonje, velika stopa kriminala i nebezbednosti.
To je uglavnom tačno. Favele imaju lokalnu vlast koju čine predstavnici stanovništva, ali su takođe i pod kontrolom krupnih narkodilera koji žive u njima.
Velika količina droge prodaje se na ulicama, a dileri su uglavnom maloletni dečaci koji često za pojasom drže pištolj.
Policija nema mnogo kontrole nad ovim oblastima, iako pokušava da je ostvari.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/favela1.jpgFavela Rosinja, naseljena 1929. godine, danas ima oko 300.000 stanovnika, koji uglavnom rade kao vozači, taksisti, mehaničari, po radnjama i u ostalim uslužnim poslovima
Tokom jedne od policijskih akcija u faveli Morro de Macaco 2009. godine narkokartel je čak razneo policijski helikopter.
Opasno za gringoe
Zbog svega toga favele su izgradile reputaciju opasnih mesta u kojima vam se, samo prolaskom kroz njih, može dogoditi nešto strašno. Posebno ako ste beloputi stranac (gringo, kako bi vas tamo nazvali).
Krajem maja ove godine jedan nemački turista upucan je dok se sa prijateljem šetao kroz favelu Rosinja (Rocinha). Tri metka su ga pogodila: jedan u ruku, drugi u grudi, a treći mu je prošao kroz jetru. Doktori su uspeli da mu spasu život i nakon višemesečnog lečenja u Riju turista se vratio kući.
To je samo poslednje u nizu nasilja nad turistima koje su počinili momci iz favela - pre toga, aprila ove godine, jedna američka turistkinja je zajedno sa dečkom bila kidnapovana i opljačkana, a zatim su je otmičari i silovali. Treba spomenuti i pljačke turista koje se u Riju odigravaju gotovo svakog dana (dobar savet kad putujete u Južnu Ameriku jeste da sa sobom uvek nosite onoliko novca koliko ste spremni da date). U favelama je snimljen i čuveni film Grad bogova, o brazilskim kriminalnim bandama (pogledajte obavezno).
Međutim, i pored ovih zastrašujućih događaja i kriminala na ulicama, moguće je kroz favelu proći potpuno bezbedno. Tako sam sa još nekoliko novinara posetio upravo jednu od najozloglašenijih favela koja se zove Rosinja. Nijedna neprijatnost nam se nije dogodila – nismo čak videli ni naoružanog klinca na koga nas je vodič upozoravao.
Mapa kao tatu
Naš vodič je bio jako zanimljiv i višeslojan čovek po imenu Zezinjo (Zezinho). Iako nizak, Zezinjo je veoma upadljiv – ima kompletno istetovirane ruke i noge. Na tetovažama se nalaze isključivo slike prizora iz favela, uglavnom kuće nacrtane jedna na drugoj, kao i natpisi, takođe povezani sa favelom. Neki ga zato zovu i “gospodin favela”.
Svetle je puti pa se tetovaže po njegovim rukama i nogama jako ističu. Jedan od roditelja mu je iz favele, a drugi iz Amerike.
Zezinjo se nekada bavio kriminalom. Dilovao je drogu od svoje 21. do 25. godine, a onda je, kaže, to ostavio. Sada je u svojim pedesetim i novac zarađuje kao vodič. Svako od nas mu je platio po 30 dolara za jednodnevnu posetu faveli, a bilo nas je devet. Inače, vrlo se interesuje za muziku i hobi mu je to što radi kao di-džej u faveli, pušta muziku na dve radio stanice.
“Turu naplaćujem samo jednom! To znači kada dođeš sledeći put – ovo možemo ponoviti besplatno”, kaže Zezinjo. Tvrdi da 40 odsto novca koje zaradi od tura daje u školu za di-džejeve koja obučava klince.
Pre nego što smo ušli u favelu prošli smo pored kuća bogataša pokraj plaže koje se nalaze iza ogromnih i dobro obezbeđenih kapija, često sa žicom kroz koju je puštena struja. Zezinjo je pogledao te kuće sa gađenjem: “Žive iza ovih rešetaka, kao u zatvoru. Od koga se kriju?”
Plan ture je da se javnim prevozom, kombijem, popnemo na vrh brda, a odatle polako peške niz celu favelu Rosinja. Inače, ova favela ima oko 300.000 stanovnika i naseljena je 1929. godine. Prevod imena znači “mala farma”. Stanovnici, zbog niskog obrazovanja, uglavnom rade kao vozači autobusa, taksisti, mehaničari, po radnjama i u ostalim uslužnim poslovima.
“Videćete, favela nije kao što je opisuju. Tu žive normalni ljudi. Imamo svoja pravila ponašanja i niko vas neće dirati ako ih se pridržavate, a to je – ne kradi, ne ubij, ne siluj”, kaže Zezinjo. “Više šanse imate da budete opljačkani u centru Rija gde su svi turisti, nego usred favela.”
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/drugaa.jpg
Postoje pravila kojih se moramo pridržavati: Otpozdravite svakoga ko vam se javi. Možete da slikate po ulici, sem u delovima favela gde vam kažem da sklonite kamere. Nemojte se unositi aparatom prolaznicima u lice.
Pre nego što smo krenuli rekao nam je par pravila kojih ćemo se pridržavati: “Otpozdravite svakoga ko vam se javi. Možete da slikate po ulici, sem u delovima favela gde vam kažem da sklonite kamere. Nemojte se unositi aparatom prolaznicima u lice i ni slučajno – posebno je istakao – ne slikajte policajce! Upašćete u problem.”
Favela ima glavnu ulicu koja ide celom dužinom i kojom smo krenuli svoju turu. Ta ulica je zakrčena različitim vozilima koja se jedva mimoilaze, a trotoari su puni ljudi koji – iako je bio sumoran i kišni dan – deluju opušteno i srećni. Vozila prave toliko jaku buku da jedva možete čuti onoga s kim se šetate, kao da ste u nekom disko klubu. “Da, favela je baš bučno mesto”, osmehuje se Zezinjo.
U glavnoj ulici ima mnogo malih radnji, kao i predstavništava institucija poput bolnice i pošte. Tu smo naleteli i na ulične štandove lokalnih slikara s kojima smo popričali i pazarili njihova dela.
Divlja gradnja
Već se iz glavne ulice zapaža i ono što je glavna karakteristika favela: divlja gradnja u svom najekstremnijem obliku. Oko vas su raznobojne kuće naslagane jedna na drugu, poput lego kockica. Ponegde vidite i šest kuća koje su u koloni sazidane na krovu kuće ispod.
“Jedinstvena stvar kod favela je način na koji stanovnici zarađuju novac prodajući krov svoje kuće”, objašnjava Zezinjo. “Kao što vidite, većina vrhova kuća ovde su ravni. Ljudi prodaju svoj krov, vi možete da ga kupite i sagradite svoju kuću na njihovoj.”
Poslednjih godina lokalna vlast je zaposlila arhitekte koji imaju pravo da zabrane da se dalje gradi ukoliko ocene da temelji ne mogu više izdržati i da će se cela struktura srušiti.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/favele_Rio_divlja_gradnja.JPG
“Mi smo vlasnici kuća, a brazilska vlada je vlasnik zemlje na kojoj su naše kuće”, kaže Zezinjo. “Srećom, ne smeju da nas oteraju jer su onda odgovorni da nam nađu nove kuće, što bi ih mnogo koštalo.”
Pored naslaganih kuća, dve stvari koje odmah zapadaju za oko su – neverovatno veliki broj kablova za struju na banderama i plavi plastični rezervoari za vodu na vrhu gotovo svake kuće. U favelama je tek nedavno uvedena struja, a zbog mnoštva kuća nastala je ova zamršenost kablovima. Vodovod ne postoji, već se plavi rezervoari na vrhovima kuća pune vodom, a iz njih voda silazi u domaćinstva. Tokom nekoliko letnjih meseci stanovnici ostaju bez vode – nešto slično kao što se, na primer, dogodi na primorju Crne Gore.
“Kada se istuširam, sačuvam tu vodu. Nju kasnije koristim za WC šolju”, objašnjava Zezinjo kako štede vodu.
Glavna ulica favele je prepuna policije, na svakih stotinjak metara možete ugledati po jednu grupu od oko šestorice policajaca obučenih u zelene uniforme i teško naoružanih automatskim puškama. Ovo prisustvo policije je, navodno, jedna od pobeda vlasti u “pacifikaciji favela”. Pod pritiskom Mundijala koji će se održati u Brazilu sledeće godine i mnoštvo turista koji se očekuju da dođu, vlasti pokušavaju da uvedu nešto reda i bezbednosti po favelama, makar i prividno.
Stanovnici favele ne vole policiju. Smatraju da država i gradska vlast Rija, kao ni policija, ne treba da se mešaju u njihov život. Zezinho tvrdi da su policajci ti koji su negativci.
Policija je problem
Policija u Brazilu jeste poznata po brutalnosti. Zastajemo nadomak jedne policijske stanice i Zezinjo nam tihim glasom, što je neobično za njega, objašnjava: “Da li ste čuli čuvenu priču o Amarildu, nestalom radniku na građevini, za koga se smatra da je mrtav? On se posvađao sa policajcima marta ove godine. U julu su ga policajci kidnapovali i doveli u ovu stanicu, gde je mučen strujom, sa džakom na glavi, a zatim su ga verovatno ubili. Deset policajca je optuženo, uključujući šefa stanice, za torturu.”
Dolazimo do velike krivine na sredini glavne ulice, odakle se pruža fenomenalan pogled na ostatak favele, na more raznobojnih kućica poređanih jedna na drugu, ali i na prelepi Rio.
Tu treba da se odlučimo: “Hoćete li sada da idemo dalje glavnom ulicom i tim lepšim delovima, ili da vas vodim sa strane, da vidite siromašnije krajeve i bedu?” Izabrali smo, naravno, ovo drugo.
Pošto ulazimo u opasniji kraj, Zezinjo nas povišenim tonom upozorava: “Molim vas, sklonite kamere! Zbog dilera droge. Ako vas uhvate da ih slikate ja vam tu više ne mogu pomoći. Hoćete da vidite više od glavne ulice i ja ću vam to rado pokazati, ali molim vas poštujte šta sam vam sada rekao.”
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/Rio_favela_stepenice.JPG
Klinci koji prodaju drogu su svakodnevica favela. Većina njih jedva zaradi za život i doživi ozbiljnije godine. Oni rade za uticajnije narkotrafikante koji su duboko uključeni u život lokalne zajednice.
“Kad država omane da pomogne, narkodileri pomažu zajednicu”, kaže Zezinjo. “Ulažu novac u infrastrukturu i grade uglavnom puteve i uličice. Ne kažem da je to super, ali to je realnost u kojoj živimo.” Njih, kako Zezinjo kaže, zovu “paralelna moć”.
Vrlo brzo, samo desetak metara od glavne ulice, slika se potpuno menja. Zašli smo u lavirint uskih uličica, dovoljnih da samo jedna osoba prođe, a ako vam neko ide u suret, da bi prošao pored vas morate se telima dotaći dok se mimoilazite. Te uličice prolaze pored malih betonskih kućica, takođe naslaganih jedna na drugu i koje idu toliko visoko u nebo da je u ulici poprilično mračno. Više nema ni traga od policije i jasno je da je ona armija u glavnoj ulici samo maska.
Kako se dublje ide kuće su u sve lošijem stanju i sve deluje siromašnije i prljavije. Odjednom se dolazi do delova favela gde su ljudske fekalije po betonu, a otvorena kanalizacija preseca uličice. Smrad se širi okolo. Međutim, stanovnici i ovih krajeva, koji prođu pored nas ili vire kroz prozore malih neokrečenih kuća, deluju poprilično srećno. Idemo nizbrdo i stižemo na dno Rosinje.
Tu, u dubini favele, odjednom ulazimo u deo koji izgleda u mnogo boljem stanju od prethodnog. Ulice su šire i ima prostora, nema više sivila, kuće su u boji i u boljem stanju. Poput glavne ulice, više ljudi je okolo i prodavnice su tu. Zezinjo nam kaže da još uvek ne vadimo kamere jer je upravo ovo deo gde ima najviše dilera i gde je rizično.
Ulice se sve više šire i stižemo do mini-trga, prepunog ljudi i različitih prodavnica. Jedino što nas od onog bednog dela do ovog i dalje prati jeste otvorena kanalizacija.
Zezinjo nam kaže da je ovde potpuno bezbedno i da vadimo kamere. Sedamo da ručamo u kantini sa bogatim jelovnikom i niskim cenama.
“Napiši članak. Da ljudi saznaju kakva je favela”, kaže mi Zezinjo. “Da nije samo leglo dilera, već da ima normalan život kao svaki drugi grad.”
Nastavlja: “Kao što ste sada sa mnom prošli, tako možete sledeći put sami – ništa vam se neće dogoditi. Sledeći put, kad dolazite u Rio, srediću vam da spavate ovde.”
Govorim mu da ipak ne može biti toliko bezbedno kao što on tvrdi i podsećam ga na slučaj nemačkog turiste koji je bio upucan u ovoj faveli pre par meseci.
“Sam je napravio glupost”, kaže Zezinjo. “Uslikao je fotoaparatom klinca dok diluje. Zatim, kad je klinac krenuo ka njemu da mu oduzme aparat, on je počeo da beži. Zato ga upucao, jer je mislio da je u pitanju prerušen policajac ili novinar!”
Zatim me, odjednom, značajno pogleda. “Ko ne bi odreagovao kada ga uslikaju dok vrši krivično delo?”, pita me Zezinjo kao da se dogodila neka normalna stvar. “Sad se verovatno hvali okolo kako je bio upucan u faveli!”
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/Zezinjo_favele_u_Riju.jpgZezinjo, naš vodič, nekada se bavio kriminalom, a danas vodi turiste kroz favelu i radi kao di-džej
Za sam kraj Zezinjo nam je priredio poslasticu. Odveo nas je na vrh obližnje vrlo visoke zgrade, odakle smo imali prelep pogled na celu Rosinju, ali i dobar deo grada. Tu završavamo turu sa jednim jasnim i lako uočljivim kontrastom – sa jedne strane na brdu vidimo kako se proteže ogromna favela, a sa druge na dnu, pored plaže, bogataške vile okovane ogromnim kapijama.
“U Brazilu zaboravite na zapadnjački način razmišljanja. Ovde u Riju bogataši žive dole, a sirotinja na vrhu brda”, kaže Zezinjo i pogleda nas sa malim osmehom. “Siromašni bar imaju dobar pogled”.
Mračna strana Latinske Amerike
Još pre 5 godina, kada sam prvi put putovao u Južnu Ameriku, a tada sam bio u ozloglašenoj Kolumbiji, shvatio sam da je na ovom kontinentu moguće, kao nigde drugde, jako duboko pristupiti najmračnijim uglovima društva i svetu kriminala. Sve može srediti novcem – baš sve.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/Rio_favela_stub.JPG
Tako, ako se nađete u selu Taganga, na obali Karipskog mora u Kolumbiji, možete naći vodiča koji će vas za 200 dolara provesti kroz džunglu u kojoj ćete viditeti napušteni indijanski Izgubljeni grad, ali i ogromna polja kokaina, koja se protežu iza njega. Polovinu ove cene, dakle 100 dolara, vodič će dati pripadniku paramilitarne formacije zvane paramilitares, čija je ovo teritorija, i time garantovati vašu bezbednost.
Isto tako, u Bogoti, prestonici Kolumbije, pre tri godine sam - za nešto malo dolara i koristeći usluge posebnog taksiste - posetio bizarni klub, gde izgleda izlaze bitni ljudi iz krimi miljea tog grada. Ceo klub umesto poda ima ogroman bazen preko kojeg se nalaze metalni mostići po kojima se ide. Sa strane su stolovi i lože, mesto je puno prostitutki, a kokain se uživa na sve strane.
Reportaža je preuzeta iz CINS (http://www.cins.rs/srpski/news/article/favela-u-riju-dobar-vidik-za-najsiromasnije-), a prenosimo ju uz dozvolu autora
Norveška je nesumnjivo jedno od najljepših mjesta na Zemlji. Ona je dom za više prirodnih čuda nego što ih možemo zamisliti, a ima i fantastične gradove, fascinantnu istoriju i jako sretne ljude.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/11%20Novi%20folder/norveska12.jpg
Norveška nije jeftina zemlja za život. Ali vrijedi toga. Huffington Post donosi 25 razloga zašto je to tako...
1. Norveška je zapravo jedno od najsretnijih mjesta na Zemlji.
Istraživanje Ujedinjenih nacija iz 2013. godine pokazalo je da Norveška zauzima drugo mjesto od 156 ispitanih zemalja kada je u pitanju sreća ljudi. Analiza je vršena imajući u vidu niz čimbenika kao što su trajanje života i zdravlje, sloboda i socijalna podrška.
2. Stvarno je sigurna.
Stopa kriminaliteta je zaista niska. Ubistva su rijetka. Kao što je jedan student prava jednom rekao: „sretni ljudi ne ubijaju svoje bračne drugove“.
3. Tu je zakon koji se zove "allemannsrett."
Bukvalan prevod „allemannsrett“ znači „sva ljudska prava“. To je zakon koji omogućava da ljudi mogu prisupiti bilo kojem dijelu zemlje, da postave šator, da pješače kroz područja koja nisu poljoprivredna zemljišta. Ovaj zakon je fenomenalan jer u Norveškoj imate zaista prelijepih mjesta koje trebate vidjeti,
kako malih prirodnih blaga, tako i onih velikih.
4. Trolltunga je perfektno mjesto za fotografisanje
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-TROLLTUNGA-570.jpg
5. Kao i Kjeragbolten.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-KJERAGBOLTEN-570.jpgMožete stajati na kamenu koji lebdi hiljade metara iznad zemlje u pukotini planine
6. Čak i urbana mjesta imaju bujnu prirodu.
Kao što je Oslo, glavni grad Norveške. Šumovita brda uzdižu se iznad grada i ima mnogo zelenih površina u sklopu grada – ovdje definitivno nema betonskih džungli kao u drugim gradovima širom svijeta.
7. Tvrđava Fredrikstad je drevno čudo.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-GAMLEBYEN-570.jpg
8. Fjordovi.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-FJORD-NORWAY-570.jpg
Možete vidjeti ponoćno sunce.
Prirodni fenomen – sunce koje se vidi 24 časa javlja se tokom ljeta u sjevernoj Norveškoj koja je nalazi u Arktičkom krugu. Ne samo da je ponoćno sunce nevjerovatan prizor, nego ono ostavlja i više sati za ribolov, veslanje, planinarenje i upoznavanje prirode.
12. Norveška je rodno mjesto skijanja.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-NORWAY-SKIING-570.jpgRani znakovi modernog skijanja pronađeni su u Norveškoj. Riječ „ski“ zapravo dolazi iz stare nordijske mitologije i otprilike znači „podijeti komad drveta“.
13. Ima više jezera od Finske koja se inače zove „zemlja od hiljadu jezera“.
Dok Finska ima više od 60.000 jezera Norveška nas opet iznenađuje. Ona ima stotine hiljada jezera koja su prekrasna.
14. Hornindalsvatnet je najdublje jezero u Evropi.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-HORNINDAL-LAKE-570.jpg
15. Norveška ima najduži tunel na svijetu.
Lærdal tunel je dug 24.5 kilometara. Tunel je podijeljen u četiri tematska dijela kako bi bilo manje stresno za vozače, a vožnja traje 20 minuta.
16. Ovo je pogled sa vrha planine Fløyen u Bergenu.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/bergen.jpg
Možete se popeti žičarom do vrha planine. Fenomenalan pogled je zagarantovan.
17. Možete vidjeti polarna svjetla.
Pogled je spektakularan
18. Dvije riječi. Divlji. Irvas.
Djeda Mraz ne može biti daleko.
19. Dvije ekstra riječi: Polarni medvjedi.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-POLAR-BEARS-SVALBARD-570.jpg
20. Nacionalno piće je „Aquavit“
Bazirano je na krompiru koji je začinjen biljem. Vrlo je moćan.
21. Možete skijati tokom ljeta
Ski centar „Stryn Summer“ otvara se u maju i pruža usluge skijanja tokom jula ili čak sredine avgusta zavisno od vremenskih uslova. Ako vam se skija tokom ljeta znate gdje da idete.
22. Aalesund je prelijep tokom dana..
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-AALESUND-570.jpg
23. I noći.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-AALESUND-570no.jpg
24. Vožnja trajektom kroz Geirangerfjord oduzima dah.
25. Na kraju, Norveška ima oko 50.000 ostrva i obalu koja se proteže na više od 51.600 milja.
http://www.6yka.com/upload/images/11%20Novi%20folder/o-NORWAY-ISLANDS-570.jpg
Najljepše skrivene plaže Europehttp://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/Feb2014/60913414-plaza-skrivena-otok-more-europa-turizam-kupanje-surfanje.jpg
Es Trenc, Mallorca
Uz živu koja u termometru često dosegne brojku od 40 stupnjeva nije ni čudno što ljudi iz svih krajeva svijeta hrle na otok Mallorcu. Ako vas put ponese ovdje naš savjet je da ne idete nigdje drugdje nego na plažu Es Trenc. Do nje ne možete stići automobilom, ali vjerujte - definitivno će vam se isplatiti. Prirodna obala zaštićena je od gradnje, a dva kilometra bijelih pješčanih plaža nježno se ljube s morem. Svi koji će poželjeti hlad moći će ga naći u borovoj šumi gdje su se nekad skrivali krijumčari.
Fromentera, Ibiza
Zapadni Mediteran krije mnoge ljepote, a jedna od njih definitivno je otok Fromentera. Ovaj otok često nazivaju malom sestrom otoka Ibize. Fromentera je savršeno mjesto za opuštanje, ali i pravo mjesto za one koji traže malo žešću zabavu. Svakako preporučujemo posjetiti crvenu plažu Cala Saona koja je raj za ronioce. A ako vam dosadi izležavanje na plaži uvijek se možete uputiti brodicom na vožnju oko otoka.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60913415-plaza-skrivena-otok-more-europa-turizam-kupanje-surfanje.jpg
Arrifana, Potrugal
Tijekom godina valovi Atlantika su načinili prekrasne, duboko skrivene uvale u liticama Algarvea, i stvorili neke od najljepših plaža u Europi. Arrifana je relativno mala, svega pola kilometara, ali je raj za surfere. Ako ste surfer svakako vam preporučamo posjetiti uvale na sjevernom djelu. Više vas interesira miran odmor? Ne brinite, tu su i ostaci Maurskih ruševina te mali restorani koji poslužuju svježe ulovljene i pripremljene morske specijalitete.
Calanques, Provansa
Francuska rivijera poznata je po tome što uvijek možete naletjeti na nekog slavnog kako odmara na jahti upijajući mediteransko sunce, posebice u blizini Cannesa. No ako želite izbjeći sav taj glamur i blještavilo, između Marseilla i Cassisa proteže se pet kilometara duga obala koja mami svojom ljepotom. Ispod strmih litica nalaze se prekrasne plaže koje pucaju od života. Prepune ptica i s preko 900 autohtonih biljnih vrsta - ove uvale prava su riznica života.
Vouligmeni to Sounio, Atena
Nismo mogli izdvojiti samo jednu od mnogih prelijepih plaža koje okružuju Atenu pa smo izdvojili cijelu obalu gdje ćete pronaći bezbroj skrivenih uvala na kojima ćete moći upijati grčko sunce. Samo sat vožnje zapadnije od Vouligmenija nalazi se prekrasna plaža Thymari. Rasplivajte se u savršeno mirnom moru, a zatim okrijepite se u jednom od mnogih restorana koji se nalaze duž obale.
El Saler, Valencia
El Saler se sa svojih 1,5 kilometara pješčanih dina nalazi u nationalnom parku Albufera. Uvučene plaže skrivene su od zapadnih vjetrova koji ovdje konstantno pušu, i savršene su za dobivanje boje. Vjetrovi koji ovdje pušu nazivaju se Garbi i idealni su za surfere. Svi željni rekreacije mogu se upustiti na predivnu vožnju biciklom diljem deset kilometara duge staze. Usput se možete odmoriti kraj slatkovodnog jezera okruženog borovom šumom.
Pinarello, Korzika
S dva kilometra bijelih pješčanih plaža koje oplakuju valovi Pinarello na Korzici je jedno od onih mjesta s kojeg jednostavno ne želite otići. Plaža je okružena prekrasnom borovom šumom koja joj daje poseban miris. Na plaži se nalazi šest restorana u kojima možete uživati u svježe pripremljenim ribljim specijalitetima i sve to s pogledom na prekrasno tirkizno more.
Otok Vis, Hrvatska
Po mnogima su hrvatske plaže najljepše u Europi, ali otok Vis definitivno ima neke od najljepših skrivenih uvala u Europi. Otok Vis je bio vojni otok zatvoren za javnost. Sve do 1989. godine na njemu se nije ništa gradilo osim vojnih kompleksa, te je tek tada otvoren za posjetitelje. Na Visu ima mnogo skrivenih uvala za upijanje sunca i ispijanje vina, ali definitivno najljepša od svih je plaža Stončica koja je okružena predivnom Mediteranskom šumom. A ako ćete imati malo sreće, možete se i okupati u društvu delfina.
Kelebekler Vadisi, Turska
U prijevodu dolina leptira do koje se može doći brodom, ili pješice po strmoj stazi. Ova uvala jedna je od najbolje čuvanih turskih tajni. Ime je dobila po tome što ju nastanjuje čak 60 vrsta rijetkih leptira koji su donedavno bili njeni jedini stanovnici. Ako ste jedan od onih koji više vole istraživati prirodu nego se kupati i sunčati - ova uvala je pravo mjesto za vas. A kad se umorite od istraživanja možete se kratko brčnuti u azurnom moru, ili ispod dva mala vodopada.
Kynance Cove, Cornwall
Teško da bi vas netko mogao uvjeriti da na britanskom otoku postoji plaža koja uvelike podsjeća na karipske plaže, ali to je u potpunosti istina. Cornwall je bogat preljepim plažama koje su okružene zelenilom, no ona koja se posebno ističe je plaža Kynance Cove. Smještena na južnom dijelu U.K. na poluotoku Lizard, ovo područje je proglašeno područjem od iznimne prirodne ljepote. Zlatne pješčane plaže okružene su predivnim zelenilom, bistrim plavetnilom i s puno špilja za istraživanje. Ovo je mjesto na kojem ćete se jednostavno stopiti s prirodom.
Sokotra - otok koji kao da nije s našeg PlanetaZačudili bi se, no naša Zemlja, iako izgleda kao da je već cijela otkrivena, još uvijek skriva tajna mjesta koje svakog putnika zaustave na tren kako bi se divio tim "vanzemaljskim" kreacijama. Koraljni atoli, Galapagos, Island, Sokotra... Da, Sokotra, taj botanički vrt neke potpuno druge vrste
http://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/Feb2014/60913089-sokotra-otok-jemen-plaze-somalija-endem-spilje-biljke.jpg
Iako zvuči čudno, ovaj otok je odsječen od ostatka svijeta posljednjih 6-7 milijuna godina. Baš poput Galapagosa, Sokotra je s još tri susjedna otoka dom preko 700 veoma rijetkih biljnih vrsta, od kojih je čak više od jedne trećine endemskih.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60913168-sokotra-otok-jemen-plaze-somalija-endem-spilje-biljke.jpg
Klima je oštra, suha i vruća, no usprkos tome na otoku rastu predivne biljke. Otok je smješten u Indijskom oceanu 250 kilometara od obale Somalije i 340 kilometara od Jemena. Vrvi predivnim pješčanim plažama ispod kojih se nalaze bogati sustav spilja (sedam kilometara u duljinu), a planine se uzdižu do 1525 metara nadmorske visine.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60913091-sokotra-otok-jemen-plaze-somalija-endem-spilje-biljke.jpg
Jedna od najzanimljivijih stvari na otoku je svakako biljni život od kojeg se izdvaja Dracena cinnibaris ili "Dragon's Blood Tree", biljka poznata po svojim ljekovitim svojstvima. Navodno liječi apsolutno sve, a sam pogled na nju djeluje totalno smirujuće. Krošnja drveta je gotovo savršen geometrijski oblik, a s blijedo-crvenkastom korom i zelenim listovima zaista izgleda onozemaljski. Još jedna biljka će vam skrenuti pozornost na sebe, a to je Pustinjska ruža (Adenium obesium) koja izgleda kao slon na kojem je naraslo cvijeće.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60913090-sokotra-otok-jemen-plaze-somalija-endem-spilje-biljke.jpg
Sokotra - mjesto koje kao da nije s našeg Planeta (Foto: guliver/thinkstock.com)
Kretanje na otoku je podosta otežano jer otok gotovo i da nema cesta i puteva usprkos svojih 40.000 stanovnika. Jemenska vlada prvu je cestu izgradila tek prije dvije godine nakon dugih pregovora s UNESCO-m koji je ovaj otok svrstao na svjetsku listu zaštićene prirodne baštine. Postoji i problem s dobivanjem vize i samom dolasku do Sokotre, pa je bolje da uživamo u slikama. što i činimo... Ali jednoga dana...
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60913170-sokotra-otok-jemen-plaze-somalija-endem-spilje-biljke.jpg
Sokotra - mjesto koje kao da nije s našeg Planeta
Australija je obećana zemlja već pedeset godine, mnogi od nas imaju rođake down under, neki su se čak i uputili tamo turistički, toplo je, bogato, imaju rude, nemaju ratove... Jedna od onih koji su se zaljubili u Australiju je i naš bloger Shelly, koji nam oduševljeno piše o ovom malom, ali divnom kontinentu..
http://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/Jan2014/60909094-australija-melbourne-klokan-koala-voznja-ocean-kontinent.jpg
Najčešća tvrdnja, koju čujem pričajući o Australiji je – daleko je. Onda uvidim da je dobro što nemam dvoja usta, jer bi u kakofoniji jedna govorila, kako smo mi zapravo daleko, a druga kako je to na svu sreću tako.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Jan2014/60909095-australija-koala-klokan-kontinent-melbourne-ocean-sydney.jpg
Druga po učestalosti replika na moje dojmove o Australiji je – mora postojati i tamna strana..
Žali nam se tako poznanica – poslije ratova Balkana kao izbjeglica – domaćica došla u Australiju, kako eto, pas mater, diktature, policijska država, šikanira joj sinčića. Sinčić, u ranim dvadesetima, bez dana staža ali zato na socijalnoj pomoći, koju produžava periodičnim potvrdicama o nekom novom školovanju. Sinčić, tako, ponovljeno pijan prebrzo vozio. Pa ubava majka – naučivši od dolaska engleski i radeći solidan posao - morala podići kredit, kako bi platila odvjetnika i novčanu kaznu, kojom je njezinom ubavom jedincu zamijenjen all inclusive boravak u pržunu. Te je, nastavlja ona kukati o tamno strani Australije, morala o svom trošku od države unajmiti Dräger za kontrolu alkohola u dahu (parsto dolara), i o svom ga trošku dati instalirati u auto (parsto dolara). Sinčić, naime, ima love za auto i dva svoja borbena psa, ali ne i za ugradnju i najam Drägera, a sve to su uvjeti, kako bi smio voziti i dalje. I na koncu majka zaključi, eto, takvi su oni prema nama!
Onda je prešla na priču, kako joj se ne isplati raditi pet dana u tjednu, nego radije odmara, ali zato uglavnom radi vikendima, a posebno praznicima, koji „padaju“ na vikend, jer tada ubere duplu i višu satnicu. Naravno, ako sinčić nakon tri pive po deset dolara nije imao tri i pol dolara za vlak do kuće, majčica će morati „pljunuti“ par stotina dolara kazne za švercanje. Ništa „Naši i vaši“, ništa „ali samo sam...“
Opuštenijima među nama, osim oceanskih valova posve neprikladnih za picigin ili opušteno rasplivavanje leđne muskulature, loša strana su i roštilji u parkovima. Parkova je u Melbourneu i u cijeloj Victoriji mnogo; trava je nježna, neugažena, čista, iako u gotovo svim parkovima deseci ljudi sjede i leže po travi, igraju nogomet, šetaju pse. I dakle, u skoro svim tim parkovima postavljene su sjenice sa po nekoliko besplatnih roštilja. Kupiš ribu ili meso, odeš u park, poroštiljaš, očistiš iza sebe. Gotovo. Loše je naravno, što je roštilj električni, jer – znaju svi Balkanci – nema do ugljenog žara, do plavičastog dima. Pogotovo je loše, što ne postoje tako mali janjci, za tako male roštilje. A rigorozni Australci ne daju zapaliti lomaču usred parka, pa ni radi kremiranja hrta, oliti pečenja Janka...
Naravno, djeci je u parku i na plaži grozne Australije dosadno i zato, jer nema čikova, koje bi mogli skupljati. A što je rukohvat lijepog našeg morskog pijeska bez sedam čikova „Croatie“ ili barem „Drine“!
(Možda čikova po plažama nema, jer od obalne ceste „na niže“ nema gradnje, nema oziđanih molića i moletina, nema dvokatnih zidanih brvnara za čamce; nema – ničega. Pa ni građevinaca, koji u dalj pljuckaju opuške.)
Da je australska policija vrlo zastrašujuća, osobno sam iskusio.
Stojeći ničim izazvan na stanici gradskog vlaka, polako, nonšalantno mi priđu krupna cura indijskog izgleda i kukuruzni dvometraš; oboje u uniformama, lisičine, motorolice, sve će-će. Uz smješak mi priđu. Da imam li malo vremena. Da jesam li Australac, da gdje živim, da kako mi se sviđa. Pa – da razbiju ritam i kako bi me zbunili, znam jer sam vispreni Balkanac i ne bu mene ni'ko jebal, ku' i pi' i Dinamo – konstatiraju nešto o relativno hladnom početku ljeta; gotovo da se međusobno zapričaju. Pa opet krenu na mene, da kakav je to fotoaparat. Da jesam li njime zadovoljan. Ona priča, kako ultrazoom ima osjetljiv mehanizam objektiva. Pita, kakvo je moje iskustvo. Slutim, sad će me uhapsit'. Uniformirani dvometraš sa rukom na oružju se uplete sa neodgovorivim pitanjem – Canon ili Nikon.
Gotovo da sam prečuo zvono rampe kraj stanice. Minutu kasnije, opaka australska policija sa žaljenjem konstatira da me nisu stigli pitati o turističkim destinacijama u Hrvatskoj, jer su puno slušali o nama. Ispraćaju me do vrata vlaka, rukujemo se, dovikuju da nam žele ugodan boravak. Opako.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Jan2014/60909098-australija-koala-klokan-kontinent-melbourne-ocean-sydney.jpg
Gadni su i sami Australci, pri čemu je uz stotinjak nacija teško definirati Australce. Ali gadni su. Australski bratić skoro mi je nježnim udarcem odvalio podlakticu, kad sam krenuo tražiti u džepu kovanicu za zapuštenog lika, koji je sa psom sjedio uz neki rukom ispisani karton.
Ne, veli moj bratić; nije moguće nemati dom, nemati za hranu i osnovne potrebe u Australiji; tu nešto ne valja.
Osim agresivne policije i bešćutnosti građana, Australci imaju i drugih problema. Recimo, dok pošteni Europljanin strahuje od gubitka posla i dobar dio vremena i zdravlja podređuje toj tragediji, Australci slegnu ramenima i vele – pa što; u roku od mjesec dana imat ću drugi posao!
Osim takve indolentnosti, primijetio sam i nebrigu za osobe treće životne dobi, pa i za adolescente. Obje grupe su uključene u društvene aktivnosti ili već ili još rade.
Koncept volontiranja je vrlo prisutan, bilo da srednjoškolci preuzmu ulogu konduktera u turističkom vlaku, bilo da penzioneri po info – punktovima turistima daju upute i letke, da voze besplatne turističke tramvaje ili slično.
Uglavnom, pubertetlije bez nadzora roditelja ulaze u radni svijet odraslih a starčad, umjesto da ćubi po domovima, priča strancima anegdote o gradu. Na više jezika. Besplatno. Lenjin bi se u grobu okretao, da ga samo sahrane prethodno ...
Cestovni promet u Australiji poseban je problem. Nama Europljanima tlak diže, što je gotovo nemoguće tokom par tisuća kilometara vožnje u autu (lijevom stranom, dakle) vidjeti ijednog vozača, koji se žuri po dijete u vrtić, po punicu, na sastanak.
Ne; ako je ograničenje brzine 110, svi žure maksimalno 110. Naravno, jer tako kilave, djelomično imaju i po pet, šest traka u jednom pravcu. Pravi ziheraši; paceri.
Nedostaje im i naša visprenost i petlja, bez straha se suočiti sa policijom, platiti po par stotina ili par tisuća „nečega“ i riskirati gubitak vozačke.
Kao što piše na jumbo – plakatima policije uz cestu: „Vozio si samo malo brže? IDIOTE!“ Klasična nacija pod čizmom diktata.
Tako isprepadani i indoktrinirani, ne blokiraju europskog vozača, koji je pogriješio, i ne izlaze iz auta sa pajserom, nego posve preskoče pokazivanje srednjeg prsta i formiranje majčinog spolovila usnama i uglavnom uz smješak rukom pokažu da ti prepuštaju prednost ili omogućavaju da kreneš, kamo si bio naumio.
Obzirom da pravilo kretanja lijevom stranom vrijedi i za pješake, isprepadani i bezmudi Australci neće ti se ispriječiti na putu (jer hodaš pogrešnom stranom); ili će se izmaknuti ili te posve obeshrabriti, izmičući se uz smješak i sveprisutno „no worries, mate“.
Najčešća tvrdnja, koju čujem pričajući o Australiji je – daleko je. Pomislim – „No worries... “ Tim bolje...
Guam: Prelijepo ostrvo na koje nikad niste pomislilihttp://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/112%20Februar%202014/Guam.jpg
Zašto je uopšte ta bivša španska kolonija i najveće ostrvo u Mikroneziji tako slabo posjećeno? Iz Sjeverne Amerike ili Evrope samo je nekoliko avio-kompanija koje će vas odvesti na ovu američku teritoriju u Pacifiku. Put je jako dug i poprilično skup, ali to ćete ubrzo zaboraviti kad jednom stupite na ovo prekrasno ostrvo.
Prekrasne bijele plaže, kristalno plavi okean i fantastični hoteli nikad se ne zaboravljaju. Međutim, ono što svakako treba iskusiti je lokalna hrana i kultura
http://www.6yka.com/upload/images/112%20Februar%202014/Guam1.jpg
Ostrvo je dovoljno veliko da se ne osjeća prisutnost američke vojske na sjeveru, ali opet dovoljno maleno da se za 40 minuta može autom doći s jednog kraja na drugi. Južni dio ostrva prepun je starih mostova izgrađenih za vrijeme španske vlasti i prekrasnih vodopada. Svakako posjetite maleno selo Umatac koje se nalazi omeđeno brežuljcima i prekrasnom bijelom pješčanom plažom.
Vjeruje se da je na ovom mjestu Fernando Magellan 1521. godine prvi od bijelaca pristao na kopno, međutim, Miguel Lopez de Legazpi, je četiri godine kasnije došao na isto mjesto i time formalno proglasio ovo područje španskom teritorijom.
Ako ste željni istraživanja prirode, posjetite zaliv Fouha gdje se nalazi stena koja se diže 150 metara u vis. Chamorrosi vjeruju da je to mjesto kolevka civilizacije, posljednje počivalište boginje Fu’una koja je stvorila svijet zajedno s bratom Puntanom.
Ostrvo se može bez problema istražiti autom, skuterom, biciklom ili pješke. Uvijek možete unajmiti vodiča koji će vas voditi biciklom po ostrvu, a za 100 američkih dolara možete iznajmiti malenu jahtu i oploviti ostrvo, posmatrati delfine, roniti ili loviti ribu.
Stapanje mnogih kultura ovde je doveo do nekih fascinantnih i jedinstvenih jela. Stanovništvo Guama čine 40 % autohtonih stanovnika Chamorroji, 25 % su Filipinci, a ostali su pridošlice s okolnih ostrva, Azijati i bijelci. Ta raznolikost može se vidjeti na svakom koraku, ali i okusiti na svakom tanjiru.
Više od 200 godina pod zastavom Španije, sopstvena tradicija i trenutna Američka kontrola, doveli su do bezbroj jedinstvenih jela, kao što je na primjer - Chorizo Breakfast Bowl. Radi se o spoju pikantne Chorizo kobasice, pohovanog luka, paradajiza, pirinča i jaja. Za desert se preporučuje banana pržena sa smeđim šećerom, hrskava spolja, a mekana iznutra.
Guam se takmiči s prirodnim ljepotama Havaja i bogatstvom plaža na Bahamima, ali nudi i puno više od toga - autentičan, ukusan i kulturno bogat beg od svakodnevice za koji nikad ne biste znali da čeka upravo na vas. Ako ste osvojili džek-pot, eto ideje...
http://www.6yka.com/upload/images/112%20Februar%202014/Guam2.jpg
Britanski polarni istraživači Ben Saunders i Tarka L’ Erpinier 6. februara promijenili su istoriju, završivši, prvi put do sada, kobnu ekspediciju na Novu Zemlju kapetana Roberta Falkona Skota.
Legendarni kapetan Skot i njegovi ljudi izgubili su živote nakon što su prešli skoro 1.600 milja i ovaj podvig za više od 100 godina niko nije nadmašio, sve do sada.
Prešavši 1.795 milja dug put do Južnog pola i nazad preko surovih predjela Antarktika, Ben i Tarka su postavili i svjetski rekord za najduži polarni poduhvat u istoriji.
Putovanje, koje je ukupno trajalo 105 dana, skoro trećinu godine, pomjerilo je granice fizičke i mentalne snage i postavilo je nova očekivanja kada su u pitanju buduće polarne ekspedicije.
Ben i Tarka su vukli sanke čija je početna težina bila skoro 200 kg i prelazili su u prosjeku 17 milja dnevno, dok je subjektivni osjećaj temperature iznosio i do -46 stepeni Celzijusa.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/11%20Novi%20folder/her6.jpg
“Gotovo je nemoguće shvatiti šta smo mi postigli. Završetak Skotove ekspedicije na Novu Zemlju bio je životni san i preplavljen sam osjećanjima. Ovo putovanje je predstavljalo ogroman poduhvat koji je svakodnevno testirao granice našeg tijela i uma”, izjavio je Saunders.
“Ponekad bismo se na velikoj hladnoći, vetru i visokoj nadmorskoj visini našli u nevolji, oslabljeni zbog nedovoljno hrane, a ivici opstanka smo se približili više nego što sam ikad očekivao da bismo mogli. U tom smislu smo Tarka i ja istovremeno osjećali strah i duboko poštovanje prema izdržljivosti, upornosti i hrabrosti koju su u prošlom vijeku pokazali kapetan Skot i njegov tim”, dodaje on.
Falkon Skot, unuk kapetana Roberta Falkona Skota i Robert Svan OBE, prvi čovjek koji je kročio na Severni i Južni pol i osnivač kompanije "2041" , pokrovitelji su ekspedicije. Partneri su Land Rover i Intel i obje kompanije su imale važnu ulugu u olakšavanju ekspedicije. Land Rover je pomogao Benu u njegovim pripremama koje su ga odvele do mnogih nepristupačnih mjesta širom Ujedinjenog Kraljevstva, Evrope i Grenlanda, dok je Intel obezbijedio Ultrabook računare, omogućivši Benu i Tarki da svoje putovanje svakodnevno podijele na svom blogu (http://www.scottexpedition.com/blog) sa ostatkom svijeta. Nekoliko nedjelja prije polaska Bena i Tarke kompanija Intel je svoju tehnologiju testirala tako što je Ultrabook računare zamrzavala na -40 stepeni Celzijusa.
http://www.b92.net/news/pics/2014/02/07/191165662052f4ef4c63dd5146420622_v4_big.jpg
Mark Kameron, brend menadžer u kompaniji Jaguar Land Rover izjavio je: "Za Land Rover je prava privilegija što je bio uključen u ovu nevjerovatnu ekspediciju. Bena i Tarku sam svakodnevno pratio, pokušavajući da na neki način doživim to iskustvo koje je tako živopisno i rječito opisano na Benovom blogu. Da bi se ovo putovanje završilo bili su neophodni najviši nivo fizičke i mentalne snage kao i potpuna odlučnost da se postigne uspjeh.”
Komentarišući Intelovu podršku Skotovoj ekspediciji, Patrik Blimer, regionalni menadžer kompanije Intel za sjevernu Evropu, izjavio je: "Čast nam je što smo odigrali malu ulogu u ovoj nevjerovatnoj ekspediciji Bena i Tarke. Ponosni smo što im je Intel tehnologija omogućila da svoja iskustva podijele sa publikom širom svijeta - ovaj jedinstveni pristup je prvi pristup takve vrste i onaj koji će promijeniti ekspedicije u budućnosti.”
Putujete avionom na dugo planirani odmor. Odjednom se pojave problemi i avion se sruši na nepoznato mjesto. Nekim čudnim slučajem vi ste jedini preživjeli. Uspjeli ste doći k sebi, i gle sreće, u daljini se nazire grad. Kad ono - grad duhova... Volite li napuštena mjesta i otoke, uživat ćete u ovom tekstu...
http://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/Feb2014/60911685-duhovi-napusten-grad-prazan-rat-katastrofa-japan-cipar-ukrajina-sad.jpg
Agdam, Azerbajdžan
Nekada dom čak 40.000 stanovnika, Agdam je preživio poveći broj krvavih borbi sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća, koji su natjerali stanovnike da napuste grad. Nakon prestanka ratovanja grad su zauzeli pljačkaši i lutalice, a danas ga je protuzakonito posjećivati.
Bodie, Kalifornija
U 1859. godini hrpa bjelobradih kopača pohrlila je u Sierra Nevadu u potrazi za zlatom. Populacija u gradiću Bodie je u roku od tjedan dana narasla na fascinantnih sedam tisuća duša. Kako je rastao broj stanovništva tako se i popunjavao sadržaj grada. U svojim najboljim danima grad je imao sedam crkvi, 25 bordela i čak 65 barova. Tučnjave su ovdje bile česte, kao i dvoboji pištoljima. Sve dok jednog trenutka nije ponestalo zlata i stanovnika, a na najbolje dane podsjećaju samo ostaci građevina i poneki zahrđali automobil.
Varosha, Cipar
Nekad ultra popularan turistički grad na obalama Mediterana danas su napuštene ruševine. Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća mnogi slavni ljudi poput Brigitte Bardot i Raquel Welch su ljetovali ovdje, a ulice su bile prepune visokih građevina i skupih hotela. Sada je ovaj grad u potpunosti napušten.
Otok Hashima, Japan
Od 1887. do 1974. godine Hashima je bio grad u kojem su stanovali rudari sa svojim obiteljima. Na svom vrhuncu otok je brojio 5000 stanovnika. Ali nakon što se nafta počela koristiti kao primarni energent, a ugljen sve manje koristio, grad su postepeno napuštali stanovnici u potrazi za boljim životom. Danas je otok ništa drugo nego betonska ploča s puno praznih građevina.
Pripyat, Ukrajina
Službeno proglašen gradom 1979. godine, da bi tu titulu izgubio 1986., netom nakon Černobilske katastrofe. Prije eksplozije Pripyat je brojio 49.000 stanovnika, 18136 stabala i 27 restorana i barova. Danas je strogo čuvan te je zabranjen svaki ulaz ili posjet gradu. Ne želite ovdje završiti noću, jer nikad ne znate kakvo mutirano čudovište će zamisliti da ste mu vi večera.
Romagnano al Monte, Italija
Ovo selo uništio je potres koji se dogodio 1980. godine. No, stanovnici nisu htjeli obnavljati mjesto nego su desetak kilometara od njega podignuli novo. Iako je nenaseljeno, selo je danas jako popularno među turistima koji žele posjetiti jedino napušteno selo u Italiji.
Oradour sur Glane, Francuska
Nekad je u ovom selu bilo 640 stanovnika koje su njemački SS-ovci doslovno zaklali, osim nekolicine koji su uspjeli pobjeći i ispričati tužnu priču. Danas ovo selo nema nijednog stanovnika, ali služi kao svojevrsni podsjetnik i spomenik na mučki ubijene ljude.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60911686-duhovi-napusten-grad-prazan-rat-katastrofa-japan-cipar-ukrajina-sad.jpg
Marakeš jedan je od četiri kraljevska grada Maroka i nalazi se u južnijem dijelu zemlje. Ima oko milijun stanovnika i pun je kontrasta: Kroz palme i druge mediteranske biljke ovdje gledate na planinski masiv Atlasa (udaljen cca. 70 km) koji često pokriva i snijeg.
Osjetite pustinju, iako je ona malo više udaljena od grada. Afrika se ovdje spaja s Europom, tradicija se miješa s modernim načinom života, siromaštvo i golo preživljavanje većine ljudi stoji nasuprot bogatstvu nekolicine imućnih Marokanaca i stranaca http://www.femina.hr/images/articles/images/2014/1._Opener.jpg
Stoljećima Marakeš je bio centar trgovine i bitan čvor između Sahela i Magriba. Danas on spada u "in" destinacije, prije svega zahvaljujući mnogim reportažama na međunarodnim televizijama (pogledajte primjer dolje), te u lifestyle i modnim časopisima, a usto dobrom izboru lijepih hotela, odmorišta, a i mnogih znamenitosti. 1985. Marakeš je uvršten na UNESCO-vu listu Svjetke kulturne baštine, a od njegovog imena nastao je i naziv za državu Maroko koja se inače službeno zove Al-Mamlaka al-Maghribīya, tj. Magribijsko kraljevstvo.Očekuju vas opušteni ljudi i glasni motoriMarakeš nije lagan grad. Zbunjuje i pun je izazova. Možda ćete, kao ja, hodajući starim gradom, Medinom, biti iživcirani bezobraznim vozačima motocikala, jer u ovom gradu auta i motori imaju prednost nad ljudima. Kad bibikaju, vi se morate skloniti, ukoliko ne želite sudar. Ali to je život ovdje. U Marakešu skoro svi voze motor – mladi, stari, muškarci, žene, pa i djeca. Trgovci Marakeša su jako lukavi i spretni, jer im turizam i trgovina osiguravaju golu egzistenciju. O siromašnima, čini mi se, malo tko brine. A njih je toliko i to ćete doživjeti na svakom koraku. Nažalost.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2014/5._extra_2.jpg
Autentična mješavina modernog i tradicionalnogMarakeš se može podijeliti na dva dijela: stari grad (Medina) i novi grad s četvrtima Gueliz, Hivernage i Palmeraie. Medina je staro jezgro s kućama, džamijama, palačama starijim i više stotina godina, sokacima i ruševinama. Kroz Gueliz i Hivernage, koji se prepoznaju po poslovnim objektima, modernim prodavnicama i luksuznim hotelima, idu široke avenije koje su dokaz koliko je uticala Francuska na ovaj grad, u periodu dok je sjeverni Maroko početkom 20. stoljeća bio njen protektorat. Još uvijek su nazivi ulica napisani na arapskom i francuskom jeziku. A usto službeni jezik Marokanskih željeznica nije arapski kao u čitavoj zemlji, nego baš francuski. Posljednjih desetljeća je i prilično dosta Francuza doselilo u Marakeš i ovdje kupilo kuće, stanove i riade, te mnogi imaju svoje pansione i hotele. Pored Francuza tu su i Talijani, Španjolci, Britanci i poneki Nijemac. Zanimljivo je da u Guelizu ima i Jugoslavenska ulica (Rue Yougoslavie) koja je prilično duga i centralna i koja je barem mene prisjetila na zlatni period bivše države kad je ona u zemljama Trećeg svijeta bila itekako poštovana i bitna (Jugoslavensku ulicu ćete naći i u gradu Tunis). Iako bivše Juge više nema, građani Marakeša se je očito rado prisjećaju.
Crveni gradMarakeš je poznat kao crveni grad, jer skoro sve fasade u modernom i starom dijelu imaju crvenkasto-narančastu boju. Iako grad na prvi pogled djeluje kaotičan, on itekako ima strukturu i neki red. Za pravo upoznavanje grada vam je potrebno svega tri dana, a za pravo uživanje slobodno ostanite i koji dan više – pogotovo ako planirate izlete u predivnu okolicu. Da ne biste propustili ono najbitnije i najzanimljivije, smo za vas pripremili top 10 lokacija odnosno "things to do". Naravno, ovaj grad pruža puno više i sami ćete šetnjom svašta novo i uzbudljivo otkriti. A i u tome je čar Marakeša, jer ga niko do kraja neće shvatiti i upoznati.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2014/2._top10_1.jpg
1. Prenoćite u riadu, ne u hotelu!Za najbolji doživljaj noćite u Medini i to u jednom od mnogobrojnih riada. Riadi su tradicionalne marokanske kuće s unutarnjim dvorištem odnosno vrtom. Izvana riadi imaju obične, pa čak i prljave fasade, a kada se otvore ulazna vrata možete doživjeti fantastični ambijent s prelijepim ukrasima, biljkama, fontanama, namještajem i čarobnim mirisima. Cijene za noćenje u riadu imaju širok spektar, može vas koštati 40 eura, ali i preko 300 – zavisi kakav standard želite.
2. Inspirirajte se na Trgu Džema el FnaSlavni i glavni Trg Džema el Fna je srce Marakeša. Ovdje se ljudi sastaju, vesele, jedu, prodaju i kupuju. Po danu ćete ovdje naći mnogo uličnih umjetnika koji sviraju instrumente i igraju se s opasnim kobrama, crtaju henu na vaše ruke, prodaju rukotvorine ili plešu uz marokanske melodije. Najbolji pogled na dešavanje na Trgu imate s terase Café de France, gdje možete popiti kavu koja je skupa i nije (!) dobra. Ali pogled je odličan!
3. Prošetajte (i zalutajte) Medinom kroz sokake (bazare)
U Medini se nalazi mnogo sokaka-bazara (arapski: Sūq), gdje možete kupiti razne stvari – od prehrambenih proizvoda (začina, mesa, voća, povrća), preko tekstila i odjeće do slika, umjetnina, autodijelova, dječijih igračaka, ma naprosto skoro sve. Prepustite se dinamici i doživite ugođaj za sva vaša čula. Ako vam trgovci budu naporni recite "Non, merci" i idite dalje. Samo nemojte biti arogantni. U Medini je obavezno da se cjenkate iako sam nisam ljubitelj toga. Međutim u Marakešu ne ide drugačije. Ako vam se sviđa lijepa deka i ona košta primjera radi 800 marokanskih dirhama (oko 70 eura), vi recite da ste spremni platiti 260 (otprilike trećinu). Trgovac će to naravno odbiti, okrenuti glavu, ali ako osjeti da ste baš zainteresirani za željeni objekt, onda će se sigurno s vama cjenkati. Deku u ovom primjeru kupite za maksimalno 350 dirhama i ne dajte više. Ni metar dalje imate već druge dućane sa sličnom robom, pa gdje upali.
4. Posjetite palače El Badi, Bahia i Dar Si SaidPalača El Badi nekoć je bila najveća palača Magriba, a danas je ruševina. Razlog tome je da je alidski sultan Moulay Ismail (1672-1727.) dao unišititi čitav kompleks da bi se tako izbrisala sjećanja na omrženu dinastiju Saadijaca. Blizu El Badije svratite do palače Bahia koja je remek-djelo arhitekture Maura i predstavlja arapski stil stanovanja kasnijeg 19. stoljeća. Dar Si Said je vezirska palača i u njoj možete posjetiti muzej marokanske narodne umjetnosti gdje su izložene prekrasne i jedinstvene rukotvorine, nakit i namještaj.
5. Promatrajte rode i pijte čaj u Riadu AladdinNakon što ste obišli palače, malo se odmorite i svratite u Riad Aladdin koji se nalazi odmah do glavnog ulaza u palaču El Badi. Na terasi na krovu ovog lijepog riada možete popiti tradicionalni čaj od mente, uživati u lijepoj panorami i promatrati rode u njenim gnijezdima koji se nalaze na ruševinama El Badi palače. Usto se u akšamsko doba (predvečer) čuje i ezan s obližnjih džamija te taj melanž klapetanja roda i orijentalnog ambijenta pruža vam autentični i nezaboravni marokanski ugođaj.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2014/3._top10_2.jpg
6. Prošetajte Guelizom i HivernageomIz Medine vodi vas Avenija Muhameda V. direktno do Gueliza i Hivernagea, moderne četvrti Marakeša. Proći ćete pored poznate Koutoubia džamije, sagrađene u 12. vijeku, jedne od najljepših i najpoznatijih u Magribu. Blizu nje se nalazi Cyber Park, javni park, s predivnim drvećem i biljkama, prava oaza mira u glasnom gradu. Malo dalje je Trg 16. Studenog (Place du 16 Novembre) s modernim trgovinama, lijepim kafićima i chic restoranima. Hivernage je malo južnije od Gueliza i tu ćete hodati lijepo uređenim ulicama i vidjeti stare zidine, moderne zgrade i luksuzne hotele. Kod bulevara El Yarmouk se nalazi najpoznatiji i najlegendarniji hotel Maroka "La Mamounia", sagrađen 1923., u kojemu redovno odsjedaju zvijezde poput Sharon Stone, Gwyneth Paltrow, Jennifer Aniston ili Orlando Bloom.
7. Posjetite prekrasni vrt MajorelleU modnom svijetu itekako je poznat vrt Majorelle (Jardin Majorelle) francuskog slikara Jacquesa Majorella koji je teren kupio 1924. i napravio ovdje svoju kuću-atelje i uredio vrt. Imanje je nakon njegove smrti bilo u lošem stanju, pa ga je kupio slavni dizajner Yves Saint Laurent. Njega je posebno fascinirala jedinstvena kobaltna plava boja kućne fasade i ograde te se na njegovim kreacijama često mogla vidjeti upravo plava boja Majorelle (Bleu Majorelle). Vrt je jako inspirirajući i sadrži bogatu kolekciju kaktusa i drugih mediteranskih i afričkih biljaka. Tu je i muzej berberske umjetnosti, za koji morate platiti posebno ulaz. Nemojte piti kavu u kafiću unutar vrta, jeftinija i bolja je odmah izvan u Kaowi.
8. Probajte tradicionalnu hranuNavečer se Trg Džema el Fna pretvara u veliki otvoreni restoran s raznim štandovima gdje možete okusiti odličnu domaću hranu (tadžine, kuskus, harira juhu, brošete, kefte i sl.) i piti slatke napitke i jesti posebnu halvu. Atmosfera je zaista posebna, bit ćete siti i zadovoljni, a nećete puno platiti. Navećer ćete na Trgu isto vidjeti umjetnike, pazite samo da ne stanete na koju kobru koja pleše uz melodije iz frule
.9. Doživite čari starog Maroka na slikamaMaison de la Photographie (Kuća fotografije) zaista je mjesto koje trebate posjetiti, ukoliko volite i cijenite kreativnost i umjetnost. Ovdje su izložene povijesne fotografije Maroka iz perioda 1860. do 1950. Izložba se nalazi u riadu koji je kupio Francuz Patrick Manac'h. Slike su toliko dubokog značaja da vam oduzimaju dah i daju vam predstavu kakav je život nekada davno bio u ovoj prekrasnoj zemlji. Na krovu kuće se nalazi terasa i mali café – tu imate besplatni wi-fi i divan pogled na grad i planine Atlas.
10. Napravite izlet izvan MarakešaSvakako izdvojite dan ili više kako biste otkrili i druga prelijepa mjesta u blizini Marakeša. Preporučam vam grad Essaouira na obali Atlantskog okeana (tri sata busom) koji isto kao Marakeš spada u UNESCO-vu Svjetsku kulturnu baštinu. Ili pak Ait Ben Haddou, utvrđeni grad i ujedno izvrsni primjer kazbe – arapske citadele (najbolje posjetiti organiziranom turom). Zbog ljepote su u Ait Ben Haddou snimani razni filmovi poput Lawrencea od Arabije ili Gladijatora. Zanimljiva je i dolina Ourike na sjevernoj strani Visokog Atlasa gdje možete uživati u prirodnim ljepotama i saznati više o berberskom životu u ovoj regiji (organizirana tura).
http://www.femina.hr/images/articles/images/2014/4._extra_1.jpg
Ujedinjeni Arapski Emirati za početnikehttp://www.femina.hr/images/articles/images/2013/dubai_emirati_cijela3.jpg
Za Dubai i Abu Dhabi trenutno se vežu većinom novac, raskoš, bogatstvo i nafta. Prateći medije, čovjek može steći dojam da se tamo događaju samo velike stvari, grade se arhitektonska čuda, realiziraju se nestvarni projekti i lova očigledno teče bez prestanka i to za stvari, o kojima mi u Europi ne bismo ni pomišljali da nam trebaju. Počevši od jednog od najluksuznijih i najpoznatijih hotela svijeta Burj Al Arab, preko umjetnih otoka u obliku Palme, zimskog skijališta usred pustinje, pa do jedne od najvećih džamija svijeta šejka Zayeda, Louvrea i Guggenheim muzeja u Abu Dhabiju te megalomanskog zabavnog parka Ferrari World. Ovo su samo neki od mnogih projekata. Inače, nisam tip koji se pali na luksuz, naprotiv više cijenim jednostavne i svima pristupačne stvari. Međutim posljednje dvije godine imao sam priliku dva puta posjetiti Ujedinjene Arapske Emirate i trudio sam se upoznati ih na malo drugačiji način. Iako ni sam nisam ostao nefasciniran pojedinim znamenitostima.
CNN smatra da su Abu Dhabi i Dubai jedni od budućih centara svijeta. Skoro uvijek kada upalim CNN i gledam njihov program, mogu vidjeti neki prilog koji to naglašava. I zaista, oba grada - iako djeluju i jesu po mnogo čemu umjetni - razvijaju se u metropole i melting potove raznih nacija. Ali ono bitno što fali je urbana kultura i tradicija. Ovi gradovi su do prije nekoliko desetljeća bili sela i tek s otkrićem nafte u drugoj polovici 20. stoljeća su se počeli dinamično razvijati. Za razliku od susjednog Omana ili Jemena, Ujedinjenim Arapskim Emiratima fali autentična kultura. Upravo zbog toga se šejci trude u što bržem vremenu svijetu pokazati da mogu postati i svjetska kulturna sila. Hoće li u tome uspjeti i hoće li novcem zaista sve dobiti - i ono u biti neprocjenjivo - vrijeme će još pokazati. Ne bi me čudilo da i tu dođu do svog cilja.
Ujedinjeni Arapski Emirati se sastaju od sedam emirata,
Abu Dhabi je najveći i ujedno najbogatiji. Dubai se, za razliku od Abu Dhabija, bolje promovirao u svijetu i postao poznata svjetska destinacija za turizam, i to ne samo onaj luksuzni. Odavno u ovaj grad pristižu i Low-Cost-Airlines, a mogu se i birati jeftiniji hoteli, a ne samo oni s pet i više zvjezdica.
Šejcima je želja da nakon nestanka naftnih rezervi u Dubaiju cvijeta turizam, a i trgovina. I za to su spremni mnogo ponuditi. Pored tisuća hotela, od kojih se ne zna koji je ljepši i raskošniji, sagradili su zabavne parkove, nove plaže, otoke, podzemnu željeznicu, jednu od najvećih i najprometnijih zračnih luka svijeta itd. Abu Dhabi je do nedavno bio dosta tiši grad, iako je bogatiji, ali ne i ljepši. Međutim vladari ovog emirata isto se trude ići ukorak s Dubaijom pa grade gdje god stignu.
Pored već spomenutog otoka kulture, sagradili su npr. i Emirates Palace, luksuzni hotel sa sedam (!) zvjezdica koji je koštao oko tri milijarde dolara. Tu se jednom godišnje održava i utrka Formula 1.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/dubai_cijela1.jpg
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/dubai_abu_dhabi_cijela1.jpg
Ako u Emirate planirate putovati po prvi put, savjetujemo vam da posjetite sljedeća mjesta. Iako, naravno, u toj zemlji imate mnogo više toga što možete vidjeti i doživjeti pa neka ovaj Top 10 bude samo okvirna smjernica.1. Dubai standardno: Burj Khalifa, Dubai Mall, Metro - vjerojatno se niti jedan drugi grad na svijetu nije toliko brzo razvio kao Dubai. U vrlo kratkom roku vladari i investitori su sagradili čitav skyline sastavljen od visokih i fascinantnih nebodera.
Svakako najviši je Burj Khalifa s 828 metara koji je ujedno i najviši objekt na svijetu. Sagrađen je u roku od šest godina i ima oko 530.000 kvadratnih metara.
U njemu se nalaze Armani Hotel, razni uredi i stanovi. Odmah do Burj Khalife je Dubai Mall, jedan od najvećih šoping centara na svijetu s preko 1200 trgovina, gdje možete ama baš sve naći – od dizajnirane odjeće preko H&M-a do fast food lanaca, o kojima možda nikada niste ni čuli. Inače, Arapi vole američku brzu hranu. Nekako mi je to paradoks kada pomislite na političke tenzije na Bliskom istoku.
Svakako, trebate se popeti na razglednu terasu Burj Khalife koja nosi ime „At the Top" i nalazi se na 124. katu. Najljepše je, kažu, prilikom zalaska sunca.
Do Burj Khalife i Dubai Malla najbolje stižete s novim Dubai Metrom koji je sagrađen za nevjerojatne četiri godine. I još nešto: u Dubaiju ćete primijetiti čistoću na svakom koraku. U skoro svakom WC-u, a pogotovo na javnim površinama, uvijek vidite neke radnike koji čiste.
Za mene je bio šok kada sam se vratio u Beč, iako je Beč prilično čist. Naravno, radnici su u Emiratima jeftina radna snaga, to su ljudi iz trećeg svijeta koji ovdje dobivaju bezobrazno nisku plaću, ali opet višu nego u domovini. A to je, u mojim očima, žalosno, da pored svog tog silnog luksuza i raskoši ne mogu pošteno plaćati radnike, nego što više ih iskorištavaju i prilikom dolaska im čak oduzimaju putovnice da se ne bi vratili tako brzo u svoje siromašne krajeve
2. Da ostanete bez teksta: The Palm Jumeirah - sigurno ste čuli o umjetnim otocima koji se grade ispred obale Dubaija, u Perzijskom (Arapi inzistiraju da se kaže Arapskom) zaljevu. Razlog izgradnje tih umjetnih otoka je proširenje obale, jer je prirodna obala Dubaija prilično ravna bez uvala, a skoro sav prostor već je iskorišten. Iako su vlasti planirale izgraditi više umjetnih otoka, jedino su do sada uspjeli (skoro) završiti „The Palm Jumeirah". To otočje u obliku palme se prvo počelo graditi 2001. godine i pored mnogih luksuznih vila i hotela na njemu možete vidjeti i upečatljivi „Atlantis The Palm", hotelski i rekreacijski kompleks inspiriran Atlantidom. Najbolje je da uzmete taksi iz grada do početne postaje Dubai Monoraila zvane „Gateway". Tu sjednite na vlak koji će vas direktno (i čak jednim dijelom pod vodom) dovesti do vrha palme i hotela „Atlantis".
3. Može jeftino, a dobro? Ručak u Almahalli - toliko luksuza, prividne ljepote i glamura u jednom gradu da je čovjeka nekada potrebno malo spustiti "na zemlju". A što ima bolje nego to učiniti ukusnom i autentičnom arapskom hranom?! Onom s „aaaa" i „mmm" efektom. Koja usto nije ni skupa, a ni glamurozna. Zato jako dobra, posebno za one koji vole meso. Almahalla je restoran u starijem djelu Dubaija, po kojemu se većinom kreću obični radnici. Podsjeća na neki američki ulični restoran, a pravi je insider tip za sve one ljude koji vole dobru domaću, a ne skupu hranu, bez previše dekoracije
4.. Dobra kava i lijep ambijent: Lime Tree - blizu Almahalle nalazi se javna plaža Jumeirah, a odmah do nje poznati Lime Tree Café. Najbolje je da uzmete taksi do tamo. U kozmopolitskoj i opuštenoj atmosferi ovdje možete popiti razne odlične kave
5. Avantura po pustinji: Desert Safari - klasična ponuda za sve turiste u Emiratima je safari po pustinji. Ne propustite ovo, jer u ovoj zemlji vas očekuje zaista lijepa pustinja i onakva kakvu znate s televizije i filmova. Safari se nudi u raznim opcijama i od raznih agencija. Osobno sam koristio usluge North Tours i to „Evening Desert Safari" (225 AED po osobi = 348 kn) u koju je uključena i večera i performans trbušne plesačice. Iako, ne trebate se zavaravati, jer nećete ni na safariju upoznati autohtone stanovnike Emirata, jer su oni inače povučeni i nemaju neku interakciju s turistima. Ali srest ćete dosta Pakistanaca i Indijaca koji eto liče na Arape, pa mnogi i misle da su razgovarali s Arapima. By the way, oko 80% stanovništa u Emiratima su stranci, doseljenici, bez državljanstva Emirata, jer je ono jako teško (čitaj: gotovo nemoguće) dobiti.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/dubai_emirati_cijela1.jpg
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/dubai_emirati_cijela2.jpg
6. Dubai ima stari grad, ili? - u Emiratima nažalost nećete vidjeti gradove kao u Omanu, Jemenu, Jordanu koji su stari tisuće godina i bogati kulturnim spomenicima. Do prije nekoliko desetljeća ovdje je bila samo pustinja i ovu zemlju su naseljavali nomadi. Međutim vlasti se intenzivno bave jačanjem nacionalnog identiteta te su u Dubaiju dali obnoviti stari dio grada zvan „Al Bastakiya". Gradnja tog djela je počela tek krajem 19. stoljeća i naseljavali su ga arapski Suniti koji su dolazili iz Irana. Sastoji se od malih uličica, kućica napravljenih od pješčenjaka i takozvani vjetreni tornjevi (windtowers) koje su nekada davno služile kao prirodni klima-uređaj. Kažu da je Bastakiya trebala biti srušena 90-ih godina, ali da je engleski princ Charles prilikom jedne posjete intervenirao kod šejka i tako spriječio propast jedinog preostalog starog djela Dubaija
7. Džamija kao iz 1001 noći: Sheikh Zayed Grand Mosque - ako odsjedate u Dubaiju, iskoristite priliku da posjetite i Abu Dhabi. Svakim danom vozi više autobusa s autobusnog terminala Al Ghubaiba i potrebno vam je otprilike sat i pol da dođete u glavni grad Emirata. Ovdje je hot spot svakako prekrasna džamija šejka Zajeda (Sheikh Zayed Grand Mosque) koja je otvorena 2007. godine i treća je po veličini u svijetu. Fascinirat će vas svojim izgledom koji podsjeća na priče iz 1001 noći i Taj Mahal. Džamija nudi prostor za 40.000 vjernika i sastoji se od 82 kupola ukrašenim mramorom, oko 1000 stubova, više pozlaćenih lustera, i najvećeg ručno rađenog tepiha na svijetu velikom 5627 kvadratnih metara i teškim 47 tone. Džamiju možete posjetiti svakim danom, a nudi se i razgledanje s besplatnim vodičem. Pažnja: Morate biti prikladno odjenuti, oko toga će vam pomoći ljubazno osoblje na ulazu (sve bez problema).
8. High Afternoon Tea u Emirates Palace – luksuz bez granica - u Abu Dhabiju uzmite taksi (nije previše skup) i svakako posjetite i famozni Emirates Palace, hotel s neslužbeno sedam zvijezdica (jer najviše se dodjeljuje pet, ali za ovaj hotel je pet zaista premalo). Ova palača u svakom smislu riječi pripada vladarima Abu Dhabija, a s njom upravlja grupacija Kempinski. Svaka soba ovdje ima privatnog butlera, a u njima pretežno odsjedaju državnici, biznis ljudi i turisti s dobrom kreditnom karticom. Međutim i kao obični turist možete doživjeti čari Emirates Palacea, jer je jedan dio pristupan javnosti. Očekivati možete mnogo zlata i luksuznog enterijera, a i posebno lijepe toalete. Preporučam rezervaciju za „High Afternoon Tea", prilikom kojeg vam od 14 do 18 sati u kafiću „Le Café" serviraju razne slatke i slane delicije i izvanredno dobra kava ili čaj.
9. Otok budućnosti, kulture i kupanja: Saadiyat Island - na otoku Saadiyat (arapski za „otok sreće") u Abu Dhabiju upravo nastaje umjetnička i kulturna četvrt, jedinstvena u svijetu. Pored pet velikih kulturnih institucija, kao Guggenheimov muzej i Louvre Abu Dhabi, grade se i mnogi drugi objekti koji imaju za cilj obogatiti kulturni i umjetnički život ovog grada i napraviti ga vrućom točkom za sve kreativce na svijetu. Završetak svih radova planiran je za 2018., a trenutno se na ovom prirodnom otoku nalaze luksuzni hoteli St. Regis i Park Hyatt te mondeni beach club Monte Carlo i javna plaža Saadiyat Beach (otvorena ove godine).
10. Autentični Emirati: Oaza i tvrđava u Al Ainu - grad Al Ain se nalazi na istoku Ujedinjenih Arapskih Emirata, otprilike sat i pol vožnje od Abu Dhabija i najbolje je da uzmete autobus s glavnog autobusnog kolodvora (brza linija X90, jednosmjerna karta košta 25 AED = 39 kn). Autobusi voze redovno i Al Ain odlično odgovara za jednodnevni izlet, na kojem možete doživjeti povijest ovog grada koji je nekad bio jedna velika oaza usred pustinje. Al Ain je potpuno drugačiji od Dubaija i Abu Dhabija i važi kao kulturno srce Emirata. Ujedno je i jedno od najstarijih naselja svijeta. Iako se dosta tragova nažalost s vremenom izbrisalo, još uvijek možete doživjeti kako su ljudi na ovim prostorima nekada živjeli. Oaza im je bila izvor života i oko nje se i sve vrtilo. Prema tome posjetite Al Ain Oasis, tvrđave Al Jahili i Al Ain i vidite bisere arapskog graditeljstva, ali i „Camel Market" - jedinu preostalu tržnicu s devama. Al Ain direktno graniči s Omanom, i ako imate vremena i vizu, nemojte propustiti da posjetite i tu lijepu zemlju
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/dubai_Kempinski-Palm-Jumeirah_cijela.jpg
Moja "sveta" izraelska avanturapiše: Leonora Surian (http://www.femina.hr/biografije/index/autor/6/ime/leonora%2Bsurian)
Pobjeći od svakodnevice, udaljiti se od obveza, otputovati i distancirati se od gradskog kaosa, uroniti u novu kulturu, upoznati nove ljude, okusiti drugačiju hranu, isprobati novi stil života, osjetiti različitu duhovnu dimenziju, odazvati se novim izazovima... Zbog svega toga, i još mnogo toga drugoga, volim putovati!U samo nekoliko sati imam mogućnost uroniti u novi svijet, meni gotovo sasvim nepoznat. I svaki puta kada dođem u taj „novi svijet", shvatim koliko smo mi svi zapravo robovi vlastitih problema, navika i obaveza, koliko ustvari imamo mogućnosti, koliko sve ovisi o nama, o našim željama i snovima, i koliko bi nam moglo biti lako preokrenuti život nabolje, samo da to poželimo! I baš zato, svaki puta kada se vratim s nekog putovanja, osjećam se jačom, sigurnijom, kreativnijom i hrabrijom.
Magija JeruzalemaJedno od mojih najčarobnijih putovanja bilo je u Izrael. Doista, nevjerojatna zemlja, bremenita poviješću i sukobima, ali i puna nevjerojatnog duhovnog naboja. Prvi grad koji sam posjetila u Izraelu bio je, dakako, Jeruzalem. Ono što me u Jeruzalemu najviše fasciniralo jest istinski osjećaj svetosti tog mjesta, koji prožima većinu ljudi koji posjete taj divan grad, centar svih vjera. Učinilo mi se da je to grad u kojem sve vjere ovoga svijeta zaista mogu egzistirati u miru, mjesto gdje su svi jednaki... Iako je Izrael poprište neprestanih vjerskih sukoba, slike koje zatičete na ulicama Jeruzalema nevjerojatno su dirljive i odaju istinsko poštovanje ljudi prema svim vjerama. Svi su se molili, hodali po ulicama sa sviješću da hodaju po svetom tlu, iako je to svatko doživljavao iz perspektive vlastite vjere ili vjerovanja.Proći križni put, prisloniti ruku tamo gdje se Isus naslonio, vidjeti mjesto gdje su Ga razapeli, dotaknuti kamen na koji su Ga nakon smrti položili i na kraju vidjeti Njegov grob bilo je jedno neopisivo iskustvo...
http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/leonora_izrael_cijela1.jpg
Biblijskim putevimaOsim Jeruzalema, obišla sam gotovo sva mjesta koja se spominju u Bibliji - od Nazareta do Betlehema, od rijeke Jordan do Mrtvog Mora.U prekrasnom mi je sjećanju ostao izlet na Mrtvo more. Kao što znate, riječ je on najslanijem moru na svijetu koje se nalazi u depresiji - ispod razine mora i okolnog tla. Nije to zapravo more, već veliko slano jezero koje napaja rijeku Jordan i razdvaja Izrael, od Izraela okupiranu Zapadnu obalu i državu Jordan. Jezero je toliko bilo slano da smo doslovno plutali po njemu, a ne plivali. Tada sam, u tih par sati plutanja, toliko izgorjela na jakom izraelskom suncu, kao nikada u životu. Zato vam savjetujem, ako se prepustite odmaranju na površini Mrtvog mora, najprije se dobro namažite kremama za sunce.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/leonora_izrael_cijela2.jpg
Opasnosti i delicijeIpak, većinu sam vremena provela u Tel Avivu, gospodarskom središtu Izraela i gradu koji leži na obali Sredozemlja. Tel Avivom, nažalost, nisam baš smjela lutati sama. Ono što me najviše u početku preplašilo, jest to što smo neprestano morali prolaziti jake vojne kontrole - kad god smo trebali ući u hotel, dućan, šoping centar, pa čak i na otvorenu tržnicu... Grad je prepun naoružanih vojnika i policije s mitraljezima u ruci... No nakon par dana sam se uklopila, tako da mi je čak i to postalo normalno. Baš kao i stanovnicima Tel Aviva koji se na to uopće ne obaziru, iako im u dubini duše vjerojatno nije nimalo svejedno.Posebno me oduševila hrana. Obožavam isprobavati nove stvari i eksperimentirati. Kada smo prvog dana otišli u tradicionalni izraelski restoran, nismo znali što naručiti, ali konobar je bez ikakvog pitanja počeo nositi male tanjuriće s raznim umacima i jelima. Čim bismo ispraznili jedan, on bi odmah na stol stavljao novi. Naravno, nismo znali da je to bilo tek predjelo, tako da smo se, skoro siti, jako neugodno osjećali kada je donio jelovnike i pitao nas što ćemo naručiti! Mislila sam da ćemo puknuti!
http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/leonora_izrael_cijela3.jpg
Iako sam stigla u Izrael skoro praznog kufera, vratila sam se puna darova. Uz kojekakve karakteristične religijske i antikne predmete koje sam našla po raznim tržnicama, ponijela sam i dva kamena, jedan iz Jeruzalema i jedan iz Nazareta. Stavila sam ih u kapelicu koja se nalazi u Istri ispred kuće moje none. Tako da, svaki puta kada dođem k njoj, prisjetim se tog svog lijepog „svetog" putovanja.
VESELI PUTNIKŠalković: "Najljepše su žene u Libanonu!"http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/shale_cijela1.jpg
Koji su najbolji, ali baš ono NAJBOLJI, trenuci s ovog zadnjeg putovanja?
- Ronjenje s morskim psima u otvorenom moru pored Galapagosa. Iskrcavanje na Antarktik. Novi Zeland i uspon na mitski Mt.Doom (Mordor iz Gospodara prstenova). Sydney i sva fenomenalna zafrkancija s mojim prijateljem Davorom. Jakarta i ludi provod s prijateljem Mirom i njegovim društvom. Zalaz sunca na Filipinima. Razgledavanja polja kanabisa na Jamajci. Jurcanje vlakom po Japanu. Jedna lijena kava u Starbacksu uz pogled na Empire State Building obavijen snježnim oblakom. Nekoliko mutnih večeri, ili bolje reći jutara u Vegasu... Ma previše toga... nemamo toliko prostora.
Koliko sam shvatila, slijedi prodajna izložba tvojih fotki s putovanja, a prikupljena sredstva bit će darovana jednom djetetu željnom školovanja. Možeš li nam reći detalje te akcije?
- Ovih se dana počinjem baviti razradom akcije. Pronaći ću neku pametnu klinku/klinca koji bi se školovao/školovala, ali nema sredstava. Onda ću naprintati 100 fotografija iz 100 zemalja u kojima sam bio i napraviti izložbu. Fotografije ćemo prodavati po 100 kuna (neke će biti skuplje - pa nek' ih kupe kompanije). Skupit ćemo lovu, parkirati je djetetu na račun da ima. Izložba će biti otvorena u ponedjeljak, 4. travnja, u klubu Pepermint.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/shale_jamajka_cijela.jpg
Jamajka...
Kao ženu koja je vrlo komplicirana što se tiče pakiranja i priprema za putovanje (ono, večernje haljine, dnevne haljine, outfiti za „ako je hladno", outfiti za „ako je vruće", krema za sunce, krema protiv bora, štikle, čizme, japanke, sandale, depilacije, šamponi... : ))), stvarno me zanima koliko ti treba da se spakiraš za tromjesečno putovanje - što sve nosiš? Daj mi par savjeta da postanem praktičnija što se toga tiče :)...
- Nosim jednu torbu u kojoj je odjeća koja može potrajati deset dana. Kada se uprlja, jednostavno je operem, to je bar lako, jer u svakom hostelu postoji perilica. Nema tu nikakvih fensi-šmensi odjevnih predmeta (a i inače nemam takve). U drugoj torbi nosim opremu - laptop, adaptere, fotoaparat, baterije, papirologiju... Od te druge torbe se ne odvajam. Nije to ništa puno niti teško. Vratio sam se sa 35 kila tereta samo zato što sam pred kraj nakupovao puno poklona za drage ljude. A i doteglio sam neko kamenje s Antarktika, neka bude za uspomenu.
Jesu li putovanja za tebe onako malo kao droga - navučen si i to ti je najbolji osjećaj u životu, ali ipak bi možda mogao/trebao/želio prestati...? Ili možda ne?
- Totalna droga. Ali sada, kad sam skupio tih stotinu zemalja na sedam kontinenata, sada imam neki mir, spokoj... Nakon dobrih dvanaest godina, po prvi puta mi se ne ide nikuda, baš mi se sjedi doma. Nemam pojma koliko će potrajati.Često govoriš kako mora da si „vragu prodao dušu i kako te on osudio na prokletstvo koje kaže da ćeš svoj mir, ili barem njegove fragmente, pronalaziti samo ako ćeš putovati, i to na veoma nemiran način". To je ozbiljna izjava - nije lako dobiti dušu natrag od vraga, znaš? ; )
- Znam, ali je tako, i nema nazad, nema pomoći. A i tko zna, možda mi ju ipak vrati, s vragom se nikad ne zna.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/shale_barbados_cijela1.jpg
Prelijepe plaže Barbadosa
Uvijek se čini kao da se na tvojim putovanjima događaju samo fenomenalne stvari i dobiva se dojam kako je svijet doista jedno prekrasno mjesto. Znamo da nije tako, Shale, iako je ta djetinjasta nevina slika svijeta svima mila, pa nam malo reci i o onim lošim iskustvima koje si doživio? Sve ima svoje lice i naličje.
- Reći ću ti, a ti ćeš misliti da ti lažem. U 97 dana putovanja oko svijeta, nitko me nije ružno pogledao, niti mi išta loše učinio, niti sam s ikime ušao makar u najmanji konflikt. Ako imaš čisto srce i širok osmijeh, ljudi će ti se otvarati poput cvijeća. Možda bi sada zvučalo dobro da ti kažem kako me netko napao, pokušao opljačkati ili tako nešto... ali nije, i što da sada lažem.
Ok, nastavimo onda sa svim tim super stvarima koje postoje u svijetu - ide nekoliko blic pitanja - prvo - koja su najbolja mjesta na svijetu za izlaske i ludu zabavu?
- Najbolji klub u kojem sam bio je Sky Bar u Bejrutu, to mjesto tuče sva druga za dva koplja. Sjajni su klubovi u Washington Avenue-u u Miamiju, u njujorškom Chelsea-u. Ali dobra je zabava i u Bar Rougeu u Shangaiu, Sydney je carsko mjesto za izlaske. Dragonfly u Jakarti je pravo zezanje. Ma ima klubova koliko hoćeš, ali najvažnije je s kakvim si ljudima. Ako je ekipa dobra, onda se možeš zaglaviti na creske Lubenice, ono selo sa pet kuća, i provesti se kao nikada.
Gdje se najbolje jede?
- Teško pitanje. Što se mene osobno tiče, najbolje se jede kod gospođe Šalković u Mikulićima, nedjeljom, oko dva popodne. To je najbolja klopa na svijetu. Ali ima nekih nacionalnih kuhinja koje me obaraju s nogu. Korejski roštilji, na primjer. Ili izvorni japanski sushi, mljac!
Gdje su najljepše žene (osim u Hrvatskoj, jer to se samo po sebi razumije)?
- U Libanonu.
Gdje ljudi imaju najviše stila?
- U Europi, tamo gore, malo sjevernije. U Skandinaviji, to su gospoda kakve nema nigdje. I u Japanu, što te cure sve stave na sebe - a opet im stoji savršeno. Znaju sve isfurati.
Gdje je najdosadnije?
- U Lihtenštajnu, tamo sam ostao dva sata. U Andori sam isto ostao par sati. Malta me ubila koliko je dosadna, isto kao i sjeverni Cipar, onaj odmetnuti.
Završimo s blic pitanjima - gdje su ljudi istinski najsretniji?
- Ne bi čovjek vjerovao, u Sowetu (kvart Johanesburga) - vidiš bosu, sirotu djecu koja jedva da imaju krov nad glavom, a opet su vječito nasmiješena. Iste stvari možeš vidjeti po favelama južne Amerike. Mi Hrvati nemamo pojma što je siromaštvo. Užasno mi je žao naših penzića i sakupljača boca, ali tek kad odeš u te zemlje trećeg svijeta vidiš što znači biti siromašan... U Jakarti vidiš kvartove u kojima pola milijuna ljudi živi u kartonskim kutijama. Peru se kada pada kiša, a tada i piju vodu, jedu svake prijestupne..., a opet - smiju se i plešu.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2011/shale_portoriko_cijela.jpg
Groblje uz more u San Juanu, Portoriko
A jel' se zaljubljuješ na putovanjima? Imaš li kao Corto Maltese u svakoj luci ženu koja vene za tobom?
- Romansa se dogodila samo jednom u ovih dvanaest godina, što znači da je to bila iznimka. Ne putujem da bih lovio komade. Naravno da se dogodi neka brzinska varijanta, ali to nije bit putovanja. Nije to razlog.
Imam dojam da se groziš uobičajenih životnih scenarija - ured, žena, djeca, obiteljske obveze, skijanje, ljetovanje... Vidiš li se ikada u takvoj kombinaciji?
- Nikad ne reci nikad. Tko zna, možda ću za koju godinu ljetovati na Krku, skijati u Schladmingu, i to će mi biti super. Sumnjam, ali nikad ne reci nikad.
Transsibirska putovanja: Rusija...
...http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/moskva_vasilije_blazeni.jpgstojite na kolodvoru Moskva Jaroslavskaja i na displeju vidite odredište vlaka u koji se trebate ukrcati - Peking - obuzme vas sasvim poseban osjećaj. U trenutku postanete svjesni veličine Rusije...
O putovanju Transsibirskom željeznicom razmišljamo dugo - privukla nas je upravo dužina putovanja. Od kraja do kraja - od Moskve do Vladivostoka put vlakom traje 7 dana - iz Moskve se kreće navečer, a u Vladivostok se stiže sedmi dan u zoru.
Ipak, Vladivostok nas nije pretjerano privlačio - pa smo odlučili da nas Transsibirska željeznica odvede negdje drugdje, i izbor je pao na Mongoliju.
Odlučili smo da put prekidamo i da vidimo gradove usput - to je značilo mnogo planiranja, no rezultat je na kraju bio odličan!
Prije putovanja čuli smo mnogo glasina: prema njima s Transsibirske smo se željeznice morali vratiti barem s jednim parom bubrega manje, bez rožnica, dijela koštane srži, naravno goli i bosi. Prirodno - sve zahvate na vašem tijelu na Transsibirskoj željeznici izvode bez narkoze - osim ako u narkozu ne uračunavate određene količine votke.
Moskva
Putovanje je počelo avionom - letjeli smo iz Zagreba u Moskvu; nakon vožnje od aerodroma do hostela, otišli smo na Crveni trg. Prošlo je pola tri ujutro, i fotografiramo crkvu Vasilija Blaženog. Trg je pust i još jedna predrasuda pada u vodu! Nije točno (iako na to upozoravaju u svim vodičima) da ruska policija terorizira turiste: policajci koji čuvaju Kremlj zaista nisu zainteresirani za nas.
Idući dan - petak 31. srpnja obilazimo Moskvu, velik dio dana smo proveli u modernom dijelu Tretjakovske galerije (smještena je na desnoj obali rijeke Moskve, u blizini Gorkij parka).
http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/moskva_gum.jpg
Nižnij Novgorod
Noćnim se vlakom broj 020, kojem je odredište Peking, vozimo u Nižnij Novgorod. Stižemo u subotu u zoru. Grad smješten na ušću Oke u Volgu je sablasno pust, no na svakom autobusnom stajalištu vidimo ostatke noćašnjeg uživanja u alkoholu. Nižnij Novgorod ima oko milijun i 300 000 stanovnika i željeznicom je od Moskve udaljen 441 kilometar. Za relacije Transsibirske željeznice, Nižnij Novgorod je zaista vrlo blizu Moskvi!
Makarevo
Za razgledavanje Nižnijeg Novgoroda zaista nemamo nikakav plan - samostan Blagovijesti, sagrađen u 13. stoljeću i najljepši u gradu je nažalost zatvoren za posjete. Odluka je pala da odemo na izlet u 60 kilometara udaljeno selo Makarevo. Do Makareva se dolazi hidrogliserom - vožnja traje 2 sata nizvodno po prelijepoj Volgi. Makarevo je selo na desnoj obali rijeke i velik samostan osnovan 1453. godine.
Navečer se vračamo u Nižnij Novgorod, a vlak za Ekatarinburg polazi tek u zoru, u 3.47. Večeramo u češkom restoranu, gledamo Volgu i naposljetku pješačimo do kolodvora.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/niznij.jpg
http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/makarevo.jpg
Ekatarinburg
2. kolovoza vlakom 002 Rossija nastavljamo putovanje Transsibirskom željeznicom. Odmah nakon kolodvora u Nižnijem Novgorodu vlak se polako penje na most preko Volge i nastavlja prema istoku. Rossija je vrlo dobar vlak - ima moderne i lijepe vagone i zaustavlja se samo na velikim kolodvorima. Do Ekatarinburga koji je 1373 kilometra daleko od Nižnijeg Novgoroda se vozimo točno 19 sati i 19 minuta. Nekoliko desetaka kilometara prije Ekatarinburga na obroncima Urala primjećujemo obelisk koji označava geografsku granicu Europe i Azije.
Ekatarinburg je smješten na istočnim obroncima Urala, velik je gotovo identično kao Nižnij Novgorod. Ime duguje svetoj Katarini i supruzi Petra Velikog - carici Katarini 1. Osnovan je 1723. godine i obilježen krvavom poviješću - u Ekatarinburgu je 17. srpnja 1918. ubijena ruska carska obitelj, 1. svibnja 1960. u neposrednoj blizini grada srušen je američki pilot Francis Gary Powers i njegov špijunski avion U2, a u devedesetima Ekatarinburg su obilježila bizarna mafijaška ubojstva.
U Ekatarinburgu ostajemo par dana - odsjedamo u hostelu koji vodi simpatična Alex, a nazvan je jednostavno Transsib. Drugi dan boravka odlazimo na mjesto nazvano Ganina Jama gdje su nakon ubojstva ostavljena tijela Romanovih.
http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/ekatarinburg.jpg
Prema Mongoliji
4. kolovoza u 18 sati i 3 minute po moskovskom vremenu (lokalno, u Ekatarinburgu su 2 sata više) ulazimo opet u vlak i vozimo se prema Irkutsku. Pred nama je najduža vožnja na putovanju - od 52 sata i 28 minuta, vlakom 082 koji vozi iz Moskve u Ulan Ude. Na putu prolazimo kroz velike sibirske gradove - Omsk, Novosibirsk i Krasnojarsk. 6 kolovoza, rano ujutro dolazimo u Irkutsk, 3371 kilometar od Ekatarinburga.
Istog dana iz Irkutska odlazimo prema Mongoliji. Pred nama su 12-satna čekanja na granici, Mongolske stepe i pustinja Gobi!
http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/gradska_uprava_irkutsk.jpgIrkutskU Irkutsku još nije svanulo, a mi se nalazimo na ogromnom kolodvoru, na jugozapadnoj obali Angare. Užurbani putnici silaze s vlaka, a oni koji vožnju nastavljaju šeću po peronu. Kondukter našeg vagona s kojim smo se sprijateljili -Dmitrij je završio svoju desetodnevnu smjenu - putovao je iz Irkutska u Moskvu, i natrag u Irkutsk. Odlazimo u kolodvorsku zgradu, i nakon proučavanja voznog reda hodamo prema centru Irkutska.
Za razliku od, primjerice Ekatarinburga, Irkutsk je tradicionalan grad - zgrade su uglavnom niske, ima puno tradicionalne sibirske drvene arhitekture, a ulice su relativno uske i zavojite. Irkutsk je većini turista polazna točka za odlazak na prekrasno Bajkalsko jezero. Najpopularnija turistička odredišta (primjerice otok Aljhon), su nekoliko sati vožnje autobusom udaljena od Irkutska. Grad je kao i većina danas velikih srednje- i istočno sibirskih gradova osnovan u 17. stoljeću kao kozačka vojarna. Zanimljivo je da je grad bio i sjedište vojnog područja koje je obuhvaćalo ogromno područje čak do Aljaske koja je pripadala Ruskom carstvu, a zvala se - „Irkutski Američki distrikt"!
http://www.femina.hr/images/articles/images/2009/fontana_trg_kirov_irkutsk.jpgRana je zora i šećemo po potpuno pustom gradu - prelazimo dug most preko Angare i spuštamo se u centar grada. Na glavnom trgu nalazi se Lenjinov spomenik, i cafe-bar koji radi 24 sata. Tamo pijemo jutarnju kavu i jedemo piroške, a neki pripiti bogati Rus pokazuje izuzetno zanimanje za nas.
Sljudjanka
Iz kafića odlazimo na Trg Kirova - razgledavamo centar i ponovno se spuštamo na obalu Angare. Svanulo je, i pješačimo natrag prema kolodvoru - odluka je da se lokalnim vlakom odvezemo u Sljudjanku na južnoj obali Bajkalskog jezera, i da tamo isplaniramo ostatak putovanja prema Mongoliji. Lokalni vlak u žargonu nazvan 'električka', na kolodvor dolazi točno, sjedamo u njega i put prema Sljudjanki počinje. Iako vrijeme nije dobro - sprema se kiša - mnogobrojni putnici odlaze na Bajkal na kupanje ili kampiranje. Iznenađuje nas i velika količina stranih putnika - neki Francuzi se raspituju za kampove blizu Sljudjanke, a mladi Nijemci pričaju o iskustvima sa Transsibirske željeznice.
Plan je da posjetimo slikovitu lokalnu željeznicu koja od Sljudjanke vodi do stanice Port Bajkal, no kiša dovodi u pitanje naše planove. Sjedimo na kolodvoru, razmišljamo i napokon odlučujemo - po kiši izlet neće uspjeti, a ionako smo umorni, pa ćemo otići do malenog hotela u Sljudjanki, i čitav se dan odmarati. Odlazimo, pokisli do kože u centar grada, uzimamo linijski taksi koji Rusi nazivaju 'maršrutka' i odlazimo do hotela. Hotel je zaista vrlo jednostavan - i nigdje zapadno od Sljudjanke se vjerojatno ne bi niti smio nazivati hotelom! Soba je prostrana, no i vrlo loše uređena, čistoća posteljine je s onu stranu granice prihvatljivog, a tuš i toalet zaobilazimo u luku. Ipak, za sibirske pojmove cijena nije malena - sobu plaćamo 25 eura! Krajnje nezadovoljni kasno navečer odlazimo na kolodvor, i ukrcavamo se u vlak 362 koji iz Irkutska vozi u Ulan Bator (Ulaanbaator).
Šaroliko društvo u vlaku
U Rusiji vlada pravilo da su vlakovi s nižim brojevima bolji od onih s visokim brojevima, prema tome vlak 362 ima relativno stare vagone, stoji na mnogo malih stanica i stajališta, nema vagona restorana i slično. Sastav putnika je šarolik - u našem vagonu je nekoliko mladih Mongola koji se vraćaju s nekakve stipendije, nekoliko Kineza koji putuju doma, mali broj Rusa koji putuju na kraćim relacijama, i relativno puno Evropljana turista. Upoznajemo se s grupom Španjolaca koji putuju u Peking - razgovaramo i razmjenjujemo Transsibirska iskustva.
7. kolovoza oko 8 ujutro se budimo - napustili smo Transsibirsku željezničku prugu i vozimo se od Ulan Udea prema Mongoliji. Prolazimo kolodvor Sajantuj, i do rusko-mongolskog graničnog kolodvora Nauški nam je ostalo oko 5 sati vožnje. Priroda je ovdje drugačija - nema šuma, već se kroz prozor vide nepregledne površine pašnjaka. Istočno od pruge je rijeka Selenga koja izvire u Mongoliji i ulijeva se u Bajkalsko jezero.
Nauški
U 12.55 po lokalnom vremenu stižemo u Nauški - velik i lijepo uređen kolodvor u sasvim neugledno mjestašcu. Nalazimo se 5902 kilometara od Moskve, i ovdje će vlak stajati idućih 5 sati i 55 minuta. Kondukterka nam dolazi reći da će granični pregled početi tek za 4 sata, i da do onda radimo što god želimo. Spremamo naše ruksake u policu koja se zaključava i odlazimo u razgledavanje Nauškog. Naselje je zaista vrlo maleno - osim relativno mnogo vojnika, željezničara, carinika i policajaca ne srećemo nikog drugog. Hodamo jedan krug po parku ispred kolodvora, pa drugi i treći, ali vrijeme prolazi sporo. Onda odlazimo u maleni kafić piti čaj i jesti fine piroške, pa opet šećemo... Napokon, nakon 4 sata vraćamo se u vlak i granični pregled počinje. U vlak prvo ulazi policija koja sakuplja putovnice, a nakon njih carina koja pregledava vagon. Neposredno prije polaska vlaka dalje, policija se vraća i putnicima vraća putovnice. Točno u 13 sati i 50 minuta po moskovskom vremenu (lokalno je 18.50) vlak polazi u pravcu Mongolije.
Južnije od juga južnog kontinenta, nalazi se otok na kojem je sve lijepo i svi su sretni. Barem tako tvrdi blogerica Travelology, koja je u tri posta opširno opisala sve ljepote ovog mjesta na kraju našeg Planeta. Sve što ste željeli znati o cestama, plažama, moru, ljudima i samoj Tasmaniji
http://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/Feb2014/60917679-tasmanija-vrag-australija-plaza-pijesak-kanu.jpg
Od divljine do srednjeg dijela istočne tasmanijske obale vožnja traje nešto više od 3 sata. Negdje, u nekim hrvatskim putopisima koje sam vidjela na internetu, čitala sam da su tasmanijske ceste prilično loše.
Nisam sigurna iz kojeg je stoljeća taj podatak, ali meni su tasmanijske ceste prilično solidne, pogotovo za jedan manji otok koji se trudi očuvati prirodu. Ono zbog čega se čini da su ceste loše je to što u većini Australije ceste su uvijek velike, skoro uvijek najmanje po tri traka u jednom smjeru.
Na Tasmaniji toga nema.
Voziš se većinom jednim trakom na svakoj strani, ali su ceste sto puta bolje od onih naših grbavih prije nego su napravljene autoceste. Ali s obzirom da zna biti dosta kamiona, dijelom puta se i živciraš ako si vozač, a ako nisi, imaš prekrasan krajolik kao anti-stres terapiju cijelim putem.
Ali postoji tu nešto što vozačima smanjuje stres – nakon nekoliko kilometara često se pojave dva traka u jednom smjeru, kada se smije pretjecati.
Nakon nekoliko kilometara, dva traka na tvojoj strani se gube, jave se za one iz suprotnog smjera i ti neko vrijeme ne možeš pretjecati, pa tako naizmjenično.
A čak i ako je na obje strane samo jedan trak i često nije dozvoljeno pretjecati, tješi te spoznaja da će se uskoro pojaviti trak za pretjecanje, pa nekako otrpiš pogled na pozadinu kamiona punog jagoda, malina i borovnica
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60917652-tasmanija-vrag-australija-plaza-pijesak-kanu.jpg
Ali ukratko, mislim da ne treba biti živciranja na tasmanijskim cestama jer, čak i u vrijeme praznika, nisam primijetila neke velike gužve.
Postoji tako puno mjesta koje vrijedi posjetiti na istočnoj obali Tasmanije, ali kad je malo vremena, moraš odabrati.
Ali kad smo doši u bungalov u Bicheno pali smo u nesvijest od tolikog savršenstva. Drvena kućica sa sobom, dnevnim boravkom i kuhinjom, i balkonićem kao iz reklame gdje ljudi sjede s čašicom vina u rukama i pogledom na ocean.
Ocean se nije baš vidio u potpunosti zbog stabala, ali svejedno je pogled bio lijep i imali smo samo nekoliko bungalova oko našega, svi udaljeni na pristojnoj distanci.
Imali smo i veš mašinu, pa smo se bacili na pranje svega onoga što se nakupilo nakon kampiranja, a onda sve to idilično objesili na žici za sušenje veša točno ispred našeg bungalova, namijenjenoj samo nama.
Bilo bi još idiličnije da smo imali i bazen, točno ispred našeg bungalova, namijenjenog samo nama. Bio je neki mali bazen pored recepcije, u centru naselja i samo nekoliko koraka od našeg bungalova, gdje su se uglavnom kupala djeca.
Bilo je tamo i malo jezero s kanuima za veslanje, ali je tabla pored jezera govorila da je kupanje dozvoljeno samo accidentally, slučajno.
Valjda mi se mozak razlijenio na praznike pa mi nije bilo jasno što to znači. Objasnili su mi da se smiješ kupati samo ako ispadneš iz kanua, i to, slučajno.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60917644-tasmanija-vrag-australija-plaza-pijesak-kanu.jpg
Bicheno je malo ribarsko mjesto i nema se tu što puno vidjeti, turisti vole doći zbog obilaska okolnih mjesta i parkova, a u blizini se može kupati, roniti, itd. Ali plaže koje sam vidjela koje su bile najbliže Bichenu su bile uglavnom pune djece koja čak nisu ni plivala nego su svi pokušali surfati na daskama.
Pored Bichena je Nacionalni park Freycinet, koji je zajedno s još jednim parkom (Mt Field) proglašen nacionalnim parkom još 1916., što ih čini prvim nacionalnim parkovima na Tasmaniji.
Pred ulazom na recepciju parka, kako bismo kupili kartu, ja i jedan čovjek smo se u prolazu pogledali i odmah se nasmijali jer smo oboje šepali na potpuno identičan način – tko zna koju tasmanijsku planinu je on osvajao ovih dana. Ono što me malo razočaralo je to da ako želiš stići do bilo koje uvale, pogotovo poznate Wineglas Bay, možeš samo hodati po parku više od 2 sata, vožnja autom je zabranjena, a vidikovac s kojeg imaš pogled na uvalu je prilično strm uspon od nekih sat vremena.
Shvatili smo da to nije za naše bolne noge, pa smo se nakon nakon 15 minuta hoda okrenuli i vratili u auto. Na povratku sam opet vidjela onog čovjeka koji šepa isto kao ja, i dok mu je obitelj skakutala prema vrhu, on je prilično namrgođeno šepao za njima.
Na povratku sam se tješila da je ionako bila nenormalna gužva taj dan, izgledalo je kao da su svi turisti na Tasmaniji danas išli na isto mjesto.
U brošurama i postoji upozorenje turistima da se naoružaju strpljenjem kad dolaze na ovo mjesto jer je tako popularno da je obično puno turista.
Na kraju smo se vozeći prema natrag prilijepili jednom autu s kanuom na krovu, koji je skrenuo na neki sporedni put i završili u jednoj od uvalica u Coles Bay - u.
Već drugi put na ovom putovanju da nismo išli negdje planirano ili zbog čitanja boršura, nego skretali s puta instiktivno.
Uvala je bila prekrasna (zvala se Honeymoon uvala, uvala medenog mjeseca, pa je preporučam onima koji idu na medeni mjesec) i iako je bilo prohladno tu smo se i okupali.
Voda je bila neopisivo bistra, a pijesak mekan kao tepih. Savršeno.
Nije bilo skoro nikoga osim nekoliko ljudi koji su veslali u kanuima i nekoliko šetača u daljini, a cijela uvala je bila okružena velikim stijenama tako da je izgledala prilično zaklonjeno.
Nakon kupanja, osjećala sam da je to bilo bolje nego pješaćenje među gomilom ljudi, a odmah nam se istopilo i loše raspoloženje koje nas je bilo uhvatilo zbog gužve
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Feb2014/60917651-tasmanija-vrag-australija-plaza-pijesak-kanu.jpg
Malo mjesto koje se može vidjeti iz ove uvale se zove Coles Bay i prvo je mjesto u Australiji koje je zabranilo plastične vrećice u dućanima, još 2003. godine.
To možda ne zvuči nešto posebno, ali s obzirom da ovdje besplatno dijele vrećice u supermarketima (osim u njemačkom Aldiju), i ne samo da ih dijele, nego kako bi ugodili kupcima i ne nepune ih do vrha nego za samo par stvarčica daju hrpu plastilnih vrećica, mislim da je to velik podvig.
Ja sam kupila i platnene i hrpu drugih vrećica koje možeš koristiti umjesto tih plastičnih, ali griješna ekološka duša, često ih zaboravim ponijeti sa sobom kad idem u dućan.
Nisam sigurna da li su kod nas počeli dijeliti besplatne vrećice u dućanima, nadam se da nisu.Na kraju smo, da bi ipak nešto vidjeli, platili scenic flight, scenski let malim avionom.
Idealno za šepavce. Piloti koji su tamo radili su bili neki nenormalno mladi ljudi (mislim, za pilote), dečko i cura od oko 25 godina.
Ona na tom mjestu razlijeta turiste tijekom cijele godine, a on van sezone radi na nekim drugim zračnim lukama u Australiji.
Taj momak je trebao biti naš pilot za taj let. On uvijek leti s gopro kamerom na glavi i, kako je i moj prijatelj imao istu kameru, trebalo je neko vrijeme pričekati za let dok klinci, pardon, momci, ne izmijene iskustva i izdiskusiraju nove gadgete za tu kameru.
Pored scenskog leta, postoji mogućnost obići otok i brodom, a cijena je ista kao i scenski let. Nisam sigurna što je od to dvoje bolje, mislim da bi bilo lijepo uživati i u mirisima, ne samo u pogledu.
Ali let je svejedno bio odličan, iz zraka se jasno vidjela uvala Wineglass Bay, uvala koja ima oblik vinske čaše, a okružena je granitnim stijenama.
Nakon leta smo posjetili Friendly beach, prijateljsku plažu u prijevodu, prekranu bijelu plažu koja se vidjela iz aviona kao bijela duga linija, jer ima nevjerojatno bijel, čist, pijesak.
Nakon te plaže više mi ni jedna pješćana plaža nije dobra ako nije tako savršeno bijela.
Kako je bilo dosta vjetrovito, bilo je prohladno da bismo isprobali kupanje.
Pored plaže se može i kampirati, ali kad smo malo proučili vidjeli smo da su sva mjesta već popunjena.
Nedaleko od Bichena je i Natureworld, mali park gdje se mogu vidjeti i hraniti male životinje, poput klokanića i wombata.
Konačno sam vidjela tasmanijskog vražićka. To je životinja koja izgleda kao manji, crni psić s tobolcem, ali ima jako specifičan način hodanja, pomalo se gega.
Iako je sladak, treba biti oprezan da te ne ugrize, jer ima nevjerojatno snažnu čeljust.
Čekali smo vrijeme hranjenja i onda je ušla jedna zaposlenica parka i dva vražička su je zgrabila za nogavicu hlača i nisu puštala. Očito je dobro poznaju, vjerojatno se brine o njima od kad su bebe.
To je cijelo mjesto posvećeno zaštiti vragova, na nekim mjestima ima i beba, a to dvoje koje je hranila su mama i kćer.
Dok ih je hranila, čuvarica je pričala o tasmanijskim vragovima. Rekla je da su tasmanijski vragovi prije živjeli i na ostatku Australije, ali da su istrijebljeni i sada su ostali samo na Tasmaniji, ali im i tu prijeti istrebljenje. Nakon hranjenja je uzela jednog vražička i hodala pored nas tako da smo ga svi mogli pomilovati.
Na povratku u Devenport, odakle smo slijedeći dan ujutro imali trajekt za povratak u Melbourne, svratili smo i u Evandale, malo povijesno mjesto koje nam se našlo na putu. U Devenportu smo imali smještaj u hotelu blizu luke, u istom hotelu u kojem je odsjedala i posada s trajekta Spirit of Tasmania. Te večeri, da prekratimo vrijeme, jer grad nije zanimljiv, otišli smo u kasino na pokije.
Prvi put u životu sam igrala te mašine.
Kad mi je bilo dosadno na jednoj od njih i izgubila $3, ubacila sam $3 u drugu mašinu i kratko vrijeme nakon što sam stisnula nemam-pojma-što, mašina je poludjela, počela rigati svjetlost i preglasno drečati.
Konobar koji je čistio oko nas, komentirao je da to mora biti neki veliki dobitak, a ja umrla od neugode jer su svi buljili u mene, veliku protivnicu igara na sreću.
I na kraju sam dobila oko $150! Početnička sreća. Slijedeće jutro ukrcavanje na trajekt i povratak u Melbourne. Prebrzo je prošlo, ali ne plači za mnom Tasmanijo, vidjet ćeš me opet.
http://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/May2014/60945023-kina-wuhan-blog-put-putopis-pivo.jpg
kako biciklirati, piti, i voditi ljubav u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta!
Recimo da vam se avion spustio negdje izvan civilizacije…uzmimo na primjer u središnju Kinu, na wuhanski aerodrom. Ona nekolicina preživjelih se odmah pogubi u okolnoj prašumi i znate da ćete morati sami tu nekako preživjeti idućih par godina, dok vas ne pronađu i vrate u civilizaciju. Domoroci su na svu sreću ljubazni i neskloni kanibalizmu pa će vas odvesti u svoje selo i pronaći mjesto u nekoj od seoskih nastambi. Ali tek sada počinje prava avantura. Odmah idući dan ćete uočiti da su domoroci vrlo primitivni jer ih većina jos uvijek koristi vlastite noge za kretanje, preciznije: bicikle. Svakako bih preporučio da i sebi što prije uhvatite kojeg jer su prilično praktični za tamošnje prilike. Naime, selo baš i nije tako malo, imade ih brat bratu oko 8 milijuna. Domoroci znaju gdje se okupljaju i kako ih uhvatiti i rado će vam pomoći u tome
https://farm5.staticflickr.com/4150/4978786169_167c0ff747.jpg
Ali vidim da brzam, a prvo treba riješiti problem najosnovnijih životnih potrebština. Dakle pivo: ima ga posvuda i vrlo je jeftino (oko jedne kune po boci), ali nažalost i vrlo loše. Prosječni postotak alkohola je 2 do 3. Taj su manjak pokušali nadoknaditi pakiranjem od 6 i pol deci, što je za svaku pohvalu, ali nedovoljno. Znači za ozbiljnije alkoholiziranje treba potražiti žesticu, koju oni nazivaju “bijelo piće” i obično ima oko 40% alkohola. Nažalost, nama koji smo odrasli na profinjenim pićima kao što je Badelova loza, miris i okus ovog primitivnog izaziva laganu mučninu (ti su se simptomi još i pojačali otkako sam onomad malčice pretjerao u istom pa ujutro špahtlom strugao ostatke večere sa zida u sobi).
https://farm2.staticflickr.com/1008/1134602530_828df7b601.jpg
Pošto smo namirili najosnovniju životnu potrebu, možemo prijeći na iduću: dakle seks. Dobro, možda sam preskočio napomenuti da izvan civilizacije ne možete očekivati zahodske školjke, već samo čučavce. Što znači da čitanje novina na spomenutom mjestu predstavlja skoro pa nadljudski poduhvat. A ionako su na kineskom pa baš i ne može biti riječi o nekom čitanju. Ali zato moram pohvaliti pisoare koji su, zahvaljujući prilično niskom prosječnom rastu, postavljeni vrlo nisko. Tako da sa zadovoljstvom mogu primijetiti da po prvi puta u životu ne moram stajati na prstima prilikom korištenja istog.
https://farm3.staticflickr.com/2805/9669733478_1a82b96976.jpg
Znači seks: dobra je vijest da su domorotkinje vrlo zgodne i vrlo zainteresirane za strance te da čak i nižepotpisanog smatraju zgodnim, što upućuje na potpuno odsustvo ikakvih kriterija u pogledu stranaca. Jedino je pitanje koliko je njihov interes podgrijan uvjerenjem da su svi bogati i da bi se možda na taj način mogle dočepati civilizacije. Za one nesklone kompliciranim procedurama zavađanja pripadnica suprotnog spola, također nema problema. Krenete li niz ulicu, ne bi vam smjelo trebati više od petnaestak minuta da naiđete na izlog crvenkastog osvjetljenja u kojem sjedi nekolicina djevojaka. Za one kojima je i to prekomplicirano, imam loše vijesti. Plemensko vijeće je zabranilo pornografiju i u tiskovinama nema ni sise. Mozete od uličnih prodavača na crno pokušati kupiti porniće, ali velika je vjerojatnost da će gore biti prijenos zasijedanja centralnog komiteta plemenskog vijeća ili novogodišnjeg TV programa.
Nakon tolikih fizičkih aktivnosti (mislim na bicikliranje, naravno) treba i nadoknaditi energiju. Na svu sreću, hranu hvataju na sličnim mjestima kao i civilizirani svijet: u supermarketima. One koje mrzi tolika količina naprezanja rasveselit će vijest da su restorani vrlo jeftini i da ih ima na svakome koraku. Ali da ne bi sve bilo tako jednostavno, oružje kojim napadaju hranu sastoji se samo od dva štapića, korištenje kojih zahtijeva stanovitu vještinu, što bi u početku moglo rezultirati laganim gladovanjem i neobuzdanim provalama smijeha od strane domorodaca. Treba još upozoriti da su izrazito skloni dodavanju pretjeranih količina ljutih feferona u hranu, tako da toplo preporučam da se obroku uopće ne prilazi ako niste oboružani dovoljnim zalihama tekućine za hlađenje. Odnosno piva. Pivo ili ne, idući dan očekujte probleme prilikom posjeta gore spomenutom čučavcu.
I za kraj, treba spomenuti i opasnosti od strane divljih zvijeri. Kao najopasnije bih izdvojio taksiste i šofere autobusa. Obojima je najdraža lovna taktika iznenadno zalijetanje u stada bezazlenih prolaznika. Ovi prvi su možda za nijansicu opasniji jer ih ima posvuda, izuzetno su brzi i okretni i nikad ne znate iz kojeg će smjera napasti. Pogotovo su opasni kad napadaju u parovima, a ponekad čak i u manjim čoporima. Autobusi su na sreću glomazniji i bučniji pa ih je lakše na vrijeme uočiti, ali budući da se kreću nevjerojatnom brzinom i spretnošću za svoje dimenzije, stalno treba biti na oprezu da vas ne iznenade. Inače se možete osjećati vrlo sigurno i slobodno, iako vjerojatno ne bih preporučio da javno iznosite svoje mišljenje o liku i djelu pokojnog Velikog Poglavice (osim, naravno, ako je riječ o bezuvjetnom divljenju). On je u međuvremenu postao nešto izmedju sveca i polubožanstva (umjesto krunice na retrovizore vješaju sliku Velikog Poglavice), tako da je ipak vjerojatno bolje držati jezik za zubima.
Jakutsk: najhladniji grad na svijetuMislite da smo ove godine imali gadnu zimu? Probajte sljedeće godine da odete u Jakutsk - ruski grad u kojem 'prohladno' znači minus 50C, i gdje kratak odlazak do prodavnice može da se završi sa promrzlinama.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/Januar%202013/Jakutsk%20front.jpg
Na minus 5C, hladnoća je relativno osvježavajuća, a laki šešir i šal su sve što je potrebno da bi čovjek ostao utopljen. Na minus 20C, vlaga u nozdrvama se zamrzava, a zbog hladnog vazduha teško je ne zakašljati se svako malo. Na minus 35C, vazduh je toliko hladan da nezaštićena koža brzo trne, tako da promrzline predstavljaju neprekidnu opasnost. Na minus 45C, čak i nošenje naočara postaje problem: metal se lijepi za obraze, i ako ih naglo skinete otkinućete komad mesa sa svog lica.
Sve ovo znam jer sam nedavno bio u Jakutsku, mjestu u kojem vas prijateljski raspoloženi lokalci upozoravaju da napolju ne nosite naočare. Jakutsk je udaljen grad u Istočnom Sibiru (oko 200,000 stanovnika), a poznat je po dve stvari: po tome što se nalazi se na originalnoj tabli za Riziko, i po tome što je, kako tvrde lokalci, najhladniji grad na planeti zemlji. U januaru, najhladnijem mjesecu, prosječna najviša dnevna temperatura iznosi oko minus 40C.
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/yakutsk.jpg
Ove zime Jakutsk je napunio naslovne strane nakon serije pucanja cijevi zbog kojih su Artik i Markha, dva obližnja sela, nekoliko dana ostala bez grijanja. Temperatura je tada bila minus 50C. Na televizijskim snimcima prikazani su ljudi umotani u gomilu ćebadi kako pokušavaju da se zagrijju okupljeni oko improvizovanih peći na drva. I tako sam i ja riješio da dođem u Jakutsk i shvatim kako ljudi uspjevaju da prežive, i kako u tim uslovima vode ono što bi se uslovno rečeno moglo nazvati svakodnevnim životom.
Ubrzo sam otkrio da se u lokalnom žargonu temperatura od minus 40C opisuje kao "hladno, ali ne previše". Mnogi su mi rekli kako je prošlogodišnji novembar bio izuzetno topao, jer temperatura nije padala ispod prijatnih minus 25. U Moskvi, u kojoj sam živio godinama, samo jednom je živa pala na minus 30C, početkom 2006, a hladnoća je rijetko kada tolika da se ne možete zaštiti solidnom zimskom jaknom. I tako, obazriv, pred prvi odlazak u Jakutsk, riješio sam da se natovarim punim koferom odjeće koja će me zaštititi od ciče zime.
Počevši od stopala pa na gore, obukao sam: par pamučnih čarapa, a preko njih par termo čarapa; par toplih, dubokih čizama Gore-Tex; termo dugačke gaće; termo potkošulju (poklon od jednog zabrinutog člana porodice); majicu sa dugačkim rukavima; relativno tijesan džemper od kašmira; vuneni duks a rajsferšlusom; naduvanu zimsku jaknu s kapuljačom; par tankih vunenih rukavica (da bih mogao da fotografišem kad skinem spoljni par da ne izlažem golu kožu hladnoći); par debelih rukavica od vune i tinsulata; vuneni šal; i, vunenu kapu.
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk2.jpg
Iz sobe se teturam kao Michelin Man, i odmah počinjem da se znojim zbog centralnog grijanja u hotelu. Odlučio sam da se suočim sa svime što Jakutsk ima da mi ponudi. Oprezno izlazim iz hotela i... pa... i nije tako strašno. Maleni pravougaonik mog lica koji jedini nije pokriven definitivno registruje hladan vazduh, ali sve u svemu, nije mi loše; čak je prijatno. Stičem utisak da sve to i nije tako strašno, pod uslovom da ste dobro obučeni.
Međutim, nakon nekoliko minuta, ledeni vazduh počinje da pokazuje svoju pravu snagu. Prvo što je na meni nastradalo bila je koža na licu koja je bila direktno izložena hladnoći. Lice je počelo da me pecka, onda sam osjetio udare bola, a zatim mi je potpuno utrnulo, što je prilično opasno jer to znači da krv više ne teče kroz kožu. Zatim je hladnoća prodrla kroz dvostruki sloj mojih rukavica i počela da mi hladi prste.
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk4.jpg
Ni vunena kapa i naduvana kapuljača takođe nisu dovoljni za minus 43C, jer su uši ubrzo počele da me peku. Sljedeće su bile noge. Na koncu, shvatio sam da mi je čitavo telo u žestokom bolu i vratio sam se unutra. Pogledao sam na sat - napolju sam bio 13 minuta.
Rusija obiluje područjima za koja se može reći da su veoma velika, veoma udaljena, i veoma hladna, ali Jakutsk je u tome apsolutni rekorder. Ekstreman je u svakom smislu, čak i po sibirskim standardima. Jakutia, pokrajina čiji je Jakutsk glavni grad, pokriva više od milion kvadratnih milja, dok tu živi manje od milion ljudi. Može se pohvaliti velikim gradovima, podeljena je u administrativne jedinice veličine Britanije, a individualni regionalni centri su nešto veći od sela.
Lokalci tvrde da u okolini ima dovoljno jezera i reka da svakom stanovniku pripadne po jedno. Vole i da se hvale da njihova regija ima svaki element periodnog sistema. Prema lokalnoj legendi, bog je prilikom stvaranja svijeta letio iznad zemlje i dijelio bogatstva i prirodne resurse, ali kada je došao da Jakutije, toliko se smrzao da su mu ruke utrnule i sve je ispustio.
Udaljenost Jakutska je takođe ekstremna. Nalazi se šest vremenskih zona od Moskve, a prije dva vijeka trebalo je više od tri mjeseca da se prevali put između ova dva grada. Danas ćete rasklimatanim avionom Tupoljev tu razdaljinu prevaliti za samo šest sati, s tim što povratna karta košta oko 750€, što je velika cifra za zemlju u kojoj prosječna plata iznosi manje od 400€. Do Jakutska ne postoji železnička pruga. Druga opcija je put brodom uz Lenu, dug oko 1,600 km, ali samo tokom onih nekoliko mjeseci u toku godine kada reka nije zaleđena. Treća varijanta je - "Put mrtvih
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk5.jpg
Taj put su izgradili zatočenici Gulaga, od kojih su mnogi tokom gradnje izgubili živote, po čemu je put i dobio ime. Dug je 2,000 km i vodi do grada Magadan na Pacifiku. Put je u voznom stanju samo tokom zime, dok su reke zaleđene (Ewan McGregor i Charley Boorman su bezuspješno pokušali da ga motorciklom pređu tokom toplijih mjeseci). U glavnom ga koriste kamiondžije za dopremanje robe u udaljena sela. Vožnja traje oko dvije nedjelje, kamiondžije uvijek putuju u paru, a tokom čitavog tog vremena nikada ne gase motor: zaustavljanje na ovakvom putu i hladnoći značilo bi maltene sigurnu smrt.
U samom Jakutsku, voze se u uglavnom polovnjaci uvezeni iz Japana; stvar je u tome što oni bolje podnose hladnoću nego Lade i druga tradicionalno ruska vozila. I pored toga, mahom ne gase motor kada se zaustave, a ponekad ga ostavljaju upaljenog i čitav dan da bi se manje kvario i da bi povratak s posla kući bio podnošljiviji i topliji. A toliki izduvni gasovi ozbiljno doprinose ionako velikom zagađenju grada.
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk6.jpg
Ovu oblast su prvi put osvojili Rusi oko 1630, i tada je osnovan Jakutsk kao mali administrativni centar. Domoroci Jakuti, turkijsko pleme azijatskih karakteristika, koje govori jezik pun grlenih vokala u glavnom su se bavili uzgojem irvasa. Postali su ruski podanici bez mnogo otpora. Čak i danas, Jakuti čine oko 40 odsto lokalnog stanovništva, i većina njih tečno govori svoj jezik, iako je industrijalizacija i kolektivizacija tokom sovjetskog perioda učinila da malo njih upražnjava nomadski stil života.
Sve do Oktobarske revolucije 1917, Jakutsk je bio nebitan provincijski grad. U 19. vijeku korišćen je, kao i mnogi sibirski gradovi, kao otvoren zatvor za političke disidente. Pored misteriozne privlačnosti i ogromnih prirodnih resursa, Sibir je baš zbog tih zatvora uvijek ostavljao utisak sumornog i nesrećnog mjesta, ne samo među strancima, već i među Rusima.
Anton Čehov je krajem 19. veka proputovao Sibir i tada je opisao sumoran život koji su prognanici tamo vodili. "Izgubili su i posljednji trag topline koju su nekada imali," pisao je Čehov o jednoj grupi muškaraca koje je sreo u Zapadnom Sibiru. "Jedino što im je ostalo u životu bili su votka, kurve, još kurvi, i još votke... Prestali su da budu ljudska bića, i pretvorili su se u divlje zvjeri."
Ali za mnoge političke prognanike u Sibiru – uključujući Lenjina i Staljina – vrijeme koje su tamo provodili jedva da je bilo nešto više od čitanja knjiga na produženom godišnjem odmoru, doduše uz nešto hladniju klimu. "U to vrijeme, smatralo se da je veoma okrutno držati ljude u egzilu na taj način," kaže Vladimir Fjodorov, urednik lista Gazeta Jakutia, glavnih regionalnih novina. "Ali naravno, kada je horor Staljinizma i Gulaga prošao, sve je to počelo da djeluje prilično humano."
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk7.jpg
Fjodorov uređuje novine iz svoje kancelarije u centru Jakutska, koja se, kao i svaka zgrada u gradu, veoma dobro grije. Novine su osnovali politički disidenti neposredno pred Revoluciju 1917. U proteklih 90 godina 9 puta su mijenjale ime, u skladu sa različitim političkim vjetrovima.
Region je bogat zlatom i dijamantima, što je bio glavni razlog odluke Sovjeta da Jakutsk pretvore u glavni regionalni centar, prvo uz pomoć Gulaga, a kasnije naseljavanjem hiljadama volontera koji su bili u potrazi za avanturom, većim platama, i šansom da grade socijalizam na ledu. U regionu se nalazi i korporativni gigant Alrosa u čijem vlasništvu je ruski monopol dijamanata i čija proizvodnja čini 20 odsto svjetske ponude sirovih dijamanata.
Vremenom, Jakutsk je transformisan u pravi grad, koji ima hotele, bioskope, operu, univerzitet, servis za dostavu pizze, pa čak i zoološki vrt. I, kao što sam ubrzo shvatio, nehumano niske temperature i zimska magla samo su dio svakodnevnog života.
I Moskva i Jakutsk su ove zime bili sa "pogrešne strane nule" na termometru, s tim što je razlika između njih često bila i po 40C - kao između najhladnijeg zimskog dana u Engleskoj i vrelog julskog popodneva na jugu Španije.
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk8.jpg
Uprkos činjenici da lokalci stoički podnose zimu, da se djeca na glavnom trgu igraju na snijegu i veselo smiju, ja shvatam da moram što prije da uhvatim neki topao taksi ako želim da nastavim sa istraživanjem. Onih 13 minuta koje sam proveo napolju ostavili su me bez daha, cijelo telo me je boljelo, a lice mi je toliko pocrvenilo kao da sam se upravo vratio sa Koste del Sol. Kad sam ušao u hotelsku sobu srušio sam se na krevet ne bih li se otopio, a k sebi sam došao tek nakon pola sata. Najneprijatniji trenutak nastupio je poslije 15 minuta, kada su noge počele da mi se vraćaju u normalnu telesnu temperaturu, uz ekstremno neprijatno vrelo peckanje, utrnulost, i svrab.
Lokalci su malčice bolji od mene kada je reč o podnošenju ekstremne klime. "Jakutsk važi za najhladniji grad na svijetu," pisao je Henry Lansdell, britanski putnik koji je ovde boravio krajem 19. vijeka, tokom proputovanja kroz Sibir. "Ali lokalne žene Jakuta često možete vidjeti kako na pijaci stoje golih laktova, ćaskaju i zbijaju šale kao da je divan proljetnji dan."
Danas nema toliko mnogo golih laktova, ali lokalci bez sumnje znaju kako da se nose sa svojom klimom. Pijaca je i dalje puna izdržljivih ljudi koji prodaju smrznutu ribu, svinjetinu, i konjska srca. "Naravno da nam je hladno, ali čovek se navikne," kaže Nina, Jakutkinja koja osam sati dnevno stoji za tezgom na ribljoj pijaci. "Ljudi se na sve naviknu," kaže ona. Upitao sam je da li stajanje na tako hladnom vremenu ima lošeg uticaja na njeno zdravlje. Ona me gleda zbunjeno: "Zbog čega bi to uticalo na moje zdravlje? Ja sam sasvim u redu."
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk9.jpg
Štaviše, jedna studija koju su sproveli britanski i ruski lekari krajem 1990ih pokazala je da, dok u Britaniji broj oboljelih raste tokom zime, u Jakutsku to nije slučaj. U studiji je zaključeno da je razlog tome što ljudi u Jakutsku ne izlaze napolje zimi, a kad to moraju da učine, tada se obuku u skladu sa vremenskim prilikama.
Ali, i pored toga riječ je o izdržljivosti koju je teško shvatiti. Radnici na građevinama obustavljaju posao tek kad živa padne ispod minus 50, jer metal tada postaje suviše krut za obradu. Djeca su oslobođena od odlaska u školu kada temperatura padne ispod minus 55, dok predškolska djeca imaju nešto povoljniji tretman, jer se obdaništa zatvaraju već na minus 50.
I gotovo svaka žena je, bez izuzetka, od glave do pete odjevena u krzno, u glavnom lokalne proizvodnje. U takvoj klimi malo ko vodi računa o etici. "Videla sam na televiziji da u Evropi ima ludaka koji smatraju da nije lepo nositi krzno zbog ljubavi prema životinjama," kaže Nataša, stanovnica Jakutska, koja nosi bundu od zečjeg krzna i šubaru od krzna arktičke lisice. Lisičji rep joj visi sa obe strane glave, i vezan u čvor štiti joj uši od hladnoće. "Neka dođu malo u Sibir i nek provedu ovdje nekoliko mjeseci, pa da vidim da li će i dalje brinuti o životinjama. Ovde nosiš krzno da bi preživio. Ništa drugo te ne može ugrijati."
Pristojna bunda može da košta od nekoliko stotina do nekoliko hiljada funti, ali to se uvijek smatra dobrom investicijom, jer se nosi godinama. Popularna je lokalna verzija valenki, krznenih čizmi koje se nose u čitavoj Rusiji, a ovde se prave od jelenske kože.
U takvim uslovima, suština tradicionalne kuhinje Jakuta je da iskoristi sve što je moguće. "Na vjenčanjima," pisao je Lansdell u 19. veku, "uobičajeno je da mlada svom budućem gazdi posluži kuvanu konjsku glavu sa kobasicama od konjskog mesa." Svakodnevni recepti bili su još manje primamljivi: "Oni prave neku vrstu kaše ili hljeba od kore smrče, omorike, i ariša, koju sitno isjeckaju i miješaju sa mlijekom ili sušenom ribom."
Danas su jela malo ukusnija, iako je konjsko meso i dalje popularno u restoranima. Biti jakutski konj nije baš primamljiv položaj - radite upregnuti na užasno niskim temperaturama dok ne ostarite dovoljno da vas zakolju i pretvore u tanke šnicle, ili u pikantne šnite konjske džigerice".
Ostali delikatesi najčešće su marinirano meso irvasa i polu smrznuti šnitovi prijesne riječne ribe - neka vrsta jakutskog sušija, koji je veoma ukusan i koristi se kao zakuska, koja se štrpka posle svake čašice votke. A poslije nekoliko čašica votke, ni konjetina nije više tako neukusna.
Pitao sam Vasilija Ilarionova, šefa Katedre za jezik i kulturu Jakuta na lokalnom univerzitetu, kakvu ulogu klima igra u folkloru. "Jakuti su oduvijek imali nevjerovatno poštovanje prema prirodi i svijetu koji ih okružuje, jer znaju kako moćan zna da bude," kaže on. "Ali sama hladnoća ne igra veliku ulogu u našoj tradiciji. Osim toga, kod nas je prijatno hladno, jer mi nemamo vjetar. Kad padne na minus 40 ja volim da idem pješke na posao. Volim našu klimu, ali mislim da ne bih mogao da živim negdje gdje je vjetrovito."
"Za nas je zima kao radna nedjelja, a ljeto je kao vikend," kaže Bolot Bočkarev, lokalni bloger i nekadašnji novinar. Ali, ljeta su često i gora od zime, kratka i vlažna, kada dvije, tri nedelje temperatura bude 30C ili 35C. Nijedna zgrada nema klima uređaj, a vazduh je pun mušica i komaraca u rojevima biblijskih proporcija.
Kratko ljeto je i period kada se čine ogromni napori za pripremu pred dolazeću zimu. Na reci Leni, koja je kod Jakutska široka preko 15 milja, ne postoji most u krugu od nekoliko stotina milja, tako da su sela sa druge strane primorana da obezbjede višemjesečne zalihe koje će trošiti u periodu kad rijeka nije plovna, a led još uvijek nije dovoljno debeo da bi se preko njega mogao napraviti put. Tokom ljeta se provjeravaju i popravljaju toplovodi, jer ako tokom zine nešto krene naopako, kao što se neposredno pred Novu godinu desilo u Artiku i Markhi, oni koji ostanu bez grijanja rizikuju smrt. Kada se od Jakutska krene Putem mrtvih, poslije nekoliko stotina milja stiže se do Oimjakona, mjesta gde je izmerena najniža temperatura u jednom naseljenom mjestu – minus 71.2C.
"Tokom hladnog rata kružio je vic o tome kako Zapad ne mora da baci nuklearnu bombu da bi uništio Jakutsk," kaže Fjodorov, urednik Gazete. "Dovoljno bi bilo da na nekoliko sati isključe grijanje."
Uslovi su teški i za građevinarstvo. Jakutsk je najveći grad na svijetu sagrađen na permafrostu – tlu koje ostaje permanentno zamrznuto tokom čitave godine. Permafrost prekriva 15 odsto zemljine kopnene mase, i 65 odsto teritorije Rusije, kaže Mark Šats, istraživač na Institutu za permafrost u Jakutsku. "Druge zemlje se trude da ne podižu gradove na permafrostu," kaže ovaj naučnik.
Na dubini od četiri metra ispod zemlje, temperatura je minus 8C preko cijele godine, bilo da je na površini minus 35C ili plus 35C. "Temperatura vazduha se mijenja brzo, iz sata u sat," dodaje Šats, i pokazuje mi podzemnu istraživačku laboratoriju koju je institut osnovao za istraživanje smrznutog tla. "Ali ovdje dolje, promjena temperature se posmatra kroz period od nekoliko stotina hiljada godina."
A u tom bunkeru, gdje su kristali leda na plafonu formirali savršene geometrijske oblike, brzo postaje jasno zbog čega je tako teško graditi na permafrostu. Tle, koje je kombinacija pjeska i leda, tvrdo je kao beton. Ali na ivicama, gde je led uspio da se otopi, sve što je ostalo je puderast pesak. Ako se na takvom mjestu podigne zgrada, toplota koju zgrada isijava topi led i uništava stabilnost temelja.
Iz tog razloga, bukvalno svaka zgrada u Jakutsku podignuta je na podzemnim šipovima, čija dužina zavisi od veličine zgrade. Čak i kod manjih vikendica, ti šipovi su dugi od šest do osam metara, dok za objekte kao što su elektrane, šipovi su dugi i do 25 metara. Pojedini akademici na Zapadu smatraju da je samo postojanje gradova kao što je Jakutsk, podignutih na terenu koji jednostavno nije namijenjen ljudima, potpuno apsurdno. "Ako uporedite Sibir sa Aljaskom i dijelovima Severne Kanade, gdje takođe ima prirodnog bogatstva, vidjećete da je Sibir maltene prenaseljen," kaže Clifford Gaddy sa Instituta Brookings. Gaddy je 2003. godine sa jednim svojim kolegom izdao knjigu pod nazivom Sibirska kletva, u kojoj tvrdi da je ogromna teritorija Rusija u stvari njena slabost, a ne nešto čime se treba ponositi. "Sistem tapka u sopstvenoj neefikasnosti. Sa svom tom naftom koju ima, Rusija teorijski može svako mjesto učiniti pogodnim za život," kaže on. "Ali postavlja se pitanje da li je taj novac moguće pametnije investirati."
Autori ove knjige iznose procjenu po kojoj samo hitna dostava goriva sibirskim gradovima košta čitavih 350 miliona funti godišnje, i da bi bilo mnogo efikasnije u Sibir poslati ljude da vade naftu, gas, nikl, zlato, i dijamante nego u takvim uslovima podizati sasvim funkcionalne gradove. Da je Sovjetski savez postupao u skladu sa tržištem, (a ne u skladu sa grandioznim ideologijama, tvrde autori knjige), gradovi kao što je Jakutsk nikada ne bi ni nastali. Gaddy optužuje današnju Rusiju, koja je pokrenula seriju programa u cilju očuvanja i podmlađivanja sibirskih gradova, da pati od "sumanute ideologije iz 19. vijeka, po kojoj država ne posjeduje zemlju ukoliko tamo ne žive njeni građani".
http://www.6yka.com/upload/images/Januar%202013/Jakutsk10.jpg
Ali, većina građana Jakutska niti planira, niti želi negdje da ide. Za etničke Jakute je to vjekovima bio njihov dom, a oni koji su za vrijeme Sovjeta ovamo došli u potrazi za novcem i avanturom, već su pustili korijenje. "Naravno da je ovdje teško živjeti," kaže Fjodorov lista Gazeta Jakutia. "Ali, ljudi koji ovde žive ovde su i rođeni. To je naša domovina."
Posljednji put sam osjetio hladnoću Jakutska na aerodromu, dok smo pješke odlazili do aviona i na pisti čekali 10 minuta dok nam nije bilo dozvoljeno da se ukrcamo. Dok smo rulali ledom prekrivenom pistom neposredno pred polijetanje, pilot je objavio da je temperatura u Moskvi minus 4C. Kršni Sibirac koji je sjedio pored mene oduševljeno je uzviknuo, uzimajući još jedan gutljaj viskija koji je ponio na avion. "Letimo u tropsku vrelinu!"
Uralsko gorje prostire se u smjeru sjevera prema jugu otprilike 2000 kilometara u dužinu i predstavlja prirodnu granicu Europe i Azije. Najviši vrh je Narodnaja s 1895 metara, a osim kamenja i nepreglednih šuma ovo gorje može se podičiti i neviđenim prirodnim ljepotama. Pred vama je pet najljepših prirodnih čuda koje ovo gorje skriva.
http://image.dnevnik.hr/media/images/870x441/Jun2014/60964088-ural-planina-reervat-priroda-paraglajding.jpg
Muradymovskoe Gorge: pećine u Baškiriji
Ovaj nacionalni park nalazi se u Baškirskoj republici, a u njemu se, u dolini jezera Bolshoi Eek, nalazi 46 potpuno različitih pećina. Nema dviju pećina s istom morfologijom, mikroklimom, sedimentima, hidrologijom ili životom. Na mjestu gdje rijeka siječe vapnenac nalaze se gotovo okomite stijene koje na pojedinim mjestima dosežu visinu od 100 metara. Najpoznatije i najomiljenije mjesto za turiste je pećina Pigeon u kojoj žive špiljski golubovi i šišmiši, a u njoj su otkriveni ljudski i životinjski fosili koji datiraju iz mezozoika.
https://farm4.staticflickr.com/3752/9060789232_ea2f237c2e.jpg
Otok Nade i drevni megalitski blokovi
Tajanstveni otok Nade nalazi se na zapadnom dijelu jednog od najčišćih i najljepših jezera u Uralskom području, jezeru Turgoyak. To je jedno od biološki najraznolikijih područja krcato znanstvenicima, slikarima, pjesnicima i ostalim kreativcima, koji ovdje dolaze u potrazi za inspiracijom. Mnogi od njih je nalaze u megalitskim kamenim blokovima, starijih i od 60.000 godina. Najveća turistička atrakcija zasigurno je pustinjakova pećina i tajanstveni megalitski kompleks koji su znanstvenici otkrili tek 2004. godine, a koji je vjerojatno sagrađen prije 6000 godina.
https://farm3.staticflickr.com/2548/4068453967_7c1bccb34f.jpg
Jezero Aushkul
Jedno od najljepših jezera u južnom Uralu zasigurno prava je meka za paraglajdere. Isto tako ovo jezero povezuju s mnogim legendama i mitovima u narodnim pričama. U 18. stoljeću ovo je područje postalo nadaleko poznato po vazama koje se izrađuju od minerala jaspisa. Cijelo dno jezera obloženo je ovim mineralom koji se lako može skupljati. Ovdje možete plivati, loviti ribu ili rakove. Malo zapadnije od jezera nalazi se planina Ausch–Tau na kojoj se nalazi nekoliko poznatih grobova, uključujući i jedan od - arapskog šeika. Svi oni koji su pokopani na ovoj planini su poznait kao propovjednici islama, tako da je ova planina poznata čak i u Meki u Saudiskoj Arabiji
Rezervat Visimsky: iskonski rezervat prirode
Ovaj rezervat prirode pravi je školski primjer toga kako jedan rezervat mora izgledati i što sve mora sadržavati. Priroda je ovdje dala mašti na volju. Rezervat se nalazi na zapadnim padinama središnjeg Urala u blizini rijeke Chusovoi. Ovo je regija prepoznatljiva po divljini i drevnim šumama. 2001. UNESCO je ovo područje proglasio rezervatom biosfere, a granica između Europe i Azije nalazi se u samom rezervatu.
http://image.dnevnik.hr/media/images/1024xX/Jun2014/60964089-ural-planina-rezervat-priroda-paraglajding.jpg
Yangantau – vatrena planina
Na prvi pogled jedna sasvim obična planina. Ali kad se malo bolje zagledate vidjet ćete da isijava neku čudnu toplinu i dim. Unatoč tome što nije vulkanskog karaktera te što je smještena izvan svih seizmoloških područja, na ovoj planini izbijaju stupovi pare i dima kojima temperatura varira od 37 pa sve do 150 stupnjeva Celzijevih. Na ovoj planini nalazi se 90 metara duboko okno u kojem je temperatura 380 stupnjeva. Nitko ne zna koliko dugo planina gori. Prema legendi, na vrhu planine nalazilo se stablo bora koje je jedne noći pogodio grom. Od te noći na ovoj planini svakodnevno izbijaju stupovi pare i dima koji su po mnogočemu ljekoviti.
https://farm5.staticflickr.com/4069/4335750256_c4249b5a69.jpg
Na prvi pogled raj. A onda saznate kakvu tajnu krijeUnutar 20 kilometara širokog kratera na istočnoj Javi leži grupa stratovulkana nastalih prije nekoliko stotina hiljada godina od slojeva stvrdnute lave i drugog vulkanskog materijala.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/1%20Avgust%202014/rajaik.jpg
U okviru te grupe nalazi se i vulkan Kava Ijen, čuven po jedinstvenoj boji, nešto između plave i zelene, koja se zove “cijan”. Boja nastaje zbog sagorjevanja sumpornog gasa u dodiru sa vazduhom. U krateru se, takođe, nalazi i jezero tirkizne boje oivičeno žutom.
]Međutim, koliko god bajkovito izgledalo, ovo jezero je daleko od idiličnog. Oblaci otrovnih gasova koji okružuju jezero čine ovu oblast neprijateljskim okruženjem.
http://www.blic.rs/data/images/2014-08-11/502436_kava-ijen-foto-shutterstock-2_f.jpg?ver=1407771909
Težak rad za samo osam dolara dnevno
Na njegovim obodima kopa se sumpor u vrlo teškim uslovima, pri čemu radnici zarađuju od pet do 13 dolara dnevno, i to tek pošto na leđima odnesu čak i po 90 kilograma sumpornog kamena tri kilometra do fabrike šećera u Dolini Pultuding.
Velika kiselost vode daje joj jedinstveni, gorak ukus. Nije preporučljivo kupanje u jezeru, ali turisti su počeli da koriste čamce ploveći niz tri kilometra dugačku rijeku koja ističe iz jezera i uliva se u rijeku Banju Pahit na istoku ostrva.
http://www.blic.rs/data/images/2014-08-11/502435_kava-ijen-foto-shutterstock-1_f.jpg?ver=1407771953
]ako je reka zagađena visokim količinama metala, kao što su gvožđe i aluminijum, porijeklom iz jezera, ona se koristi za navodnjavanje prostrane okolne oblasti.
]Naučnici ovu pojavu zovu “prirodnim zagađenjem”, zato što nije prouzrokovana ljudskom djelatnošću, i apeluju da se prestane sa praksom navodnjavanja ovom vodom, budući da predstavlja pretnju po zdravlje lokalnog stanovništva.
Kako preživjeti u hladnoj Laponiji
http://image.dnevnik.hr/media/images/original/Sep2014/60986479-laponija-finska-polarni-krug-hana-pice-blog.jpg
Sada već deseti dan života na polarnom krugu mogu okvirno prokomentirati određene cijene hrane u dućanima. Počet ću od Lidla i Prisme (trgovački centar vrlo sličan Lidl-u). Kupujete li hranu u Lidlu, odnosno Prisma-i, skoro da se možete osjećati kao kod kuće. Cijene hrane su za oko 10-20% skuplje nego kod nas, a neke su potpuno iste. Na primjer, ja kupujem kruh sa sjemenkama za 99 centi, što je oko 7.60 kuna. Makaroni su 18 centi što je 1.38 kuna, riža je oko 1 euro (7.65 kuna), umaci za tjestenine su oko 1, 2 ili 3 eura, ovisno o marki proizvoda itd. Dovoljno za preživljavanje.
http://image.dnevnik.hr/media/images/150x150/Sep2014/60986480-laponija-finska-polarni-krug-hana-pice-blog.jpghttp://image.dnevnik.hr/media/images/150x150/Sep2014/60986482-laponija-finska-polarni-krug-hana-pice-blog.jpghttp://image.dnevnik.hr/media/images/150x150/Sep2014/60986483-laponija-finska-polarni-krug-hana-pice-blog.jpg
Ono što me malo šokiralo jesu cijene voća i povrća. One su znatno skuplje nego kod nas. Na primjer, komad moje najdraže salate kristalke dođe 2.99 eura što je oko 22.87 kuna, kila nektarina je 1.99 eura (15.22 kune), kila mandarina/naranči 1.69 eura (12.93 kune). Ostale salate su u jako malim pakiranjima za oko 1.50 eura i ne isplati ih se kupovati jer su dovoljne samo za jedan obrok. Što se tiče mesa, moram priznati da ga nisam kupovala, tako da nisam točno upoznata sa cijenama. Samo jednom sam uzela 3 komada pilećih krilca i bataka koji su zajedno bili na popustu za oko 1.50 eura, što je naših 11.47 kuna, i moram napomenuti da nisu bili na popustu zbog roka trajanja već zbog Lidl akcije.
Cijene slatkiša su kao kod nas. Kupujem čajne keksiće od 500 grama za 99 centi.
Čokolada se može naći od 80 centi do nekoliko eura. Prašak za rublje je od 2 do 5 eura, što je čak povoljnije nego kod nas. Sve u svemu, da se preživjeti ako imate malo više vremena za istraživanje jeftinijih artikala i odricanja od najfinijih salata (šmrc).
Alkohol
Cijene piva (to je jedino što svi konzumiramo) su oko 83 centa do 6 eura pikse od 0,33 litre. Mi, naravno, kupujemo najjeftinije, koje ispadaju još jeftinije kada vratite povratnu ambalažu od 15 centi u trgovačkim centrima. Funkcionira na sličan način kao u Hrvatskoj, jedino što ambalaža ne vrijedi za staklenke. Povratna ambalaža su samo pikse i plastične boce. Fair enough!
Fast food
Brza hrana je nešto skuplja nego kod nas. Dovoljno da si je ne želimo priuštiti. McDonalds je u Rovaniemiju do prije 2 godine bio najsjeverniji McDonalds na svijetu, sve dok Rusi nisu otvorili svoj u Murmansku. Kako bilo, bježimo od brze hrane, odnosno visokih cijena bilo kakve prehrane.Kozmetika
Moja velika tuga je što Finska uopće nema drogerije poput D&M-a, Mullera, Kozma, Bipe... Šminku i parfeme možete pronaći u izrazito skupim dućanima (nešto poput Douglasa) i nešto malo u trgovačkim lancima poput Prisme. Cijene maskare, pudera i parfema iz Prisme, su oko 20-30% skuplje nego u Hrvatskoj. U parfumerije nisam ni htjela ulaziti, jer su mi cijene u izlogu rekle da bježim.
Stvari za opremanje stana, nakit, obuću, odjeću, svu živu i ne živu opremu sam pronašla u u second hand shop-ovima. Njima ću posvetiti jedan post, jer su našto najbolje što se svima nama, studentima s razmjene, ovdje moglo dogoditi
https://farm9.staticflickr.com/8274/8975760732_517e751cb6.jpg
U potrazi za polarnom svjetlošću
Najlakši bijeg od laponskih cijena i financijskih problema, nas pridošlica s juga, je odlazak u prirodu. Priroda ovog kraja je jednostavno čarobna. Miris šumskih borova (potpuno drugačiji od onog kojeg možemo osjetiti na našoj morskoj obali na temperaturi od 25-35 stupnjeva), zelenilo na 360 stupnjeva u kojem god dijelu grada se nalaziš, neopisivo prirodan i ugodan svjež zrak, vjeverice i zečevi na svakih nekoliko metara i potpuni mir, to je ukratko opis ovog prekrasnog mjesta, odnosno geografski najvećeg europskog grada, Rovaniemija.
https://farm4.staticflickr.com/3275/2597996767_04f08632bd.jpg
U četvrtak popodne se nekolicina nas dogovorila da ćemo se u 19 sati popeti na obližnje brdo koje je udaljeno 20 minuta od Kuntoti-a (skup zgrada u kojima živimo), te dočekati zalazak sunca i možda naš prvi susret s Aurorama Borealis.
One su prema prognozi za Aurore bile i više nego povoljne te večeri.
Nakon uspješnog penjanja i nespretnog uništavanja prirode gaženjem gljiva na svakih pola metra, došli smo na mjesto s kojeg se vidi najljepši pogled na grad i okolna jezera. Žurili smo kako ne bismo propustili zalazak sunca, no u ovo doba godine na polarnom arktičkom krugu, to je nemoguće. Zalazak sunca trajao je od pola 8, kada smo stigli, do 20 do 11
Popeli smo se na drveni toranj i od tamo uživali u pogledu sve dok sunce nije skoro pa zašlo, a nama se laponska hladnoća urezala u kosti.
To su najljepša 3 sata provedena u Laponiji od kako sam ovdje. Nakon što smo se spustili s tornja, zapalili smo vatru obližnjim drvima iz šume, sjeli u drvenu kućicu namijenjenu za odmor, pojeli home-made sendviče i borovnice za desert te uživali u laponskom ambijentu.
Pridružio nam se i Finac iz Helsinkija koji u Rovaniemiju radi 2 godine kao učitelj u osnovnoj školi.
Njega smo slučajno upoznali na tornju. Saznali smo nekoliko zanimljivosti o njihovom životu i standardu.
Prosječne cijene stanova i kuća u gradovima su oko 100-150.000 eura, dok se u nenaseljenim krajevima Laponije, kuća na jezeru, može kupiti i za 20-30.000 eura.
Njemu su to strašno visoke cijene, no vrlo vjerojarno je promijenio mišljenje kad je čuo da su cijene kuća približno iste kao u Hrvatskoj i pola Europe, a standard i troduplo lošiji.
Njegova plaća iznosi 2600 eura mjesečno, nekad i više (ovisno o školi u kojoj radi). Njemu nije luksuz otići na skijanje, ribolov u ledu ili izlet u svoj rodni grad, njemu je to nešto što si svaki građanin mora i može priuštiti.
Uz čavrljanje s Fincem i uspoređivanjem standarda država iz kojih dolazimo, počeo se spuštati mrak te smo odlučili otići u Kuntotie. Postalo je neizdrživo hladno čak i u kaputu, šalu, kapi i rukavicama, a oblaci su počeli puniti nebo, što je bio znak da se Aurore vjerojatno neće vidjeti ako se i pojave.
Da bi se polarna svjetlost, odnosno Aurore Borealis, vidjele na nebu potrebno je više faktora. Jedan je da na nebu mora postojati olujna aktivnost koja se događa na površini Sunca. Ona je vrlo promjenjiva, stoga ju je teško predvidjeti. Drugi faktor je da nebo ne smije biti oblačno, a treći je da se polarna svjetlost događa između 18 sati zimi i 22 sata ljeti do 4 sata ujutro. To bi značilo da je morate čekati daleko od gradske svjetlosti, daleko od toplog doma. Nas su, nažalost, hladnoća i oblaci lagano potjerali u tople domove, no drugi dan smo saznali od lokalnih ljudi da se oko 1 sat ujutro prikazala Aurora na nekoliko minuta.
Naše smrzavanje je ovaj put bilo presudno, no prave Aurore tek dolaze u zimu. Više sreće drugi put.
Noćni život polarnog kruga
Jučer smo odlučili napraviti kasno podnevnu roštiljadu za sve nas koji smo se već udomaćili i nove pridošlice koje svaki dan kapaju sve više i više u naš Kuntotie.
Putem Facebooka smo organizirali event i u 18 sati smo se počeli okupljati oko kamina za roštilj. Nas desetak je otišlo u šumu (koja je udaljena 20 metara od Kuntotija) po drva, ostatak ekipe je počeo pripremati vatru i roštiljada je počela. Roštiljali smo na laponski način, što bi značilo da smo meso (uglavnom kobasice i hrenovke) nabadali na drvene štapove, koje smo prethodno ogulili nožem.
Uskoro nas je bilo preko 30. Internacionalno veselje u Kuntotiju svaki dan sve više raste, upoznajemo nove ljude sa svih kontinenata i osjećamo se kao nova obitelj.
Nakon roštiljade, spremili smo se za izlazak, kupili pive za 1 euro i družili se po stanovima.
Nakon toga svi smo krenuli u grad na jedan od najvećih pre-partyja u akademskoj godini u klubu Tivoli.
Masovnim bicikliranjem spustili smo se do grada i naišli na ogroman red ispred kluba.
Čekanje u redu je trajalo sat vremena, no ne i za nas.
Nas petero ugledalo je ekipu iz Kuntotija na samom početku reda te smo se na balkanski način (iako sam samo ja s Balkana) progurali ispred brdo Finaca na početak reda.
Nekoliko Finaca je počelo uljudno gunđati (pristojno komentirati na glas da nije u redu to što radimo) na što smo im odgovorili da smo ugledali našu ekipu i da ćemo se ako treba maknuti iz reda.
Jedan od Finaca je automatski odreagirao kako nema problema, te ako su prijatelji u pitanju da slobodno možemo stati ispred njih (sve s osmjehom na licu).
Mislim da će me navika na finsku ljubaznost gadno koštati kad se vratim doma i poželim se ugurati u neki red prije koncerta.
Ulazak u klub, provjera osobne karte, 5 mišićavih čuvara i BAM!, 6 eura karta.
Okej, bili smo spremni na takvo što, no nismo bili spremni na ono što nas je dočekalo u klubu. Klub Tivoli ima 2 floora. Na prvom je bio najgori DJ svih vremena, koji je mijenjao pjesme svakih 30 sekundi.
Miksevi su se sastojali od puštanja 3 "finske cajke" i jednog od brojnih, svima nama dobro poznatih, ljetnih hitova.
Ukratko, zvučalo je kao miksanje Rozge i Seve s ljetnim hitovima Calvina Harrisa i Pitbulla. Na drugom flooru je bila živa muzika.
Dva finska repera, valjda lokalna, pokušavala su na finskom jeziku repati, na što su, na naše čuđenje, Finci poludjeli.Muzika na stranu, ajmo na cijene. U ovom slučaju smo bili spremni na cjenovni šok.
Naravno skupa cuga, nije nam padala na pamet, a nije nam ni bila u planu jer smo na to bili spremni. Addie iz SAD-a, Domi iz Poljske, James i Alex iz Australije i ja, zbunjeno smo se gledali, pokušavajući se uklopiti na jedan od floorova, no nije išlo. Iako se slična muzika pušta i u hrvatskim i slovenskim klubovima gdje ponekad odem, s atmosferom u ovom nismo kliknuli.
Finci su pristojne micice preko dana, no kad padne noć, alkohol gutaju onoliko koliko u njih stane. Sve što smo u klubu mogli vidjeti je loša muzika, brdo stakla i alkohola prolivenih po podu (ima se, može se) i razuzdani Finci kakve se očito jedino može vidjeti na ovakvim mjestima.
Ostali studenti s razmjene su dijelili cugu po pola, oni koji imaju priuštili su si i više njih, no većina nas je polutrijezno gledala u svim smjerovima tražeći objašnjenje za ovakav košmar. Sve što je ostalo od zabave te večeri je party u stanu prije odlaska u grad.
Nadam se da je to bio samo krivi dan za izlazak u grad, no odlazak tamo se neće ponoviti tako skoro.
Vratili smo se iz grada oko 4 ujutro, mrtvi umorni, biciklirajući na naše brdašce. Prvi mačići se bacaju u vodu, tako je pao i naš prvi izlazak. Bljup!
Irska: Zemlja šarenih krava i čistih klozeta
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/001%20Oktobar%202014/irska.jpg
Usamljeno ostrvo između Atlantskog okeana i Irskog mora, njene filmske obale, večito pijani i u svojoj nesreći srećni ljudi u priči deluju nestvarno, a u stvarnosti to je vrlo jednostavno - Irska. Među njenim glavnim atrakcijama su uređena sela, ulični festivali, napušteni dvorci i Divlji atlantski put koji se prostire zapadnom ivicom ostrva i predstavlja najduži obalski put na svetu. Osim toga što je njena priroda magična, a umetnost među vodećima u svetu, u Irskoj su sve stvari vrlo jasne – sve što treba da znate je carpe diem.
Toliko je lako navići se na Irsku, da li zbog veselog duha, šarenih kuća, mirnih krava ili čistih klozeta? Ljudi koji vode računa jedino o svojoj svakodnevici, koji nemaju ambicije osim da dočekaju sledeći dan naučili su nas ono što u kapitalističkom društvu zaboravljamo, naučili nas da uživamo
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/93660553354354141e8a76118172721_v4%20big.jpgNas par zalutalih putnika toliko se radovalo poseti ostrvu. Valjda su svi ti književni svetovi Irske za nas bili stvarni, zbog njihove umetničke vrednosti pre nego volšebne povezanosti između naše i njihove kulture. I danas, cela Irska mi deluje kao jedan književni lik o kojem se iznova priča u delima Šejmusa Dina, Flena O’Brajena, Džojsa, Jejtsa i drugih književnih veličina, u kojima neću prestati da uživam.
Od mnoštva utisaka sa celog ostrva teško je napraviti izbor najboljih. Svaki grad, svako selo u Irskoj priča je za sebe, a opet to su samo delovi jedne bogate kulture. Ipak, ovo su mesta koja najbolje odražavaju ono što je suštinski irsko, poređana geografski po kretanju kazaljke na satu.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/721001055435414970148901344803_v4%20big.jpg
Pravi duh Irske, siromaštvo njenih stanovnika i njena bogata kultura najjasnije se vide u gradovima okruga Kork. Od ugašenih industrija i prljavih luka na ulazu u gradove do veličanstvenih pabova u njihovom centru, Kork otvoreno govori o životu Iraca danas. Sve te lepe pesme i vesela lica radnika bez zuba u zemlji punoj krava i srednjovekovnih zamaka – to je ta lepa i tužna Irska. Ovo slabo naseljeno ostrvo vrvi od turista tokom leta, ali nigde kao u lukama Korka. A evo i zašto:
Priča kaže da je sweet cove of Cork, odnosno grad Kouv, poznat i kao Kvinstaun, najveća prirodna luka Irske i najpopularniji grad na jugu ostrva, u kom su svakodnevni prizor bile siromašne, izgladnele porodice koje se guraju da uđu u brodove. Među njima je bila i Eni Mur, prva Irkinja koja je dospela na tlo Amerike. Imala je samo sedamnaest godina. Sa sobom je povela braću od petnaest i dvanaest godina. Sledeći njen primer do 1920.godine više od četiri miliona Iraca napustilo je domovinu u potrazi za slobodom s druge strane Atlantskog okeana. Danas su turisti, zapravo, njihovi američki potomci koji lutaju po lukama Korka, listaju knjige rodoslovnih stabala (koje se mogu kupiti u svakoj knjižari) i traže sebe.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/6573462105435414ddc9c1866182967_v4%20big.jpg
OKRUG KERI: KILARNI I PRSTEN KERIJA
Craic agus ceol
Irska narodna uzrečica
Svi klišei o Irskoj kao smaragdnom ostrvu i slične fraze nekako su izlizane u poređenju s pogledom na nacionalni park Kilarni okruga Keri. Boja te trave koju presecaju tri velika jezera i po neki vodopad jednostavno ne postoji u rečniku. A sva ta priroda bilo bi samo još jedno lepo mesto da nije glavnog grada okruga, Kilarnija. Na njegovim se trgovima igra river dens, na poslu je jedina svetinja Guinness time (pauza za ručak), pabovi su puni, a klinci sede u krug i džemuju irski folk. Zato su Kilarnjani izmislili izreku craic agus ceol, a mi bismo rekli zezanje i mjuza u sred irskog Edena. Veselu tradiciju Kilarnija održavaju i gradovi/sela Prstena Kerija, kruga oko poluostrva Ivera na jugozapadu Irske. Dovoljno je reći da su ujutru sva sela/gradovi prazni, sve prodavnice zatvorene (osim velikih lanaca), ulice smrde na prosuto pivo, a sa pepeljara na vratima pabova ispadaju pikavci. Kod stanovnika Kerija je toliko veselo da su osmislili lokalne festivale, pa je poznato da se u Kilorinu svake godine divlja koza kruniše za kralja. I dok na mostovima Korka i Dablina narkomani žickaju koji evro od prolaznika, stanovnicima Kerija nije potrebna dodatna stimulacija da bi bili malo otkačeni.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/195241500654354152787f2177535692_v4%20big.jpg
MIZEN HED
Odlazak na Svetionik. Ali što čovek šalje na Svetionik? Izgubljena. Sama. Sivozelena svetlost na suprotnom zidu.
Ka svetioniku, Virdžinija Vulf
Na krajnjoj jugozapadnoj tački Irske izgubljeni sa drugih strana sveta pronalaze spasenje – svetionik. Ima nešto u pojmu svetionika što nas prosvetljava i plaši u isto vreme, a naročito ako je taj isti svetionik more rušilo nekoliko puta dok čovek nije stvorio tako savršenu konstrukciju da se opire prirodi. Danas taj veštački šiljak (rastavljen na delove) i dalje usamljeno štrči iz kamenih stena, divljih uvala i morske pene. Neračunajući svetionik od kog je napravljen izložbeni centar, najuzbudljiviji je put do njega. Most koji spaja kopno sa stenovitom liticom uzdiže se iznad divljeg okeana, a stajati na njemu znači dodirnuti ljutu prirodu. I odjednom svi ti romantičarski prizori sa slika kojima smo se divili i od kojih smo strepeli postaju stvarni.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/78728005654354154b2a9f259856382_huge.jpg (http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/78728005654354154b2a9f259856382_orig.jpg)
Foto: Marko Veselinović
POLUOSTRVO DINGL
Na ovoj našoj planeti retka su mesta gde se suprotnosti spajaju u idealnu harmoniju. Ni ta čudesna Irska nije neka harmonična država, što se može videti već u dvostrukom imenu, na engleskom i irskom (Ireland/Eire). To je zemlja koja je bila prinuđena da zaboravi svoju kulturu i sada, kao dementna starica, pokušava da je se seti. Sreća, pa na ovom ostrvu postoje zabiti do kojih je osvajaču bilo teško da dođe i ta je zabit sačuvala ono što je suštinski irsko.
Tamo gde dvojezični natpisi na putokaznim tablama imaju svoju funkciju, gde srednjovekovni dvorci nemaju kafić u svojoj bašti i gde vam je prvi komšija divlja koza je najzapadnija tačka Irske – Dunamor hed na poluostrvu Dingl. Ivica poluostrva uvek je kišovita, a vetrovi sa Atlanstkog okeana toliko se snažno smenjuju da svakog momenta mogu da vas odnesu.
Hod po vetrovitoj litici bila je najsmelija radnja na ovom ostrvu, ali je bilo vredno jer je odmah ispod nas bio okean koji je govorio svojim izvornim jezikom.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/14649903654354158e93d1552082873_v4%20big.jpg
MOHERSKE LITICE
Snaga Atlantskog okeana na zapadu sudara se sa kopnom, a ta je borba, između vode i zemlje, toliko strašna da je od obale stvorila savršeno izvajane spirale. Moherske litice najposećenija su destinacija Irske i nalaze se u okrugu Kler, južno od sela Dulin i Buren. Hridi se uzdižu do 214m nadmorske visine i prostiru na dužini od 8km, a na najvišoj tački smeštena je stara O'Brajenova kula sa koje se, po sunčanom danu, mogu videti Aranska ostrva i Golvejski zaliv. U strukturi litica smenjuju se različiti slojevi kamena zbog čega ih naseljavaju retke vrste ptica, a na samom vrhu gde se trava zeleni u okean gledaju i u njemu uživaju šarene krave.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/19793640565435415d6d0a2744915321_v4%20big.jpg
GOLVEJ
Kulture koje su se ukrštale, arheološke iskopine koje govore o prehrišćanskom životu ostrva – sve su to podaci o Ircima koje znamo većinom iz Golveja. Zovu ga grad plemena, a u rečniku XXI veka ta bi plemena bila podeljena na plemena muzičara, slikara, kuvara ili cvećara. Ulice Golveja prosto vrve od turista, omladine i umetnika. Možda je razlog tome bio Umetnički festival koji je bio u toku, a možda je to način na koji ovaj grad živi. Upoznali smo radove velikih umetnika čije su slike bile izložene po starim magacinima, slušali smo fantastične irske muzičare, gledali smo predstave u crkvama i napuštenim zgradama, a kuća Nore Barnakl u Bouling Grin ulici bila je zatvorena, ali se kroz ključaonicu videlo da neko drugi tu živi.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/2124444232543541613974d348930096_v4%20big.jpg (http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/2124444232543541613974d348930096_orig.jpg)
Foto: Marko Veselinović
SVETA PLANINA 17.mart, detelina sa tri lista, svi ti simboli Irske nastali su zahvaljujući njihovom zaštitniku, svetom Patriku. Svetac, koji ih je preobratio u hrišćanstvo, koji je oterao zmije sa ostrva, proveo je 40 dana u molitvi i postu za narod Irske na ovoj planini. Od tada, ona je za njih sveto mesto i svake godine poseti je oko milion hodočasnika. Tradicija hodočašća na planinu Svetog Patrika inače datira od prehrišćanskog doba kada su se na njenom vrhu sastajali pagani kako bi proslavili početak sezone žetve. Iako visoka samo 765 metara, planina Svetog Patrika sa svojim belim kamenom i oštrim krečnjačkim stenama predstavlja pravi izazov za planinare. To Ircima ništa ne smeta da se poklone svom zaštitniku na njenom vrhu prateći njegove stope, po oštrim stenama, bosi.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/123088562654354165a169e100372494_v4%20big.jpg
STAZA DIVOVA
Prirodna atrakcija pod zaštitom UNESKO-a kojom se građani Severne Irske najviše ponose jeste Staza divova. Čine je vulkanske stene u obliku petougla i šestougla toliko pravilnih da izgledaju kao rukom izvajane stepenice koje vode pravo u okean. Legenda kaže da je tu živeo div po imenu Fin Mekkol koji je napravio stazu do obale Škotske gde je: 1) živeo njegov suparnik, div Brenandoner; 2) živela njegova draga. Na tlu Severne Irske gde se i dalje osećaju posledice dugogodišnjeg građanskog rata i gde vas murali na zgradama podsećaju na svu decu revolucije ove šestougaone ploče podsetile su nas na iste takve metalne ploče sa likom dece u Jevrejskom muzeju u Berlinu. Ne znam da li je njihov autor bio na stazi divova i čuo plač dece u talasu Atlantskog okeana ili ga je dodirnuo i njegova hladnoća stresla mu kosti? Ne znam da li je to samo moja uobrazilja, ali već prljavi klozeti u posetilačkom centru i svi ti namršteni ljudi, limenke piva koje plutaju na obali govore nam da se nalazimo na mestu gde možda nismo poželjni.
PIJACA SVETOG ĐORĐA
Posle trideset godina građanskog rata između katolika i protestanata Belfast je ostao raspušten, prazan grad sa mnoštvom pijanih klinaca i zidom koji dve zaraćene vere razdvaja.
Stotine murala na zgradama likova koji posmatraju događaje na ulici danas su atrakcija za instagram, a u stvarnosti su znak upozorenja.
Ljudi, koji većinu vremena provode u sukobu sa samim sobom jer preko dana jedu irski gulaš, a uveče ne znaju da uživaju, civilizacija kojoj je ok da se svađa na sred ulice i da spava na trotoaru svakako su neobični posle sve te lepote Republike Irske.
Jedino mesto gde sve te razlike nestanu je pijaca Svetog Đorđa. Tu se jedu soda hlebovi i kravlji i koziji sirevi, piju kafe i sluša muzika. To je prostor u kome su svi jednaki i gde ćete uživati u autentičnoj kulturi Severne Irske koje je, ako zanemarimo moderne odlike, predivna.
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/256767900543541676d97b060209064_huge.jpg
DABLIN
When I die Dublin will be written in my heart.
Džejms Džojs
Sve ono o čemu je nekad Džejms Džojs pisao i dalje je toliko realno, skoro da čitajući Uliksa možemo da prošetamo ulicama Dablina. Pa nisu samo te ulice stvarne koliko život u njima. Džojsovi paralizovani Dablinci danas su samo dobili nova interesovanja, ali u duši ostali su dobre stare pijanice, tako povodljive da posle dve pinte Ginisa zaboravljaju svoju kulturu.
Tako su na temeljima velike vikinške istorije nikle nove višespratnice gradske uprave, a da bi se iskupili za tu urbanističku glupost, na trotoarima gde su pronađeni arheološki ostaci stoje izlizane limene table, čisto da se podsete. I dragom Leopoldu Blumu odali su omaž kroz limene table na trotoaru, ali ne Irci, već američki poštovaoci Džojsovog dela
http://www.b92.net/news/pics/2014/10/08/1852755445435431e13b1a106473350_huge.jpg
Što ne smijete propustiti u Istanbulu?
Kismet.
Mnogi koji gledaju turske serije na malim ekranima, znat će o čemu govorim. Radi se o turskoj riječi za sudbinu. Moja sudbina, barem do sada, nije bila da živim u Istanbulu, Carigradu, Stambolu - kako god ga netko zvao - iako sam se na prvi pogled zaljubio u taj grad i to ne tako davne 2004. godine
Kao što uvijek biva kada sa zaljubim u nešto, vraćao sam se u Istanbul mnogo puta i stalno otkrivao neka nova i uzbudljiva mjesta, a i posjećivao ona već uobičajena, standardna i za mene jako posebna. Poveo bih onda svaki put druge prijatelje, a i svoju mamu, da im pokažem kakva je to divota blizu nas i što mene čini sretnim. A to su u ovom gradu sasvim jednostavne i skromne stvari.
Istanbul je grad snova. Pogotovo za ljude s naših područja. Prije svega jer je dinamični i inspirativni velegrad s više milijuna stanovnika (točan broj se i ne zna, jer svaki dan pristižu novi stanovnici iz ostalih dijelova Turske u potrazi za svojom srećom, ali i iz drugih zemalja). Leži na predivnoj geografskoj lokaciji, na Bosporu između Mramornog i Crnog mora, na dva kontinenta – Europi i Aziji. Ima višestoljetnu povijest i oduvijek se uz ovaj grad vezala moć, trgovina, pa i neizostavna, ukusna i zavodljiva - turska hrana.
Nekad se od Istanbula strahovalo, pogotovo u Europi. Danas je on mnogima iz čitavog svijeta sa svojim raznim licima vječita inspiracija za život, umjetnost, provod, ljepotu, a i arhitekturu. Istanbulčani su većinom susretljivi i otvoreni, ali i jako različiti međusobno. Neki žive brzim tempom kao u New Yorku neki su tako easygoing da po čitav dan uživaju, čak i u poslu.
Jedni su prebogati, a drugi jedva sastavljaju kraj s krajem. Većina ne zna govoriti nijedan strani jezik, ali će vam, ako imate pitanje ili molbu, pomoći rukama i pokretima ili odtrčati po nekog tko govori engleski.
Često se tada onda radi o mladim, urbanim, obrazovanim ljudima – novom generacijom Turaka koja je orijentirana ka zapadu.
Posebno fascinirajuće u Istanbulu je taj nevjerojatni spoj Istoka i Zapada, u svakom smislu riječi. Ako želite shopping, imate na izbor ogromne shopping centre sa svakakvim dućanima – od Gapa pa do Armanija, po zapadnim cijenama podrazumijeva se. Ako vam je do odmaranja ili dobrog provoda u bliskoistočnom ambijentu, imate more, pješčane i betonske plaže (nisu kao na Jadranu ili Sredozemlju, odmah da znate), velike šume u okolici, dobre restorane, kafiće i nezaboravne klubove. Ako ste više duhovni i kulturni tip, posjetite neke od najljepših džamija svijeta, crkvu-džamiju-muzej Aja Sofiju, Baziliku sv. Antonija ili sinagogu. U Istanbulu su se kroz stoljeća stopile razne kulture i vjere. Samo oni koji ne znaju ili nisu shvatili, će reći da je ovo tipični muslimanski grad, što on nije.
On je prije svega svjetski i razbija predrasude koje mnogi na zapadu imaju o Turcima, općenito islamu, Aziji i Bliskom istoku.
Ako posjetite sljedećih deset mjesta, sigurno ćete otkriti njegov poseban čar i vratiti se kući puni dojmova i još jačoj želji da mu se opet brzo vratite. Jer nemoguće je sve otkriti za par dana. Godine su potrebne, mislim.
1. Polazna točka: Pera (İstiklal Caddesi) - Pera je za mene najinspirativnije mjesto Istanbula. Nekad je to bila četvrt Konstantinopola, danas je ona samo dio okruga Beyoğlu.
To je boemski dio grada, na europskoj strani, u čijem centru stoji poznati i na daleko vidljivi Toranj Galata.
Za vrijeme Osmanskog carstva,
Pera je bila poznata kao najzapadnije područje Istanbula, prije svega zbog prelijepih gradskih vila, palača i drugih reprezentativnih zgrada, mnogih veleposlanstava i elegantnog stanovništva.
Danas je ovo pravi hot spot, vruća točka svih Istanbulčana i njegovih posjetitelja. Naime, kroz dio Pere ide najvažnija gradska i ujedno pješačka ulica Istiklal Caddesi (Ulica Nezavisnosti) kojom svaki dan korača više milijuna ljudi i koja u biti nikada i ne miruje. Ovdje ćete naći najbolje kafiće i barove grada, galerije, muzeje i restorane.
Uzmite hotel u Peri, jer ćete tako biti u centru zbivanja, sve vam je ispred nosa i odavde možete brže stići na sve krajeve grada. Savjeti za hotel: ugodni Pera Tulip Hotel**** (cca. 85 eura/noć,www.booking.com (http://www.booking.com/)), jako fini Marmara Pera**** (cca. 139 eura/noć, www.hrs.de (http://www.hrs.de)
jednostavni Silviya*** (cca. 45 eura/noć, www.hrs.de (http://www.hrs.de/))
2. Odličan pogled: 360⁰ Istanbul - mnogi svjetski mediji su ga preporučili, pa moram i ja: 360⁰ Istanbul je restoran/kafić u İstiklalCaddesi i nalazi se na vrhu jedne mondene zgrade, tipične za četvrt Beyoğlu.
Odavde vam se pruža divan pogled na čitav grad, Bospor i njegov prvi most, Aziju, povijesni dio grada Sultanahmet, Zlatni rog, Taksim te poslovni dio i elitna naselja na sjeveru grada.
Možete doći tijekom dana ili navečer. Ili oba puta. Hrana je malo poskupa, iako dobra. Možete popiti kavicu, čaj ili sok. Uživat ćete, to je sigurno! Adresa: Istiklal Caddesi No:163, Mısır Apartment, 8. sprat (s liftom), Beyoğlu,www.360istanbul.com (http://www.360istanbul.com/)
3. Mahale pune kreativnosti i dobre hrane: Firuzağa & Cihangir - u Turskoj (kao i u Bosni) se za četvrti koristi pojam mahale. Mahale Cihangir i Firuzağa se nalaze isto u okrugu Beyoğlu, blizu Pere i poznatog trga Taksim.
Posljednjih godina ove dvije mahale su se razvile u omiljeno sastajalište Istanbulske mladeži.
Ovdje ćete naletiti na stare antikvarnice, romantične knjižare, namještaj i lutke na ulici, umjetnike, slavnog Nobelovca Orhana Pamuka (ukoliko budete imali sreću), hipsterske kafiće, restorane i bistroe, kreativne dućane, mačke koje traže samo jedno (a to je hrana), drugačije ljude.
Tu se spojila avangarda sa starim osmanskim sjajem, osjetit ćete malo Pariza, malo Bagdada, Beiruta i New Yorka u mnogim uskim uličicama i slatkim trgovima. Cihangir i Firuzağa su moderni i emancipirani dijelovi u samom centru grada, ali van bučnih i prenapunjenih ulica punih ljudi. Ovo je mirna oaza za sve koji cijene kreativnost i opuštenost. U ulici Çu*****ma Caddesi se nalazi Pamukov „Muzej nevinosti" koji obavezno posjetite ukoliko cijenite njegovo djelo.
Za dobro jelo preporučam trendseterski restoran „Otto Cihangir" (Sıraselviler cad. 66/A) u koji dolaze urbani mladi Istanbulčani. Super im je sve sa roštilja, piletina pogotovo, a i pizze (nije previše skupo)! Lokacija ove dvije mahale:http://goo.gl/maps/EH9se (https://maps.google.at/maps?q=Cihangir,+Istanbul,+T%C3%BCrkei&hl=de&ie=UTF8&sll=41.007989,28.976096&sspn=0.111274,0.222988&oq=cihanhgir&t=m&hq=Cihangir,+Istanbul,+T%C3%BCrkei&z=15)
4. A sad Azija: Trajektom do Kadıköya s Karaköya -
nakon što ste se inspirirali u kreativnom okruženju, spustite te se od Cihangira pješke niz brdo do Bospora. Proći ćete pored šareno obojenih stepenica koje su nedavno izazvale medijsku pažnju po cijelom svijetu, jer se mislilo da su ih obojili pripadnici LGBT zajednice.
Međutim stepenice su obojene od jednog inžinjera koji je jednostavno htio uljepšati sivilo betona i svog grada. Skrenite onda desno i pješačite do Karaköya, odakle možete uzeti trajekt do Azije, točnije do Kadıköya. Trajekti su u Istanbulu dio javnog gradskog prijevoza i voze u kratkim intervalima. Najbolje je da kupite sebi Istanbulcard ili takozvani Akbil koji možete nadopunjavati novcem i prilikom svakog ulaska u metro, tramvaj, bus, žičaru ili trajekt otkucati.
Vožnja javnim prijevoznim sredstvima apsolutno nije skupa, jedino znaju biti prenatrpani tramvaji i busevi ljudima, ali to je dio onog istanbulskog feelinga. Barem za mene.
Samo znajte da ćete se osjećati kao sardelice u konzervi. To ne važi za brod, jer na njemu ima dovoljno mjesta.
Možete sjediti i uživati u Bosporu i fantastičnim pogledima na grad. Najljepše je svakako kada je toplo i lijepo vrijeme.
Kada stignete na azijsku stranu, obavezno prošetajte i uzmite taksi do Bağdat Caddesi, ulice punoj trendi prodavnica i kafića. Lokacija trajektne postaje Karaköy: http://goo.gl/maps/oM5o7 (https://maps.google.com/maps?q=Karakoy+Iskelesi,+Beyo%C4%9Flu,+T%C3%BCrkei&hl=de&ie=UTF8&sll=41.007131,28.999434&sspn=0.055638,0.111494&oq=karak%C3%B6y+iskele&hnear=Karak%C3%B6y&t=m&z=17)
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/istanbul_cijela4.jpg
5. Malo povijesti i luksuza: Four Seasons Istanbul at Sultanahmet - volim Four Seasons i bio sam do sada u tri: u Parizu, Milanu i Istanbulu. Ne mogu si priuštiti noćenje, ali kavu mogu. A ovdje je kava nešto posebno, a k tome vam se s terase Four Seasonsa u dijelu Sultanahmet pruža krasan pogled na prelijepu Plavu džamiju i Aja Sofiju. Ako ste u dvoje koštat će vas kava i sok negdje oko 20 eura, radnici hotela prave čitavu ceremoniju dok serviraju i ne možete da se ne osjećate posebno. Usluga im je vrhunska, a kava isto tako. Adresa: Tevkifhane Sokak No:1, Sultanahmet (http://goo.gl/maps/rf7Ao (https://maps.google.com/maps?q=Four+Seasons+Hotel+Istanbul+At+Sultanahmet, +Istanbul,+T%C3%BCrkei&hl=de&ie=UTF8&sll=41.006503,28.980262&sspn=0.01391,0.027874&oq=four+seasons+is&gl=ba&hq=Four+Seasons+Hotel+Istanbul+At+Sultanahmet,&hnear=Istanbul,+T%C3%BCrkei&t=m&z=17))
6. Ostavlja bez daha: Sulejmanija džamija - ova džamija nalazi se na vrhu jednog brdašca blizu Plave džamije, Four Seasonsa, Karaköya i Velikog bazara. Uvrštena je u listu svjetske baštine Unesco-a. Sagradio je najveći osmanski arhitekta Mimar Sinan po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Važi kao Sinanovo remek-djelo i nadahnuta je Aja Sofijom. Džamiju krasi veliki i jedinstveni unutarnji prostor s velikim kupolama i lukovima, prelijepim pločicama, ornamentima i prozorima. Glavna kupola je visoka 55 metara i široka preko 25 metara . Ispred džamije je otvoreno dvorište, a u kompleksi se nalazi i turbe (grobnica) Sulejmana Veličanstvenog. Adresa: Süleymaniye Mh., Fatih (http://goo.gl/maps/N3zGd (https://maps.google.at/maps?q=S%C3%BCleymaniye+Cami,+Istanbul,+T%C3%BCrke i&hl=de&ie=UTF8&sll=48.116835,13.87012&sspn=3.150107,7.13562&oq=s%C3%BCleymaniye+c&hq=S%C3%BCleymaniye+Cami,+Istanbul,+T%C3%BCrkei&t=m&z=17))
7. Shopping u Kanyonu - pustite sada povijest iza sebe i okrenite se ka budućnosti. Uzmite tramvaj od Sultanahmeta do Kabataşa pa podzemni vlak do Taksima. Onda presjedite na metro M2 u pravcu Hacıosman i izađite na postaji Levent. I došli ste u jedan od najmodernijih shopping centara Turske, zvani Kanyon, koji će vas oduševiti futurističnom arhitekturom koja zaista podsjeća na kanjon, ali i Guggenheimov muzej u New Yorku. Opustite se uz Starbucks kavu i sjednite pored fontane i promatrajte urbane ljude. U jednom trenutku ćete misliti da ste u Big Apple-u. Ovdje imate skupe i malo manje skuplje dućane i dobar supermarket s bio hranom. Adresa: Buyukdere Caddesı No:185, Levent (http://goo.gl/maps/PuKFp (https://maps.google.com/maps?q=Kanyon+Al%C4%B1%C5%9Fveri%C5%9F+Merkezi,+Is tanbul,+T%C3%BCrkei&hl=de&ie=UTF8&sll=41.076343,29.012232&sspn=0.013895,0.027874&oq=kanyon+alis&gl=ba&hq=Kanyon+Al%C4%B1%C5%9Fveri%C5%9F+Merkezi,+Istanb ul,+T%C3%BCrkei&t=m&z=15))
8. Najviša zgrada Turske: Sapphire Istanbul - nemojte da ne odete na najvišu zgradu Turske, Sapphire Istanbul, visoku 261 metra i otvorenu prije dvije godine. Udaljena je samo jednu metro stanicu od Leventa, postaja se zove 4. Levent. Na prvim spratovima vas očekuje shopping centar s poznatim modnim brendovima, a skroz gore terasa s pogledom na čitav grad na oba kontinenta. Možete čak i da uživate u 3 D animaciji u kojoj ćete dobiti osjećaj da sami letite po Istanbulu. Adresa: Eski Büyükdere Caddesı No:1, Levent (http://goo.gl/maps/Vo0QE (https://maps.google.com/maps?q=Istanbul+Sapphire&ie=UTF8&fb=1&gl=ba&hq=sapphire&hnear=0x14caa7040068086b:0xe1ccfe98bc01b0d0,Istanb ul,+T%C3%BCrkei&cid=0,0,14797405837107555750&t=m&z=16&iwloc=A))
9. Šetnja dizajnerskim kvartom & vožnja žičarom - nakon Sapphirea uzmite metro nazad u centar u pravcu Sishane/Taksim i izađite na postaji Osmanbey. Tu izađite na izlaz Teşvikiye Caddesi koja se nalazi u dijelu Nişantaşı koji je poznat po dizajnerskim dućanima mladih i svjetski poznatih kreatora i skupim stanovima. Ovim kvartom hoda istanbulska elita, ali i normalna raja. Odmah do Teşvikiye Caddesi nalazi se Abdi İpekçi Caddesi, najskuplja ulica Turske, na čijem kraju vas očekuje gradska žičara (Teleferik) koja vas vozi preko Maçka parka na drugu stranu blizu trga Taksim, Beşiktaş stadiona i hotela Ritz Carlton. Lokacija žičare: http://goo.gl/maps/Lpuvz (https://maps.google.at/maps?q=Ma%C3%A7ka,+Istanbul,+T%C3%BCrkei&hl=de&ie=UTF8&sll=41.04168,29.004386&sspn=0.027804,0.055747&oq=macka+ista&hnear=Ma%C3%A7ka&t=m&z=17)
10. Idemo na Crno more: ako putujete ljeti i ako je toplo, morate posjetiti vjerojatno najomiljeniju gradsku plažu Istanbulčana koja se nalazi u mjestu Kilyos na Crnom moru, blizu Bospora. Za to je potrebno da uzmete grupni taksi (tzv. dolmuş) od Beşiktaşa do Sarıyera pa onda drugi dolmuş do Kilyosa (vrlo povoljno, a uz to autentično). Vozit ćete se obalom Bospora i proći ćete pored lijepih krajolika i shvatit ćete ogromnu dimenziju i svestranost Istanbula. Ulaz na plažu se plaća, ali vrlo malo. Lokacija plaže:http://goo.gl/maps/LFP4u (https://maps.google.at/maps?q=Sar%C4%B1yer,+Plaj+Yolu+Caddesi,+Kumk%C3%B6 y,+T%C3%BCrkei&hl=de&ie=UTF8&sll=41.247047,29.034355&sspn=0.013859,0.027874&oq=kilyos+pl&hnear=Kumk%C3%B6y+K%C3%B6y%C3%BC,+Plaj+Yolu+Cd,+Ku mk%C3%B6y%2FSar%C4%B1yer,+T%C3%BCrkei&t=m&z=17)
http://www.femina.hr/images/articles/images/2013/istanbul_cijela2.jpg
Evo 13 (dobrih) razloga da posjetite ŠkotskuŠkotska je puno više od kilta i gajdi. Ovaj dio Ujedinjenog Kraljevstva spava u istoriji i prožet je kilometrima i kilometrima prekrasnih pejzaža. Dom je prekrasnoj prirodi, visokim planinama, mnoštvu ostrva i zamamnim šumama.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/0001%20Oktobar%20novo/skotska1.jpg
Quiraing
Qairaing se nalazi u istočnom dijelu Škotske i jedini je dio koji se još uvijek kreće pod uticajem glečera.
West Hihgland željeznica
Ova legendarna pruga poznata je zbog scene iz jednog filma o Hariju Poteru. Pruga krivuda kroz prekrasan krajolik koji uključuje doline, planine i jezera.
Dvorac Kilchurn, jezero Awe, Škotska
Dvorac Kilchurn leži na poluostrvu koje se nalazi na sjeveroistočnom dijelu jezera Awe, a za vrijeme višeg nivoa vode ovo poluostrvo se pretvara u magično otstrvo.
Rannoch Moor u dolini Glen Coe
Ovaj dio Škotske, zapadno od jezera Rannoch, poznat je po svojoj bioraznolikosti.
Trotternish Ridge
Kako jedan od najljepših grebena u Velikoj Britaniji, Trotternish Ridge pruža nevjerovatne pejzaže.
Pećina Fingal
Ovu morsku pećinu možete naći na nenaseljenom ostrvu Staffa. Njegova jedinstvena struktura nastala je heksagonalnim spajanjem bazalta.
Staza zvončića u Perthshireu
Predivnu stazu zvončića možete naći u Perthshireu. U proljeće, šumsko tlo pretvara se u tepih plave boje.
Isle of Skye
Najveće ostrvo u Škotskoj, čije kamene padine pružaju neke od najdramatičnijih planinskih krajolika u zemlji.
Dunnottar dvorac
Ova ruševina srednjovekovnog utvrđenja leži na stenovitom rtu na sjeveroistočnoj obali Škotske. Ruševine obuhvataju više od 3,5 hektara, a okružene su strmim liticama koje padaju u Sjeverno more.
Finnich Glen
Takođe poznat kao Đavolja propovedaonica, Finnich Glen je oko 30 minuta udaljen od Glazgova. Prema lokalnom folkloru, klanac su nekada koristili druidi kao tajno mjesto sastanaka.
Jezero Chon
Ovo slatkovodno jezero nalazi se zapadno od sela Aberfoyle. Napaja ga nekoliko malenih potočića.
Kilt Rock
Riječ je o litici u istočnom Trotternishu, a samo ime sugeriše da podsjeća na kilt.
Jesen u Škotskim planinama
Prekrasne jesenske nijanse boja preplavljuju škotske gore narandžastim, žutim i crvenim nijansama.
Kamene formacije na ostrvu Staffa
Deset kilometara od ostrva Mull leži zapanjujuće ostrvo Staffa, koje je poznato po velikim bazaltnim stenama i čudesnim pećinama.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/001%20Oktobar%202014/uk.jpg
Velika Britanija ima brojne prirodne lepote, ali i izuzetnu arhitekturu
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/6746417365459fd60aed55408354350_v4%20big.jpg
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/20167923495459fd62c1c9f725185176_v4%20big.jpg
Sveldejl, Jorkšir
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/19108218095459fd6575bff564858881_v4%20big.jpg
Lindisfarn, Nortumbrija
Glen Etiv Mor, Škotskahttp://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/20571297915459fd6953b86785979141_v4%20big.jpg
Vingrin Hil, Viltšir
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/6710850555459fd704657e930359301_v4%20big.jpg
Zapadna ostrva
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/7359049945459fd722d9ec095911654_v4%20big.jpg
Foto: soilse / Flickr.co (https://www.flickr.com/photos/an_solas/)
Obale Kornvola
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/20474788485459fd746470e398695184_v4%20big.jpg
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/05/7853559865459fd78967b7937784489_v4%20big.jpg
Zbog prelijepog norveškog ribarskog sela poželjećete da odmah posjetite ovu zemlju
Pogledajte fotografije sela Reine, sa procijenjenom populacijom od nekoliko stotina stanovnika. Selo je smješteno u arhipelagu Lofoten, a okruženo je slikovitim otocima.
http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/0001%20Oktobar%20novo/norvesko%20selo.jpg
http://i.huffpost.com/gen/2231704/thumbs/o-169682464-900.jpg?1
Jeste li ikad osjetili potrebu da pobjegnete, da ostavite sve i odjurite negdje daleko. Ukoliko volite manja mjesta i prekrasnu prirodu onda je ovo norveško ribarsko selo pravo mjesto za vas.
Pogledajte fotografije sela Reine, sa procijenjenom populacijom od nekoliko stotina stanovnika. Selo je smješteno u arhipelagu Lofoten, a okruženo je slikovitim otocima.
Ukoliko dolazite u ovo selo usporite tempo, ne žurite, opustite se i uživajte u njemu.
http://i.huffpost.com/gen/2231782/thumbs/o-170082270-900.jpg?1
http://i.huffpost.com/gen/2231776/thumbs/o-464528585-900.jpg?1http://i.huffpost.com/gen/2231778/thumbs/o-169265854-900.jpg?1
Pokreće vBulletin® verzija 4.2.0 Copyright © 2024 vBulletin Solutions, Inc. All rights reserved.