PDA

Pogledaj Punu Verziju : Razvod



QueenOfClubs
29-07-2009, 20:39
Мени је ова тема помало збуњујућа...
Разговор се водио пре неколико месеци, а мени још увек ништа није јасно...
У тренутку кад сам се разводила добила сам савет од колегинице и кућне пријатељице:
– И ти сад никако не смеш да се удаш јер имаш мушко дете. :raz_036:
• Мора да ме :tease:
– Па не смеш, бар док он не ступи у сексуалне односе
• А какве везе има што је мушко? :raz_081:
– Па има, да је женско, у реду, али мушко – никако. :raz_037:
И то је све што сам успела да извучем од ње.

Мислим, не пада ми удаја на памет заиста, само се често вратим на овај разговор и није ми ништа јасно.
Да ли мушка деца заиста тешко подносе такве ствари или је жена просто старомодна, поучена неким лошим искуством из околине.
Шта ви мислите о томе? А нарочито ме занима мишљење мушкараца.

Е да, и помислила сам да се она не разводи само из разлога што јој клинац има тек 7 година :mrgreen:

sani
29-07-2009, 21:21
Licno mislim da nema nikakve veze...samo treba naravno da pazis za kakvu se osobu udajes, ako se udajes..da li taj covek tvom muskom detetu moze da bude uzor i da ti pomogne da zajedno od njega napravite dobrog coveka.

a muskom detetu...( govorim o muskom dettetu jer se konkretno odnosi na tvoju situaciju, a i sama imam dvoje muske dece), svakako je potreban uzor..pa ako vec ne zivi sa bioloskim ocem, ne vidim nista lose u tome da taj uzor ima u nekom drugom dobrom coveku.

kojica
22-03-2010, 12:32
Pa baš je bzvz.. osim ako od njega nisi napravila edipovca (a to se dešava između 3. i 7. godine),
onda zaista nije bitno..

petrana
22-03-2010, 12:44
ja se secam jedne svene iz detinjstva
Znala sam devojku, ona je bila odrasla, i znala sam njene "roditelje", mislila sam da su to njeni roditelji
i onda sam jednog dana cula razgovor o njenom ocu, i ukapirala da otac za kog sam do tada mislila da joj je otac nije njen otac
onda sam se uvukla pod sto i nisam htela da izadjem ne znam koliko
a nisam htela da izadjem jer mi je u glavi bila nemoguca situacija, nisam mogla to da prihvatim
to mi je tesko palo, odlicno se secam da mi je to tesko palo, a ti mi ljudi nisu bili ni rod
kako tek deci tesko pada razvod, to se verovatno ne moze ni zamisliti
Mislim da nema veze da li se radi o zenskoj ili muskoj deci, i ne radi se o novom braku, meni se tako cini
da deci ne pada tesko novi brak vec ih taj novi podseca da je razveden stari
...

причалица
22-03-2010, 13:34
sve zavisi od tvog i njegovog odnosa (kao i njegovog odnosa sa ćaletom)....znam 2 primera gde je to prošlo ok (sa nekim malim prilagođavanjima) i jedan gde je sin optuživao majku što se ponovo udala ...doduše, ta žena je pored sina imala i ćerku, koja je sve to podnela normalno...
mada, mislim da sinovi jesu mamine maze, kao što su ćerke tatine...moja mama je udovica i ne bi mi bilo krivo ako bi (iako je stara) imala nekog s kim bi živela staračke dane (a da to nije moj tata)...ali, da je obrnuta situacija, znam da ne bih bila tako raspoložena.
zašto? ebem li ga.

zLozi
23-03-2010, 20:44
Generalno mislim da zenska deca mnogo bolje podnose razvod roditelja od muske. Moji roditelji su razvedeni, a tokom zivota sam upoznala dosta ljudi ciji su roditelji razvedeni i primetila sam da su muski vise patili, valjda zato sto im u nekim godinama vise treba otac nego majka. Ali u svim slucajevima majke se nisu preudale.
Inace, jedna devojka ciji su roditelji razvedeni, a majka se preudala je strasno u dubini sebe patila zbog toga, narocito sto ju je majka zapostavljala na neki nacin, tipa ona je radila kucne poslove, dok njena polusestra nije imala tu obavezu, jer je imala obavezu prema fakultetu, kao da ova devojka nije imala obavezu prema fakultetu. Onda ona je radila, sve to je rezultiralo time da je napustila fax.
Drugi slucaj je neka drugarica moje drugarice, roditelji su se nakon razvoda vencali ponovo i ona se osecala odbacenom, bila je jedno vreme u manastiru.
Mislim da u slucajevima ponovne udaje majke i zenidbe oca, sve zavisi od njihovog odnosa prema zajednickom detetu.
Jedan decko ciji otac nije brinuo o njemu tj. nisu imali nikakav kontakt je na kraju uzeo majcino prezime, razocaran do te mere da nije imao snage da se bori za ocevo nasledstvo. Falila mu je ta oceva ljubav, mislim bolje da je uzeo ono sto je mogao da uzme pa makar i materijalno, a ovako je samo ucinio uslugu toj drugoj deci.

Zazijavalo
23-03-2010, 22:11
Kozaci i danas drže bič u kući. Mnogo dobra stvar kad se pomene razvod.

причалица
24-03-2010, 17:58
jedan moj kolega treba da se oženi ženom koja ima iz prvog braka 2 sina. mnogo me zanima kako će to da fubkcioniše...klinci su 16 i 8 godina, a ona je njegovo godište , dakle - ima 40.

причалица
31-03-2010, 22:04
strašno me zanima situacija razvoda para koji je u braku x godina....koje u taj brak ušao zaista iz ljubavi i koji je, posle x godina shvatio da nemaju ničeg zajedničkog - ni prijatelja, ni uspomena, ni provoda, ni muzike, ni tv serije, ni filmova...osim dece i nesretne rodbine, koju takođe ne viđaju...
da li takav par treba da opstane ili treba da se raziđe...i ako treba - zašto?
i ako ne treba - zašto?

Ciciban
31-03-2010, 22:28
strašno me zanima situacija razvoda para koji je u braku x godina....koje u taj brak ušao zaista iz ljubavi i koji je, posle x godina shvatio da nemaju ničeg zajedničkog - ni prijatelja, ni uspomena, ni provoda, ni muzike, ni tv serije, ni filmova...osim dece i nesretne rodbine, koju takođe ne viđaju...
da li takav par treba da opstane ili treba da se raziđe...i ako treba - zašto?
i ako ne treba - zašto?


ni ukusa za oblacenje, ni ukusa za hranu, niti volju za razgovorom, nimalo poddrske ,a previse nesuglasica ....


nemam pojima pricalice, nadam se da ima nekog ko ce ovaj rebus reshisiti

zLozi
31-03-2010, 23:28
strašno me zanima situacija razvoda para koji je u braku x godina....koje u taj brak ušao zaista iz ljubavi i koji je, posle x godina shvatio da nemaju ničeg zajedničkog - ni prijatelja, ni uspomena, ni provoda, ni muzike, ni tv serije, ni filmova...osim dece i nesretne rodbine, koju takođe ne viđaju...
da li takav par treba da opstane ili treba da se raziđe...i ako treba - zašto?
i ako ne treba - zašto?


Zanimljivo pitanje. Odgovor ne znam.
Takav par nema neki uobicajeni razlog za razvod, ali nema ni razloga za ostanak u zajednici. Mozda je to normalno polse x godina braka, ta monotonija? Pretpostavljam i da su jedno drugo upoznali dovoljno dobro da su se smorili.
Mozda zavisi od toga koliko su oni zadovoljni nacinom na koji im firma funkcionise i kako posluje...

причалица
01-04-2010, 08:24
ni ukusa za oblacenje, ni ukusa za hranu, niti volju za razgovorom, nimalo poddrske ,a previse nesuglasica ....


nemam pojima pricalice, nadam se da ima nekog ko ce ovaj rebus reshisiti

e da i to - totalni polaritet....ali, totalni.


Zanimljivo pitanje. Odgovor ne znam.
Takav par nema neki uobicajeni razlog za razvod, ali nema ni razloga za ostanak u zajednici. Mozda je to normalno polse x godina braka, ta monotonija? Pretpostavljam i da su jedno drugo upoznali dovoljno dobro da su se smorili.
Mozda zavisi od toga koliko su oni zadovoljni nacinom na koji im firma funkcionise i kako posluje...

koja firma? bračna? pa verovatno im posluje tako što radi samo jedna strana, a druga misli da rad, ali ne radi ništa...zato i ima problema. kad bi radili bar nešto zajedno, onda nema tu smaranja....

причалица
01-04-2010, 08:49
dakle, jutro u stanu (ili kući) takvog para izgleda verovatno ovako: ustaje prvo on, a posle 2 sata i on...ćute. svako kuva sebi kafu. ona zatvara roletne, on ih otvara....ćute još uvek. on namešta posteljinu, a ona gleda kroz prozor dok pije kafu i misli da nije loše što je otvorio roletne....a onda ih zatvara, za inat.....
i tako unedogled celog dana...
meni zvuči grozno.

zLozi
01-04-2010, 09:55
e da i to - totalni polaritet....ali, totalni.



koja firma? bračna? pa verovatno im posluje tako što radi samo jedna strana, a druga misli da rad, ali ne radi ništa...zato i ima problema. kad bi radili bar nešto zajedno, onda nema tu smaranja....


Bracna, naravno. Brak dozivljavam kao firmu, a moze i kao dva vola upregnuta u isti jaram, sto rece jedan :lol:. Ako oboje rade i unose deo zaradjenog novca u kucu, zajedno placaju racune, gaje decu, poslove vezane za kucu zajedno obavljaju, ne mislim samo na kucne poslove, nego na bilo sta: krecenje, popravke i majstore.....onda ne znam ko tu vise vuce, nece se razvesti zato sto posle radnog vremena jedan ide da igra golf, a drugi da peca. Problem je sto jedna strana zeli vise, ako vec smatra da je sve na nju palo.
Ako jedna strana obavlja sve ono nabrojano i jos toga, onda je sigurno nezadovoljna i ima razloga za razvod, jer daje vise nego sto dobija. Niko ne moze iskljucivo da daje, a nije ni zdravo. Ali ta strana ne vidi razlog, nema svadja, druga strana ne pije, ne kocka se, ne zna za prevare, ne maltretira fizicki, psihicki takvo stanje jeste mucenje, ali nije jasno izrazeno i nije namerno.
Mozda je drugoj strani, koja nista ne radi, dosadila strana koja radi sve, ali postoji navika, ne vidi objektivan razlog da je napusti.
Opet, ne znam, ja sam svet za sebe, meni mozda ne bi to toliko smetalo, treba mi sloboda, a i ne pricam puno.

причалица
01-04-2010, 11:16
lepo si to rekla....baš mi se sviđa. jer, zaista znam nekoliko brakova koji tako funkcionišu - žive ljudi jedni pored drugih, a da ih pitaš ''zašto?'' izbečili bi se na tebe....naime, ne vidim razlog da bračna zajednica opsataje ako muž i žena ne funkcionišu kao par, u svemu...mnogi bi rekli ''pa eto, ostajemo u braku zbog dece''..mislim, deca su najvažnija, ali je pitanje koliko je dobro takav model bračne zuajednice nesvesno deci utrpavati u glavu...
zato pitam - zašto se takvi ne razvode, nego i dalje ostaju u braku? navika? verovatno je to najjači razlog...prosto, razvod donsi mnogo promena, a takvi ljudi nisu spremni na iste....sve dok jednom od njih ne dođe svega preko glave, pa razybe sve redom....i onda bude baš ružno.

Ciciban
01-04-2010, 14:16
Bracna, naravno. Brak dozivljavam kao firmu, a moze i kao dva vola upregnuta u isti jaram, sto rece jedan :lol:. Ako oboje rade i unose deo zaradjenog novca u kucu, zajedno placaju racune, gaje decu, poslove vezane za kucu zajedno obavljaju, ne mislim samo na kucne poslove, nego na bilo sta: krecenje, popravke i majstore.....onda ne znam ko tu vise vuce, nece se razvesti zato sto posle radnog vremena jedan ide da igra golf, a drugi da peca. Problem je sto jedna strana zeli vise, ako vec smatra da je sve na nju palo.
Ako jedna strana obavlja sve ono nabrojano i jos toga, onda je sigurno nezadovoljna i ima razloga za razvod, jer daje vise nego sto dobija. Niko ne moze iskljucivo da daje, a nije ni zdravo. Ali ta strana ne vidi razlog, nema svadja, druga strana ne pije, ne kocka se, ne zna za prevare, ne maltretira fizicki, psihicki takvo stanje jeste mucenje, ali nije jasno izrazeno i nije namerno.
Mozda je drugoj strani, koja nista ne radi, dosadila strana koja radi sve, ali postoji navika, ne vidi objektivan razlog da je napusti.
Opet, ne znam, ja sam svet za sebe, meni mozda ne bi to toliko smetalo, treba mi sloboda, a i ne pricam puno.


Sve si to lepo rekla , oni i dalje zajedno gaje decu , zajedno obavljaju kucne poslove, sve oni rade zajedno ali razlicito, jedna strana misli da joj je sloboda potrebna ali ne shvaca da i nekom drugom ta ista sloboda moze da zatreba, osmeh je prisutan ali cesce je usiljen .... sta tad? i da ne citiram pricalicu dali se tu najcesce radi o decijoj sreci ? i koliko je tacna ona iozreka bolje dobar razvod nego los brak i dodala bi najgori primer deci ?

QueenOfClubs
01-04-2010, 16:05
strašno me zanima situacija razvoda para koji je u braku x godina....koje u taj brak ušao zaista iz ljubavi i koji je, posle x godina shvatio da nemaju ničeg zajedničkog - ni prijatelja, ni uspomena, ni provoda, ni muzike, ni tv serije, ni filmova...osim dece i nesretne rodbine, koju takođe ne viđaju...
da li takav par treba da opstane ili treba da se raziđe...i ako treba - zašto?
i ako ne treba - zašto?
Прво, нема ту правог одговора.
Свако треба да живи онако како му одговара, мисли да треба, жели...
И уопште, саветовати некога по питању развода је доста незахвално.
Директно се мешаш не нечију будућност.

Елем, ниједан брак се не разводи лако.
То су страшни ломови, боли много и дуго.
И није у питању то што више нисмо заједно, већ осећај губитка заједништва,
страх од самоће, од даљих неуспеха и грешака.
Цео један живот се руши и почиње нови.
Нестаје оно у шта смо веровали...

Пре одлуке о разводу треба покушати све да се он поправи и то неколико пута.
Тек кад све постане безнадежно и бесмислено (али не кад се нама учини да је тако, већ кад смо у стању да "хладне главе" схватимо то), постоји основ да се размишља о разводу.
Јер, иза сваке одлуке треба стајати, и не кајати се.

А ова прича ми делује...
Мислим, шта је двоје зрелих људи радило х година и како то нису приметили?
Ништа није "изненада". Питање је само зашто је то кулминирало и зашто се до сада могло а од сада више не може?

zLozi
01-04-2010, 19:46
lepo si to rekla....baš mi se sviđa. jer, zaista znam nekoliko brakova koji tako funkcionišu - žive ljudi jedni pored drugih, a da ih pitaš ''zašto?'' izbečili bi se na tebe....naime, ne vidim razlog da bračna zajednica opsataje ako muž i žena ne funkcionišu kao par, u svemu...mnogi bi rekli ''pa eto, ostajemo u braku zbog dece''..mislim, deca su najvažnija, ali je pitanje koliko je dobro takav model bračne zuajednice nesvesno deci utrpavati u glavu...
zato pitam - zašto se takvi ne razvode, nego i dalje ostaju u braku? navika? verovatno je to najjači razlog...prosto, razvod donsi mnogo promena, a takvi ljudi nisu spremni na iste....sve dok jednom od njih ne dođe svega preko glave, pa razybe sve redom....i onda bude baš ružno.




Sve si to lepo rekla , oni i dalje zajedno gaje decu , zajedno obavljaju kucne poslove, sve oni rade zajedno ali razlicito, jedna strana misli da joj je sloboda potrebna ali ne shvaca da i nekom drugom ta ista sloboda moze da zatreba, osmeh je prisutan ali cesce je usiljen .... sta tad? i da ne citiram pricalicu dali se tu najcesce radi o decijoj sreci ? i koliko je tacna ona iozreka bolje dobar razvod nego los brak i dodala bi najgori primer deci ?


Ljudi nemojte da pitate mene, ja nisam bila u braku i nemam decu, samo pretpostavljam na osnovu veze. Mogu da pretpostavim da je mnogo teze rasturiti brak sa decom, nego onaj bez dece, gde se deli samo ono sto je steceno materijalno, a znam da je i vezu koja traje duze tesko prekinuti, jer znaci promenu u ustaljenom nacinu zivota.

Za Dee, ni to ne znam, koliko je tacna izreka bolje dobar razvod nego los brak. Ja sam zadovoljna zato sto su se moji razveli i sa moje tacke gledista je bolje sto su to uradili, a razveli su se kada sam bila jako mala, tako da ja taj brak nisam ni videla tj. ne secam se.
Pretpostavljam samo da je u pitanju dosada i navika u pricalicinom primeru. Slicno zasto ljudi varaju, dosadi jedno telo, upoznas svaki milimetar koze, znas sta mozes da ocekujes, a najeroticniji (sa moje tacke gledista) je taj prvi put sa nekim.

Mozda nema veze sa temom, ali setila sam se emisije u okviru ciklusa Tabui, u kojoj je bila prica o svingerima, ali i o nekom delu u Aziji, gde ne postoji rec za brak u smislu koji mi koristimo, kod njih postoji veza koju smo mi nazvali otvoreni brak. Prema njihovoj tradiciji (oni su Muslimani, ali jos postuju svoju tradiciju od pre) samo zene u kuci imaju svoju sobu, a muskarci ne. Svako vece ili po dogovoru muskarac (tzv. muz) dolazi da prespava, ne zive zajedno, otac ne brine o svojoj deci (jako malo je u kontaktu sa njima), vec ujak, nema zajednicke imovine, nemaju nista zajednicko, svako zivi za sebe i brine o svom domacinstvu, imaju samo, kako oni kazu, ljubav. Cak i da otac hoce da brine o svojoj deci, ne bi mogao, jer bi time ujaka stavio u nezgodan polozaj tj. oduzeo bi mu pravo i obavezu prema tradiciji. Otac je prisutan prilikom obreda vezanih za decu i tome slicno.
Cinjenica je da je za nas normalno ono sto nam je drustvo nametnulo, da smo rodjeni u tom selu, takav brak bi za nas bio normalan.

Vragolanka
01-04-2010, 20:59
Мени је ова тема помало збуњујућа...
Разговор се водио пре неколико месеци, а мени још увек ништа није јасно...
У тренутку кад сам се разводила добила сам савет од колегинице и кућне пријатељице:
– И ти сад никако не смеш да се удаш јер имаш мушко дете. :raz_036:
• Мора да ме :tease:
– Па не смеш, бар док он не ступи у сексуалне односе
• А какве везе има што је мушко? :raz_081:
– Па има, да је женско, у реду, али мушко – никако. :raz_037:
И то је све што сам успела да извучем од ње.

Мислим, не пада ми удаја на памет заиста, само се често вратим на овај разговор и није ми ништа јасно.
Да ли мушка деца заиста тешко подносе такве ствари или је жена просто старомодна, поучена неким лошим искуством из околине.
Шта ви мислите о томе? А нарочито ме занима мишљење мушкараца.

Е да, и помислила сам да се она не разводи само из разлога што јој клинац има тек 7 година :mrgreen:

Isto su i meni rekli... dušebrižnici.
Ne ne udavati se dok dete ne poraste, nego uopšte nemati bili kakvu vezu... dok oni malo ne odrastu... valjda muška deca vide majku kao nekoga ko bi trebao da se posveti samo njima, mada, zavisno i od vaspitanja... to uglavnom savetuju oni koji su i sami patrijahalno vaspitani.

Kako god bilo, nemam nameru da upućujem svoju decu u svoje lične stvari... što i jesu, i što nikakve veze sa njima nema... samo mislim da su suviše mali da bi shvatili. Ako bi i došlo do nečeg ozbiljnijeg, oni bi bili ti koji bi doneli konačnu odluku... ne u smislu nastavka veze, već u smislu nekog zajedničkog života... jer smatram da nemam prava da ima namećem nekoga, ako nisu spremni da ga prihvate... niti da umesto njih odlučujem sa kim će živeti.
Pritisak sa druge strane, u smislu da neko traži da se ponašam kao da sam neko ko za sobom nema neku istoriju, bi bio automatski sasečan u startu... oni su deo mene i tu je kraj svake priče na tu temu. Kome se ne sviđa, može da ide.

Iskreno, s obzirom da nisam ni sama spremna na bilo kakvo vezivanje i obavezivanje, mogu da shvatim i njihovo nerazumevanje da mama i tata neće da se pomire i da taj neko sa strane nikakve veze sa njihovim brakom nema... ili sam brak, sa tim da su deca na neki način dopriinela rasturanju porodice... jer to je najgori mogući scenario. U svakom slučaju, lakše je kada je dete malo... i razvesti se, i krenuti u neki novi život bez repova iz prošlosti.

S druge strane, nemam nameru da se odreknem svog života ni zbog koga, pa ni zbog njih... uskladiti da, ali ne i nametati im nešto po svaku cenu.

причалица
01-04-2010, 21:52
Прво, нема ту правог одговора.
Свако треба да живи онако како му одговара, мисли да треба, жели...
И уопште, саветовати некога по питању развода је доста незахвално.
Директно се мешаш не нечију будућност.

Елем, ниједан брак се не разводи лако.
То су страшни ломови, боли много и дуго.
И није у питању то што више нисмо заједно, већ осећај губитка заједништва,
страх од самоће, од даљих неуспеха и грешака.
Цео један живот се руши и почиње нови.
Нестаје оно у шта смо веровали...

Пре одлуке о разводу треба покушати све да се он поправи и то неколико пута.
Тек кад све постане безнадежно и бесмислено (али не кад се нама учини да је тако, већ кад смо у стању да "хладне главе" схватимо то), постоји основ да се размишља о разводу.
Јер, иза сваке одлуке треба стајати, и не кајати се.

А ова прича ми делује...
Мислим, шта је двоје зрелих људи радило х година и како то нису приметили?
Ништа није "изненада". Питање је само зашто је то кулминирало и зашто се до сада могло а од сада више не може?

je l sam rekla da nisu primetili? ok, pa verovatno su primetili...mislim, ništa ne dolazi kao grom iz vedra neba u ovim stvarima...to ti je kao prašina koja se skuplja u nekom ćošku i skuplja se i skuplja, a ti je ne čestiš, a znaš da se skuplja....
ali, sećam se mame koja je govorila, kad god je imala frku s taom, ''ostajem u braku samo zbog vas, inače bih odmah otišla''....i eno je, udovica i nema baš neki kontakt sa mnom i bratom, dok smo ćaleta baš obožavali...dakle, i ona i on su shvatali koliko su različiti, ali ostadoše do kraja u braku...i još i mogu da kažem da je njihov brak i bio dinamičan.
kažem, ima brakova koji su baš uparloženi i vidim kod ljudi trpljenje pat-pozicije.

Vragolanka
01-04-2010, 22:42
''ostajem u braku samo zbog vas, inače bih odmah otišla''....

Ovo većina roditelja tvrdi... a ja tvrdim da je laž... izvini sad što tebe citiram, ali sopstvenu slabost i sebičluk zakloniti decom je po meni nešto najniže što jedan roditelj sebi može da dozvoli.
Uvek trpimo samo zbog sebe... da iole razmišljamo o toj deci, amputirali bi trulež u najavi... ne bi čekali da počne da smrdi.

Bisernica
01-04-2010, 23:49
Zbog dece treba trpeti mnogo,ali ne i sve.Bolje dobar razvod nego loš brak ,baš zbog dece.
Ako se roditelji razvode jedno od drugog,ne razvode se od dece,i njih u celu priču ne treba
mešati,koliko je god to više moguće.

причалица
02-04-2010, 07:37
Ovo većina roditelja tvrdi... a ja tvrdim da je laž... izvini sad što tebe citiram, ali sopstvenu slabost i sebičluk zakloniti decom je po meni nešto najniže što jedan roditelj sebi može da dozvoli.
Uvek trpimo samo zbog sebe... da iole razmišljamo o toj deci, amputirali bi trulež u najavi... ne bi čekali da počne da smrdi.

pa zato i pričam sve ovo...jer, mnogim ženama je najveći uspeh što su održale brak, eto...iako možda..ali, što reče kvin, nije zahvalno ni davati savete o tome, jer je svaka situacija specifična.
p.s. mada je meni, čak i sada, kao odrasloj osobi, teško to da slušam....da je ostala sa tatom zbog mene i brata...ispada da se mučila, a ja ne znam zašto...kao - propali bi. kakve sad to veze ima sa životom? nema nikakve.

mikica
02-04-2010, 21:49
... sopstvenu slabost i sebičluk zakloniti decom je po meni nešto najniže što jedan roditelj sebi može da dozvoli.
Uvek trpimo samo zbog sebe... da iole razmišljamo o toj deci, amputirali bi trulež u najavi... ne bi čekali da počne da smrdi.

U životu nisam pročitao ništa tačnije!

Vragolanka
02-04-2010, 22:41
То јесте истина.
Али, морамо разумети и оне од детињства "утуцаване у мозак"... А нарочито жене.
Њима је тешко да крену напред самостално. Тачно је да остају у браку због себе... Али да ли их можемо кривити због тога?

И шта рећи на све ово? Она би њега трпела какав год да је, само да очува брак.
Зашто? Нико не зна. Ја само могу да наслутим, јер се познајемо скоро 30 година.
Она каже – због детета.
НЕко би рекао – због себе.
А зашто због себе у овом случају?
Она има стан, плату 120.000, факултет, цењена је, добродушна, лепа, дотерана.
Од њега јој баш ништа не треба, а са њим би само пропала.

Ја кажем да је то због стравичних батина у младости од оца и мајке која је то ћутке посматрала да не наруши брак јер не зна другачије.
Иако смо заједно постизале много тога и својевремено биле подједнако успешне, њена мајка је увек истицала мене испред ње.
Ја сам се бунила, али џабе. Остао је тај комплекс...

Сад она мене не сме да зове. Не јавља ми се на телефон од срамоте. У недељу идем право код ње.
Желим да јој помогнем, а не знам како.

Ne da možemo, nego moramo.

Zato što je nesposobni debil, koji bez obzira što je finansijski samostalna, po bilo kom drugom osnovu, ona to nije... zavisna je od njega, bori se za sebe, trpi zbog sebe, ponižava se samo zbog sebe. Nema tu ljubavi, ako nema poštovanja.

Niko joj ne može pomoći, ako sama ne vidi gde greši. Žalim slučaj, žalim sve što će dete u budućnosti preživeti zbog takve majke... jer, po meni je ona glavna i odgovorna... ako je on takakv kakav je, ne treba očekivati ništa, zar ne? A ona ni samoj sebi ne može biti oslonac... sve dok bude živela od samosažaljenja.

Vragolanka
02-04-2010, 23:14
Ама, све је то мени јасно.
Причам и не вреди.
А он јесте такав, то све знам јер сам видела а не само чула.
Он је то радио и говорио и преда мном.

Знаш... Нису сви јаки и самосвесни.
Али не можемо их због тога на стуб срама.

Znam... ali ja ni kom slučaju ne bih volela da učestvujem u nečemu što direktno dovodi do uništavanja jednog života. Ako je trauma, njena, od majke... šta misliš, da li će se istorija ponoviti?
Taj razlog bi trebao da joj bude motivacija.... da krene dalje, sama. Nema pravo da to radi svom detetu.
Ne vredi na stub srama, najverovatnije će skontati kada bude prekasno... ali tada neće moći da opravdava svoje greške traumama iz prošlosti... i tuđim slabostima. Ako je strah, kao što mi se čini da jeste, ako hoćeš da joj pomogneš... suoči je sa još većim strahom.
Ne vidim drugo rešenje.

причалица
03-04-2010, 08:11
kvin, ovaj tvoj primer je potresan...zaista strašan. neobjašnjiv....očigledno žena ima neki usađeni strah. užas.

milan11
03-04-2010, 17:45
deca imaju veze pogotovu ako su mala (maloletna) a posebno je tesko za musku decu jer ne prihvataju da dele majku sa strancem, a kad se deca vec napravila pa ne razvodi se tad nego pre

Vragolanka
03-04-2010, 18:57
deca imaju veze pogotovu ako su mala (maloletna) a posebno je tesko za musku decu jer ne prihvataju da dele majku sa strancem, a kad se deca vec napravila pa ne razvodi se tad nego pre

Hoćeš reći da se uopšte ne razvodi brak sa decom?

milan11
03-04-2010, 19:31
Jeco, mislim da je zivot mnogo komplikovana stvar a ja nisam kompetentan da odlucujem sta je dobro ili lose za drugog, licno sam uspeo u svemu u zivotu samo tamo gde mi je bilo najvaznije e tu sam promasio al skroz, znas ono imam sve al ko da nemam nista kad nemam sa kim to da delim, pa sad ti vidi kos sam ja da drugom delim savete

Vragolanka
03-04-2010, 19:34
Jeco, mislim da je zivot mnogo komplikovana stvar a ja nisam kompetentan da odlucujem sta je dobro ili lose za drugog, licno sam uspeo u svemu u zivotu samo tamo gde mi je bilo najvaznije e tu sam promasio al skroz, znas ono imam sve al ko da nemam nista kad nemam sa kim to da delim, pa sad ti vidi kos sam ja da drugom delim savete

Bolje ni sa kim, nego sa bilo kim. :smiley:

milan11
03-04-2010, 19:44
deca su jako vazna tim pre da su uglavnom oni najvece zrtve razvoda, niko na ovom svetu ne trba da trpi ni psihicko a o fizickom zlostavljanju da ni ne govorim za ostalo svako po svojoj savesti i bog u pomoci svakom

Sibi
03-04-2010, 19:47
Bolje ni sa kim, nego sa bilo kim. :smiley:

Samo nekad bude kasno kad shvatiš da deliš život sa "bilo kim" ... ili dok nađeš onog ko nije "bilo ko", jbg. A na početku "i zanesen tom lepotom", ne vidiš dalje od nosa, tek kroz neko vreme shvatiš da to nije to. A ostati u braku zbog dece mislim da je najveća glupost. Za decu je zdravije da imaju razdvojene i normalne roditelje, nego da svakodnevno gledaju kako frkću jedno na drugo u prolazu.

Vragolanka
03-04-2010, 19:47
deca su jako vazna tim pre da su uglavnom oni najvece zrtve razvoda, niko na ovom svetu ne trba da trpi ni psihicko a o fizickom zlostavljanju da ni ne govorim za ostalo svako po svojoj savesti i bog u pomoci svakom

Iz iskustva ti mogu reći da deca više pate u lošem braku... treba odabrati manje zlo...

Vragolanka
03-04-2010, 19:49
Samo nekad bude kasno kad shvatiš da deliš život sa "bilo kim" ... ili dok nađeš onog ko nije "bilo ko", jbg. A na početku "i zanesen tom lepotom", ne vidiš dalje od nosa, tek kroz neko vreme shvatiš da to nije to. A ostati u braku zbog dece mislim da je najveća glupost. Za decu je zdravije da imaju razdvojene i normalne roditelje, nego da svakodnevno gledaju kako frkću jedno na drugo u prolazu.

Ma nikad nije kasno... što se ostalog tiče... potpisujem.

Sibi
03-04-2010, 20:11
strašno me zanima situacija razvoda para koji je u braku x godina....koje u taj brak ušao zaista iz ljubavi i koji je, posle x godina shvatio da nemaju ničeg zajedničkog - ni prijatelja, ni uspomena, ni provoda, ni muzike, ni tv serije, ni filmova...osim dece i nesretne rodbine, koju takođe ne viđaju...
da li takav par treba da opstane ili treba da se raziđe...i ako treba - zašto?
i ako ne treba - zašto?

Ima xy takvih slučajeva, 2/3 opstalih brakova se kroz x godina zasniva na tome ... navici i poštovanju ( to poštovanje je znak ?) i opstaju. Da li je čovek u tim godinama spreman da podvuče crtu i kaže dosta je ... teško je reći. Dosta zavisi od toga koliko im je dozlogrdilo da ćute i da se istiha ne podnose ... a i od toga koliko su avanturističkog duha i bace se u pustolovinu "ajmo Jovo nanovo" u srednjim godinama iliti nekim kasnijim ... Neko se plaši samoće ...

Ne znam, interesantno je pitanje, ali tu nema pravog odgovora ...

Bisernica
03-04-2010, 20:58
Jeco, mislim da je zivot mnogo komplikovana stvar a ja nisam kompetentan da odlucujem sta je dobro ili lose za drugog, licno sam uspeo u svemu u zivotu samo tamo gde mi je bilo najvaznije e tu sam promasio al skroz, znas ono imam sve al ko da nemam nista kad nemam sa kim to da delim, pa sad ti vidi kos sam ja da drugom delim savete

Ako je za utehu,nisi jedini :)
Bolje biti sam sa sobom nego sam sa nekim.

Ciciban
03-04-2010, 21:38
Ako je za utehu,nisi jedini :)
Bolje biti sam sa sobom nego sam sa nekim.

Mnogo bolje ...

QueenOfClubs
03-04-2010, 22:00
Јесте.
Али треба учинити баш све пре него се одлучимо за развод.

milan11
03-04-2010, 22:19
Јесте.
Али треба учинити баш све пре него се одлучимо за развод.

stvoreni smo jedno za drugo:raz_099:

QueenOfClubs
03-04-2010, 22:27
stvoreni smo jedno za drugo:raz_099:
Ја сам се развела. :raz_125:

Vragolanka
04-04-2010, 16:35
Јесте.
Али треба учинити баш све пре него се одлучимо за развод.

Ja sam više za radikalne metode... tim pre što ne verujem da se ljudi menjaju... vreme leti, samim tim postaje sve teže odlučiti se na takav korak... Ja sam presekla, u jednom dahu, mada je pre te odluke dosta dugo trajalo jedno stanje nezadovoljstva... i samo kvrc... nema dalje... i ne kajem se. Ne može jedan da gradi, a drugi da ruši... pokušati sve samo u slučaju kada su obe strane za.

QueenOfClubs
04-04-2010, 16:59
Ja sam više za radikalne metode... tim pre što ne verujem da se ljudi menjaju... vreme leti, samim tim postaje sve teže odlučiti se na takav korak... Ja sam presekla, u jednom dahu, mada je pre te odluke dosta dugo trajalo jedno stanje nezadovoljstva... i samo kvrc... nema dalje... i ne kajem se. Ne može jedan da gradi, a drugi da ruši... pokušati sve samo u slučaju kada su obe strane za.
Наравно, једном кад се човек реши треба да пресече.
Мислила сам пре тога, док траје то незадовољство.
Понекад партнер није свестан да нешто не штима.

причалица
05-04-2010, 09:28
Наравно, једном кад се човек реши треба да пресече.
Мислила сам пре тога, док траје то незадовољство.
Понекад партнер није свестан да нешто не штима.

ovo je tačno...ali, ponekad jeste svestan, pa nešto baš i neće da se potrudi, jer misli da ipak viđenje druge srane nije u redu.

QueenOfClubs
05-04-2010, 12:03
ovo je tačno...ali, ponekad jeste svestan, pa nešto baš i neće da se potrudi, jer misli da ipak viđenje druge srane nije u redu.
Или мисли да ће проћи "само од себе".
Код неких помаже отворен разговор хладне главе.
Код неких романтична вечера и нежност.
Код неких заиста прође само од себе.
А код неких је то само одлагање неизбежног.
Сваки брак за себе...
Нагле одлуке и оне у афекту никад ништа добро нису донеле.
Обично након тога иде преиспитивање и кајање.
Зато полако... Куд толке године, ту и неколико месеци...
То не значи много временски, а може да буде пресудно за даљи живот.

Vragolanka
05-04-2010, 13:49
Teško da se ozbiljne odluke donose u afektu... ništa ne dolazi iznenadno, ili samo od sebe...
Sve što odlaže neizbežno nije ništa drugo, nego zavaravanje... pa ko voli, nek izvoli.
A što jednom pukne, teško da se može sastaviti tako da bar liči na novo... spolja možda tako izgleda, ali izunutra truli... osim ako se odnos ne uspostavi na nekim novim temeljima. To može da bude mač sa dve oštrice, mnogi parovi prave decu, kada zaškripi... ili se venčavaju kada devojka zatrudni... zato što tako treba... ovakve odluke su po meni loše procene situacije... što se kasnije ispostavi kao kamen spoticanja. Ako hoćeš da popraviš, ili ojačaš vezu, to bi trebalo da se radi u odnosu 1 na 1... sve ostalo je čista manipulacija.

причалица
06-04-2010, 20:47
Teško da se ozbiljne odluke donose u afektu... ništa ne dolazi iznenadno, ili samo od sebe...
Sve što odlaže neizbežno nije ništa drugo, nego zavaravanje... pa ko voli, nek izvoli.
A što jednom pukne, teško da se može sastaviti tako da bar liči na novo... spolja možda tako izgleda, ali izunutra truli... osim ako se odnos ne uspostavi na nekim novim temeljima. To može da bude mač sa dve oštrice, mnogi parovi prave decu, kada zaškripi... ili se venčavaju kada devojka zatrudni... zato što tako treba... ovakve odluke su po meni loše procene situacije... što se kasnije ispostavi kao kamen spoticanja. Ako hoćeš da popraviš, ili ojačaš vezu, to bi trebalo da se radi u odnosu 1 na 1... sve ostalo je čista manipulacija.

kome pričaš? mislim, kao da se nekome obraćaš....

Klu
18-04-2010, 19:44
Licno mislim da nema nikakve veze...samo treba naravno da pazis za kakvu se osobu udajes, ako se udajes..da li taj covek tvom muskom detetu moze da bude uzor i da ti pomogne da zajedno od njega napravite dobrog coveka.

a muskom detetu...( govorim o muskom dettetu jer se konkretno odnosi na tvoju situaciju, a i sama imam dvoje muske dece), svakako je potreban uzor..pa ako vec ne zivi sa bioloskim ocem, ne vidim nista lose u tome da taj uzor ima u nekom drugom dobrom coveku.
eto...dama sve rekla...
...odrastao sam i s ocem i s očuhom, tako da znam ponešto o tome i ovo je tačno...

причалица
20-04-2010, 21:08
eto...dama sve rekla...
...odrastao sam i s ocem i s očuhom, tako da znam ponešto o tome i ovo je tačno...

шта је тачно - тачно? да ли си имао добар узор у очуху?

Ciciban
05-05-2010, 08:38
kome pričaš? mislim, kao da se nekome obraćaš....

Ja mislim da odgovara na temu i slazem se s onim sto je iznela.

baba Tijana
05-05-2010, 15:16
Šta vam je to biološki otac? Jel to ono "otac - kolac"?
Ako muškem detetu treba muški uzor, što ga teglite sa sobom? Ostavite ga kod "biološkog oca"... :mirka:

QueenOfClubs
05-05-2010, 15:30
Ако је само биолошки и не брине о детету, ондак га он не би ни хтео.

причалица
05-05-2010, 16:41
mm se nekad ponaša kao kolac, a nekad kao otac.....ne znam šta drugo da kažem, valjda da očevima nije lako....
čitam neku knjigu (napisaću koju na ''beletristici'') gde majka, posle bezbroj bezuspešnih pokušaja da nagovori ćerku da ide na koledž, kaže ''umorna sam od tebe u pi*ku lepu materinu''...i tu noć se ubije...a oca - nigde. užas...ali, sve se nadam da će dete nekako da iščupa do kraja knjige kako treba.

baba Tijana
05-05-2010, 20:18
Do kraja knjige devojka će otkriti da joj otac živi u kamping prikolici pored deponije i oni se lepo smuvaju jerbo to i nije njen biološki otac, nego ga jedne večeri majka našla na ulici, al nije imala srceta da ga izbaci jer je napolju bilo ladno i padala je kiša, pa mu je nadrobila bajatog leba u mleko i dala mu u predsoblju da polapće.
Knjiga se završava tako da devojka otkrije da je genije za kantri muziku, postaje odvratno bogata zvezda, ćaletu kupi ružičasti češalj sa ugrađenim pravim dijamantom od po karata, pa se čitava familija grli i svaki svakem kaže da ga vole i tako ukrug, a majka ji sve gleda iz perspektive lustera i ne kaže ništa, nego se smeši, a tamo di su joj oči vide se dve sijalice iz lustera, al malo mutne.

Kakva to đureta čitaš ti, pobogu! :krsti:

baba Tijana
05-05-2010, 20:27
Anonimno kradem kokoške. :mrgreen:
A kako je bilo sa ovaj biološkim ocetom u tu priču? :lol:

baba Tijana
07-05-2010, 02:45
Jim kaže "ako se namestite biološki ocovi, kući da mi ne dolazite"! :Batine:

причалица
08-05-2010, 12:59
ma da....on je baš pametan čovek.

baba Tijana
08-05-2010, 17:31
Primećivam da ste svašta pobrisali, pa ko sad čita misli da je baba izlapela i da priča sama sa sobom. :raz_096:

причалица
08-05-2010, 19:46
nisam ja, baba, ništa brisala, eto...samo da znaš.

mica
06-06-2010, 07:54
strašno me zanima situacija razvoda para koji je u braku x godina....koje u taj brak ušao zaista iz ljubavi i koji je, posle x godina shvatio da nemaju ničeg zajedničkog - ni prijatelja, ni uspomena, ni provoda, ni muzike, ni tv serije, ni filmova...osim dece i nesretne rodbine, koju takođe ne viđaju...
da li takav par treba da opstane ili treba da se raziđe...i ako treba - zašto?
i ako ne treba - zašto?

Pa evo,da odgovorim kao neko ko se razvodi posle deset godina...mozda i nije neki x godina al je dosta...elem,problem je u meni jer sam odmah,bukvalno prvog dana naseg braka,na medenom mesecu primetila sam neke stvari koje si mi strashno smetale...prvo sam mislila da preuvelicavam i krenula da ignorisem iste...sto je kobna greska koju sam napravila u startu...jer sve to sto sam onda primetila,s' godinama je pocelo da me gusi,menja bukvalno urnise a ja sam tako dobro razvila taj sistem trpanja pod tepih da je to postalo psihodelicno...ali zaista...sve dok se bukvalno jedno jutro nisma probudila i shvatila da ja vise nisam ja,da nemam svoj stav,svoje nista...nemam ebeni kackavalj u kuci koji inace obozavam,jer ga doticni ne podnosi...i onda sam odlucila da odem...i zato on jos uvek ne shvata zasto...a nije on kriv,on je takav,....ja sam kriva jer sam dozvolila sebi sve to.

причалица
20-06-2010, 07:06
Pa evo,da odgovorim kao neko ko se razvodi posle deset godina...mozda i nije neki x godina al je dosta...elem,problem je u meni jer sam odmah,bukvalno prvog dana naseg braka,na medenom mesecu primetila sam neke stvari koje si mi strashno smetale...prvo sam mislila da preuvelicavam i krenula da ignorisem iste...sto je kobna greska koju sam napravila u startu...jer sve to sto sam onda primetila,s' godinama je pocelo da me gusi,menja bukvalno urnise a ja sam tako dobro razvila taj sistem trpanja pod tepih da je to postalo psihodelicno...ali zaista...sve dok se bukvalno jedno jutro nisma probudila i shvatila da ja vise nisam ja,da nemam svoj stav,svoje nista...nemam ebeni kackavalj u kuci koji inace obozavam,jer ga doticni ne podnosi...i onda sam odlucila da odem...i zato on jos uvek ne shvata zasto...a nije on kriv,on je takav,....ja sam kriva jer sam dozvolila sebi sve to.

tačno. žao mi je što si kriva, ali je dobro što shvataš grešku.

G
20-06-2010, 10:23
Uh,uh,uh kakva tema? Zar je bilo nemoguće za X godina razgovarati sa suprugom? Izvini ali ovako šturo napisano više liči na traženje opravdanja za "zasićenost". Izvini na komentaru Sep ali tako izgleda ... Verujem da prave razloge i nebi napisala ovde. U svakom slučaju saučestvujem sa tobom i želim ti brz oporavak od ovih događaja. Ipak si ti njega torpedovala !

причалица
20-06-2010, 10:24
pa, izgleda da je morala....da bi našla sebe iznova. ebi ga.

QueenOfClubs
21-06-2010, 07:19
Pa evo,da odgovorim kao neko ko se razvodi posle deset godina...mozda i nije neki x godina al je dosta...elem,problem je u meni jer sam odmah,bukvalno prvog dana naseg braka,na medenom mesecu primetila sam neke stvari koje si mi strashno smetale...prvo sam mislila da preuvelicavam i krenula da ignorisem iste...sto je kobna greska koju sam napravila u startu...jer sve to sto sam onda primetila,s' godinama je pocelo da me gusi,menja bukvalno urnise a ja sam tako dobro razvila taj sistem trpanja pod tepih da je to postalo psihodelicno...ali zaista...sve dok se bukvalno jedno jutro nisma probudila i shvatila da ja vise nisam ja,da nemam svoj stav,svoje nista...nemam ebeni kackavalj u kuci koji inace obozavam,jer ga doticni ne podnosi...i onda sam odlucila da odem...i zato on jos uvek ne shvata zasto...a nije on kriv,on je takav,....ja sam kriva jer sam dozvolila sebi sve to.
Сви ми помало губимо од себе кад ступимо у брак.
И мени је то ОК све док то човек чини свесно и не очекује ништа заузврат.
То се зове толеранција и компромис, а те две ствари су неопходне у сваком браку.
Е сад... Све је то много лакше кад је човек заљубљен.
У таквом једном стању омамљености спреман је да зажмури на све.
Незгодно је ако та заљубљеност не прерасте у љубав, узајамно поштовање, подршку.
Па ондак, након икс година, схватимо да смо себе изгубили негде успут, а партнера више не можемо да поднесемо, јер, све те "мане" порасту до неслућених граница у нашим очима.
Мени цела ова прича делује прилично неозбиљно. Мислим да човек може пронаћи себе и без развода.
Тај човек није крив за твоја осећања и требало би можда да му храбро изнесеш целу ситуацију уместо што си се само склонила.

Zazijavalo
21-06-2010, 07:26
Kačkavalj je uvek bio osnova dugotrajnog braka. :raz_096:

причалица
22-06-2010, 22:29
Сви ми помало губимо од себе кад ступимо у брак.
И мени је то ОК све док то човек чини свесно и не очекује ништа заузврат.
То се зове толеранција и компромис, а те две ствари су неопходне у сваком браку.
Е сад... Све је то много лакше кад је човек заљубљен.
У таквом једном стању омамљености спреман је да зажмури на све.
Незгодно је ако та заљубљеност не прерасте у љубав, узајамно поштовање, подршку.
Па ондак, након икс година, схватимо да смо себе изгубили негде успут, а партнера више не можемо да поднесемо, јер, све те "мане" порасту до неслућених граница у нашим очима.
Мени цела ова прича делује прилично неозбиљно. Мислим да човек може пронаћи себе и без развода.
Тај човек није крив за твоја осећања и требало би можда да му храбро изнесеш целу ситуацију уместо што си се само склонила.

pa možda su neki muškarci tvrdi na ušima. jednostavno, ne mogu da verujem da je ženi lakše da se rasturi porodica, nego da popriča sa mužem...verujem da je pokušavala, ali da nije uspelo.

Zazijavalo
23-06-2010, 08:05
Žene nikad ne... popričaju. Obično ne znaju šta im fali i šta bi htele. Znaju samo šta ne bi htele i to oće da neće odmah. Kad ti prigovara da si se ponašao kao prasac na svadbi kumčeta prijateljice njene sestre to može da znači da je videla komad garderobe koji ne mož da kupi što je navodi na pomisao da se pogrešno udala pa sad trpi finansijski, no činjenica da ima bolest troškarenja podsvesno je navodi na neugodnu istinu da je sama kriva za čitavu priču. A isto mož da znači da joj kasni, al te dve stvari ne mogu da se razlikuju. Ostaje jedino uverenje da si bio prasac na svadbi kumčeta prijateljice njene sestre. :huh:

G
23-06-2010, 08:08
Žene nikad ne... popričaju. Obično ne znaju šta im fali i šta bi htele. Znaju samo šta ne bi htele i to oće da neće odmah. Kad ti prigovara da si se ponašao kao prasac na svadbi kumčeta prijateljice njene sestre to može da znači da je videla komad garderobe koji ne mož da kupi što je navodi na pomisao da se pogrešno udala pa sad trpi finansijski, no činjenica da ima bolest troškarenja podsvesno je navodi na neugodnu istinu da je sama kriva za čitavu priču. A isto mož da znači da joj kasni, al te dve stvari ne mogu da se razlikuju. Ostaje jedino uverenje da si bio prasac na svadbi kumčeta prijateljice njene sestre. :huh:

Bez ikakve šale ovo mi dođe da postujem na "Misli poznatih mislilaca".

Zazijavalo
23-06-2010, 08:17
:stidljiva:

Kovač
23-06-2010, 08:20
Iza svakog razumnog i staloženog muškarca stoji jedna nestabilna,konfuzna žena :pusi:

Zazijavalo
23-06-2010, 08:24
:lol: A iza žene stoji tašta mu. :pusi:

QueenOfClubs
23-06-2010, 08:29
pa možda su neki muškarci tvrdi na ušima. jednostavno, ne mogu da verujem da je ženi lakše da se rasturi porodica, nego da popriča sa mužem...verujem da je pokušavala, ali da nije uspelo.
Она је сама рекла да он не зна и да њему није јасно зашто је отишла.
Много шта јој је сметало, згазила је себе и решила да оде.
А сама је крива.
Он дан данас није свестан...

QueenOfClubs
23-06-2010, 08:33
Žene nikad ne... popričaju. Obično ne znaju šta im fali i šta bi htele. Znaju samo šta ne bi htele i to oće da neće odmah. Kad ti prigovara da si se ponašao kao prasac na svadbi kumčeta prijateljice njene sestre to može da znači da je videla komad garderobe koji ne mož da kupi što je navodi na pomisao da se pogrešno udala pa sad trpi finansijski, no činjenica da ima bolest troškarenja podsvesno je navodi na neugodnu istinu da je sama kriva za čitavu priču. A isto mož da znači da joj kasni, al te dve stvari ne mogu da se razlikuju. Ostaje jedino uverenje da si bio prasac na svadbi kumčeta prijateljice njene sestre. :huh:
Па не бих генерализовала.
Ево, ја сам причала и он је одлично схватао шта ја причам, али није хтео или могао (небитно) ништа да учини поводом тога.
Некад је ћутао, некад је говорио да се слаже а некад хтео да се свађа.
И наравно да зна зашто сам му рекла да иде свако својим путем.

G
23-06-2010, 09:42
Ti si pokušala da "moderišeš" brak. To ne biva... Brak je proces i nemoguće ga je moderisati. Prilagođavanje situaciji, vremenu, prostoru i uslovima je umetnost održavanja braka. Naravno mora postojati i volja da se "prilagođava"a ne uslovljava. Ćutanje i previše priče proizvode potpuno isti efekat. Kao i u svemu i u ovoj situaciji treba biti umeren i odmeren.

причалица
23-06-2010, 09:51
gde je tu ljubav?

G
23-06-2010, 09:52
gde je tu ljubav?

I da misleno biće može voleti dve ili više osoba istovremeno. A sad raspalite ...

QueenOfClubs
23-06-2010, 09:53
Не, покушала сам да увидим шта се то променило након икс година.
Јер, тај брак је одлично функционисао готово 10 година.
А онда се нешто драстично променило и желела сам да докучим шта, јер, то више није био човек за којег сам се удала.
Ни налик.

G
23-06-2010, 10:01
Možda ovo i nije baš pametno napisati jer rizikujem da se naljutiš. Možda si trebala pustiti čoveka da malo predahne. Teško je biti fokusiran na jednu osobu mnogo godina. Neki brakovi prežive a neki ne. Kad bi neko pametan uradio statistiku sigurno bi pokazatelji govorili da brakovi sa povremenim "izletima" bivaju stabilniji od onih u kojima su partneri posesivni.

QueenOfClubs
23-06-2010, 10:16
Е па овде је другачија ситуација са којом ниси упознат.
Тако да све то што си написао не може да се примени на "мој случај".

Значи, препоручљиво је варати да би брак био стабилнији.
Интересантно.

G
23-06-2010, 10:21
:raz_095:

lider
08-08-2010, 20:21
Или мисли да ће проћи "само од себе".
Код неких помаже отворен разговор хладне главе.
Код неких романтична вечера и нежност.
Код неких заиста прође само од себе.
А код неких је то само одлагање неизбежног.
Сваки брак за себе...
Нагле одлуке и оне у афекту никад ништа добро нису донеле.
Обично након тога иде преиспитивање и кајање.
Зато полако... Куд толке године, ту и неколико месеци...
То не значи много временски, а може да буде пресудно за даљи живот.

Nekako sam najbliži ovom tvom mišljenju.
Pre svega u sam brak se ulazi previše lako, uglavnom u nekakvim godinama koje nemaju iza sebe iskustvo i mudrost.
Zaljubiš se, zavoliš, ljubav pređe u nekakvu vrstu navike.
Navika u dosadu i shvati, pre ili kasnije da si kako neko ovde reče. sam u braku.
Naravno, sve što se odnosi na mene odnosi se i na drugu stranu.
Većina braova propada i pre nego što su zapravo zaživeli, samo mi toga nismo svesni.
Nešto se kao trudimo, koprcamo, vadimo fleke...zatim počnemo da tragamo za nečim drugim.
Neko ne pronađe, pa ćuti i svoju muku u sebi nosi.Vređajući sebe, vređajući i partnera.
Nesvesno ili podsvesno krenemo u potragu za samim sobom, polako se otuđujemo i uviđamo sve one razlike koje nismo želeli da primetimo.
I shvatimo da ih je mnogo, da ih je previše.
Tu je nekakva prelomna tačka.Kuda dalje?
I postaneti sve jedno da li je iza tebe godina, deset, dvadeset ili tridest...Nije dobro ni tebi ni pratneru.
Ko ima hrabrosti da se suoči sa istinom, mora da prelomi.Ostati ili ne?
U slučaju da se odlučiš na razvod, predstoji ti stres nad stresovima i malo je ljudi koji mogu da kažu da su olako prešli preko svega toga.
Razvod koji je baziran na nekakvoj vrsti uzajamnog poverenja, na razgovoru i mirnom rešavanju sporne situacije je svakako najbolje rešenje za čitavu porodicu.
Naravno, najviše se pogođenim osećaju deca.Bez razlike na njihove godine.Ožiljak ostaje i nemožeš se praviti kao da ništa nije bilo.
I na kraju, sam razvod je budalasti birokratski čin.
Ono što ide posle razvoda je suština.
Partner sa kojm je provedeno x godina ti nije neprijatelj, već saradnik sa kojim morš održavati komunikaciju, ma koliko ti se to ne dopadalo.

Izvinite...ja pretra.....

причалица
13-11-2011, 13:00
http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/289248/Godisnje-razvod-trazi-barem-1400-parova

pa majq mu...zar je moguće da ljudi toliko često greše u strateškim životnim pitanjima :qq: