Dundo Maroje - Marin Držić

[Bisernica]

Izvor : net


Bilješke o piscu:

Marin Držić (1508. - 1567.) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljeća razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost. Snabdjevao je amaterske družine scenskim djelima. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja ličnost dubrovačkog kazališta. U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu. Djela su mu: ˝Pamet˝, ˝Tirena˝, ˝Novela od stanca˝, ˝Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni˝, (lirske pjesme), ˝Dundo Maroje˝, ˝Skup˝, te pastitske igre ˝Pjerin˝, ˝Mande˝, ˝Arkulin, ˝Grižula˝, i tragedija ˝Hekura˝. Prilikama i
parodičnim kombinacijama namjenjen je pozivu svećenika, on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ˝Domiru˝ i ne manje skromni župnik u nekom odjelu granda, a on je, baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu, bio je i orguljaš u katedrali, i svirač na zabavama, i student crkvenog prava, rektor sveučilišta i glumac pri izvođenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beč, i tumač tog istog grofa na putu za Carigrad, i pisar u bijednim i zadimljenim uredima svoje Republike, i zabavljač svojih sugrađana i pjesnik ljubavnih stihova, pastoralnih ekloga, komedija iz građanskog života i uzvišenih, dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za svečanosti ˝prid dvorom˝ ili po gospodskim kućama, i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci. Onaj neobuzdani duh renesansnog čovjeka koji nigdje ne može da se smiri i koji ni u čem ne može trajno da uživa, bjesnio je i u njemu, i u vrlo velikoj mjeri.

Književni rod:
Dramski

Književna vrsta:
Komedija

Mjesto radnje:
Rim

Tema:
Škrtost i novac

Ideja:
Kako si u životu učiniš, tako će ti biti

Jezik:
Štokavsko narječje, mnogo talijanskih riječi i latinskih izreka

Kompozicija djela:
2 prologa
5 činova podijeljenih u scene

[Bisernica]

Kratki sadržaj:

U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiđe sva važna trgovačaka mjesta i postane trgovac.
Međutim, Maro je novac potrošio živeći u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. Maroju pomaže Bokčilo, Ugu Pomet, Maru Popiva, a Lauri Petrunjela. Laura uživa u ˝bogatstvu˝ koje Maro djeli s njom, ali kad je Maroje došao u Rim, Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. Laura je, zaluđena pričom o velikom Marojevom bogatstvu, posudila je novac. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera, Marova zaručnica. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Kroz cijelu priču Pomet, sluga Uga Tudšeka, pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen, te da će mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Slučajno, Pomet na ruke dobiva dva pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno važna. Otkrio je i da je Laurino pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Ne otkrivajući to nikome, uspio je spojiti Lauru i Uga. Maro se pristao oženiti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo, ali pod uvjetnom da se oni vjenčaju.
Pomet se zaručio s Petrunjelom, a Maroje je vratio bar dio svojih novaca.

[Bisernica]

Analiza likova:

Dundo Maroje
Živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse, a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije, on, istina, neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina (Maro/Marin).

Maro Marojev
Renesansni mladić, sin škrtog dubrovačkog trgovca, željan slobode i uživanja. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuđe savjete. Lakomislen i rasipan.

Pomet
Sluga Uga Tudšeka, zaljubljen u Lauru koja je Marova ˝kurižana˝, tj. ljubavnica. Snalažljiv je i dosjetljiv, traži puteve do svog cilja, sve čini u svoju korist i za svoj boljitak.


Popiva
Marov sluga koji, kao i Pomet, čini sve da bi pomogao gospodaru iz
vlastite koristi.

Laura
Bogata gospođa koja je također doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. No, njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično novca. Laura je navodno zaljubljena u Mara, a ustvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac.

Petrunjela
Laurina služavka, također pomaže gospodarici gledajući pri tom svoju korist. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji, ˝okreće kako vjetar puše˝.

Bokčilo
Marojev sluga, njegov pomoćnik i savjetnik. Stalno govori o Marojevoj škrtosti.

Pera
Prevarena Marova zaručnica, ali je na kraju ipak dobila što je htjela, tj. udala se za Mara, ali i to je radi novca. Ona je vjerojatno jedina uz Uga Tudšeka koja se povodila za srcem, a ne za materijalnom koristi.

Ugo Tudšek
Zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav.

[Bisernica]

I čin

Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji živi veoma raskošno. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Kada su došli u jednu četvrt, Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Došli su pred jednu gostionu, ali mu se činilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava". Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici, obećavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba očekivala je Marina. Marin je otišao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom. Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom tražila ga već tri dana.

II čin

Petrunjela, Laurina služavka, razgovarala je sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik. Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom, njemačkim plemićem. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su došla tri prijatelja koji također traže Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću, on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao nož da ulovi sina. Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokčilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika, Bokčilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te traži da se pomire. Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani.

III čin

Kada se Marin vratio, pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Pošto nije imao baš mnogo novaca, Marin je najprije odugovlačio, a onda je vidio da ne može izbjeći plaćanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja, te da će ga dovesti onamo, Marin se razbjesni. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kaže Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude njegova žena. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca, a Laura mu odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. Marinova zaručnica Pera, susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3 godine. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici.

IV čin

Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. Pošto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te pođe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu sličan, pretvarajući se uzornim građanom i poštenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki čovjek i traži djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica, da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.

V čin

U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odjeven poput plemića, s ogrlicom oko vrata, dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje, Bokčilo, Baba, Pera i Dživo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odriče. Pera je razočarana, no još i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura vratila u Kotor.

[Bisernica]

Analiza djela:

Dundo Maroje sastavljen je na način plautinsko-talijanskih komedija
šesnaestoga stoljeća, u kojima se pjesnička mašta napinje i natječe kako
će intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti čin, ne pazeći da zgode budu
udešene. Tu se u jedan dan križaju zgode i nezgode u velikom broju,
tako da čovjeku treba mnogo razmišljanja da se sabere i razabere.
Ova komedija svojom zapletenošću i originalnošću daleko nadmašuje
ostale komedije koje su nastale u to doba.

[Bisernica]

Usporedba Dunda Maroja i Marka:

U ovom djelu u najvećem su kontrastu sin i otac.
Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac, a njegov sin Maro je rastrošan.
Po mom mišljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastu
zato jer nije dobro biti veliki škrtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnik
kao Maro. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac.

[Bisernica]

Kontrasti:

U ovom djelu možemo naći neke kontraste kao što su:

1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija).
Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje
a mlađu Maro.

2. Građansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih:
Građansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizražajan,
dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga bistar, duhovit i snalažljiv.
Mislim da Držić zauzima negativan stav prema prvom sloju,
tj. prema građansko-patricijskom sloju.

[Bisernica]

Osnova Drzicevih drama predstavlja antiteza: suprotstavljanje mitoloskih mitova rustikalni9m, visih stilova nizima, stiha prozi, svijeta poezije realnom svijetu.

-Marin D. Je govorio latinski, grcki, italijanski, donekle njemacki i turski jezik.

-svirao je sest instrumenata: leut, violinu, kordinu, flautu, kornet i klavircembalo, pored profesionalnog sviranja na orguljama.

-bavio se politikom i svoja djela je koristio da iznese svoje stavove i da ismije ljudske i drustvene mane koje su mu smetale.

[Bisernica]

Analizirati Drzicev uvod u komediju Dundo Maroje

Drzicev uvod u komediju Dundo Maroje opisuje sliku idealne zemlje, Utopije, zemlju drustvene pravde , zajednicke svojine, imovinske jednakosti, ravnopravnosti i vjerske tolerancije. Ovu pricu zapravo prica Dugi Nos, negromant. On opisuje zemlju Staru Indiju, kao idealnu zemlju, u kojoj su zivjeli ljudi nazbilj. Kasnije su negromanti ozivjeli ljude nahvao, koji su bili zli i pokvareni. Oni su se poceli umnazat sa zenama nazbilj i tako se poceli mijesati sa ljudima nazbilj. Jednog dana ljudi nahvao su skovali zavjeru protiv ljudi nazbilj. Kada su to oni saznali, prognali su ih iz svoje zemlje. Tada su se ljudi nahvao naselili u nase krajeve, pomijesali sa dobrim, razumnim i lijepim ljudima. Tako je nastalo vise ljudi nahvao nego ljudi nazbilj.

Ovom pricom Marin Drzic je htio da nam kaze kako u svijetu ima dobrih i losih ljudi, te da je one dobre tesko prepoznati. Isto tako, on nam u ovom uvodu govori kako ce nam komedija Dundo Maroje otkriti koji su to ljudi nahvao, a koji su dobri i razumni ljudi nazbilj.

Cini se da tadasnji Drzicevi ljudi nazbilj i ljudi nahvao imaju i u savremenom svijetu svoje potomke koje mozemo prepoznati i u vlastitoj svakodnevnici. To je upravo humanisticko poimanje covjeka koje razlikuje njegovu zvjerswku , ljudku narav od njegove humanosti, razuma.

[Bisernica]

Komedija Dundo Maroje u kontekstu renesansne knjizevnosti

-Posto sama renesansa predstavlja preporod, vracanje antickim korijenima, stavljanje covjeka u centar paznje , te zelju za uzivanjem i kritickim stavom, komedija je imala vaznu ulogu u renesansi jer su se kroz nju ismijavale ljudske mane poroci i slabosti. Komedija Dundo Maroje je pisana po uzoru na rimskog komediografa Plauta. U njoj se strogo postuju sva pravila jednog utvrdjenog komediografskog oblika: ona ima dva prologa i pet cinova, postuje sva tri jedinstva: jedinstvo radnje , mjesta i vremena, a i likovi su tipizirani. Renesansna obiljezja ove komedije su to sto je pisana na narodnom jeziku, te sama tematika ovog djela koja se tice svakidasnje covjekove stvarnosti, radost ovozemaljskog zivota i covjekova vjecna nadanja u bolji svijet. Jos jedna od obiljezja renesanse u ovoj komediji su i njeni likovi. Naime, i u ovoj komediji, kao i u onim iz rimskog perioda, nalazimo dvije vrste likova: prvi komicki tip ,koji su Grci zvali alazon, smijesan je u svojoj apsurdnosti, kako krytica koji lezi na parama, a govori da je siromah( Dundo Maroje). Drugi komicki tip je veseli saljivdjija, likavi lakrdijas, koji svojim salama i lukavstvima stvara smijesne situacije i vodi komicnu radnju ( to su obicno sluge, a u ovoj knjizi to je Pomet)

[Bisernica]

Funkcija prologa u komediji Dundo Maroje

Kao i u mnogim starijim komedijama,tako i u Dundu Maroju, znacajnu ulogu ima prolog, koji predstavlja jedan vid ekspozicije u razvoju dramske radnje. Drzic u prologu najavljuje samu radnju svoje komedije, daje nam neke dodatne informacije vezane za djelo, kao npr. da je ovo djelo nastavak prethodne komedije Pomet , te da su likovi isti i da se mjesto radnje razlikuje, ali iznosi i neke svoje stavove. On takodjer porucuje : Od lude djece cuvajte dinara er se je ovjezijeh komedija orecitalo nazbilju vasem gradu ,koje su svrsile u tradzediju, er nije svak srece Dunda Maroja.

[Bisernica]

Uloga sluga u razvoju dramske radnje. Amblematika imena.

-likovi sluga imaju znacajnu ulogu jer su oni pokretaci radnje.

-najznacajniji od njih je Pomet:

-njegov nadimak je Pomet Trpeza jer mu je trbuh gospodar

-njegova zivotna filozofija je: pobjeda inteligencije nad gluposti, sposobnih i pametnih nad

nesposobnima, a po njegovom misljenju sudbuna se moze savladati samo mudroscu.

-on je pravi renesansni lik koji je zaokupljen zivotnim uzicima.

-u njegovim monolozima i razmisljanjima prepoznaje se renesansna zivotna filozofija.

-njegova zivotna filozofija je t5akodjer strpljenje

- pristasa je hedonizma i uzivanje smatra najvecim idealom.

[Bisernica]

Drziceva vizija svijeta prikazana u komediji Dundo Maroje

Kroz komediju Dundo Maroje, Marin Drzic nam pokazuje da on dozivljava cijeli ljudski rod kao ljude nazbilj- dobri, plemeniti i posteni ljudi i ljude nahvao- cudne ljudske nakaze pune zla koje se ne mogu unistiti. Smisao price je ironican, a kroz nju Marin Drzic oslikava svoje vrijeme i drustvo, iskazujuci ipak renesansni optimizam, ideal covjeka i drustva.