Prijava

Pogledaj Punu Verziju : Anksioznost - strepnja



kojica
01-06-2011, 11:49
Šta je anksioznost?

Anksioznost je stanje koje se karakteriše osećajem unutrašnje uznemirenosti,
uplašenosti, straha da će se nešto strašno dogoditi, uz psihomotornu napetost i
unutrašnji nemir. Osoba često ima osećaj da će "eksplodirati", da će izgubiti kontrolu
nad sobom, da će joj se desiti nešto "strašno". Anksioznost nije vezana za konkretan
objekat ili osobu.

Anksiozna osoba je stalno u stanju "pripravnosti", stalno je na oprezu, misli da joj se
sprema neka opasnost. Kod ovakvih osoba autonomni nervni sistem se lakše aktivira
nego kod ostalih ljudi, pa nije čudo da se anksiozna osoba uplaši na neki iznenadni zvuk,
što joj izazove niz raznih simptoma (brzo lupanje srca, znojenje, itd...).

Anksioznost jeste ništa drugo nego opiranje struji života. Ljudi koji su anksiozni imaju
pogrešno uverenje da je život opasan, i da trebaju da se zaštite od neke opasnosti
(koja ne postoji), da trebaju da se zaštite fizički (spremanje na borbu - anksioznost ->
gomila telesnih simptoma) ili emotivno da se povuku (depresija -> tuga, praznina itd).
Život nije opasan, život je dobar i lep.

Anksioznost i panični napadi jesu rezultat nagomilanog, akumuliranog stresa u životu
pojedinca. Zato je važno da u toku rada na sebi naša najbitnija stavka bude
izbegavanje stresnih situacija. U toku perioda jakog stresa, um želi da se izbori i izađe
na kraj sa tim stresom, dok moguće fizičke i psihičke posledice dolaze tek kasnije kad
se "smiri bura". Zato je važno da ostajemo mirni i staloženi u svakom trenutku. Ako nam
to postane navika, lakše i mirnije ćemo izlaziti na kraj sa stresnim situacijama u
budućnosti. Kad smo smireni, naše samopouzdanje raste, jer je to jedino moguće kad
smo mirni i čvrsti. Uopšte nije slučajno to da ljudima naglo padne samopouzdanje kad im
se dese panični napadi. Rad na podizanju samopouzdanja je neprocenjiv.


Source URL:
http://www.anksioznost.net/sta-je-anksioznost

Vragolanka
01-06-2011, 12:38
postoji neka vrsta dopune ovog texta, gde se optimistični pogled na život dovodi u blisku vazu sa ovim poremećajem... od koga patimo svi bez izuzetka, u fazama. u nekom periodu života, kada se lančano dešavaju loše, stresne situacije i na neki način ovaj poremeća predstavlja odbrambeni mehanizam, sa druge strane ti ne da da se opustiš, u stalnom strahu od loših dešavanja... izgubiš pojam o realnosti, ne očekuješ lepe stvari, i ako se dese, stav je pesimističi, kontaš da je neminovno nešto strašno loše nakon tog lepo, iliti neće potrajati.
u kontinuitetu, organizam na neki nači postane zavistan i ne ume da funkcioniše u mirnim uslovima, ako problem ne postoji, izmisliće ga, ne bi nahranio ovu vrstu patologije... možda malo grubo rečeno, ali tako jeste. prestaneš da primećuješ lepo u očekivanju ružnog. ne umeš da budeš srećan, znajući da sreća kratko traje, odnosno vuče za sobom nesreću, što jeste tačno, ako gledamo unapred.
stresne situacije ne možeš da izbegneš, ne znam ko je ovo pisao, ali je apsurdno tako nešto očekivati od jednog običnog čoveka... bitna je postavka preme stresnim situacijama. udari te, ustaneš i guraš dalje. posledice svedeš na minimum, ako ne postoji mogućnost saniranja i guraš dan za danom.
diskutabilno je takođe koliko je ovaosećaj ne/realan, češće je realan, jer šanse da ti se desi nešto loše su mnogo veće od šansi da doživiš lepo. opet je suština prema postavci, primeti lepo i uživaj dok traje, kada dođe vreme da se stvari preokrenu, neće se posmatrati tragično.
mogu ja ovako do sutra, često imam 'osećaj' da će se nešto ružno desiti, retko omanem, još ređe se opirem, pustim da prođe samo... što možda nije produktivno, ali nije način fukcionisanja kod svakoga od nas isti. dovoljno me život šibnuo da znam, ne da slutim koliko ebeno može da se odrazi nespremnost na stresnu situaciju. nadaj se najboljem, ali očekuj najgore, taj princip. i ništa ne može da te iznenadi, ili toliko jako baci na zemlju da ostaješ nesposoban da se digneš.
tripovi su nešto drugo, i ne spadaju u kategoriju ovog poremećaj, potrebno je ztapatiti malo jaču traumu, doživljavati ih u nizu da bi se posledice ispoljile na ovaj način.
i opet kažem, svi mi akumuliramo, gutamo i taložimo, ali nam nije svima identičan prag tolerancije, niti dubina... neko će pući pre, neko posle, neko neće nikad. po meni je poželjno pući, ili na neki drugi način izbaciti sve to iz sebe, jer što vreme više pustiš da radi u korist problema, to više sebi skačeš u usta. jer dugo akumulirano obično povlači za sobom posledice globalnih razmera. ne rešavaš taj postojeći problem, ili dva, nebitno... već pucaš na svim poljima.
malo sam se rasplinula... :lol:

Vragolanka
01-06-2011, 12:44
gora varijanta od patologije isčekivanja mi je odbijanje da se sa problemom suoči, prihvati, reši... svejedno.
mada moguće da jedno vuče drugo.

kojica
08-09-2011, 14:35
Ni meni ovaj tekst nije baš najjasniji.. :hm: Život nije opasan, život je dobar i lep.
ma važi... :lol:

Stres se ne može izbeći, ali ako neko već ima ovakav problem, može privremeno
organizovati sebi život tako da ima što više mira. Ako ne, u bolnici će imati i vremena
i mira koliko hoće, jednog dana, a tada može biti kasno.
Povlačenje u mirnije okruženje nije nužno kukavičluk i izbegavanje. Mir nam daje
jasnoću da uočimo šta je to što podstiče strahove i kako oni funkcionišu.

kojica
25-09-2011, 09:14
Mislim da ta boljka i nastaje od vog tog silnog potiskivanja strahova. S jedne strane nas upozoravaju
na opasnosti a sa druge guraju u život. Kao, aj sad ti idi tamo i pravi se da je sve super. :lol:

причалица
03-10-2011, 07:09
imam napade anksioznosti otprilike 2 puta godišnje....ne bih nikome poželela to stanje.

Nežnicah
03-10-2011, 07:14
Moj muz je to imao, i bilo je posledica stresova na radnom mestu. Ono sto mi je opisivao sta mu se desava prilikom tog napada, zaista je zastrasujuce. Ali promenom radnog mesta koje je trazio u firmi, stanje se normalizovalo.

причалица
03-10-2011, 07:15
nemam ja stresove na radnom mestu, nego kod kuće, a to već ne mogu da menjam....prvo vreme se nekako to popravi, ali posle opet ide sve po starom, dok ne dobjem novi napad.

Lupe
03-10-2011, 09:18
Mislim da se ovde malo preteruje, sto je posledica vrlo prisutnog trenda u poslednje vreme da se bojazan i beznadje nazivaju anksioznoscu i depresijom.
Svi mi imamo strahove i to je sasvim normalno, ali anksiozni strahovi su iracionalni. Dakle, ukoliko se bojite da li cete izgubiti posao, za zdravlje bliznjih i sl, niste anksioznI, to su sasvim nomalni strahovi. Anksioznost je teska bolest, lecenje je iscrpljujuce i dugotrajno. Napade koji opisujete su napadi panike, vrlo cesto su simptom anksioznosti, ali mogu se desiti i kod zdravih osoba. Ne dao Bog nikome. :kuc kuc u drvo: