PDA

Pogledaj Punu Verziju : biologija - vesti



причалица
22-09-2011, 20:52
Invazija crvenih rakova na Antarktiku
08 septembar 2011

Ogromni crveni rakovi, veći od metra, naselili su Antarktik, istrebili lokalne organizme i sada prete uništenjem ekosistema koji se razvijao više od 14 miliona godina, upozorili su naučnici.

Pre tri godine stručnjaci su predvideli da bi sa otopljavanjem dubokih voda Južnog okeana kroz 100 godina kraljevski rakovi mogli osvojiti Antarktik. Međutim, video snimci podmornica s daljinskim upravljanjem pokazuju da je više od pola miliiona Neolithodes yaldwyni već naselilo podmorske delove Antarktičkog poluostrva. Zapisi otkrivaju kako ova stvorenja vrhovima svojih dugih nogu čeprkaju i prevrću po osetljivim sedimentima.

'To će verojatno promeniti procese taloženja sedimenata, na primer brzinu kojom se talože organske supstance, što će uticati na raznovrsnost životinjskih zajednica koje žive u sedimentima', rekao je Craig Smith s University of Hawaii u Manoi.

Čini se da rakovi imaju veliki apetit. U područjima koja su zauzeli već je nestalo morskih ježeva, morskih krastavaca, morskih ljiljana, odnosno zvezdi, a broj raznih vrsta koje su preživele čak je četiri puta manji od uobičajenog.

Naučnici pretpostavljaju da su ličinke rakova stigle s toplijim strujama. Ove velike životinje sada nastanjuju gotovo celo Palmerovo poluostrvo na dubinama od 950 do 1400 metara. 1982. godine najniže temperature u tom su području bile oko 1,2 °C, što je za njih previše hladno, međutim do prošle godine porasle su na 1,47 °C.

Viši delovi Južnog okeana su hladniji zbog dotoka hladnih voda koje nastaju otapanjem glečera, međutim istraživači predviđaju da bi se za 20-ak godina oni mogli dovoljno zagrejati da rakovi nasele i brojna plića područja.

Koje je rešenje ovog problema? Smith kaže: 'Treba usporiti globalno zagrevanje!',

причалица
09-10-2011, 12:59
BBC, avgust 2011.

Na našoj planeti postoji 8,7 miliona vrsta životinja i biljaka, plus-minus 1,3 miliona, tvrde naučnici u do sada najpreciznijoj kalkulaciji.

Ranije je procenjeno – čistim obrazovnim pogađanjem – da, ugrubo, ima između tri i 100 miliona vrsta, a sada su naučnici došli do, kako ističu, najpreciznije kalkulacije ikad, analizom sistematike i primenom shema kroz rodove i druge klasifikacije.

"Pitanje koliko vrsta ima na Zemlji opsedalo je naučnike vekovima, a odgovor na to pitanje, spojen sa drugim istraživanjima o rasprostranjenosti i obilju vrsta, je veoma važan u ovom trenutku jer brojne ljudske aktivnosti i uticaji ubrzavaju stopu izumiranja", izjavio je vođa projekta Kamilo Mora, sa Univerziteta na Havajima.

Od 8,7 miliona vrsta, 7,7 čine životinje, a ostatak biljke, gljive i protozoa, naveo je BBC.
Trenutno je zvanično registrovano svega oko 1,2 miliona vrsta, a oko 700.000 je nepropisno zavedeno i ne može se naći u centralnim datotekama.
"Oko 86 odsto kopnenih i 91 odsto morskih vrsta tek čekaju da budu otkrivene", kaže Mora.

Načunicima je bilo teško da dođu do ovog konačnog, preciznog broja, zbog ubrzanog izumiranja vrsta, pa su dosadašnje procene bile pod znakom pitanja.
"Mnoge vrste mogu da nestanu pre nego što i saznamo za njihovo postojanje, staništa i funkciju u ekosistemu", istakao je Mora.

Prema "TG Dejliju", može da prođe 1.200 godina dok ne otkrijemo preostale vrste na Zemlji, po sadašnjoj stopi pronalaska, a procenjeni su čak i troškovi tog poduhvata – 364 milijarde dolara.

причалица
09-10-2011, 12:59
Vrste u brojkama

Životinje – 7,77 miliona vrsta (od čega su 953.434 opisane i zavedene)
Biljke – 298.000 vrsta (od čega je 215.644 opisano i zavedeno)
Gljive – 611.000 vrsta (od čega je 43.271 opisana i zavedena)
Protozoa – 36.400 vrsta (jednoćelijski organizmi sa ponašanjem sličnim životinjama – na primer kretanje – 8.118 ih je opisano i zavedeno)
Hromisti – 27.500 vrsta (uključujući alge i druge mikroorganizme, od kojih je 13.033 opisano i zavedeno)

Sandokan
26-10-2011, 09:19
10.000 metara pod morem: Jednoćelijski organizmi veliki kao vaša ruka Video

N. V. | 26. 10. 2011. - 10:01h | Komentara: 0 (http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Vesti/285685/10000-metara-pod-morem-Jednocelijski-organizmi-veliki-kao-vasa-ruka/komentari)

Istraživači najvećih dubina okenaa poslednjih decenija došli su do neverovatnih otkrića, a poslednje u nizu dolazi od naučnika Skrips instituta za okeanografiju Univerziteta Kalifornije u San Dijegu. Oni su u Marijanskom rovu u Tihom okeanu, čija je dubina oko 11 kilometara, pronašli jednoćelijske organizme velike skoro kao ljudska šaka.
http://razbibriga.net/imported/2011/10/64352_okean2_f-1.jpg?ver=1319615898 Ksenofiofore su jednoćelijski organizmi veličine oko deset centimetara koji žive isključivo u velikim dubinama, ali do sada nikada nisu locirani toliko duboko ispod morske površine. Američki naučnici pronašli su ih na 10,6 kilometara dubine u Ponoru sirena u Marijanskom rovu, najdubljem predelu na svetu.



Dosadašnji rekord za ksenofiofore bila je dubina od 7,6 kilometara. Ovi organizmi liče na meduze, a nihovo telo može da izdrži pritisak od osam tona na površini od 2,5 centimetara, što im omogućava da opstanu u takvim uslovima.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Vesti/285685/10000-metara-pod-morem-Jednocelijski-organizmi-veliki-kao-vasa-ruka


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=RxUZM-cLtGg
10 km pod vodom koliki je pritisak tamo :hm:

причалица
13-11-2011, 15:41
Najveći jednoćelijski organizam pronađen na 10 km ispod mora (http://www.astronomija.co.rs/ivot/4909-najvei-jednoelijski-organizam-pronaen-na-10-km-ispod-mora.html)[/URL]


U Tihom okeanu, u Marijanskom klancu, na dubini od preko 10 kilometara istraživači su pronašli nove uzorke morskih jednoćelijskih protozoa nazvanih [URL="http://en.wikipedia.org/wiki/Xenophyophore"]Xenophyophore (http://www.astronomija.co.rs/ivot/4909-najvei-jednoelijski-organizam-pronaen-na-10-km-ispod-mora.html). Sa veličinom od 10 santimetara u dužini, to su možda najveći jednoćelijski organizmi na Zemlji. Kada su 1889. pronađeni, opisivani su kao sunđeri, kasnije kao amebiodi, još kasnije su dobili svoje mesto među Protistima (http://en.wikipedia.org/wiki/Protist), a danas ih smatraju grupom Foraminifera (http://en.wikipedia.org/wiki/Foraminifera).
Taj proteist živi pričvršćen za sedimente na dnu i može da akumulira visoki nivo toksičkih metala poput urana, olova i žive. Danas su poznate 42 vrste, koje su podeljene u 13 rodova.

причалица
13-11-2011, 16:01
Konan na Marsu

Marsovski mikroorganizmi, koji bi mogli da budu donešeni na Zemlju tokom nekih budućih međuplanetnih ekspedicija, najverovatnije bi bili bezopasni za ljude, ali bi mogli da ugroze naše mikrobe koji žive u ekstremnim uslovima.
Ovo mišljenje izneo je profesor Čarls S. Kokrel iz Centra za izučavanje Zemlje otvorenog britanskog univerziteta za planetna i kosmička istraživanja. Govoreći o problemima astrobiologije na konferenciji u Sankt Peterspurgu, koju je organizovala fondacija „Dinastija“ i britanski konzulat, Kokrel je izjavio da je mala verovatnoća da hipotetički „marsovski mikrobi“ izazovu bolesti kod ljudi – „najopasniji mikroorganizmi na Zemlji evoluirali su zajedno sa svojim nosiocima“.

„Ali postoji ozbiljna opasnost da uzorci sa Marsa sadrže mikrobe opasne ne za ljude već za životnu sredinu. Zamislite da marsovski mikrob nekako padne na Arktik, ovde na Zemlji. Tu bu mu se sigurno dopalo. I on bi pokušao da osvoju tu sredinu,“ kaže Kokrel.
Bivši saradnik Centra za astrobiologiju u Kardifu i šef Međunarodnog komiteta za borbu protiv donošenja uzoraka sa Marsa, Beri di Gregorio, izjavio je da bi i nehotično slanje zemaljskih mikroorganizama na Mars moglo imati nepovratne posledice na tamošnji ekosistem.
Na Marsov satelit Fobos će u kapsuli međuplanetne stanice „Фобос-грунт“, koja će biti vraćena na Zemlju, biti poslato oko 60 uzoraka bakterija, životinja (mikroskopskih ljuskara i larvi) i biljaka, prenose novinari. Kada se putnici budu vratili na Zemlju, naučnici će moći da utvrde kako je trogodišnje putovanje kroz međuplanetni prostor uticalo na njih. Konačno, to će pribaviti nove argumente za ili protiv hipoteze o panspermiji – mogućnosti prenošenja života kroz kosmička prostranstva.

„CNews“ je pisao o bakteriji Deinococcus radiodurans (http://en.wikipedia.org/wiki/Deinococcus_radiodurans), koju su zbog sposobnosti da preživi zračenje naučnici nazvali Konanom („Conan the Bacterium“). Zahvaljujući neustrašivosti pred teškim uslovima, ovaj mikrob bi bez problema mogao da preživi čak i na Marsu.
Luis Dartnel sa univerzitetskog koledža u Londonu (jedan od vodećih fakulteta u Britaniji) i njegove kolege zamrzli su ove bakterije na temperaturu Marsa od -79° C i podvrgli ih dozama zračenja koje bi primili kada bi se nalazili na 30 cm u dubini Marsovog tla. Posmatrajući dinamiku delenja bakterija u takvim nehumanim uslovima, naučnici su ocenili da bi za smanjivanje njihove populacije na Marsu milion puta potrebno oko 1,2 miliona godina.

причалица
13-11-2011, 16:04
Drveće staro 13000 godina

Drveće često ima snažne odbrambene mehanizme u vidu izlučenih tečnosti, kojima se brani od smrtonosnih bakterija i parazita, a stručnjaci ističu da je prednost drveća nad životinjskim svetom, što njihove ćelije nisu podložne genetskim mutacijama.

Neka stabla stvaraju svoje klonove i identične kopije koje nastaju iz korena stabla koje umire i drvo nastavlja život, pa tako ogromna kolonija može da ima hiljade pojedinačnih stabala, koja dele istu mrežu korenja, preneo je magazin "Šume."

Naučnici su utvrdili da je najstarije drvo džurupa hrast, koji je počeo život za vreme poslednjeg ledenog doba pre 13.000 godina, u južnoj Kaliforniji u Sjedinjenim Američkim Državama.

Utvrđeno je i da se starost najvećeg čempresa u Japanu jomon šugi, kreće između 2.000 i 7.000 godina. Stablo tog čempresa je visoko 23,5 metara i ima obim od 16 metara, a japanska vlada je zaštitila šumu i pretvorila je u turističku atrakciju, kojoj ne sme da se priđe bliže od 50 metara.

причалица
13-11-2011, 16:05
nastavak:

Nasuprot Japancima, Amerikanci skrivaju tačnu lokaciju bora koji ima 4.765 godina. To drvo se nalazi među ostalim borovima, starim više od 1.000 godina, na mestu koje se zove Šuma drevnih.

Sanlend baobab u Južnoj Africi star je oko 6.000 godina, stablo se sastoji iz dva spojena dela, prečnika 33,4 metra i visine 19 metara. Drvo je poznato jer su u njegovom šupljem delu otvoreni bar i vinski podrum.

Najstarije klonirano stablo sa jednom stabljikom -smrča, živi u Švedskoj, na planini Fulu i ima 9.555 godina. Koren tog drveta je formiran nedugo pošto su se glečeri povukli.

Za najlepšu antičku tisu prglašana je langerniv tisa u Velsu, čija starost se kreće između 4.000 i 5.000 godina. Na istu starost je procenjeno najstarije živo biće u Iranu - zoroastrijski čempres, visok 25 metra sa obimom stabla od 11,5 metara.

Najstarija klonirana kolonija jasika nalazi se u Aspenu u američkoj saveznoj državi Juta, a njen korenov sistem počeo je život pre 80.000 godina. Ta kolonija se sastoji od genetski identičnog drveća, povezanog jednim korenovim sistemom.

Među najstarije drveće na svetu, spada i patagonijski čempres, otkriven u Andima u Čileu, koji je star 3.620 godina. Mada je reč o drvetu koje može da dostigne visinu od 46 metara, on godišnje u obimu dobija samo po jedan milimetar, navodi se u časopisu "Šume", koje izdaje Javno preduzeće "Srbija šume."

причалица
13-11-2011, 16:06
Digitalni organizmi

„Artificial life”(“Alife”) ili veštački život predstavlja pokušaj savremene nauke da, koristeći biohemiju, robotiku ili kompjuterske modele sintetiše, proizvede ili kreira život. U ovom tekstu ćemo se zadržati na razmatranju tzv. digitalnih organizama koji predstavljaju kompjuterske programe sposobne da se samoumnožavaju, mutiraju i evoluiraju. Da li ovakve veštačke forme uopšte i možemo smatrati životom pitanje je koje izaziva podelu kako u naučnim krugovima tako i van njih. Za pristalice tradicionalističkog shvatanja života to može biti samo simulacija životnih procesa dok pristalice nekonzervativnog tumačenja smatraju da se na ovaj način generiše sam život. Dakle problem se svodi na shvatanje i definisanje pojma život te ako prihvatimo mogućnost da on može da postoji i van čisto bioloških formi i da smo mi sposobni da ga generišemo u digitalnom okruženju možemo govoriti o – tzv. digitalnim organizmima

причалица
13-11-2011, 16:06
nastavak:

Ukoliko posmatramo kompjuterske viruse možemo reći da smo već, možda i nesvesno, stvorili prve rudimentirane digitalne organizme. Živa bića uopšteno gledano imaju dva osnovna dela: jedan deo koji sadrži i daje instrukcije "sistemu" kako da se održi i reprodukuje (geni) i drugi deo koji ustvari predstavlja mehanizam koji izvršava instrukcije (metabolizam). Biološki virusu nemaju svoj metabolizam već koriste metabolizam domaćina te ih zbog toga i nazivaju prelaznim formama iz žive u neživu prirodu jer bez domaćina pitanje je da li ih možemo tretirati kao živa bića. Međutim na ovo može da se gleda kao na evolutivnu prilagodljivost. Sa druge strane kompjuterski virus je program koji može da se "razmnožava" ili kopira u memoriji računara i može da “inficira” druge računare. Kao i biološki virusi kompjuterski virus nema sopstveni metabolizam, odnosno mehanizam koji izvršava instrukcije, već reprogramira domaćinov. Dakle umesto gena ima programski kod a koristi domaćina kao i virusni parazit.

причалица
13-11-2011, 16:07
nastavak:

Neki naučnici, poput Stivena Hokinga, smatraju da bi kompjuterske viruse mogli da smatramo živim bićima u digitalnoj formi imajući u vidu gore navedeno. Doduše analogija sa biološkim virusima nije potpuna jer oni parazitiraju na živim organizmima za razliku od kompjuterskih virusa koji parazitiraju na kompjuterskom softveru, ali sa druge strane i ravan egzistencije samog kompjuterskog virusa je potpuno drugačija te i ne bi trebalo očekivati potpunu analogiju.
Ali kompjuterski virusi su tek naznaka priče o digitalnim organizmima. Naime, Thomas S. Ray devedesetih godina razvija virtuelnu biosferu pod nazivom “Tierra” u okviru koje se početni digitalni organizmi takmiče za energetske i materijalne “resurse”. Energetski resursi su procesorsko vreme, a materijalni pristup centralnoj memoriji. Početni digitalni organizmi u ovoj kompjuterskoj simulaciji imaju sposobnost samoumnožavanja i mutacijama kroz generacije počinju da evoluiraju stvarajući nove forme prilagođenije efikasnijem dolaženju do resursa pokazujući promene karakteristične za prirodnu selekciju. Najzanimljivije je to što su za veoma kratko vreme digitalne forme rapidno evoluirale formirajući zasebne klase, karakteristične za biološku evoluciju, kao što su paraziti, predatori itd. Posebna je zanimljivost što je za pokretanje Tierra-e dovoljan običan personalni računar. Imajući u vidu gore navedeno jasno je zbog čega je upravo Tierra poslužila za eksperimentalno ispitivanje bazičnih procesa evolutivne i ekološke dinamike.

причалица
13-11-2011, 16:07
nastavak:

Inspirisani Tierra-om ubrzo su se pojavile slične softverske platforme kao što je “Avida” koja za razliku od Tierra-e u okviru svoje virtualne biosfere sadrži digitalne organizme koji imaju svoj zaštićeni deo memorije sa sopstvenim virtualnim procesorom pa drugi digitalni organizmi ne mogu da koriste taj deo memorije kao ni da izvršavaju kod koji nije u njihovim sopstvenim delovima memorije. Dakle osnovna razlika je u tome što Tierra-ni digitalni organizmi dele memoriju (čitaj “mozak”) i takmiče se za nju, a u Avida-i svaki organizam ima svoj sopstveni “mozak”.
Radikalno drugačiji pristup primenjen je u besplatnom softveru pod nazivom “DarwinBots” koji za razliku od gore navedenih softvera sadrži digitalne organizme koji su u startu opremljeni sa sposobnostima visokog nivoa koje dalje evoluiraju u oblike sa još kompleksnijim sposobnostima. “Bots” kako se nazivaju digitalni organizmi u ovoj virtualnoj biosferi imaju sopstvene poluzaštićene delove memorije koje imaju mogućnost da štite jer drugi organizmi mogu da pribegnu agresivnoj akciji i modifikuju tuđe delove memorije. Takođe napravljeno je i nekoliko softvera koji obezbeđuju okruženje digitalnim organizmima poput softvera “Evolve”.

причалица
13-11-2011, 16:07
nastavak:

Evidentno je da je sa gore navedenim softverima postignuto mnogo više nego što je iko i mogao da očekuje i da se nalazimo na pragu onoga što nazivamo postbiološka evolucija. Ono što se nameće kao pitanje, sa kojim možemo da se u relativno skoroj budućnosti suočimo imajući u vidu brzinu evolucije digitalnih formi, je da li će i kada digitalne forme evoluirati u svesna inteligentana digitalna bića? Takođe je zanimljivo i pitanje koliko će takav vid singularne digitalne inteligencije biti komplementaran našoj humanoj inteligenciji imajući u vidu da takva veštačka inteligencija neće biti antropocentrična i da se neće bazirati na organskoj osnovi? Decenije pred nama možda će nam doneti odgovor na neka od ovih pitanja i uopšte potvrditi ili negirati opravdanost mogućnosti postojanja veštačkog života u digitalnom medijumu.

Na kraju ovog razmatranja može se zaključiti da u svetu ogromnog napretka svih grana nauke i tehnologije ubrzo možemo biti suočeni sa potencijalnim pozitivnim i negativnim implikacijama koje nose ovakva istraživanja. Nedavno sintetisanje veštačkog hromozoma i dalji radikalni inžinjering u sintetisanju prvog veštačkog biohemijskog života upotrebom laboratorijskih hemikalija od strane Krega Ventera kao i gore navedena istraživanja samo još jednom potvrđuju da je čovečanstvo na pragu nove epohe.

причалица
16-11-2011, 18:46
Pogledajte neverovatne fotografije mikroorganizamaBlic | 16. 11. 2011. - 14:56h

Na takmičenju "Olympus BioScapes" svake godine se vide neke od najneverovatnijih fotografija i video snimaka nastalih snimanjem digitalnim mikroskopom. Ove godine, prvo mesto je pripalo fotografiji Čarlsa Krebsa na kojoj je prikazan mikroskopski organizam Rotifer Floscularia.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Pobednička fotografija: Rotifer Floscularia

Pogledajte neverovatne fotografije organizama koji su golim okom nevidljivi:

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Zeleni moždani koral

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Jaja smrdibube


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Jajnici mušice

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Zlatni hloroplast kod silikatne alge

причалица
20-11-2011, 09:58
Zašto je jesenje lišće boje šargarepe ili jagode?


Sezonski fenomen da lišće u jesen na listopadnom drveću menja boju predstavlja praznik za oči, ali i navodi mnoge da se pitaju zašto lišće mijenja boju kad dani postanu hladniji.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg


Američka legenda kaže da su tri lovca i njihov pas progonili Velikog medveda u nebo, tamo ga ubili, a njegova je krv kapala sa neba, obojivši lišće crveno, ili da lišće menja boje noću, kad svi spavaju, zato što vile dolaze i boje lišće.
Naučnici imaju nešto drugačije objašnjenje.

Kako je "Glasu Amerike" rekao botaničar Dejv Saterland, leti su listovi zeleni zahvaljujući sunčevoj energiji, hlorofilu i svima poznatom procesu fotosinteze. "Dok uzima sunčevu svetlost, hlorofil izvlači vodu iz tla i ugljendioksid iz vazduha, te, uz sunčevu energiju, sve pretvara u šećer", rekao je on i dodao da taj šećer pomaže drvetu da cveta i raste.
Kako dani postaju kraći u jesen, lišće prestaje da proizvodi hlorofil i, prema njegovim rečima, upravo se tada razotkrije magična tajna. "Zeleni listovi su u stvari - žuti! Samo se to žuto ne vidi. Žuti pigmenti su uvek prisutni u listu, sakriveni iza maske zelenog. Oni jednostavno čekaju da se hlorofil počne raspadati da bi konačno postali vidljivi", rekao je on. Žuta boja lišća podstiče pigmenat poznat kao karotin, isti onaj koji šargarepu čini narandžastom, a jesenje lišće jasena ili bikve zlatno žutim. A, kad lišće pocrveni to je pigment - antocijanin koji jagode čini crvenima, a kupine tamno ljubicastima, objasnio je Saterland i dodao da, za razliku od karotina, lišće ne stvara taj pigment tokom leta, već samo u jesen.

причалица
05-01-2012, 15:21
Zapanjujuće otkriće, koje zvuči poput nečega iz Žil Vernovih romana: naučnici sa Univerziteta Oksford, Univerzteta Sautemptona, Nacionalnog okeanografskog centra i Britanskog tima za praćenje Antarktika otkrili su ispod Antarktika, u oblasti Istočnoškotskog grebena, čitav “izgubljeni svet” u kome žive do sada nepoznate vrste.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Kako bi istražili dubine Istočnoškotskog grebena, punog hidrotermalnih procepa, raselina dubokih i do 2,4km, u kojim temperatura dostiže i do 382 C, naučnici su upotrebili vozilo sa daljinskim upravljanjem, i otkrili su fascinantan nov svet, prepun nepoznatih oblika života.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Stvorenja koja žive u hidrotermalnim procepima uglavnom su bele boje, deluju kao da nisu sa naše planete, a energiju ne dobijaju od sunca, već razlaganjem hemikalija iz vulanskog dima koje u svojoj sredini nalaze, kao što je vodonik-sulfid.

причалица
05-01-2012, 15:23
nastavak:

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

O ovom mračnom i vrelom “izgubljenom svetu” u Južnom okeanu blizu Antarktika žive čitave biološke zajednice, a naučnici su bili zapanjeni tako velikim brojem nikad ranije viđenih vrsta. Pronađene su čitave kolonije jeti rakova, morskih sasa, grabljive morske zvezde sa sedam krakova i oktopodi bele boje, toliko brojni da pužu jedni preko drugih.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Na svoje iznenađenje, međutim, naučnici nisu naišli na cevaste crve i školjke kakvi se obično nalaze u hidrotermalnim procepima širom sveta, što navodi na zaključak da je raznovrsnost živog sveta na ovakvim mestima mnogo veća nego što se do sada pretpostavljalo.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Izveštaj o ovim izuzetnim otkrićima objavljen je u biološkom odeljku časopisa “Pablik lajbreri of sajens”, publikaciji neprofitne naučne organizacije, a zaključci do kojih naučnici u daljim ispitivanjima budu došli mogli bi da budu korisni za saznanja o postanku života na zemlji, kao i prilikom traganja za životom na drugim planetama.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/299866/Izgubljeni-svet-otkriven-ispod-Antarktika

Cruz
18-02-2012, 15:32
Otkrili mini kameleone: Nove vrste velike su baš kao i muhe


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg


Na malom otočiću Madagaskara otkrili su četiri nove vrste kameleona. Nazvali su ih Brookesia micra. Stručnjaci vjeruju kako su ovo najmanji reptili na našoj planeti.
Znanstvenici su nedavno otkrili minijaturnu vrstu kameleona. Četiri nove vrste mini reptila našli su na Madagaskaru i nazvali ih Brookesia micra. Dugački su jedva tri centimetra koliko su velika i muhe koje jedu njihovi veliki rođaci.
Vjeruje se da je ovo najmanji reptil na našoj planeti. Ova novootkrivena vrsta živi na mikoropodručju s kojeg ne odlazi. Reptile su našli na malom otočiću Nosy Hara. Stručnjaci smatraju kako su zbog toga vrlo osjetljivi na bilo kakve promjene, piše 24sata.hr


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg



Izvor: www.znanost.com (http://www.znanost.com)

причалица
19-02-2012, 20:54
Naučnici su otkrili da patuljaste koze mogu razviti različite akcente tokom starenja. Oni veruju da akcenat koze zavisi od toga u kakvoj grupi je odgajana.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Posmatrajući razvoj patuljastih koza naučnici su ustanovili da mlade koze mogu poprimiti akcenat drugih koza sa kojima odrastaju.


Na taj način koze su se svrstale među sisare koji svoje vokalne sposobnosti prilagođavaju sredini, a među kojima su slepi miševi, kitovi i ljudi.

Kako bi ispitali da li se akcenat koze zaista menja tokom života, naučnici iz Londona su snimili grupu koza kada su bile stare nedelju dana, a onda ponovo kada su bile stare pet nedelja.

"Period od pet nedelja odgovara vremenu koje je kozama u divljini potrebno da se priključe svojoj socijalnoj grupi. Otkrili smo da su mladunci koji su odrastali u istoj grupi imali slične akcente i da su vremenom oni postajali još sličniji", istakao je doktor Elodi Brifer koji je vodio istraživanje. On je dodao da specifični glasovi pomažu kozama da se međusobno razlikuju.

"To je posebno važno za koze, koje dane provode samostalno a kada padne noć ponovo se povezuju u grupu", rekao je doktor.

Poslušajte ovde (http://www.bbc.co.uk/nature/17061101) kako zvuče dve koze koje pripadaju istoj grupi, i treća koja je iz različite grupe.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/307750/Neverovatno-saznanje-I-koze-imaju-akcente

Cruz
22-02-2012, 12:14
Izumrle kornjače s Galapagosa možda još uvijek postoje


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg



Skupina znanstvenika sa Sveučilišta Yale objavila je da je pronašla dokaze o postojanju vrste kornjače koja se smatrala izumrlom već više od jednog stoljeća. Vrstu je proučavao i sam Charles Darwin, kreator poznate teorije evolucije. Iako tako zvuči, ovo otkriće ipak nije senzacija, niti velika znanstvena novost. Naime, već se dulji niz godina pretpostavlja da je poznata galapagoška kornjače preživjela, barem u genetičkom smislu riječi. Kako je do toga došlo, pročitajte u nastavku!

Kada je davne 1835. godine brod HMS Beagle posjetio Galapagos, Charles Darwin je primjetio da su brojni otoci dom divovskim kornjačama koje su posjedovale brojne zajedničke značajke, ali su se ipak međusobno razlikovale od otoka do otoka. U svom remek djelu „Postanak vrsta”, koje je pripremao pune 22 godine, piše: ”Nekoliko je otoka galapagoškog arhipelaga naseljeno, na vrlo čudesan način, vrlo blisko srodnim vrstama; tako da su stanovnici svakog pojedinog otoka, iako su uglavnom različiti, srodniji međusobno, nego s bilo kojim stanovnikom u drugom dijelu svijeta.”

Upravo je ova raspodjela ”sličnih” kornjača po raznim otocima bila jedan od dokaza koje je Darwin upotrijebio u oblikovanju svoje teorije evolucije putem prirodne selekcije Međutim, od 15 poznatih vrsta s Galapagosa, 4 su izumrle - Chelonoidis elephantopus za manje od dva desetljeća nakon što je ovaj veliki znanstvenik posjetio otok.


http://razbibriga.net/imported/2012/02/img4f3d8718b037b-1.jpg
Prikaz distribucije kornjača na otočju Galapagos



Stoga uopće ne čudi da je vijest o mogućem postojanju navedene vrste odjeknula poput bombe! Znanstvenici, naime, smatraju da divovske kornjače C. elephantopusipak nisu izumrle prije 150 godina, kako se do sada smatralo. Ova vrsta, koju karakterizira oklop sedlastog oblika, za razliku od ostalih vrsta čiji je oklop podsjećao na kupolu, živjela je na otoku Floreana i bila je jako izlovljavana od strane kitolovaca koji su je koristili kao hranu na svojim dugim i iscrpljujućim putovanjima. Kako je Floreana otok relativno niske nadmorske visine, iskorištavanje biljnog i životinjskog svijeta bilo je olakšano. Stoga je u 19. stoljeću ovaj otok predstavljao frekventno stajalište za brojne brodove. Najveći od svih otoka, Isabela, bio je manje razoren.

1994. godine skupina biologa proučavala je vrstu Chelonoidis becki koja je nativna vrsta otoka Isabela. Nakon uzimanja uzoraka krvi, uočili su da se genetski markeri nepoznate, strane vrste, koju su nazvali ”alien” (eng. izvanzemaljac), miješaju s DNK C. becki koja normalno obitava na otoku. Daljnim analizama kostiju otkrili su da je ”alien” zapravo C. elephantopus!

Prije tri godine, skupina od 40 biologa sa Sveučilišta Yale izvijestila je da je pronašla dokaze hibrida oko vulkana Wolf na sjevernom kraju otoka Isabela među nativnom populacijom C. becki. Istraživanje je obuhvaćalo uzimanje uzorka krvi čak 1669 divovskih kornjača, što se smatra da je samo jedna petina ukupne populacije. Zadatak nije bio lako izvediv: svaku kornjaču je bilo potrebno okrenuti na leđa, te iz noge uzeti uzokak krvi za analizu. Možda zvuči jednostavno, ali neke jedinke mogu težiti i pola tone!

Ekspedicija je rezultirala pronalaskom 84 kornjače za koje se, prema genetičkim analizama, može reći da imaju čistokrvnog C. elephantopus kao roditelja, koji je križan s C. becki. Mnogi od ovih hibrida su bili prva generacija križanja. Trideset jedinki je bilo staro samo oko 15 godina, pa je vrlo izgledno da su njihovi roditelji još uvijek živi, ako uzmemo u obzir da mogu doživjeti 100 – 150 godina.

Znanstvenici su također procijenili da je za razinu genetske raznolikosti danas živućih, suvremenih hibrida potrebno najmanje 38 čistokrvnih kornjača s otoka Floreana.

Ironično, ali za opstanak ove vrste zaslužni su vjerojatno isti oni mornari s početka priče koji su kornjače istrebljivali u svrhu prehrane. Vjerojatno su ih na svojim brodovima prevozili s Floreane na 200 milja udaljenu Isabelu, što je daleko izvan njihovih plivačkih sposobnosti. Smatra se da su uspjele preživjeti jer na otoku nije bilo pitke vode za ljude, pa im stoga ovo mjesto nije bilo primamljivo, sve dok Galapagos nije postao nacionalni park Ekvadora.

Sljedeća ekspedicija planirana je krajem ove godine, a istraživači se nadaju da će uspjeti istražiti cijelu populaciju s otoka Isabela i pronaći barem jednu čistokrvnu kornjaču vrste C. elephantopus.To bi im omogućilo ponovno uspostavljanje vrste kroz križanje, nakon čega bi ih se moglo vratiti na prvotno stanište – otok Floreanu.

Izvor: www.znanost.com

Cruz
22-02-2012, 12:29
Pronađeni organizmi stari 34000 godina, živi zakopani!


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg




Priča je to koja ima zaplet nalik onima iz kultnih naučno-fantastičnih filmova iz 60. godina XX vijeka; naučnici su na svjetlo dana ponovo iznijeli prastare kristale soli, iskopane u svrhu istraživanja klimatskih promjena, duboko ispod Doline Smrti. Blistavi kristali pažljivo su spakirani i spremljeni dok, godinama kasnije, mladi, nepoznati istraživač nije ponovo pregledao 34000 godina stare kristale, i otkrio, zarobljeno u njima, nešto čudno. Nešto…živo.

Srećom, ova priča ne završava uništenjem ljudske rase već zadovoljnim znanstvenikom koji završava svoj doktorat.

“Bilo mi je to zapravo veliko iznenađenje ,“ kaže Brian Schubert, koji je otkrio drevnu bakteriju koja živi u sićušnim, tekućinom ispunjenim komorama unutar kristala soli.

Kristali soli rastu vrlo brzo i zarobljavaju unutar malih mjehurića, promjera samo nekoliko mikrona, sve što u blizini pluta ili-živi, stvarajući nešto poput prirodne „snježne kugle“ s umjetnim snijegom koje držimo za ukras i povremeno protresemo.

„To je trajno zatvoreno unutar soli, poput male vremenske kapsule“, kaže Tim Lowenstein, profesor na odjelu geologije Binghamton univerziteta i Schubertov savjetnik u vrijeme otkrića. Lowenstein kaže da novija istraživanja ukazuju na to da se ovaj proces odvija i u modernim slanim jezerima, što daje dodatnu potvrdu Schubertovom zapanjujućem otkriću koje je prvi put objavljeno prije godinu dana. Nova otkrića zajedno sa detaljima Schubertova rada, publicirana su u siječnju 2011. u izdanju GSA Toda, glasilu Geološkog američkog udruženja.

Schubert, sad znanstveni istraživač na Havajskom univerzitetu, kaže da ta bakterija koja inače voli slano okruženje i može se i danas naći na Zemlji, u vrijeme pronalaska bila skvrčena, mala i obamrla u nekoj vrsti hibernacijskog stanja. “Živi su, al ne koriste nikakvu energiju za plivanje okolo, niti za reprodukciju.“, rekao je Schubert za OurAmazingPlanet.“Ne rade ništa drugo osim samoodržavanja. „

Ključ za milenij dug opstanak ovih mikroba, mogao bi se tražiti u prisustvu njihovih kolega u zatočeništvu-algi iz porodice Dunaliella.

„Najuzbudljiviji dio za mene je bila mogućnost identificiranja stanica Dunalielle na istom mjestu,” kaže Schubert, “ jer to je bila naznaka da su im one možda mogle prestavljati izvor hrane. “Otkrićem potencijalnog izvora energije zarobljenog zajedno sa bakterijama, počela se rađati ideja da bi, poput fantastičnih izuma dr. Seussa, ove male komore mogle udomljavati kompletan, mikroskopski velik ekosistem.”

Postoji li još prastarih bakterija?
Schubert i Lowenstein nisu prvi koji su otkrili organizme koji žive zaprepaščujuće dugo. Prije desetak godina bilo je nekih tvrdnji o otkrićima bakterija starih 250 milijuna godina. Ponavljanje rezultata nije uspjelo pa te tvrdnje do danas ostaju kontroverzne. Schubert je pak uspio reproducirati svoje rezultate. Ne samo da je uspio uzgojiti iste organizme u vlastitom laboratoriju, već je kristale slao u drugi laboratorij koji je dobio iste rezultate.

Strategija preživljavanja
Sljedeći korak u istraživanjima jest ustanoviti kako su mikrobi, obamrli, izgladnjeli , jedva se održavajući u životu, ipak uspjeli preživjeti.
„Nismo sigurni što se dešava.Oni trebaju imati moć popravljanja DNK, jer ona je ta koja vremenom propada,“ kaže Lowenstein. Schubert kaže da je bilo potrebno dva i po mjeseca da bi se mikrob probudio iz stanja obamrlosti ,prije nego što je počeo s reprodukcijom ,što je ponašanje koje je prethodno dokumentirano kod bakterija i što predstavlja strategiju koja svakako ima smisla.

„34000 godina je staro , a dobilo je bebu ,“ kaže Schubert. Ironično, jednom kad se to dogodi, nova bakterija je naravno, u potpunosti moderna. Od 900 kristalnih uzoraka koje je Schubert testirao, samo pet ih je proizvelo živu bakteriju. U svakom slučaju bakterije su vrlo zahtjevne i izbirljive.Većina organizama ne može biti kultivirana u laboratoriju, tako da postoji veoma velik broj živih mikroba kojima se nova okolina jednostavno nije svidjela dovoljno da bi se u njoj reproducirali.

Ipak nije li uzbudljivo otkriti nešto što bi moglo biti najstariji živi organizam na planeti?

Matrix World
Izvor: www.znanost.com (http://www.znanost.com)

Cruz
25-02-2012, 11:25
Kako ih skuhati? Nova vrsta škampa živi na 450 stupnjeva



http://razbibriga.net/imported/clear.jpg



Znanstvenici su na dnu Karipskog mora otkrili novu vrstu škampa koja živi u kipućim podmorskim izvorima. Za orijentaciju koriste svjetleći organ na leđima.

Britanski znanstvenici otkrili su novu vrstu škampa koji žive na dnu Karipskog mora, u kipućim podmorskim izvorima gdje temperatura prelazi i 450 stupnjeva Celzijevih.

Na dubini od 5000 metara postoje vulkanski izvori poznati kao “crni pušači” koji izbacuju mlazove vode bogate mineralima više od 1000 metara u zrak.

Unatoč ekstremnim uvjetima otvori vrve tisućama škampa koji na leđima imaju svjetleći organ. Po metru kvadratnom žive skupine od 2000 blijedih škampa, koji zbog nedostatka normalnih očiju koriste organ na leđima koji im pomaže u navigaciji u dubokom moru.

Znanstvenici su novu vrstu nazvali Rimicaris hybisae, a povezuju je s vrstom Rimicaris exoculata koja je pronađena u drugom dubokom moru udaljenom 4000 kilometara.



http://razbibriga.net/imported/clear.jpg



Doktor Jon Copley, pomorski biolog koji radi na istraživanju, rekao je da će ovo otkriće pomoći usporedbi ove vrste s vrstama koje su otkrivene na drugim otvorima diljem svijeta, te razumijevanju načina na koji se ove životinje šire i razvijaju na velikim dubinama, piše Daily Mail.

Istraživači su pronašli vulkanske otvore i na obroncima podmorske planine Mount Dent koja se uzdiže gotovo tri kilometra iznad morske površine u Kajmanskom koritu. Izvori na planini Mount Dent također su puni novih vrsta škampi, kao i bijelih zmija i prethodno neviđenih vrsta puževa i buha, te rakova koji se zovu Amphipod.

(http://www.24sata.hr/)24sata
Izvor: www.znanost.com (http://www.znanost.com)

mrav
25-02-2012, 11:30
Britanski znanstvenici otkrili su novu vrstu škampa koji žive na dnu Karipskog mora, u kipućim podmorskim izvorima gdje temperatura prelazi i 450 stupnjeva Celzijevih.

ovo ne mož da izedeš nikako

Na dubini od 5000 metara postoje vulkanski izvori poznati kao “crni pušači” koji izbacuju mlazove vode bogate mineralima više od 1000 metara u zrak.


da ne lažu malo?

mrav
25-02-2012, 12:06
To je ipak pitanje za naucnike koji su do tog podatka dosli i za one koji su prevodili. Ako su tako napisali, uz to se potpisali, nema razloga da sumnjam.

ispašće da se svadjam, ali ne kritikujem tebe, nego navodim nelogičnosti prevoda, a one škampe ne mož da skuvaš nikako

причалица
05-03-2012, 20:58
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Mlečno zelene oblasti su mesta visoke emisije vodonik-sulfida

Okeanske struje nose vodu sa veoma malo kiseonika, a sedimenti na dnu mora bogati su organskim materijama koje kad se raspadaju bez kiseonika mogu da emituju vodonik-sulfid.


Pre ere satelita, stanovnici su mogli da osete emisije gasa po neprijatnom mirisu, ali NASIN satelit "Terra" može da uoči i mesta na kojima će se vodonik-sulfid tek pojaviti.

Ovaj snimak napravljen je 29. februara i pokazuje štetni gas koji se prostire 150 kilometara niz obalu.

Mlečno-zelena oblast pokazuje mesta na kojima je emisija otrovnog gasa najveća. Te oblasti su veoma štetne za životinjski i biljni svet. Veliki broj riba ugine, kao i ptica koje se hrane njihovim leševima.

Jedina dobra stvar je što jastozi beže sa plaže ka naseljenih delovima, i predstavljaju obroke za lokalce.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/310320/NASA-snimila-prirodni-fenomen-Plaza-smrti-u-Namibiji

Cruz
25-03-2012, 11:40
Klonirali su kašmirsku kozu kako bi je spasili od izumiranja


Kašmirske koze žive u hladnim i vjetrovitim uvjetima, a od njihove mekane dlake se dobiva najkvalitetnija vuna. Znanstvenici se nadaju da će kloniranjem spasiti vrstu.


http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

U Indiji je rođeno prvo klonirano janje kašmirske koze koja daje najkvalitetniju vunu. Cilj kloniranja je da se vrstu spasi od izumiranja. Klonirano janje ojanjila je surogat koza na Veterinarskom fakultetu u Kašmiru.

Mlado janje nazvali su Noori što znaš svjetlo, a znanstvenici se nadaju da će ovime moći poboljšati uzgoj ove vrste koze i proizvodnju cijenjene vune, koja je jedan od bitnih izvora prihoda u Kašmiru.

Kašmirske koze uključuju nekoliko vrsta koza od kojih se proizvodi kvalitetna vuna, a tradicionalno se uzgajaju u malim stadima na Himalaji i Tibetanskoj visoravni.

Zbog njihova sve manjeg broja, Kašmir je počeo uvoziti vunu iz Kine kako bi zadovoljili narudžbe za pašminama.

Riaz Ahmad Shah i još šest znanstvenika dvije godine su pokušavali klonirati Noori relativno novom metodom, a kažu da su postupak usavršili te će im sada trebati pola godine za novo janje. Koriste se jeftinom, lakšom i bržom metodom kloniranja, koju planiraju proširiti po regiji kako bi povećali broj koza, piše 24sata.

Izvor: znanost.com

Cruz
01-05-2012, 09:45
Koale u Australiji stavljene na listu ugroženih životinja

Australijske vlasti danas su u nekim delovima zemlje stavile koale na listu ugroženih životinja, prenosi AFP.

http://razbibriga.net/imported/2012/05/239683_koala05fotoafp_f-1.jpg?ver=1335779241



Ministar za prirodnu okolinu Toni Burk rekao je da se koale moraju naći na nacionalnoj listi ugroženih vrsta, a da populacija ovih krznenih životinja u Nju Saut Velsu, Kvinslendu i Australijskoj kapitalnoj teritoriji mora da bude na listi ranjivih.

- Koale su ikona Australije i imaju posebno mesto u zajednici- rekao je on.

Burk je rekao da su u nekim krajevima Australije koale ugrožene zbog gubitka staništa i širenja gradova, u drugim je njihova populacija toliko narasla da ju je potrebno kontrolisati.

- Zapravo, u nekim delovima Viktorije i Južne Australije, koale će pojesti sopstveno orkuženje ukoliko se njihov broj ne bude kontrolisao. Ali u Kvinslendu, Nju Saut Velsu i Kapitalnoj teritoriji populacija koala je ugrožena i moramo delat - upozorio je on.

Australija je prošle godine u izveštaju ocenila da je populacija ovih životinjica ugrožena i da ih treba smatrati ranjivom vrstom.

Broj koala sa nekoliko miliona pao na desetine hiljada


http://razbibriga.net/imported/2012/05/239681_koala03fotoafp_f-1.jpg?ver=1335779297



Pre dolaska britanskih naseljenika 1788. godine milioni koala živeli su u Australiji, ali su one zbog lova 1920-ih u nekim krajevima potpuno istrebljene.

Iako je lov prekinut, koale se nikada nisu oporavile i njihova populacija se procenjuje od nekoliko stotina hiljada do 43.500 primeraka.

Zaštitnici životinja zahtevali su veću zaštitu koala koje spavaju oko 20 sati dnevno i hrane se lišćem drveta eukaliptusa.

Izvor: Blic Online

причалица
03-05-2012, 07:02
Veliki dinosaurusi-biljoljedi već su nestajali u trenutku kada je asteroid udario u Zemlju pre 65 miliona godina i okončao dugu vladavinu ovih reptila, navodi se u nedavno objavljenoj studiji naučnika iz SAD i Nemačke.

http://razbibriga.net/imported/clear.jpg

Naučnici ne osporavaju masovno istrebljenje koje je tako dramatično okončalo eru kretaceusa ali navode da dinosaurusi, ili barem neke njihove vrste, nisu nestali na vrhuncu moći kao što se do sada verovalo.

"Dugo vremena ljudi su mislili da su dinosaurusi nestali kada je asteroid udario u Zemlju. Znate već: 'Dinosaurusima je baš lepo išlo i onda je asteroid došao i sve ih istrebio'", rekao je AFP-u paleontolog Američkog muzeja prirodne istorije Stiv Brusati.

"Mislim da sada možemo da kažemo da je stvar ipak bila komplikovanija. Nekim dinosaurusima je išlo lepo ali su drugi poput ovih velikih biljoljeda bili u problemu. Bio je to svet koji se menjao i pre dolaska asteroida", dodao je on.
Poslednjih 12 miliona godina kretaceusa dinosaurusi-biljoljedi bili su sve manje raznovrsni i sve sličniji jedni drugima. "Obično, kada vidite sličnosti u anatomiji to znači da je grupa u nevolji", kaže Brusati.
Raznolikost poboljšava šanse grupe da preživi jer može da se uklopi ili adaptira okruženju.

Međutim, dok su biljoljedi nestajali, mesožderi i biljoljedi srednje veličine lepo su napredovali pre dolaska asteroida.
"Ono što možemo sa sigurnošću da kažemo je da, kada je asteroid udario i kada su vulkani počeli sa erupcijama, neki od dinosaurusa su bili u velikim evolutivnim promenama", rekao je on.
Brusati kaže i da je razlog propasti dinosaurusa-biljoljeda za sada nejasan i da je verovatno reč o nečemu "ekološkom".

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/320064/Dinosaurusibiljoljedi-nestajali-i-pre-udara-komete

причалица
09-06-2012, 08:55
Neočekivano otkriće: Ekosistem ispod arktičkog ledaNaučnici su objavili da su otkrili ogromna polja fitoplanktona, sićušnih podmorskih organizama, skrivena ispod metra debelog arktičkog leda, što ukazuje da, dok se led smanjuje i topi, ovaj region postaje biološki sve produktivniji.

Satelitske slike govore nam da fitoplanktoni, koji proizvode pola kiseonika koji udišemo, vole ledene obale. Prolećna polja u Rosovom moru su među najvećima na svetu. Ali niko nikada ne bi pomislio da bi se ove mikroskopske biljke mogle pojaviti ispod leda.

Otkriveno polje je ogromni i do sada nepoznati rezervoar hrane za podmorski život u hladnim vodama na vrhu sveta, preneli su strani mediji.


Naučnici su izvestili da je količina fitoplanktona koji raste ispod leda četiri puta veći od količine pronađene u susednim vodama bez leda. Štaviše, polje se proširilo postrance više od 100 kilometara ispod ledenog omotača.

- Ovo nije bilo kakvo polje fitoplanktona. Ovo je bukvalno najintenzivniji rast fitoplaktona koji sam ikada video za 25 godina, koliko istražujem u okeanima širom sveta – istakao je Kevin Arigo, podmorski naučnik Univerziteta Stenford i vođa studije.

izvor: www.blic.rs

причалица
09-06-2012, 08:55
nastavak:

Naučnici su još u julu 2011. godine uzeli kao uzorak relativno mali deo leda iznad kontinentalnih ploča arktičkog basena. Rezultati ukazuju da i druga područja oko basena mogu biti isto visoko produktivna, tamo gde je dobar odnos sunčeve svetlosti i hranjljivih materija.

Generalno, većina onog što se zna o aktivnostima na dnu podmorskog lanca ishrana na Arktiku spoznata je proučavanjem onog što se događa na otvorenom moru. To je delimično zato što istraživači idu na Arktik uglavnom leti, kada se povlači led. Tu su i sateliti, koji mogu da izmere nivoe fitoplaktona, kao i šta se događa ispod leda. Ali i sama nauka govori da je otvorena voda mesto u koje treba gledati.

Fitoplanktoni trebaju svetlost a, istorijski, letnji led je bio debeo i prekriven dobrim slojem snega, bar na početku sezone topljenja.
- Manje od jedan odsto sunčeve svetlosti dospe do površine okeana ispod ledenog omotača – kaže Don Perović, geofizičar.

причалица
09-06-2012, 08:56
nastavak:

Naučnici su, dakle, očekivali da će morski led blokirati sunčevu svetlost i ograničiti rast mikroskopskih podmorskih biljaka koje žive na dnu. Međutim, kada je brod ledolomac iz otvorenih voda Čukotskog mora, severno od Aljaske, prošlog leta krenuo ka ledu, istraživače je sačekalo iznenađenje - otkriveno je ogromno polje fitoplanktona.

Dogodilo se, naime, nešto što niko pre nije uzeo u razmatranje. To nešto su plavi baseni otopljene vode koja se akumulirala na vrhu leda, kako je napredovalo arktičko leto. Ovi letnji baseni su poslužili kao privremeni svetionici, koji su uvećali i upravili sunčevu svetlost kroz led, u vode iznad kontinentalne ploče, gde struje nose duboke vode bogate hranjljivim materijama ka površini.

Baš kao što olujna kiša u pustinji može da dovede do naglog procvata biljaka, ovo istraživanje pokazuje da kratki događaji mogu da imaju veliki efekat na ekostistem, čak i na Arktiku.

Rezultati dvogodišnjeg projekta nazvanog ICESCAPE objavljeni su u žurnalu “Nauka” (Science). Projekat je finansirala američka svemirska agencija NASA.

причалица
12-07-2012, 09:03
Istraživači sa Nacionalnog univerziteta Kolumbije tvrde da su otkrili zašto psi vole da jedu meso i glođu kosti.
Preci današnjih vukova i pasa počeli su da žive u čoporima pre oko osam miliona godina kako bi mogli da love veći plen, objasnili su kolumbijski naučnici koji su rezultate svoje studije predstavili na Kongresu evolutivne biologije koji se održava u kanadskoj prestonici.

“To je dovelo do evolucije njihove čeljusti, a samim tim i do njihovog postepenog pretvaranja u izrazite mesoždere (hiperkarnivora)”, kazao je vođa istraživanja dr Džo Munjoz-Doran koji je sa kolegama sastavio pseće “porodično stablo”, međusobno povezujući preko 300 postojećih vrsta pasa.


“Uporedili smo vrste pasa čija se ishrana veoma razlikuje i podelili ih na mesoždere (karnivore), izrazite mesoždere (hiperkarnivore) i svaštojede (omnivore)”, rekao je za BBC dr Munjoz-Doran.

Analize kolumbijskih naučnika otkrivaju da je oblik lobanje, karakterističan za današnje vukove - sa jakim mišićima čeljusti i širim prednjim zubima - počeo da se razvija kada su njihovi preci počeli da love u čoporima.

“Pre osam miliona godina širom Azije, Evrope i Severne Amerike prostirala su se manje pošumljena prostranstva. A tamo gde postoje otvorena prostranstva, veliki plen se grupiše, kako bi bilo više očiju da paze na predatore”, objasno je dr Munjoz-Doran.

Za pse koji su krstarili tim prostranstvima jedini način da uhvate veći plen bio je da se udruže, a nakon više generacija ovakvog grupnog ponašanja, oblik njihove lobanje je postepeno počeo da se menja. Životinje sa širim zubima i jačim čeljustima su imale više šansi da ulove plen i prežive i tako prenesu svoje gene novoj generaciji.

“One su razvile snažnije mišiće, posebno snažnije mišiće koje zatvaraju čeljust, kao i kosti otpornije na savijanje, sposobne da izdrže mehaničko naprezanje prilikom ugriza plena”, kazao je dr Munjoz-Doran.

“Vremenom su postale izraziti mesožderi”, dodao je on, ističući da domaći psi imaju “veoma dobar evolutivni razlog da uživaju u glođenju kostiju”.

“Imaju opremu za to i žele da je koriste”, zaključio je dr Munjoz-Doran.

izvor: www.blic.rs

причалица
30-08-2012, 07:13
Nova vrsta ribe sa penisom na glavi otkrivena je u delti Mekonga u Vijetnamu. Falostetus kulong je najnoviji član porodice falostetida, malih riba pronađenih u jugoistočnim azijskim vodama, koje su specifične po mestu gde im se nalazi muški polni organ.

http://www.blic.rs/data/images/2012-08-29/269670_riba-sa-penisom-na-glavi-afp_ff.jpg?ver=1346264635

Mužjaci falostetida poseduju organ za kopulaciju, nazvan prijapijum, koji se nalazi ispod grla, a čija je svrha oplodnja jajašaca ženki unutrašnjim putem.

- Otkrili smo novu ribu u Vijetnamu koja ima penis na glavi - izjavio je za Asošijeted Pres istraživač Tran Dak Din sa Univerziteta Kan To.

http://www.blic.rs/data/images/2012-08-29/269671_riba-sa-penisom-na-glavi2-afp_ff.jpg?ver=1346264649

Riba je poznata stanovnicima delte Mekonga, ali nije bila naučno opisana pre nego što je tim naučnika identifikovao ovu vrstu prošle godine.

izvor: www.blic.rs

причалица
13-09-2012, 20:11
Tim naučnika identifikovao je novu vrstu majmuna, endemičnu za centralnu Afriku, poznatu među lokalnim stanovništvom pod imenom lesula.

http://www.blic.rs/data/images/2012-09-13/272963_nova-vrsta-majmuna-lesula-ap_ff.jpg?ver=1347553335
Odrasli mužjaci vrste Cecopithecus hamlyni (L) i novootkriveni Cercopithecus lomamiensis, odnosno lesula

Majmun je srednje veličine, ima karakteristično narandžastosivo krzno i izduženo lice.

U izveštaju koji je ove nedelje izašao u naučnom časopisu "Plos one", istraživači su novu vrstu identifikovali kao Ceropitekus lomamiensis (Cercopithecus lomamiensis), endemičnu životinju koja naseljava prašume centralnog Konga.


To je tek druga nova vrsta majmuna otkrivena u poslednjih 28 godina.
Naučnici su počeli da istražuju kada su u kući jednog direktora škole videli mladu ženku majmuna nepoznate vrste.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Vesti/342658/Pronadjena-nova-vrsta-majmuna

причалица
01-10-2012, 16:13
Izuzetno redak beli grbavi kit viđen je u vodama Zlatne obale Australije.

http://www.blic.rs/data/images/2012-09-30/277041_kit01_f.jpg?ver=1349015997

Albino kit po imenu “Migalu”, što u prevodu s jezika Aboridžina znači “Beli drugar”, bio je na svom redovnom godišnjem putovanju od severnog Kvinslenda do Antarktika, kada ga je iz helikoptera snimila australijska filmska ekipa.

Migalu je prvi put viđen u vodama Australije 1991. godine, kada je bio mladunče. Pripada populaciji grbavih kitova u istočnoj Australiji, kojih, prema podacima Centra za istraživanje belih kitova ima oko 17.000.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/345389/Albino-grbavi-kit-primecen-u-vodama-Australije

причалица
13-12-2012, 08:21
Naučnici su nedavno pronašli jedinstvene fosile, potpuno nove za nauku, koji uključuju ostatke školjki, mesa, udova, očiju i probavnih sistema bića sličnog škampima, starosti, kako se pretpostavlja, 425 miliona godina.

http://www.blic.rs/data/images/2012-12-12/295827_tiny-shrimpv_ff.jpg?ver=1355327326
Naučnici su kreirali 3D verziju bića starog 425 miliona godina



Dva “specijalna” fosila iskopana u Hirfordširu u odličnom su stanju zahvaljujući tome što su bili prekriveni vulkanskim pepelom u vreme kada je u Britaniji vladala suptropska klima.


- Dva uzorka ostrakoda koja smo otkrili predstavljaju rod i vrste nove nauci, a nazvali smo ih "Pauline avibella". Rod je dobio ime u čast drage osobe, a avibella znači lepa ptica, zbog toga što liči na krila ptice - rekao je profesor Dejvid Siveter, sa Univeziteta u Lesteru.

Ostrakode su najbrojniji fosili antropoda koji se javljaju na čitavoj planeti u stenama u poslednjih 490 miliona godina, a danas se nalaze u većini vodenih okruženja.

Naučnici objašnjavaju da je ovo otkriće značajno zbog toga što je jedno od malobrojnih u kojima su očuvana meka tkiva ovih bića. Fosil dužine jednog centimetra rekonstruisan je uz pomoć tehnike ljušćenja uzoraka sloj po sloj, i fotografisanja svake faze. Na osnovu tog postupka istraživači su kompletirali 3D verziju koristeći postojeći kompjuterski softver.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/357622/Nadjen-fosil-bica-starog-425-miliona-godina

причалица
14-02-2013, 18:55
Šta je zapravo ubilo dinosauruse?


http://www.nationalgeographic.rs/thumbnail.php?file=images/2013/02/sta_je_zapravo_ubilo_dinosauruse_aps_433661504.jpg&size=article_large


Možda smo nepravedno svu krivicu svalili na udar asteroid

Nova istraživanja o asteroidu za koji se veruje da je izazvao nestanak dinosaurusa sugerišu da je ovaj događaj možda samo zadao poslednji udarac, jer je izumiranje ovih reptila već bilo u toku zbog klimatskih promena, izazvanih brojnim vulkanskim erupcijama.

„Asteroid je bio samo poslednji udarac“, poručuje Pol Rene, geolog sa Berkli univerziteta u Kaliforniji, čije je skorašnje istraživanje podstaklo naučnu diskusiju o uzroku ekstinkcije dinosaurusa. Ova naučna debata, koja se nekada vrtela oko pitanja da li je uzrok izumiranja bio udarac asteroida ili klimatske promene usled čestih vulkanskih erupcija, evoluirala je ka opštem mišljenju da je do konačnog izumiranja došlo zbog više različitih faktora.

Koristeći veoma preciznu metodu određivanja starosti tektita – kamenčića formiranih tokom udarca meteorita – sa Haitija, gde su dospeli prilikom formiranja Čiksulub kratera na poluostrvu Jukatan u današnjem Meksiku, Reneov tim je zaključio da je do udara došlo nešto kasnije nego što se do sada mislilo: pre 66.038.000 godina.

Ipak, kada se uzme u obzir mogućnost greške, nema sumnje da su se udar asteroida i izumiranje dinosarusa zaista dogodili simultano, tvrdi Rene.

Smatra se da je asteroid prečnika oko 10km, čiji je udarac napravio Čiksulub krater, ovom prilikom na Zemlji izazvao razarajuće posledice, uključujući destruktivne talase pritiska, globalne požare, cunamije, i „kišu“ vrelog kamenja koja je probila atmosferu.

Posle faze prvog udarca, gasovi i čestice su ostali u atmosferi mesecima, ili možda čak godinama, blokirajući prolaz sunčevim zracima, izazivajući večitu zimu, i vodeći ka globalnom izumiranju biljnog sveta.

Iako nova saznanja ukazuju na to da je asteroid dinosaurusima zadao poslednji udarac, još uvek nije isključeno da su drugi faktori prethodili finalnom ishodu i unapred proredili njihovu populaciju.

Mnoštvo nalaza ukazuje na to da je period velikih vulkanskih erupcija u predelu današnje Indije izazvao klimatske promene koje su dovele do izumiranja određenog broja dinosaurusa. Kao posledica čestih vulkanskih erupcija ovih razmera u atmosferi se stvara debeli sloj vulkanskog pepela, blokirajući prolaz sunčevim zracima i rezultirajući večitom zimom i izumiranjem biljnih vrsta.

Kako se ovo događalo pre udarca asteroida, moguće je da je populacija dinosaurusa već bila značajno proređena pre nego što im je asteroid zadao poslednji udarac.

Štaviše, na mestu samog kratera asteroida i njegovoj okolini nikada nisu pronađeni ostaci dinosaurusa, što otvara mogućnost da su zaista izumrli pre velikog udarca.

Buduća istraživanja će se koncentrisati na datiranje tačnog perioda intenzivnih vulkanskih aktivnosti u Indiji, a naučnici podsećaju da pitanje ekstinkcije dinosaurusa nije samo od akademske važnosti već i od velikog značaja u podizanju svesti o tome kako klimatske promene mogu imati katastrofalne posledice po opstanak života na zemlji.

http://www.nationalgeographic.rs/vesti/858-sta-je-zapravo-ubilo-dinosauruse.html

причалица
21-02-2013, 17:04
Drastične mere za očuvanje belih medveda


http://www.nationalgeographic.rs/thumbnail.php?file=images/2013/02/drasticne_mere_za_ocuvanje_polanih_medveda_aps_282 850376.jpg&size=article_large


Da bi ova vrsta opstala biće potrebna relokacija u više delove Arktika, smeštanje u zoološke vrtove i hranjenje od strane ljudi

Svetski stručnjaci za polarne medvede upozoravaju da je opstanak polarnih medveda do te mere doveden u pitanje da je došlo vreme za razmatranje drastičnih mera za spasavanje ove vrste, poput hranjenja od strane ljudi, ili veštačke selidbe dela populacije sa juga na sever Arktika.

Uskoro bi moglo doći vreme kada će neki od 25.000 polarnih medveda nastanjenih u Kanadi, Aljasci, Grenlandu, Norveškoj i Rusiji morati da budu hranjeni od strane ljudi kako bi preživeli produžene periode bez leda i kako u potrazi za hranom ne bi počeli da uznemiravaju lokalne ljudske zajednice. Neki medvedi bi mogli da budu stavljeni u privremena veštačka boravišta dok se temperatura ne spusti dovoljno nisko da se na moru stvori sloj leda, a moguće je i da bi uskoro polarne medvede iz južnih regiona trebalo trajno preseliti na sever.

Dvanaest naučnika sa Arktika ističe da će, usled sve većeg topljenja leda, pet nacija koje u svojim zemljama imaju polarne medvede uskoro morati da razmotre drastične mere borbe za opstanak ove vrste. U najgorem slučaju, medvedi koji neće moći da se presele ili oporave, možda će morati da budu eutanizovani.

Trenutno zoološki vrtovi zbog strogih uslova koje trebaju da ispune za udomljavanje polarnih medveda imaju velike teškoće u pribavljanju ove vrste, ali ako se topljenje leda nastavi ovom brzinom, uskoro će im biti ponuđeno da uzmu koliko god polarnih medveda tehnički mogu da smeste.

http://www.nationalgeographic.rs/vesti/869-drasticne-mere-za-ocuvanje-belih-medveda.html

причалица
16-05-2013, 23:35
Ogromna kolonija od oko 9.000 carskih pingvina otkrivena je na Antarktiku zahvaljujući tragovima izmeta koji su naučnici primetili na satelitskim slikama.

http://www.blic.rs/data/images/2013-02-10/312613_carski-pingvini-wiki_f.jpg?ver=1360514592

Ova kolonija se nikada nije srela sa ljudima, sve dok ih istraživači nisu pronašli na antarktičkoj obali Princeza Ranhild. Britanski naučnici su primetili trag izmeta 2009. godine, dok su proučavali satelitske fotografije Antarktika, ali su tek prošlog decembra trojica istraživača iz Međunarodne polarne fondacije uspela da pronađu koloniju.

Alan Iber, osnivač Međunarodne polarne fondacije, kaže da pingvini nisu bili uplašeni kad su videli ljude, već znatiželjni.
-Kada smo došli, oni su prosto prišli da nas vide, zagledali su i obilazili oko nas. Pingvini, posebno carski, su neverovatno nalik ljudima – rekao je on.


Hjubert i njegov tim istraživali su klimatske promene u stanici na Antarktiku, a kad su primetili nekoliko carskih pingvina u okolini, pomislili su da je negde u blizini kolonija.

-Tim je putovao preko zaleđenog mora oko 50 kilometara i satima tragao, dok nije naišao na toliko pingvina da su pomislili da su na drugoj planeti – rekao je Iber.
- Iako je količina otkrivenog izmeta bila pozamašna, mirisa nije bilo zbog hladnoće - dodao je on.

Carski pingvini su najviši od svih vrsta pingvina i jedina su vrsta koja se pari tokom antarktičke zime.

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/367052/Na-Antarktiku-otkrivena-ogromna-kolonija-carskih-pingvina

причалица
08-12-2013, 08:34
Tim francuskih istraživača primenio je po prvi put na čoveka indeks koji se koristi da bi se odredilo mesto neke vrste u lancu ishrane. Rezultati njihove analize pokazali su da je, suprotno očekivanjima, čovek daleko iza velikih mesoždera planete.

http://www.blic.rs/data/images/2013-08-03/366237_velika-bela-ajkula-ap_f.jpg?ver=1386417269
I dalje na vrhu lanca ishrane: Ajkule

Imajući u vidu njegov način ishrane, čovek se ne može smatrati "superiornim" predatorom. Štaviše, bliži je inćunu ili svinji, nego tigru ili ajkuli, ističu naučnici čija je studija objavljena u Analima Nacionalne akademije nauka (PNAS).

Da bi došli do ovog "poražavajućeg" zaključka, francuski istraživači su primenili indeks koji se često koristi u ekologiji i na većinu kopnenih i vodenih životinjskih vrsta, ali dosad nikad na ljudima.


Pomenuti indeks, tzv. "trofični nivo", dovodi u vezu podatke koji se tiču načina ishrane pojedinih vrsta kako bi se odredilo njihovo mestu u lancu ishrane.

http://www.blic.rs/data/images/2013-12-07/409254_predator-01_f.jpg?ver=1386417356
Human trophic level

Da bi izračunali trofični nivo čoveka - Human trophic level (HTL), stručnjaci su analizirali podatke organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), prikupljene u periodu izmedju 1961. i 2009.

A rezultati pokazuju da čovek dostiže trofički nivo 2,2, tj. nivo biljojeda. Poređenja radi, krava, koja se isključivo hrani travom, nalazi se na nivou 2. Daleko iza orki (kitova ubica) koji sa trofičkim nivoom 5,5, dominiraju lancem ishrane.

"Značaj ovog indeksa je veoma važan, jer omogućava bolje razumevanje odnosa izmedju vrsta (kao što su odnosi predator-plen) i kretanja unutar ekosistema", navodi se u saopštenju Ifremera, jedne od naučnih institucija koja je učestvovala u ovom istraživanju.

izvor:www.blic.rs (http://www.blic.rs)

причалица
02-04-2014, 06:33
Koze su inteligentnije nego što se dosad mislilo, zaključak je grupe britanskih i švajcarskih naučnika koji su ovu domaću životinju proučavali u dužem vremenskom razdoblju

http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2014//04/01n/koze_620x0.jpg

Koze su inteligentnije nego što se dosad mislilo, zaključak je grupe britanskih i švajcarskih naučnika koji su ovu domaću životinju proučavali u dužem vremenskom razdoblju.

Uprkos relativno malom mozgu, koze su sposobne da brzo nauče i zapamte kompleksne zadatke.

Istraživači, čija je studija objavljena u časopisu "Frontiers in Zoology", radili su eksperiment sa manjim stadom koza u Kentu, u Engleskoj.

Životinje su trenirane da iz kutije vade hranu tako što najpre ustima povuku polugu, za tim je njuškom podignu kako bi dobile nagradu.
Devet od 12 koza uspelo da je savlada zadatak iz najviše 12. pokušaja.

Sposobnost koza da zapamte zadatak testiran je najpre nakon mesec dana, a potom i posle 10 meseci.

Kozama je uglavnom bilo dovoljno dve minute da se sete kako da dođu do slasnog zalogaja.

Ovi rezultati bi, smatraju naučnici, mogli da objasne zašto se koze lako navikavaju na teške uslove u prirodi i kako dolaze do hrane.

причалица
02-04-2014, 20:58
Istraživači koji testiraju prevodilac koji bi mogao da omogući ljudima i delfinima da komuniciraju izjavili su da su po prvi put zabeležili uspešno korišćenje ovog uređaja kada je delfin pokazao na obližnju morsku travu naučnicima u vodi.

http://www.b92.net/news/pics/2014/04/02/882297138533c2e2176302807832073_orig.jpg

„Bilo je neverovatno, imali smo poklapanje. Bila sam zapanjena“, izjavila je doktorka Denis Hercing, direktorka projekta i tvorac uređaja za prevođenje.

Ovaj uređaj koristi par hidrofona (podvodnih mikrofona) kako bi zabeležio kompletan spektar kliktanja i zvižduka koje delfini prave.

Umesto da ove vokalizacije „prevodi“ na ljudski jezik, dr Hercing uči delfine ograničenom rečniku koji su definisali ljudi.

Ovo pomaže da se uprosti veliki broj zvukova koje delfini prave.

Delfini, koji su izuzetno inteligentne životinje i sposobni za korišćenje alata, koriste signalne zvižduke kako bi se obratili pojedincima kao i škljocanje kao sonar koje im pomaže pri lovu.

Hercingova je razvila 8 „reči“ koje koriste vokalizacije slične onima koje upotrebljavaju delfini kako bi se odnosili prema određenim stvarima u okolini kao što su „morska trava“ i „bočno jahanje talasa“ (kada delfin skače na talas koji je napravio brod).

U ovom neverovatnom otkriću, delfin je ispustio jedinstven zvižduk koji je povezan sa morskom travom, međutim, niko ne može da kaže da li je delfin aktivno pokazivao na vegetaciju a i ta reč je čuta samo jednom.

izvor: www.b92.net (http://www.b92.net)

причалица
22-08-2015, 08:17
Stygiomedusa gigantea ili džinovska meduza, možda je jedan od najvećih beskičmenjaka koji žive u dubinama okeana. Snimak koji se pojavio ove nedelje prikazuje crveno-ljubičastu meduzu koja plovi u Meksičkom zalivu, na dubini od jednog kilometra.

Mark Benfield, profesor sa Univerziteta u Luizijani, koji je našao i snimio različite primerke ove vrste u Meksičkom zalivu 2010. godine, potvrdio je da je reč o autentičnom snimku, čiju kopiju u visokoj rezoluciji poseduje već duže vreme, iako nije želeo da ulazi ni u kakve druge detalje, pa ostaje nepoznato ko je i kada snimio objavljeni snimak.

U 110 godina, koliko je ova meduza poznata naučnicima, viđena je svega 115 puta. 'Zvono' tj. obod na njenom vrhu može da naraste do širine od 1.5 metra, dok njeni masivni kraci mogu da dosegnu dužinu i do šest metara, piše Huffington Post (http://www.huffingtonpost.com/entry/stygiomedusa-gigantea-giant-jellyfish_55d486ece4b0ab468d9f1302?utm_hp_ref=scie nce&ir=Science&section=science&kvcommref=mostpopular).

Za razliku od većine drugih meduza, njenim kracima navodno nedostaju žarne ćelije koje mogu da opeku, pa isto tako nije sigurno šta radi s njima i čemu joj služe, iako neki naučnici smatraju da ih koristi tokom lova.


https://www.youtube.com/watch?v=49qfY94N_e0

причалица
31-12-2016, 06:26
Američki naučnici nesvesno su, istražujući dubine okeana kod obale Kalifornije i Havaja, prvi put snimili himere.

http://www.b92.net/news/pics/2016/12/30/1002795028586680451222f141373711_v4_big.png

Ova tajanstvena životinja, koja je povezana s ražama i morskim psima, a na engleskom se zove i ajkula duh, pojavila se pred kamerom na dubini od oko 2000 metara, prenosi The Guardian (https://www.theguardian.com/environment/2016/dec/19/mysterious-ghost-shark-caught-on-film-for-the-first-time). Video-snimak je snimljen još 2009. godine, ali je ekipi trebalo nekoliko godina da potvrdi da je zaista reč o vrsti himere Hydrolagus trolli.

Himere su inače najprepoznatljivije po tome što na glavama imaju penise koji se izvlače.

Dejv Ebert, vođa programa istraživanja morskih pasa u Tihom okeanu u Morskim laboratorijama Mos Landing, rekao je da su naišli na himeru zahvaljujući čistoj sreći.

https://www.youtube.com/watch?v=s4uwDrdLfS4

salel
31-12-2016, 09:49
Da li je to potvrda tvrdnje da je muškarcima sva pamet u "njemu", da ne lajem u ove "krasne blagdane". :blenta:
Iliti je to dokaz da ako se dva himera pobodu rogovima da su oni suštinski rodonačelnici LGBT populacije? :blenta:

причалица
02-03-2017, 07:20
http://www.b92.net/news/pics/2017/03/01/132277474858b730ce124fb505004111_v4_big.jpg

Stručnjaci pretpostavljaju da su fosili stari 3.77 do 4.28 milijardi godina, što znači da su se ove vrste organizama pojavile na Zemlji nedugo nakon njenog formiranja, i nekoliko stotina miliona godina pre stvorenja koja su se do sada zvanično smatrala najstarijim na planeti.

Veličina mikroba iz Kvebeka iznosi deseti deo ljudske vlasi, a fosili takođe sadrže velike količine hematita – oksidnog minerala gvožđa.

Profesor Metju Dod, koji je analizirao pronađene fosile na Univerzitetskom koledžu u Londonu, tvrdi da bi ovo otkriće moglo da pruži novi uvid u poreklo života na Zemlji.

“Ovo otkriće daje odgovor na jedno od najvažnijih pitanja je čovečanstvo ikada sebi postavilo: odakle dolazimo i zašto smo ovde?”, rekao je.
Fosili su pronađeni u slojevima kvarca, smeštenim u takozvanom Nuvuagituk pojasu (NSB). Reč je o prastarom okeanskom dnu koje sadrži neke od najstarijih vulkanskih i sedimentnih stena na svetu.

Tim naučnika analizirao je delove stena koji su najverovatnije bili deo sistema hidrotermalnih otvora - pukotina na morskom dnu iz kojih je kuljala vrela voda, bogata mineralima.

Danas se zna da takvi procepi predstavljaju važna staništa mikroba.

Istraživanje će biti objavljeno u časopisu “Nejčer”.