PDA

Pogledaj Punu Verziju : Zasavica



причалица
09-10-2011, 13:29
Specijalni rezervat prirode Zasavica nalazi se na području južne Vojvodine, odnosno severne Mačve, istočno od reke Drine i južno od reke Save, na teritoriji opština Sremska Mitrovica i Bogatić.

http://razbibriga.net/clear.gif

причалица
09-10-2011, 13:29
Prostorom dominira rečni biotop, koga čini rečica Zasavica u dužini od 33,1 km. U ekološkom nizu smenjuju se vodeni i močvarni ekosistemi, sa fragmentima poplavnih livada i šuma koji su omogućili opstanak brojnom i raznovrsnom biljnom i životinjskom svetu.

Ukupna površina rezervata iznosi 1825 hektara, od čega je 675 hektara u prvoj kategoriji zaštite. Osnovu rezervata čine vodena površina kanala Jovača i Prekopac, kanalisan i prirodni tok potoka Batar, kao i sama rečica Zasavica, koja preko kanala Bogaz ima direktnu vezu sa rekom Savom. Takođe, podzemnim putem Zasavica se napaja vodom i iz reke Drine.

причалица
09-10-2011, 13:29
Na ovom području do sada je zabeleženo preko 500 biljnih vrsta. Najveći broj pripada grupi taksona širokog rasprostranjenja, međutim, značajno je prisustvo retkih i reliktnih vrsta, koje na ovim prostorima rastu na granicama svojih disjunktnih areala: beli i žuti lokvanj, testerica, lokvanjić, močvarna kopriva, iđirot, borak, rebratica i jezičasti ljutić.

Specifične hidrološke i hidrobiološke karakteristike Zasavice uslovljavaju da je ovaj vodeni ekosistem naseljen mnogobrojnim beskičmenjacima, kao što su: slatkovodni sunđer, oligoheta, mnoge vrste planarija, a svi pomenuti organizmi su dobri bioindikatori kvaliteta vode. Među mnogobrojnim insektima, njih 15 je zaštićeno kao prirodna retkost.

http://razbibriga.net/clear.gif

причалица
09-10-2011, 13:30
Od kičmenjaka ovaj vodotok pretežno je nastanjen ribama iz familije šarana. Ukupno je evidentirano 20 vrsta riba, od kojih su mrguda (najznačajniji stanovnik Zasavice, koji je zbog svoje ugroženosti na Evropskoj crvenoj listi globalno ugroženih biljnih i životinjskih vrsta), gavčica, čikov i vijun u Srbiji zaštićene zakonom kao prirodne retkosti. Svi vodozemci i nekoliko vrsta gmizavaca takođe su zaštićeni zakonom kao prirodne retkosti.

U Zasavici je zabeleženo prisustvo oko 120 vrsta ptica, sa znatnim brojem gnezdarica, preko 80. Dosadašnja istraživanja pokazuju prisustvo tridesetak vrsta sisara, naročito onih koji su svojim načinom života vezani za vodena staništa, kao što je vidra i divlja mačka. Zasavicu naseljavaju i ondatra ili bizamski pacov, rakunopas, močvarna rovka, prugasti miš, sivi puh i mnoge vrste slepih miševa.

Živopisna smena šuma, vlažnih livada, širokih obala i same vode, bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta, tradicionalan način života na reci oslikan kroz folklor i svakodnevni život, istorijsko nasleđe koje seže u pradavna vremena, pruža posetiocima tokom cele godine posve retke, privlačne i neponovljive turističke sadržaje. Zbog svog biodiverziteta, prisustva reliktnih, endemičnih i retkih vrsta i njihovih životnih zajednica, Zasavica predstavlja područje pogodno za naučna i stručna istraživanja.

Sportskim ribolovcima je na posebno uređenim lokacijama i čekama omogućen ulov lepih primeraka divljeg šarana, štuke ili zlatnog karaša. Vožnja čamcima za ljubitelje foto safarija je pravo uživanje, a posebnu atrakciju predstavlja konzumacija „eko hleba“ i „mačvanske ribe na talandari“.

причалица
09-10-2011, 13:32
Istorija Zasavice

Veruje se da je ovaj deo Mačve bio naseljen već oko 3.000 godina pre n. e, kada su stanovnici ovde kopali kanale i koristili močvarnu vodu za navodnjavanje okolnih polja. To je vremenom dovelo do promene toka Drine i Save i nastanka rečnih meandara, čemu Zasavica, koja je nekad bila deo toka reke Drine, duguje svoj današnji izgled.

Za ovaj deo Srbije vezane su brojne legende o zmajevima, koji se pominju još i u keltskim predanjima, po kojima su ova moćna stvorenja bila stanovnici močvare.

Zasavica je 1997. godine stavljena pod zaštitu države kao zaštićeno prirodno dobro prvog reda.

причалица
09-10-2011, 13:36
Rezervat Zasavica veoma je bogat florom, od kojih su najuočljivije različite vrste lokvanja sa belim i žutim cvetovima. U Zasavici postoji više od 600 različitih biljnih vrsta.

Od životinjskog sveta verovatno najinteresantniji jeste dabar, koji je nedavno vraćen u ove krajeve, iz kojih je davno iščezao. Projekat vraćanja dabrova u Zasavicu dobro napreduje, i sada već postoji više porodica, a neke od njih proširile su se i van granica rezervata. U zasavici se gaje i svinje mangulice, a tamo možete videti i podolsko goveče, koje izgledom podseća na kravu sa izuzetno dugačkim rogovima.

http://razbibriga.net/clear.gif

причалица
09-10-2011, 13:37
SISARI Specijalnog rezervata prirode Zasavica

Kao i u mnogim drugim prirodnim dobrima u kojima dominiraju vlažna staništa, prilikom evaluacije prirodnih vrednosti glavni objekti istraživanje bila su staništa, životne zajednice i predstavnici biljaka i životinja, među kojima se sisari nikako nemogu zaobići. Razlog za takav pristup mogao bi se naći u činjenici da način života sisara ima pre svega skriveni karakter, da su oni tokom većeg dela dana i noći vizuelno nedostupni, da metode i tehnike detektovanja sisara zahtevaju posebne napore i veštine.

Za rezervat se navodi ukupno 65 vrsta sisara, od kojih je 43 zabeleženo na terenu, dok se 22 smatraju kao potencijalno prisutne (15 izvesno, 7 moguće) vrste. Prisustvo (odn. potencijalno prisustvo) 65 vrsta sisara, predstavlja oko 68 % ukupne faune sisara Srbije i čine ovo područje veoma značajnim za diverzitet faune sisara na nacionalnom nivou.

причалица
09-10-2011, 13:37
Prisutni su predstavnici svih 6 redova sisara Srbije: 7 vrsta Insectivora, 18 (+ 4 moguće) Chiroptera, 18 (+3) Rodentia, 1 vrsta Lagomorpha, 12 Carnivora i 2 vrste Artiodactyla.Od navedenih 65 vrsta SRP Zasavica, 60 je na nivou evropskog kontinenta svrstano u različite IUCN kategorije ugroženosti, pri čemu su 2 ranjive, a 5 skoro ugrožene. Na nacionalnom nivou kategorisano je 58 vrsta, od čega su 2 ranjive, a 33 skoro ugrožene, dok je 49 vrsta u Srbiji, u različitom stepenu, zaštićeno zakonom Kao specifičnost i posebna vrednost faune sisara ovog područja ističe se prisustvo semiakvatičnih, odn vrsta vezanih za vodena staništa (Neomys anomalus, Lutra lutra, Myotis dasycneme, Myotis daubentonii), a naročito ponovo naseljena Castor fiber, koje su zbog progresivnog nestajanja odgovarajućih staništa u prošlosti bile ugrožene na širem planu. S druge strane, opasnost za autohtonu faunu sisara, faunu u celini, pa i vodena staništa u prvom redu predstavlja Myocastor coypus (nutrija) čiji su predstavnici u ekspanziji na celom evropskom kontinentu, pa tako i u Srbiji. Problem bi donekle mogli da stvore i predstavnici vrste Nycereutes procyonoides (rakunopas), ali je njihova brojnost i rasprostranjenje daleko ispod ugrožavajućih razmera. Prisustvo ugroženih vrsta sisara na evropskom i/ili nacionalnom nivou, čine SRP Zasavica značajnim za očuvanje i zaštitu faune sisara.

причалица
09-10-2011, 13:39
Postoji veliki broj vrsta sisara koje su zabeležene na području SRP Zasavica, ili se smatraju za potencijalno prisutne. Pored ovoga, za svaku vrstu dat je status i zaštita u zakonskim aktima Srbije i ocena ugroženosti na nacionalnom nivou, YU-IUCN, kao i ocena ugroženosti u okviru IUCN Procene evropskih sisara. Sve ovo ima za cilj da omogući što bolje sagledavanje vrednosti faune sisara SRP Zasavica, kao jednog od kriterijuma za ocenu prirodne vrednosti ovog rezervata.

Na području SRP Zasavica do sada je konstatovano prisustvo 5 vrsta iz reda Insectivora, za koje u pregledanoj literaturi nije nađen nijedan podatak za ovo područje, te su podaci autora koji se ovde iznose prvi za šire područje. Izvesno je da su od vrsta iz ovog reda prisutne i Sorex minutus i Neomys anomalus, jer se Zasavica nalazi u okviru njihovih areala i sasvim sigurno, imajući u vidu ekologiju svake od vrsta (ibidem) sa jedne i prirodne karakteristike rezervata sa druge strane, i može da im pruži odgovarajuće životne uslove.

причалица
09-10-2011, 13:39
Chiroptera (slepi miševi)

Na osnovu prirodnih karakteristika SRP Zasavica lako je izvesti zaključak o veoma velikom značaju ovog područja za faunu Chiroptera šire okoline. Ovaj značaj zasniva se na dva najvažnija faktora. Prvo, obilje insekata naročito sumračnih i noćnih koji su karakteristični za prirodne celine ovakvog tipa (bogate vodenim površinama i vegetacijom), čine Zasavicu lovnim područjem od izuzetnog značaja za slepe miševe koji ga nastanjuju, ali i za one čija su skloništa u obližnjoj antropogenoj, naročito urbanoj, sredini. Ovo je ujedno i razlog što su ovde, za razliku od ostalih, manje vagilnih redova sisara u razmatranje uzeti i podaci koji se odnose na okolna naselja (Sremsku i Mačvansku Mitrovicu, sela u okolini rezervata).

причалица
09-10-2011, 13:40
Drugo, kao jedna od malobrojnih prirodnih celina na širem području koju karakterišu relativno očuvane šumske površine na kojima je isključena ili minimalizovana primena mera intenzivnog gazdovanja, naročito tzv. sanitarna seča, Zasavica pruža odgovarajuća skloništa (šupljine u starom drveću) za dendrofilne vrste slepih miševa. Zbog toga je ona za neke vrste važna ne samo kao lovno područje, nego i za odvijanje njihovog životnog ciklusa koje nije moguće ukoliko ne postoje odgovarajuća skloništa. Zasavica time verovatno značajno doprinosi diverzitetu faune slepih miševa šire okoline.

причалица
09-10-2011, 13:40
Do sada je utvrđeno prisustvo 9 vrsta slepih miševa, pri čemu su ovo prvi podaci i za ovih 9 vrsta i za ceo red Chiroptera SRP Zasavica. Na osnovu rasprostranjenja i postojanja odgovarajućih ekoloških uslova, vrlo je verovatno prisustvo još 9 dendrofilnih i/ili anropofilnih vrsta: Myotis mystacinus, Myotis bechsteinii, Myotis myotis, Myotis dasycneme, Nyctalus leisleri, Vespertilio murinus, Barbastella barbastellus, Plecotus auritus i Plecotus austriacus). Sve ove vrste su do sada konstatovane na područjima sa sličnim ekološkim uslovima i/ili prostorno bliskim do sada neobjavljeni podaci autora). Neki podaci ukazuju da je moguće i prisustvo vrsta Myotis brandtii, Myotis emarginatus, Myotis nattereri i Miniopterus schreibersii, ali da ono nije sigurno ni mnogo verovatno, čemu u prilog ide i veoma mali broj ili potpuno odsustvo nalaza ovih vrsta na ekološki sličnim i prostorno bliskim područjima.

причалица
09-10-2011, 13:41
Rodentia (glodari)

Konkretni podaci za ovaj red odnose se na 15 vrsta, od kojih su za 11 to prvi podaci za SRP Zasavica. Pored ovih, još 3 vrste mogu se, na osnovu rasprostranjenja i bionomije sa velikom sigurnošću smatrati za prisutne, čemu idu u prilog i podaci sa ekološki sličnih i prostorno bliskih lokaliteta: Spalax (=Nannospalax) leucodon, Rattus norvegicus i Muscardinus avellanarius. Moguće je i prisustvo vrsta Microtus agrestis i Apodemus uralensis, kao i invazivne alohtone vrste Myocastor coypus, za koje postoje odgovarajući ekološki uslove, ali nije izvesno, jer se SRP Zasavica nalazi na granici njihovih poznatih areala u Srbiji.Prisustvo uočljivijih vrsta Rattus norvegicus, Muscardinus avellanarius i Myocastor coypus, kao i vrste Spalax leucodon, čiji su tragovi aktivnosti, humke, lako uočljivi, moguće je efikasno i pouzdano konstatovati neposrednim opažanjem na terenu.

причалица
09-10-2011, 13:42
Lagomorpha (zečevi)

Jedina vrsta reda Lagomorpha koja živi u Srbiji, zabeležena je i na području SRP Zasavica. To je takođe lovna vrsta zaštićena lovostajem u određenom periodu godine, i takođe je pod režimom aktivnog upravljanja populacijama.

Carnivora (mesojedi, zveri)


Do sada je zabeleženo prisustvo 11 vrsta zveri, a podaci autora koji se ovde iznose su prvi objavljeni podaci o prisustvu Carnivora u SRP Zasavica. Na osnovu rasprostranjenja i bionomije i postojanja odgovarajućih ekoloških uslova, veoma je verovatno i prisustvo vrste Mustela eversmanii, čemu u prilog ide i njeno prisustvo na ekološki sličnim i prostorno bliskim lokalitetima. Iako je ovo relativno lako uočljiva vrsta koja dolazi i u kontakt sa ljudima.

причалица
09-10-2011, 13:45
Artiodactyla (papkari)

Prema podacima Lovačkog saveza Srbije 2 vrste ovog reda prisutne su na području SRP Zasavica. Radi se o lovnim vrstama koje su zaštićene lovostajem u reprodukcionom periodu, i koje su obuhvaćene merama aktivnog gazdovanja.

Zahvaljujući istraživačkim kampovima na Bari Zasavici do sada su otkrivene 23 nove vrste u Srbiji, a šest na Balkanu. Na spisku retkih vrsta nalaze se riba umbra krameri, biljka aldrovanda, posavski zrikavac, orao belorepan, retke vrste pataka i leptirova.

причалица
09-10-2011, 13:46
Ptice

Zabeleženo je oko 180 vrsta ptica sa znatnim brojem gnezdarica (preko 120). Na ovim područjima se gnezde vrste, kao što su:

barska kokica (Gallinula chloropus),
mali gnjurac (Podiceps ruficollis),
liska (Fulica atra),
veliki trstenjak (Accrocephalus arundinaceus),
čapljica (Ixobrychus minutus),
patka gluvara (Anas platyrhychos),
prepelica (Coturnix coturnix),
bela i crna roda (Ciconia ciconia, Ciconia nigra),
bukavac (Botaurus stellaris)
orao belorepan (Haliaetus albicilla)
eja močvarica (Circus aeruginosus)
vetriška (Falco tininculus)
labud (Cygnus olor)
vivak (Vanellus vanellus)

причалица
09-10-2011, 13:46
Zbog ornitoloških vrednosti, a pre svega zbog prisustva i brojnosti vrsta – gak (Nycticorax nycticorax) i barski petlic (Porzana porzana) – područje Zasavice ispunjava kriterijume i uvršćeno je na listu područja važnih za ptice (Important Bird Area – IBA). Od 1998. god na 10 odabranih lokacija postavljene su veštačke platforme u cilju što boljih uslova za gnežđenje. U proteklom periodu, od ukupno 20-ak postavljenih veštačkih platformi, svake godine uspešno je gnežđeno 10-ak sa po dva mladunca.

причалица
09-10-2011, 13:53
Vodozemci i gmizavci

Sa aspekta herpetofaune, područje pruža optimalne uslove za opstanak kako terestričnih tako i vrsta vezanih za vodenu sredinu. Utvrđeno je prisustvo po 12 taksona vodozemaca i gmizavaca. Od ukupno 27 evidentiranih taksona svi vodozemci i 4 taksona gmizavaca zaštićeni su zakonom kao prirodne retkosti, a neke su na preliminarnom spisku vrsta i podvrsta za Crvenu knjigu kičmenjaka Srbije. Sa aspekta evropske ugroženosti na ovom području je prisutno 6 taksona vodozemaca i 7 taksona gmizavaca koji su obuhvaćeni Uredbom Bernske konvencije.

Zasavica je stanište za dva endema Balkanskog poluostrva – podunavskog mrmoljka (Triturus dobrogicus) i istočnu podvrstu livadskog guštera (Lacerta agilis bosnica).

причалица
09-10-2011, 13:54
Ribe

Kada je reč o kičmenjacima, vodotok je pretežno nastanjen ribama iz familije šarana (Cyprinidae). Ukupno je evidentirano 25 vrsta riba iz 8 familija i 20 rodova, od čega su 22 autohtone, a 3 alohtone vrste od kojh su dve vrste pokeklom iz Severne Amerike a jedna vrsta je poreklom iz Azije (Kine). Ihtiološka istraživanja u 2008-oj godini donela su dve nove vrste riba za rezervat. Pronađene vrste su Neogobius fluviatilis (glavoč) iz Fam.Gobidae i Gobio albipinnatus (govedarka) iz Fam.Cyprinidae. Kada govorimo o unešenim vrstama za Cyprnus carpio se smatra da su ga Rimljani početkom nove ere doneli u Evropu iz Azije. Danas posle tako dugog perioda boravka u evropskim vodama,šaran se smatra domaćom vrstom. Među registrovanim vrstama 7 su na listi zaštićenih vrsta kao prirodna retkost, poput Mrguda (Umbra krameri), gavčica (Rhodeus sericeus amarus), čikov (Misgurnus fossilis), vijun (Cobitis tenia) i dr. (Sl.glasnik RS, 50/93) Prema Međunarodnoj IUCN kategorizaciji 6 vrsta ima status ugrožena vrsta (LR) 5 vrsta su ranjive vrste (VU) (.Mrguda, crvenperka, kesega, šaran, i dr.) , 6 vrsta su retke (crnooka deverika, gavčica, žuti karaš i čikov) a 3 vrste su sa statusom bez dovoljno podataka (DD).

Kao deo realizacije projekta Povratak autohtonih vrsta riba, u Zasavicu je izvršena reintrodukcija soma (Silurus glanis).

причалица
09-10-2011, 13:59
Beskičmenjaci

Diverzitet fitoplanktona beleži 234 taksona, gde se posebno ističe nalaz alge Batrachospermnum, u delovima vodotoka gde postoje snažni drinski izvori i jače strujanje vode poput pritoke Batara.

Karakteristike Zasavice uslovljavaju da je ovaj vodeni ekosistem naseljen mnogobrojnim beskičmenjacima gde se izdvaja prisustvo: slatkovodnog sundjera (Spongilla lacustris) i meduze (Craspedacustra sowerbii), oligoheta (Rynchelmnis limnosela) i mnogih vrsta planarija. Svi pomenuti organizmi su dobri bioindikatori kvaliteta vode.

Od ukupno 220 taksona zooplanktona, 21 takson su novi i prvi nalazi za faunu Srbije (npr.Collurela geophila, Collotheca ornata cornuta, Lecana elongata, Lepadella apsida, Squatinella bifurca bifurca, Ptygura forcillata, Monommata appendiculata i dr.).

причалица
09-10-2011, 14:00
Od mnogobrojnih insekata (ukupno 250 taksona), njih 15 je zaštićeno kao prirodna retkost.

Tokom entomoloških istraživanja sprovedenih u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica pronađen je niz retkih vrsta strižibuba i nekoliko endemičnih vrsta za Balkansko poluostrvo.

U Specijalnom rezervatu prirode Zasavica ukupno je registrovano 35 vrsta strižibuba. Od ukupnog broja šest vrsta se retko sreću kod nas: Stenopterus similatus, Lampropterus femoratus, Cyrtoclytus capra, Pilemia tigrina, Agapanthia cynarae i Agapanthiola leucaspis. Po dve vrste su endemske za Balkansko poluostrvo Stenopterus similatus i Agapanthia cynarae a i dve vrste Cerambyx cerdo ssp. cerdo i Morinus funereus su vrste zaštićene kao prirodne retkosti Srbije i na međunarodnom nivou.

причалица
09-10-2011, 14:01
Tokom terenskih istraživanja u šikarama duž Zasavice pronađen je endemični zrikavac pod naučnim nazivom Zeuneriana amplipennis (Br.W.).

Ova vrsta je opisana 1882. godine na osnovu prona-đenih primeraka na močvarnim mestima duž Save kod Zemuna i Beograda. Naredne godine 1883 Josif Pančić ga nalazi kod Makiša. Kasnije u periodu 1900.-1951.godine razni domaći i strani istraživači ga nalaze pored Save i Dunava ali i u Banatu. Od 1960-te godine endemični zrikavac se nalazi na skoro svim močva-rnim terenima donjeg toka Save (Obedska bara, Grabo-vačke šume, Zabreške livade, Makiš i dr.) zatim u Pančevačkom ritu na aluvijalnoj ravni Dunava.Ovaj endemični zirikavac očigledno je karakterističan samo za močvarna staništa u najjužnijem delu Panonske nizije i predsta-vlja endemičnu vrstu u Srbiji. U aluvijumu Save,Dunava,Tise i njihovih pritoka u južnom delu Panonske nizije postojale su prostrane močvare.Isušivanjem močvara i prevođenjem mezofilnih livada u kulture (obradive površine) nestala su mnoga staništa ove vrste. Tipična staništa su mu šikare i travnate livade mezofilnog karaktera što znači da imaju hidrološku sezonsku dinamiku a površinske vode efemerni (periodični) kara-kter. Na svim ispitivanim staništima endemski zrikavac je imao malu brojnost Lokaliteti na Zasavici su ujedno i najzapadniji nalazi ove vrste u Srbiji.

причалица
09-10-2011, 14:04
Šumska vegetacija

Šumsku vegetaciju izgrađuju razne hidrofilne šume poljskog jasena sa različitim učešćem topole, vrbe i crne jove. Na aluvijalnim gredama pojavljuju se zajednice hrasta lužnjaka i graba (Genisto elatae-Quercetum Horv. 1938 subass. Carpinetosum betuli Vuk. 1958) kao i lipe, lužnjaka i cera (Rusco aculeati-Tilio-Querce-tum Erd.1955. – Erdeši,ae.al 2001). Ukupna šumovitost rezervata iznosi 16,74%. Od 1962. god. na potesu Vrbovac započeto je plantažno gajenje vrbe i euroameričke hibridne topole na površini od 110 ha u vlasništvu ŠG Sremska Mitrovica. Da su hrastovi bili i ranije duž Zasavice ukazuju nam stara stabla zatrpana u tresetu i mulju. Tokom šetnje kroz šumu pored hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) možemo naići i na cer (Quercus cerris L.), jasen (Fraxinus angustifolia L.), brest ves (Ulmus effusa L.) i divlju krušku (Pirus pirastri L.). U priobalnom pojasu gde je izražena tresetna zona, na muljevito plavnom zemljištu raste crna jova (joha) (Alnus glutinosa L.), koja na korenu ima kvržice sa azoto-fiksatornim bakterijama koje imaju sposobnost da vezuju slobodan azot.

причалица
09-10-2011, 14:05
Od žbunastih vrsta u hrastovim i jasenovim šumama srećemo lesku (Corylus avellana L.), kuriku (Evonimus europeus L.), pasdren (Rhamnus cathartica L.). Već u rano proleće šuma počinje da se budi i pojavljuju se prve prolećnice kao što su žuta breberina (Amemona ranunculiodes L.), mlada (Corydalis cava Vent), đurđevak (Convallaria majalis L.) i niksica (Scilia bifolia L.) sa azurnoplavim cvetom, koje se ubrzo povuku, a kasnije njihovo mesto zauzimaju vrste poput ljuskavca (Physalis alkekengii L.), zeljastog pavita (Clematis integrifolia L.) i kozlaca (Arum maculatum L.).

U preostalim fragmentima hrastovih šuma pronađena je jedna orhideja i njena srodnica. Iz Fam.Orchidaceae-prave orhideje zabeležena je vrsta: Cephalanthera alba (Cr.) Simk 1886 – Radi se o višegodišnjoj biljci, visine do 60 cm, sa koso stršećim lancetastim listovima.

причалица
09-10-2011, 14:06
Cvast (cvet) klasolika sa 20 malih belih cvetova koji se javljaju od maja do avgusta. Pripada srednjeevropskim vrstama. Dosad prema Flori Srbije (1986) ova vrsta orhideje je nalažena na Fruškoj gori a prema Flori Srema (1991) naseljava šume hrasta lužnjaka,lipe sa kostrikom. Areal ove vrste je Evroazija sa istočnim granicama na Uralu, Kavkazu i u Sibiru. Ova orhideja ima iskidan areal, u Fruškoj gori je retka biljka, ima diferenciralni karakter za floru njenog zapadnog regiona gde se nalazi u fazi spontanog izumiranja.

Morfološki slična pravim orhidejama a zabeležena u rezervatu je vrsta: Orobanche luteum L.- ljubičasta vodnjača Ovaj rod obuhvata veći broj bezhlorofilnih parazitskih vrsta koje se razvijaju na korenu raznih biljaka. Biljka do 60 cm visine, stablo nerazgranato ljubičasto ili ljubičastopurpurno brašnasto dlakavo. Klas cilindričan sa više malih cvetova. Cveta od juna do jula. Naseljava obodni deo ravnog Srema i predstavlja subpontsko-submedite-ransku vrstu. Raste od nizijskih do planinskih terena u šumi ili na mestima gde je nekad bila šuma tzv.iskrčevinama, pojedinačno ili u manjim grupama. Predstavlja indikatorsku vrstu za livadske zajednice nastale antropogenim putem tj. aktivnim i intenzivnim čovekovim delovanjem.

причалица
09-10-2011, 14:09
Gljive

Gljive su dugo vremena bile smatrane biljkama, da bi se po savremnim klasifikacijama svrstale u posebno carstvo Mycota- gljiva. Ono što gljive razlikuje od ostalih carstava je specifična ćelijska struktura -hife koje povezivanjem daju miceliju. Za razliku od biljne ćelije ćelijski zid gljiva izgrađuje hitin sastojak ćelijskih struktura insekata), i prisustvo melanina koji je karakteri-stičan za životinjske ćelije.

Istraživanja gljiva na Zasavici su do 2005. godine vršena sporadično i jedini podaci do tada nalaze se u dve publikacije (Zbornika radova Monografija Zasavica 2001–grupe autora: Matavulj et.al. i Vodić kroz živi svet Zasavice, autora: Stanković,M. 2006) i tu je opisano oko 30-ak vrsta.

причалица
09-10-2011, 14:10
Od 2006 god. uspostavlja se monitoring istraživanja gljiva u Rezervatu (Cvijanović i Stanković) da bi sa 2007 godinom broj determinisanih vrsta iznosio 152 vrste a spisak je objaveljen u zborniku radava Naučnog skupa Zasavica 2007. Nakon opsežnog letnjeg istraživanja tokom 2008 godine broj determinisanih vrsta sada iznosi 250 vrsta gljiva.

Interesanto je pomenuti da na teritoriji rezervata rastu sledeće jestive vrste:Auricula auricularia judae - judino uho, Agaricus silvaticus – šumarica, A. campestris – poljski šampinjon, A. abruptibulbus -požutica, Agrocybe aegerita -jablanovača,Leucoagaricus leucothies – turkinja, Macrolepiota procera – sunčanica, M. rhachodes – kuštrava sunčanica, Armillaria tabescens - puza, niz vrganja iz rodova Boletus, Xerocomus, Leccinum i Gyropurus, Cantharellus cibarius – lisičarka, Lenunus tigrinus - tigrovača, Lentoporus sulfureus – šumsko pile, Polyporus squamosum - škipavac, Marasmius oreades – vilin klinčić, Flammulina velutipes- panjevčica, Pleurotus ostretus – bukovača, Coprinus commatus -velika đubretara,Lycoperdon gyganreum -velika puhara,smrčcki roda Morchella, Calocybe gambosa – đurđevača, Lactarius delicosus - rujnica, L.piperens – paprenjača, Rusula virescens - golubača i druge.

причалица
09-10-2011, 14:10
Uprkos jestivosti pomenutih vrsta treba biti oprezan jer neke od pomenutih npr C. commatus ukoliko se konzumira sa alkoholom može izazvati trovanje. Takođe prevelika unesena količina gljiva pogotovo kod osoba koje ne jedu često gljive može izazvati trovanje ili da jednostavno neka vrsta ne prija određenim osobama usled prevelike osetljivosti stomaka (kao i specifične biohemijske reakcije u organizmu).

Neozbiljmo bi bilo i pomisliti da na teretoriji Rezervata ne rastu i otrovnice, ali ima ih malo. Neke od njih su dovoljne da izazovu i vrlo ozbiljna trovanja pa i smrtni ishod (Amanita faloides – zelena pupavka, A. panterina-panterovka, Inocybe atreroza – cepača) ili manje ozbiljnih probavnih smetnji (roda Scleroderma-krompirača). Nijedno trovanje nije bezazleno, tako da treba biti izuzetno obazriv sa branjem pečuraka pogotovo ukoliko ste amater! Otrovnice koje takođe rastu na tereitoriji rezerveta i izazivaju lakše oblike trovanja su Psylocibe fascicularis – sumporača, Omphalotus olearius- zavodnica, Agaricus xantoderma – otrovni šampinjon, Amanita virna – bela pupavka, Plutes salicinus, Lyophillum conatum – bela strštenica, Panaeolus sphinctinus - zvinoliki smetlištar i druge.

причалица
09-10-2011, 14:11
Naravno da je najveći broj nejestivih saprofita, tj gljiva koje su oko nas i kao sve ostale razlažu organsku masu pa ukoliko razlažu na još živom drveću onda se označavaju i parazitima. Mnogi autori kažu da su najlepše ujedno i najotrovnije gljive; ukoliko bi pričali o Amanitama (preslicama ili pupavkama) ili Gyromitra (hrčcima). Neke od zaista lepih gljiva a rastu na teritoriji rezervata su: Sarcoscypha coccinea -crveni pehar, koralke iz roda Ramaria i vrsta Calvulina coraloides, sitne gljive rodova Marasmilleus i Marasmius, đavolji prsti (Xylaria polymorfa i X longipes), zvezdače (Geastrum nanum i G. fibrilatus),tikvasta puhara (Lycoperdon perlatum), crvena vlažnica (Hygrocybe coccinea), kotarica (Cyantus striatus), neki Coprinus-i koji pri propadanju na čudne načine uvijaju šešire dok se pretvaraju u mastilo.Tu su i trobojke – ćureći rep(Tremetes sp ili Heterobasidium annosum),grmovi žečijeg žbuna(Grifola fondosa), kao i lekovitu hrastovu sjajnicu (Ganodermu lucidum).

причалица
09-10-2011, 14:11
Zakoni u Srbiji koji se odnose na zaštitu gljiva odnose se na promet i količinu branja gljiva prema Naredbi o kontroli sakupljanja i prometa divljih biljaka i životinja. Prema Biodiverzitetu Jugoslavije (1995) spisak izdvojenih makromiceta od međunarodnog značaja broji 73 vrste. Od toga na teritoriji rezervata je pronađeno 8 (10) vrsta i to: Cortinarius orellanus, Geastrum nanum, Hericium clathroides, Inotus hispidus, Omphlalotus olearius, Grifola frondosa, Ramaria rormosa i Boletus sp.. Zasigurno se zna da na teritoriji Rezervata raste Boletus aureus, ali zbog starosti i stanja pojedinih uzoraka sumlja se na prisustvo B. regius i B. appendiculatus.

Sve gljive izuzev B. regius i Geastrum nanum, po IUCN kategorišu se u C klasu ugroženosti, što znači da je - vrsta rasprostranjena na širokom prostoru ali rasute, nepovezane populacije, ponegde je nestala – srednji nivo zaštite.

Vrsta G. nanum kategoriše se u B klasu ugroženosti – vrsta koja je ugrožena na velikom prostranstvu, evidentirano je postojano opadanje brojnosti , u nekim zemljama iščezla vrsta, potrebna zaštita visokog intenziteta.

Vrsta B. regius se kategoriše A klasu ugroženosti – vrsta kod koje brojnost populacija rapidno propada na velikom prostranstvu, u mnogim zemljama iščezla vrsta, potrebna zaštita najvećeg intenziteta.