PDA

Pogledaj Punu Verziju : Stvaralačko vaspitanje



kojica
07-11-2011, 07:40
Milica Novković

Dete se rodilo. Valja ga ljuljati, valja ga odgajiti u dobrog, čestitog, radosnog,
zdravog čoveka, prepunog LJUBAVI prema roditeljima, braći, sestrama, baki,
deki, porodici, prema radu, redu, hrani kao izvoru života, prema školi, knjizi,
životu u celosti. Ovo su bile i ostale iskrene želje svakog roditelja još dok je
dete u utrobi majčinoj i one se nisu menjale kroz vekove.

Nema roditelja koji bi poželeo lenjo, pohlepno, agresivno, neposlušno dete,
dete koje odbija hranu, dete koje vas muči noću i danju, koje je zavisno od
ekrana, koje odbija najjednostavniji rad, poput sakupljanja igračaka, dete koje
vas ucenjuje da bi uradilo bilo šta korisno, dete koje vam pokida živce svako
jutro dok ga molite da se brzo obuče, umije, očešlja i nešto pojede kako biste
na vreme stigli u vrtić i na posao, dete koje vam ne daje minut slobodnog
vremena da u miru popijete kafu ili obavite važan telefonski razgovor, koje ne
prihvata mlađeg brata ili sestru, i tako redom. Niko ne želi takvo dete, ali takva
deca su naša stvarnost. Roditeljski snovi, uprkos velikom trudu, danas se teško
ostvaruju, što donosi patnju i detetu i roditelju.

kojica
07-11-2011, 07:41
Tradicionalni roditelj je sa lakoćom odgajao dete

Moramo priznati da je tradicionalna porodica nekako lakše, bar delimično,
ostvarivala svoj roditeljski san. Zašto? Sve je bilo relativno lako, jer je
tradicionalna porodica postavljala jasna pravila pred dete, i to od najranijih
dana. Znalo se šta dete sme, šta ne sme. To što nije smelo jedno dete, nije
smelo nijedno iz bilo koje druge porodice. U tradicionalnim porodicama se
znalo „ko kosi, a ko vodu nosi“. Na vrhu porodične piramide bio je otac,
ispod njega majka, i tako redom. Dete je moralo da poštuje pravila i autoritet
roditelja. Milom ili silom, svejedno.

Ukoliko bi pravilo bilo prekršeno, dete je čekala ta strašna BATINA, taj prut
ili tatin kaiš, čekala je grdnja, verbalna pretnja. Rečju, sve je funkcionisalo na
strahu od batine, a gde je straha u izobilju, Ljubavi nema premnogo. Bilo je i
rada i reda, ali sve je funkcionisalo zahvaljujući realnoj, spoljašnjoj prinudi.
Bilo kako bilo, tek priznati se mora da u tradicionalnoj porodici nasilja nije bilo u
ovoj meri u kojem ga ima danas, u savremenoj porodici i van nje. Danas je početak
i kraj svake naše priče vezan za NASILJE u porodici, u vrtiću, školi, uprkos činjenici
da je razvijeni svet i zakonom zabranio upotrebu batine i bilo koji oblik verbalnog
nasilja u vaspitanju deteta. I pored najbolje namere, stvari su krenule neželjenim
tokom, a savremeni roditelj je sve dalje od svog sna, od svojih lepih želja, od Ljubavi.
A deca? Samo njihova dušica zna kako im je.

kojica
07-11-2011, 07:42
Šta se dogodilo u prvoj polovini XX veka?

Razvijeni svet je u drugoj polovini XX veka stigao na cilj. Završen je rast
materijalnog. Ušli smo u eru čiste tehnologije, materijalnog izobilja, doba
kada je sve „na dugme“ a rad nije više muka čovekova, kada i žena i muškarac
mogu da obavljaju iste poslove. Ukratko: stvoreni su uslovi za rast Ljubavi,
Dobrote i Radosti. Ako je tako, a jeste, čemu onda batina? Vekovima je batina
DRESIRALA čoveka zaboravljajući da se Ljubav, Dobrota i Radost ne mogu
dresirati, na sreću.

Došlo je vreme za rast LJUBAVI u porodici, u društvu. Nažalost, uprkos tome što
je batina zakonom zabranjena ili samo što nije došao dan kada će biti zabranjena,
što ne postoji više realni strah od nje, što je autoritarna piramida urušena, što su
nam puna usta prava deteta, prava žene, prava čoveka, Ljubavi u savremenoj
porodici sve je manje, a problema sve više. Muče se deca, muče roditelji i svi se
pitaju: „Gde je greška?” Koji su UZROCI muka roditelja, dece i celog društva?

Uzroci su pet "plišanih" autoritarnih vaspitnih modela

Zašto kažem „autoritarno“, a savremenom roditelju je „objašnjeno“ da je autoritarnost
samo upotreba batine i verbalne prinude. Nažalost, sve što roditelj upotrebljava
spolja da bi naterao svoje dete na rad i poslušnost predstavlja autoritarnost, DRESURU.
Koja je razlika ukoliko stavite „MIRKA“ pored tanjira kako bi dete slistilo sve što ste vi
odredili, ili ako mu uključite crtać dok jede, ili mu kažete da će dobiti čokoladu ako sve
brzo pojede. Suštinske razlike nema. Sa „mirkom” jede iz straha, a uz obećanu igračku
ili čokoladu iz interesa. Realna ili „plišana“ prinuda, sve je to autoritarno, spoljašnje.

I jedan i drugi obavljeni rad je bez Ljubavi, bez svesnosti. A rekosmo da je treći milenijum
milenijum Ljubavi, duhovnosti. Kako ćemo ostvariti ovaj veliki cilj ako smo na putu do
Ljubavi postavili pet plišanih prepreka?

kojica
07-11-2011, 07:43
"Plišani" vaspitni modeli
„PLIŠANE” ću pobrojati, vi ćete ih zapamtiti i doneti odluku da li ćete ih odbaciti i
krenuti put ostvarenja vašeg roditeljskog sna, ili ćete ih čuvati i primenjivati tvrdeći
da je to jedino ispravno, jer ih ceo svet koristi u vaspitanju.

Moje kolumne biće namenjene upravo onima koji se budu opredelili za STVARALAČKO
VASPITANJE. Davaću im savete, iznositi svoja iskustva u radu sa mladim porodicama.
Vi ćete vredno čitati moju knjigu „PORODIČNI BUKVAR”, a odgovore na sve vaše
dileme u primeni znanja stvaralačkog vaspitanja davaću vam i člancima, u vašem
časopisu „BABY PLANETA”. Videćete zašto je vredno primeniti vaspitanje BEZ KAZNE I
NAGRADE.

Realna kazna će vam uskoro i zakonom biti zabranjena. Umesto nje, razvijeni svet
nam nudi:
NAGRAĐIVANJE deteta za svaki korak. Ako između deteta i rada, a rad je sve, neprestano
umećete nagrađivanje, dobićete pohlepno dete koje sve radi iz interesa. A gde je interes,
tu nema Ljubavi, pa vi odlučite.
BLAGA PRINUDA je kazna modernog tipa. Detetu samo možete oduzeti ono čime ste mislili
da ga nagradite i tako ga kazniti. Ako vam ovo “uzimala-davala” postane vaspitni stil, uskoro
ćete imati agresivno dete. Vi to ne želite, sigurna sam.

PREZAŠTIĆIVANJE je autoritarni model vaspitanja sa onim čuvenim: „Neka sine, mama će”...
ili “još je mali, naučiće kako da se ponaša kada poraste, uostalom, svi tako rade”. Na putu
ste da napravite parazita koji će vam zagorčavati život jer će izrasti u nesvesno i nevaspitano
dete. Koji još roditelj o tome sanja?

VERBALIZAM je najnemoralniji vaspitni oblik jer neprestano meljete kao žrvanj ubeđujući
dete kako nije lepo da je lenjo, pohlepno, nevaspitano, agresivno... a ne odustajete od
navedenih vaspitnih modela. Jednog dana dete će vam hladno reći: „Prestani da me gušiš!”
To će biti početak kraja vaše neuspele vaspitne odiseje.

ZLOUPOTREBA IMITATORSKOG OBLIKA UČENJA putem negativnih sadržaja koji klize sa svih
ekrana danas je najjača. Ukoliko ste bili uporni u primeni prethodna četiri vaspitna modela,
budite sigurna da će vaše dete magično privlačiti najgori virtuelni sadržaji. Najnegativniji
sadržaji privlačiće vaše agresivno, lenjo, pohlepno dete, jer u duhovnom rastu slično privlači
slično.

Hrabro odbacite četiri autoritarna vaspitna modela, kontrolišite ekran. Predlažem, prijateljski,
da sve do treće godine u životu deteta bude mnogo slikovnica, mnogo priča i razgovora, a
malo ekrana. Na putu ste da sutra imate dobrog đaka i dobrog čoveka. Sigurna sam da vi to
želite i zato krenite u vaspitanje bez kazne i nagrade.

kojica
07-11-2011, 07:44
Da li je upraksi to moguće, pitate se
Naravno da je vaspitanje bez kazne i nagrade moguće i poželjno, jer je to vaspitanje
za novi milenijum. Danas ću vam kratko pomoći oko ishrane deteta, jer na ovom ispitu
padate u devedeset posto slučajeva.

Nekada su mame hranile uz pomoć „mirka”, danas od rituala hranjenja prave cirkus.
Stavljaju decu pred ekran, te deca u stvari, i ne znaju da jedu. Pred decu stavljaju
bezbroj igračaka kojima se ona zabavljaju, sa ciljem da i ne primete da jedu, ili da se
gade. Jeftino prodaju svoj mali želudac za jednu čokoladicu ili plastičnu igračkicu.

A onda jednog dana uslovljavano dete vam kaže: „Ako misliš da pojedem ovo, stavi
mi laptop na sto i pusti moje omiljene crtaće, ili juri za mnom po bašti, valjda ćeš me
stići.” Dečijoj mašti kraja nema, a vašoj snazi ima. Postali ste zatočenik onog trenutka
kada ste izgovorili to čuveno „ako pojedeš, dobićeš čokoladicu”.


A sve je tako jednostavno

Dragi roditelji, vi znate, a pravite se da ne znate, da se svako dete rađa sa urođenom
potrebom za hranom. Hrana je izvor života i ako tom izvoru priđete dresurom, tada je
zlo i naopako. Ne bojte se. Vaše dete tačno zna šta mu treba, koliko i kada. Pre glavnih
obroka ne kljukajte ga čokoladicama, sokićima, grisinama, čipsom. Ako niste na vreme
spremili obrok, a dete vrišti jer mu želudac „vrišti“, ponudite voćku, presno povrće i
videćete kako će vaš mališan veselo prići stolu kada na njemu zamiriše supica. Za stolom
ga ne zabavljajte, budite raspoloženi, bez straha da neko može umreti u izobilju hrane.
Kada počne da pljuje, da se igra hranom, mirno sklonite tanjir, raspoloženi ga pustite od
stola, a isti obrok mu ponudite kada bude tražilo da jede, a ne da se igra. Jako je važno
da mu date kašiku kad se maši za nju, da ga ne prezaštićujute od rada.

Sve je tako lako, a mladi roditelji su od ishrane deteta napravili istinski cirkus. Cirkus
je možda zabavan, ali ono što ćete platiti na ćupriji, za koju godinu, nije nimalo zabavno.