PDA

Pogledaj Punu Verziju : Jedan dan života - umesto dnevnika



Bisernica
23-01-2012, 22:31
...23. januar

Ne znam zašto ,ali ne volim ponedeljak.
Ritualni početak jutra,uobičajeno ,bez promene redosleda.Voda je provrela i uvrela dok sam izašla ispod toplo-hladnog mlaza kojim se budim.
Kafa mi služi da dođem k sebi.Dupla ,bez šećera,uz sasvim malo mleka - kafa za dobar početak,ona koja me isprati na ulaz u novi dan.
Odvikavam se od nekih ružnih navika ....četvrti dan bez cigarete,a još nisam počela da ujedam :lol:...napredujem ......
Na poslu me sačekao,za jedan dan zakasneli rođendanski poklon.Knjiga.Ljudi koji me znaju poklanjaju mi knjige.Imam čitavu zbirku poklonjenih knjiga
koje mi govore o darodavcima više nego što bi oni sami mogli poverovati....i ne veruju mi,ali nije važno.Čuvam ih kao svedoke jednog,svakog za sebe
različitog odnosa,neponovljivo jedinstvenog.....one govore o tome kako me prijatelji doživljavaju :) ...divni podsetnici koliko je prijateljstvo važno.
Knjigu je napisala Dafni Kalotaj - "Ruska zima".Na trenutak sam se,prelistavši par komentara,nasmejala.
Glavni likovi su dve žene - Nina i Vera...jedno prijateljstvo,jedna ljubav i jedna izdaja...Vera je ta koju su izdali.Čudilo bi me da je drugačije....verujem da me
Duško dovoljno dobro poznaje..
Ona rakovska maza od mog brata je konačno našla par sekundi da me nazove i poželi lep dan.
Nikad nije znao kad mi je rođendan ,kalkulacije od 21. do 23. su uvek bile prisutne ,ali ona prava
nikad :lol:...nije važno ,sister će to ionako prevideti.Neizostavan pokušaj opravdanja
činjenicom da nisam bila dostupna ....jednog dana ću mu stvarno istinski polupati onaj oklop kroz koji nikad do
kraja nisam mogla prodreti ....dok se on uvek brani činjenicom da se vazduh ne može uhvatiti ....vodolija i rak :lol:
vazduh i voda ...bez dodirnih tačaka, luda kombinacija ...i razgovori su nam takvi :lol:....
svejedno,ulepšaju mi dan ,uvek ..bez izuzetka.
Popodne uobičajena gnjavaža obavezama koje samoj sebi namećem ne bih li skratila dan ...jedina svetla tačka je duša moja ...danas je sastavio dva glasa,
verujem da ću za par dana čuti sastavljena dva sloga :) ...žao mi je što će njih dvoje biti ljubomorni ,ali će prva izgovorena reč ipak biti moja ...on je moj
igrač :bisa:

Bisernica
27-01-2012, 22:17
27. januar

Savindan ....jedan od onih pravih ,koji te podsete da je zima ipak bela u ovim krajevima.
Sneg je iznad kolena,sve je prekriveno belinom koja ubija jasnoću pogleda.
Imam pozivnicu za slavu,i odlazim punog srca,jer pozvala su me deca ometena u razvoju.
Duše male ,koje u svojim pogledima imaju malo razumevanja ,ali nemerljivo mnogo ljubavi :).
Vreme u njihovom društvu nema meru niti značaj,ono ide svojim tokom koji njih ne dodiruje.
U svakoj nesreći ima i neko zrno sreće ,samo ga treba pažljivo tražiti.
.....
Tri finala za nas danas ...ima li to neke simbolike u sebi? Nole ,vaterpolisti,večeras rukometaši.
Previše emocija za jedan dan ...ma koliko bile pozitivne.
Brat me je večeras zvao :...mislim da se polako izvlači iz sopstvenog oklopa nezainteresovanosti
za spoljni svet ...njegova rečenica : Postoje dva sveta,jedan je moj ,a onaj drugi ostavljam vama,
kao da više nije tako čvrsta i stabilna ...neko pomeranje tektonskih ploča u tom njegovom svetu
se ipak dešava ?!...strpljivo čekam trenutak da mi sam to kaže ,ne insistiram ...ali dobro je.
Rastko će nas uskoro obradovati zubićem :bisa: ...svi su izgledi.
Savindan ...jedan od onih dana za koji mogu reći da je bio pozitiva ,od početka do kraja :)

Bisernica
30-01-2012, 21:45
30. januar


Iscrpljujuć dan...pitam se ponekad da li baš svih sedam kafa moram popiti u jednom danu ?
Popila sam ih deset,i ne znam zašto mi treba da smirujem živce i dižem pritisak za ne znam
čije babe zdravlje !!
Led je svuda i hladno je kao u grobu ...noćas će pas i mačka spavati leđa uz leđa...
Belina svuda ,kao da upozorava na potrebu za nevinošću ...previše je kala svuda oko nas...
u ljudima najviše...
Uvek me je ostavljala bez daha potreba pojedinca da od sebe pravi heroja ili žrtvu,
istovremeno...bez stida i bez pardona ,gazeći sve pred sobom ...a bez pokrića....
i to bezočno zabijanje trna u zdravu nogu,uz obrazloženje da će biti korisnija gangrenozna...
Pitam se ,jesam li ja zaista toliko zaluđena verovanjem da čovek može biti bolji od onog što
jeste ,pa mazohistički ne odustajem i ne posustajem ,već teram i guram kao june u plast ...
do kraja ....a ni kraja ni početka se već odavno ne zna.
Praznina u glavi i u duši ,jedino je kufer prepun svega ...možda je dobro da je tako ,jer ne znam
gde bi sve moglo da stane ,kad bi bilo drugačije ...bar trenutno.
Jedina sveta tačka danas je duša moja :bisa:....postao sam nemiran :lol:
U čitavoj gunguli ne stižem čestito ni da odvojim trenutak samo za njega ....
sutra će valjda biti bolje ...a i ako ne bude ,ništa novo,neće biti iznenađenja ...
jedino je dan novi ,nikada korišćen ,nov kao ispod čekića ...ne preostaje mi drugo no da ga
zauzdam svom snagom i pokušam nametnuti gard ...pa kako kome bude ...

Cruz
17-02-2012, 13:22
Dan kao i svaki drugi, a opet nekako poseban... Zapoceo kafom, cigaretom, cituckanjem foruma, slusanjem jutarnjeg programa. Galama iznad i ispod, komsije bas nemaju obzira.. Lagano se spremam, imam vremena za jos jednu kafu pre nego krenem. U 10.30 stize taksi, odvozi me do prijateljice, pa sa njom do JKP-a, sastanak zakazan u 11. Stigle smo 10-ak minuta ranije, "na vreme" sto bih ja rekla. Ulazimo, srdacno nas primaju, Mara ostaje kod direktora, a ja sa komislijom odlazim u susednu kancelariju, dajem izjavu, opisujem dogadjaj precizno, nisu imali dodatnih pitanja, normalno :) Na kraju, uz osmeh, sapstavaju da ce svi materijalni i nematerijalni troskovi biti isplaceni, sto me posebno raduje... Eto, ja sam danas pomogla prijateljici i srce mi je puno zbog toga.

ljubičica
05-03-2012, 23:04
de je jutro ovog dana?
gotovo ga se i ne secam, negde je daleko u izmaglici bola koji me prati tri dana.
kaze sandra, eh bre tebi ni zubi nista ne mogu..
a mogu, casna rec..boli me grozno, nego..,ne umem da se ne smejem..
jeste jeste...ponedeljak..pff, kolegijum..opet drama, ah, to i to nije kako treba..a kad bude kako treba, ni ne primetite..jer pojma nemate. ali dobro, ni to me vie ne uzbudjuje. cutim, gledam da se ne nerviram..
citav zivot samo torocem, a eto..naucili me da cutim. i cutim. zabijem se u svoju kancelariju, pisem procedure, upozorenja, komuniciram sa onim sa kojima ocu..i vreme prolazi
zove me larisa, kaze proverila je za to mesto..dilema, dal konkurisati ili ne..da li je vreme za odlazak..tu sam vec..pa, sedam godina..nigde nisam bila duze..ubili su me, i ne, niti sam ja za njih, niti su oni za mene..moram pogledati do kad je taj konkurs..vreme je.
i najavljeni poziv stize. pomalo cudan, ustegnut, kao, piskicu, kakicu..ko bi znao sta je tim muskarcima u glavi? vredi li uopste trositi zivot i vreme na njih? sto vise vreme prolazi, to manje imam zelje i snage da verujem..i u sta. pomerio me taj razgovor pre enki dan..sta vredi sagledati greske kad prodju godine? sta vredi, kad slomis granu, lepiti, krpiti, zalivati? ne vredi bre, ne vredi..samo patnja koja se budi iz davno ugasenih lozista.
onda kuca, banka, deca, pa rodjendan, ooo boze ta deca..i smejanje..i cika..pomalo sam sotarila za taj haos. meni sad treba mir. babac?:rile:
mozda. nema pojma.
vreme za spavanje. sutra sve iz pocetka..

Bisernica
02-10-2012, 21:26
2.10.

...dan koji me je smrvio ,do koske ...ne fizički,to se dešava retko kad ,
mogu da izdržim napor ma koliko bio dug ....današnji dan je doneo neke
spoznaje...lepe po sebi,ali nastale ružnim razlogom....bolnim..neželjenim,
a ipak.....
setila sam se lekara koji mi nije bio simpatičan ,ne znam ni sama iz kog razloga,ali to je valjda deo nekog mog unutrašnjeg bića koje mi uvek kaže (a neretko ga i poslušam) ko je kakav čovek ...retko me prevari,iako o čoveku ništa ,ili gotovo da ništa ne znam...događaj ,još iz dalekih,školskih dana,koji mi je danas pao na pamet kao opravdanje ,razlog za prihvatanje neprihvatljivog..."znate"...rekao je taj antipatični svojevremeno jednom pacijetu,na šta sam se zgrozila," bol,bolest,bolnica,mrtvačnica su reči sa istim korenom" ...?!!...danas mi je to zvučalo sasvim realno i životno istinito,bez imalo ulepšavanja i doterivanja,istina koja boli ,ali je neoboriva....
Dan u kojem sam valjda prihvatila činjenicu da je neminovnost takva kakva je i da se mora dalje ,isto kao da nije tu,a jeste.....da nije nekih stvari ,pa bile one i ružne,nikada ne bismo spoznali silinu osećaja koje gajimo za neke ljude ,koje zovemo dragima,a nismo ni svesni koliko ih volimo.....s druge strane ,opet,ni ti ljudi ,da nije tih nekih stvari,ma koliko da su ružne,ne bi znali koliko nekim sasvim običnim ljudima znače....opet potvrda onog iskustvenog da u svakom zlu ima i nekog dobra....
I taj malj koji me je oborio s nogu,otvorio je svojim udarcem jednu novu dimenziju u mojoj duši,prostor za koji sam verovala da je ispunjen i prenatrpan čak a da bi mogao biti širi i veći,popunjen pregradama u koje sam spakovala sve sitnice koje život znače ,ljude i dane koji su ostavili trag,na ovaj ili onaj način,manje ili više bitan ....kao da se sve skupilo i smanjilo,zipovala se duša da napravi mesta za to novo saznanje u kojem želim da nađeš snage da istraješ onoliko dugo, koliko to život bude tražio,kao proveru koliko ti je važan ....drži se rođeni,s tobom sam i sada dok kuckam misli kojima ne dam da se razmahnu baš do kraja ...ovaj deo duše neću ostaviti na milost i nemislost prolaznicima.....delić samo ,koliko da sačuvam trenutak ,jedan od nebrojenih u danima iza mene ,u kojima si bio nemerljivo važan....ono što je lepo u svemu ružnom je, da ćeš i ostati .....dok me ima ...

Bisernica
12-03-2013, 22:34
12. mart deset godina posle


http://www.rtk.rs/wp-content/uploads/2013/03/zoran_djindjic1.jpg



Ja se celog života opredeljujem. Život je, naročito u politici, stalni proces donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti.
Međutim, ljudi to ne žele. Većina ljudi donese mali broj odluka a ostalo ostavi u nedefinisanom stanju. To ne trpim. Tražim
da ljudi budu „za“ ili „protiv“. Oni to doživljavaju kao pritisak. Budim ih iz sna, a oni ne vole da ih neko budi iz tog sna.
Velikih promena nema bez velikih napora. Velikih promena nema bez novih pravila, kreativnosti i odlučnosti. Velike promene
se ne događaju same po sebi, evolutivno, prerastanjem jednog sistema u drugi. One se događaju diskontinuitetom, lomljenjem
okova i uspostavljanjem novih odnosa.
Život je surov, a u njemu uspevaju samo uporni i istrajni. Oni koji iz bilo kog razloga ne iskoriste svoju šansu kao zemlja i kao
pojedinci, možda će imati dobre razloge, ili izgovore za to, ali će ostati van igre.