PDA

Pogledaj Punu Verziju : Samokritika



DaDole
11-05-2012, 07:05
Da li ste samokritični?
Smatrate li da je ovo poželjna osobina?
Da li je rado podijelite sa drugima i imate li rezultate,odnosno da li ste samokritikom uspjeli da prevaziđete neke probleme ?

DaDole
11-05-2012, 07:08
Često sam bila u prilici da se samokritikujem i nerijetko dijelila svoje dileme sa meni bliskim osobama..mada,zapravo je najteže da sami sebi odredimo nekakvu mjeru kritikovanja jer niko ne voli da griješi,a još manje da prizna svoju grešku.
Posmatram to kao dio neke svoje male,individualne evolucije:)

Sagacity
11-05-2012, 07:26
Da li ste samokritični?
Smatrate li da je ovo poželjna osobina?
Da li je rado podijelite sa drugima i imate li rezultate,odnosno da li ste samokritikom uspjeli da prevaziđete neke probleme ?
Da samokritična sam. I mislim da je poželjna osobina. Najbitnije je biti iskren prema sebi i priznati svoje mane. Onda je sve mnogo lakše. Tada znaš šta treba korigovati.

Da, podelim svoju samokritiku sa nekim kome verujem, jer volim da saznam da li sam nešto zaključila na pravi način.
Pokušam da korigujem kod sebe ono što i nije OK, mada za to treba vreme. Mislim da je najteže svoju samokritiku i realizovati. Treba pre svega biti karakteran prema sebi samom i istrajan u tome.

DaDole
11-05-2012, 07:31
Saglasna sam Sago..jeste najteže samom sebi udijeliti kritiku..ali zašto je to tako..da li samo zbog sujete..pa samokritiku ne mora da čuje niko..da li zaista volimo da smo ono što mislimo da jesmo..
Ništa mi nije teže podnijeti od ljudi koji imaju običaj da kažu:" Ja sam takav-a i tačka"..e,onda bih iz kože iskočila jer ne mogu da prihvatim da ljudi ne žele da "rade na sebi",da poboljšaju sebe u onom dijelu sebe koji pravi konflikte..

kojica
11-05-2012, 07:36
Ja sam samokritična i tačka. :dada:

Ako se nekom čini da sam napast i da stalno tražim neke falinke, za utehu nek
mu bude to da sam prema sebi triput gora. :aha:

Sagacity
11-05-2012, 07:36
Mislim da je u pitanju sujeta. E sada ne znam, da li je nekome teže da prizna sam sebi neke svoje neodostatke ili kada mu neko to uputi?
Ustvari, ljudi vole da slušaju laži, tako je valjda i nastalo licemerje.

причалица
04-01-2013, 13:28
Problem nikada nije u drugim ljudimaOsmehnite se, otpustite frustraciju i videćete kako će i druga osoba možda promeniti svoje ponašanje.

http://www.lovesensa.rs/repository/images/_variations/c/4/c44ac6114d3a6899bf9e374245c595c3_articlemain.jpg

Kada vas je neka osoba poslednji put iznervirala? Pre neki dan? Maločas?
Hteli da priznamo ili ne, ne prođe dan a da za neku svoju frustraciju okrivimo druge ljude. "Oni" nas iritiraju, rade pogrešno svoj posao, nisu kompetentni, nepristojni su, loši su vozači, prespori su, dosadni, bezosećajni...
Ukoliko nastavimo da ovako reagujemo na ljude, da nam misli budu "po difoltu nameštene", bićemo uvek besni, uvređeni, povređeni, razočarani i nećemo videti kraj ovim našim frustracijama.
A problem nije u drugima. Drugi ljudi nikada nisu krivi.
U knjizi američke zen autorke Charlotte Joko Beck "Svakodnevni zen", naš omiljeni zen bloger Leo Babauta otkrio je ovu poučnu životnu lekciju - problem je u našoj reakciji.
Mi ne možemo da se odbranimo od činjenice da će neko prema nama biti nepristojan, prost, nevaspitan. Nekad će se to desiti i više puta na dan. Međutim, iako ne možemo da zaustavimo druge u njihovoj nameri da nam se na taj način obrate, mi možemo da promenimo način na koji ćemo odreagovati.
U momentu kada budemo naučili da reagujemo smirenije, uzdržanije..., bićemo srećniji. Sa osmehom i reakcijom koja će biti više saosećajnija, možda uspemo i da transformišemo druge ljude. Leo nam daje nekoliko saveta kako da reagujemo smirenije:


Kada primetite da počinjete da se osećate frustirano, uvređeno, besno... napravite pauzu. Udahnite duboko.
Ne reagujte. U besu svaka reakcija je pogrešna.
Hajde da proanaliziramo ideju koju imate o tome kako bi drugi trebali da se ustvari ponašaju. Shvatate li da se, dok god se držite te ideje i tih misli, zapravo, udaljavate od stvarnosti. Pokušajte da uskladite realnost sa svojim očekivanjima.
Bacite svoja očekivanja u "okean".
Smejte se. Prihvatite da je osoba koja stoji ispred vas ali i vi, samo čovek.
Reagujte sa više saosećanja. Kada prestanete da krivite drugu osobu za to što nije odreagovala "perfektno", tek tada možete da odgovorite odgovarajuće i sa više emocija. Prihvatanjem stvarnosti ne znači da niste preuzeli ništa - to znači da ste "otpustili" frustraciju. Tada možete da odreagujete kako treba, i sa većom kontrolom reči i dela.

Zato, otpustite frustraciju, nasmešite se i reagujte s više osećanja. Druga osoba, koliko god neprstojna bila, takvu vašu reakciju neće očekivati.

http://www.lovesensa.rs/clanci/psihologija/problem-nikada-nije-u-drugim-ljudima