PDA

Pogledaj Punu Verziju : Obrazovanje kao faktor



DaDole
11-05-2012, 07:46
Postoji formalno obrazovanje koje stičemo redovnim školovanjem,dakle stekli smo neko zanimanje .
Pored toga postoji i neformalno obrazovanje koje uglavnom sami biramo,ili bivamo usmjereni po preporuci da li roditelja ili na osnovu nekih naših ličnih želja i interesa.
Pod neformalnim obrazovanjem uglavnom pohađamo raznorazne kurseve stranih jezika,rada na računarima,stičemo određene certifikate iz pojedinih oblasti,vozačke dozvole itd.
Sticanje određenih vještina spremniji smo i kompletniji da se uključimo u radni vijek koji je pred nama nakon završetka redovnog školovanja.
Sveprisutnija tržišna maksima čuje se u rečenici:"Mene zanima šta vi zapravo znate radite,a ne koju diplomu imate."
Da li su roditelji ta inicijalna kapisla koja treba da usmjeri svoje dijete da sticanjem neformalnih znanja i vještina postanu samosvjesniji mladi ljudi,konkurentniji na debalansiranom tržištu rada ili je to ipak neko drugi?

Moonster
11-05-2012, 07:55
Postoji formalno obrazovanje koje stičemo redovnim školovanjem,dakle stekli smo neko zanimanje .
Pored toga postoji i neformalno obrazovanje koje uglavnom sami biramo,ili bivamo usmjereni po preporuci da li roditelja ili na osnovu nekih naših ličnih želja i interesa.
Pod neformalnim obrazovanjem uglavnom pohađamo raznorazne kurseve stranih jezika,rada na računarima,stičemo određene certifikate iz pojedinih oblasti,vozačke dozvole itd.
Sticanje određenih vještina spremniji smo i kompletniji da se uključimo u radni vijek koji je pred nama nakon završetka redovnog školovanja.
Sveprisutnija tržišna maksima čuje se u rečenici:"Mene zanima šta vi zapravo znate radite,a ne koju diplomu imate."
Da li su roditelji ta inicijalna kapisla koja treba da usmjeri svoje dijete da sticanjem neformalnih znanja i vještina postanu samosvjesniji mladi ljudi,konkurentniji na debalansiranom tržištu rada ili je to ipak neko drugi?
Roditelji definitivno kao osobe koje uvek na umu imaju ono što je najbolje za njihovo dete.
Dođe često i do razlaza na relaciji roditelj - dete, jer dete želi sa nečim drugim da se bavi u životu od onoga na šta su ga roditelji usmerili, a problem je u tome što jako često od toga posla sa kojim dete želi da se bavi, materijalna egzistencija je ili jako loša i često nemoguća za ostvarivanje. Neko srednje rešenje kod takvog problema je da dete završi ono što mu roditelji predlažu i da od toga živi, a ono što voli da prebaci u kategoriju ili hobija ili povremenog dodatnog zaposlenja, ako za tim zanimanjem uopšte ima potražnje.
Najgore je kada dete uporno prati samo jednu ideju koja nije realno održiva.

DaDole
11-05-2012, 08:01
Saglasna sam moone..evo,navešću kao primjer jednu djevojku koja je imala završenu gimnaziju i kao takva je bila sa veoma niskim procentom zapošljivosti.Da dalje studira,nije imala finansijske mogućnosti.
Na nagovor prijateljice,završila je kurs za masera i od depresivne nezaposlene osobe,veoma brzo je postala angažovana i samosvjesna mlada osoba.
Kad su je pitali zašto gimnazija,rekla je da je sanjala da završi književnost..
Da li su roditelji bili samo posmatrači njenih snova:hm:

Moonster
11-05-2012, 08:19
Saglasna sam moone..evo,navešću kao primjer jednu djevojku koja je imala završenu gimnaziju i kao takva je bila sa veoma niskim procentom zapošljivosti.Da dalje studira,nije imala finansijske mogućnosti.
Na nagovor prijateljice,završila je kurs za masera i od depresivne nezaposlene osobe,veoma brzo je postala angažovana i samosvjesna mlada osoba.
Kad su je pitali zašto gimnazija,rekla je da je sanjala da završi književnost..
Da li su roditelji bili samo posmatrači njenih snova:hm:
Pa izgleda da jesu, dozvolili su joj da kod nje nerealna slika o obrazovanju prevlada i da tako nešto upiše.
Inače greška obrazovnog sistema je što nikako ne prati potrebe industrije i tržišta, već se uvek uči isto, jako često ono što ili više nije primenjivo kada se odgovarajuća škola završi, jer je zastarelo ili ono za čim nema neke velike potražnje, pa godine provedu na birou.
Ono što je interesantno, ali mladim osobama većinom kao po pravilu odbojno je činjenica da se realan novac "krije" u zanimanjima koja su u suštini zanati, a koja niko ne želi ili većina njih da nauči, jer nisu "u trendu". Tako na primer, pored masera, frizeri imaju jako dobru zaradu, od "muških" zanimanja, automehaničari, zidari, keramičari...itd., dakle sve zanati, koje neko ko zna šta radi završi makar u obliku kursa, bez obzira na diplomu koju ima.

DaDole
11-05-2012, 08:25
Zanimljivo..zanati zaista kao da izumiru..kao da se u nekoj sveopštoj pomami djeca uveliko upisuju u visokoškolske ustanove i stiču raznorazne hiperprodukovane diplome koje najčešće vode ka garantovanoj poziciji boravka na birou...Kakvo smo to društvo postali i kako nam se to desilo..Najlakše je uvije okriviti sistem koji je zaista pogrešan,ali nije jedini krivac..
Godinama se ne usklađuju stvarne ,realne potrebe na tržištu za određenim profilima sa programima školstva..

Moonster
11-05-2012, 08:42
Zanimljivo..zanati zaista kao da izumiru..kao da se u nekoj sveopštoj pomami djeca uveliko upisuju u visokoškolske ustanove i stiču raznorazne hiperprodukovane diplome koje najčešće vode ka garantovanoj poziciji boravka na birou...Kakvo smo to društvo postali i kako nam se to desilo..Najlakše je uvije okriviti sistem koji je zaista pogrešan,ali nije jedini krivac..
Godinama se ne usklađuju stvarne ,realne potrebe na tržištu za određenim profilima sa programima školstva..
Da, megatrend vreme, izgleda...
Inače takav stav dece je po pravilu posledica nerealnosti roditelja koji su ih potpuno krivo usmerili kada se o obrazovanju i zaposlenju radi.
Njihovi roditelji u velikom broju slučajeva rezonuju tako da je samo bitno da im dete ima diplomu, čim to ima odmah će se zaposliti i trajno rešiti svoj problem, međutim, ta vremena, kada je samo diploma bila dovoljan argument da neko dobije posao, preko veze većinom i bez provere znanja i probnog perioda, davno je prošlo. Danas je kapital firme vlasništvo pojedinca ili grupe pojedinaca, koji sigurno neće dozvoliti da zbog nekoga ko ima diplomu, ali nema realno primenjivo znanje, firma propadne a oni sami završe na birou sa radnicima.
Takvo razmišlajnje je na neki način ostatak nekih drugih vremena, planirane ekonomije, tržišno zatvorene, petoljetki i sličnih sistema.
Krivac je mentalitet ljudi i njihova nespremnost da se suoče sa realnim stanjem i njihova nefleksibilnost po pitanju obrazovanja i zaposlenja.
Nemačka je jedna od država koja je uvek povlačila paralelu između obrazovanja ljudi sa jedne strane i direktnih potreba njihove industrije za određenim profilima koje obrazovni sistem osposobljava sa druge strane. Najveći konkurenti su i danas ostale Azijske zemlje, posebno one gde je usko specijalizovana a visokokvalifikovana radna snaga lako dostupna i pri tome jevtina, dobar primer je Singapur, ali i Tajvan, Kina, Južna Koreja i Indonezija.

DaDole
11-05-2012, 08:49
Sad sam se sjetila jedne davne rečenice koju sam kao dijete čula od bake...
"Uči dijete da ne bi morala raditi.."
Baka je bila nepismena i cijeli je svoj vijek provela na polju rintajući od jutra do sutra:( Za nju je rad vjerovatno bio upravo to,težak i naporan život..A onda me je deda odveo u jednu fabriku koja je proizvodila namještaj..
Na traci su kao u Čaplinovim "Modernim vremenima" promicale letve nevjerovatnom brzinom,a jedna žena je neprekidno smicala te letve..I deda je rekao:"Ako ne budeš učila,ovo ćeš raditi"..
Meni su zapravo kao djetetu ulili strah od rada i htjela-ne htjela ja sam se prihvatila knjige:(

Moonster
11-05-2012, 09:08
Sad sam se sjetila jedne davne rečenice koju sam kao dijete čula od bake...
"Uči dijete da ne bi morala raditi.."
Baka je bila nepismena i cijeli je svoj vijek provela na polju rintajući od jutra do sutra:( Za nju je rad vjerovatno bio upravo to,težak i naporan život..A onda me je deda odveo u jednu fabriku koja je proizvodila namještaj..
Na traci su kao u Čaplinovim "Modernim vremenima" promicale letve nevjerovatnom brzinom,a jedna žena je neprekidno smicala te letve..I deda je rekao:"Ako ne budeš učila,ovo ćeš raditi"..
Meni su zapravo kao djetetu ulili strah od rada i htjela-ne htjela ja sam se prihvatila knjige:(
:haha: :haha: NeDo :)

Ja sam imao neka slična iskustva i ne samo ja već svi koji su sa mnom završavali određeni smer.
Da bi nam potpuno razbili bilo kakvu vrstu iluzije o tome kako se živi i radi u realnom okruženju, poslali su nas na praksu u jedan pogon, proizvodnja pogona je bila proizvodnja sokova,a drugi deo pogona je bila ogromna hladnjača koja je služila i kao skladište za pogonsklu proizvodnju, ali i kao skladište koje se dodatno iznajmljuje drugima. Prvo smo otišli na drugi sprat hladnjače, gde je radna temperatura zadivljujućih -20 C i gde su radnici kompletno u zimskoj opremi, tu smo videli postupak skladištenja prehrambene robe, manipulaciju sa robom i neke sitnice.
Nakon toga smo odvedeni u pogon za proizvodnju sokova, gde smo videli radnike na trakama koji pakuju sokove i prisustvovali smo neplanirano isplati zarada u pogonu taj dan. Na naše pitanje, da li ćemo da radimo u tehnološkom delu pogona, dobili smo i odgovor:
"Ne, ako dobijete posao na traci, budite sretni" :lol:
Tako da smo jako brzo suočeni sa realnim stanjem, bez imalo iluzija bilo koje vrste, što nije loša metoda, iako možda nekima malo pregruba.

причалица
12-05-2012, 08:48
Da li su roditelji ta inicijalna kapisla koja treba da usmjeri svoje dijete da sticanjem neformalnih znanja i vještina postanu samosvjesniji mladi ljudi,konkurentniji na debalansiranom tržištu rada ili je to ipak neko drugi?

možda. ali, ne mogu ni roditelji ništa ako je neki gen destruktivan u tom smislu.
roditelji mogu da daju dobar primer (ili loš primer), mogu da insistitraju, mogu da teraju, mogu da budu dosadani...ali ne mogu oni uliti detetu želju za obrazovanjem.
nema te sile.
moje je mišljenje da jednostavno treba stvoriti uslove za učenje, ali da je stanje duha to koje prevagne u želji za sticanjem zzanja.

Cruz
12-05-2012, 15:22
možda. ali, ne mogu ni roditelji ništa ako je neki gen destruktivan u tom smislu.
roditelji mogu da daju dobar primer (ili loš primer), mogu da insistitraju, mogu da teraju, mogu da budu dosadani...ali ne mogu oni uliti detetu želju za obrazovanjem.
nema te sile.
moje je mišljenje da jednostavno treba stvoriti uslove za učenje, ali da je stanje duha to koje prevagne u želji za sticanjem zzanja.

slazem se potpuno

kojica
07-07-2012, 19:30
Jao bre.. :srbpla: ja više ne znam... do pre par godina sam znala, al sad više nisam sigurna
kakav faktor je to obrazovanje...

Tako mi ponekad dođe da im kažem ''ma bacite te knjige i idite da se igrate.. učite ono što
vas zanima.. živite...'' al mrk.. :srbpla: tako se kroz život ne može...

причалица
08-07-2012, 06:42
naravno da se može kroz život i bez obrazovanja...
i ne mora da znači ako se uči sve redom da će osoba biti obrazovana...možda će biti stručna a možda će biti i obrazovana, ne znam.
ali tvrdim da je želja za znanjima i interesovanje za ''knjiški život'' ipak nešto drugo od običnog učenja i nekog sticanja diploma....uostalom, nismo ni utvrdili šta je to uopšte - obrazovanje?