PDA

Pogledaj Punu Verziju : Tajna



Mistery
07-09-2012, 13:49
Dugo sam razmišljala o ovoj temi, i nisam znala da li treba da ide u filozofiju ili ovde.

Nekako mi se čini da joj je mesto ovde, jer čuvanje tajne ima veze sa psihološkim profilom ljudi i sa karakterima svih nas.

Da li znate da čuvate tajne koje vam drugi povere? Kako reagujete na porodične tajne koje otkrivate slučajno?

Šta treba da se prećuti u porodici, u odnosima prema prijateljima, u emotivnoj vezi?

Mistery
07-09-2012, 19:07
Postavih temu i izleteh iz kuće.

Znam da čuvam tajne i prijatelji, poznanici, rođaci rado mi poveravaju neke svoje tajne. Dajem savete samo ako ih traže i ako procenim da im je savet neophodan. Inače sam od onih koji ne vole da zaviruju u tuđe živote.

I sama imam tajne. Čuvam ih u sebi, ne delim ih. Ponekad zaboli "teret u duši" a onda se lečim pisanjem.

Tek nedavno sam saznala za neke porodične tajne, zapravo priče koje nisam čula pre. U fazi sam da slažem mozaik o celoj mojoj porodici, i sa tatine i sa mamine strane. Treba da znamo prošlost svojih predaka.Bila sam iznenađena jednim saznanjem.

I naravno, o nekim stvarima se ćuti.

Ciciban
07-09-2012, 19:18
Mrzim kad mi neko poveri tajnu i kaze jedino tebi mogu da kazem , a nakon par dana cujem od drugih istu stvar ....umem da cuvam tajne i cuvam ih ...

Sagacity
07-09-2012, 22:38
Uh Cici...i meni je to totalno bzv...To samo govori o tim osobama....Kao, ovo sam sam tebi rekao-la, a zna ''celo selo''...

Kada mi neko oda neku pravu tajnu ili istinu o sebi i u vezi sebe, poštujem to jer mi to govori da me ta osoba ceni. Poverljiva sam i smatram se za takvu. Moj posao je takav, da tajnost mora biti zagarantovana. Moja plata zavisi od toga.

Nije mi teško da čuvam nešto vezano za nekoga, ako mi se poveri. Ali se ja retko kada poveravam. Recimo da sam ''neverni Toma''...
Da budem iskrena, nekih tajni o sebi i nemam. I ovde sam dosta toga rekla o sebi.
Za sada nisam otkrila neku porodičnu tajnu, ali da je ima...verovatno bih bila šokirana...bez obzira o čemu je reč.

Čarapica
07-09-2012, 23:00
meni pun mozak tajni, sto tudjih, sto svojih :facepalm: ... nekad me nesto toliko muci da pozelim da nekud popucam i da to sve lijepo izadje iz mene :facepalm: i onda kad se desi da neko nesto od mene cuti zato sto mi ne vjeruje a to nesto meni mnogo bitno e onda bi lijepo mogla i da ujedam :ljut: ono bas pravo mi bude krivo :ljut:

DaDole
09-09-2012, 17:37
Nositi tajnu u sebi,teško je breme..ma koliko je guramo negdje u dubine naše tišine,uvijek je tu spremna da nas zaskoči svojim super egom,moćna da nas uznemiri..sa tajnom se dugo i teško živi..i nerijetko obolijeva..

Sagacity
09-09-2012, 20:20
sa tajnom se dugo i teško živi..i nerijetko obolijeva..
Čekaj bre, ovo te nisam razumela :blenta: Misliš zbog tajni koje čuvamo možemo imati neko psihosomatsko oboljenje?
Moguće je, ako je to neka tajna tipa, čovek vozio brzo i pregazio pešaka i sad krije tajnu u sebi...:eek: Ali to su već neki extremni slučajevi.

Ako tajnu od nekoga primamo opušteno, bez da se suviše udubljujemo, onda je ona informacija kao svaka druga. Treba biti spreman za prijem neke tajne. Ako počnemo da o njoj razmišljamo i da se opterećujemo istom, onda je svakako teret za primaoca tajne.
Treba primiti tajnu kao informaciju, ali ne i problem koji ona u sebi sadrži, odnosno ne smemo da dozvolimo da neki problem indirektno bude prebačen na nas, odnosno na našu psihu. U tom slučaju, tajna je zaista opterećenje.

Slavena
09-09-2012, 21:05
Ne volim tajne. Pogotovo one javne.:pada:

DaDole
10-09-2012, 16:50
Čekaj bre, ovo te nisam razumela :blenta: Misliš zbog tajni koje čuvamo možemo imati neko psihosomatsko oboljenje?
Moguće je, ako je to neka tajna tipa, čovek vozio brzo i pregazio pešaka i sad krije tajnu u sebi...:eek: Ali to su već neki extremni slučajevi.

Ako tajnu od nekoga primamo opušteno, bez da se suviše udubljujemo, onda je ona informacija kao svaka druga. Treba biti spreman za prijem neke tajne. Ako počnemo da o njoj razmišljamo i da se opterećujemo istom, onda je svakako teret za primaoca tajne.
Treba primiti tajnu kao informaciju, ali ne i problem koji ona u sebi sadrži, odnosno ne smemo da dozvolimo da neki problem indirektno bude prebačen na nas, odnosno na našu psihu. U tom slučaju, tajna je zaista opterećenje.

Kad su u pitanju one tajne koje ne možemo nikad nikome reći,a tiču se naše kože,porodice ili nečeg zaista velikog..e,o takvima ja govorim..sa njima se teško živi,zapinju kao kost u grlu ,nit se mogu progutati,niti ispljunuti..sretan je onaj ko se nije susreo sa nečim takvim..o tome govorim,a ne o informacijama koje čuvamo.

kojica
22-07-2013, 11:40
U Cara Trojana kozije uši.

Svaka se tajna dozna, pre ili kasnije.

DaDole
22-07-2013, 11:48
Mišljenja sam da nije tako..neke tajne ipak ostanu tajne,ne zato što ih niko ne otkrije,ni zato što ih znamo čuvati..već same po sebi one se prosto nemaju kome reći..

drago64
28-07-2013, 06:36
Tajna je vrlo važna kategorija .Postoje lične i globalne. Neretko se prepliću. Daju aromu svemu,neizbežne su i vrlo bitne. Rekao bih bez njih je sve besmisleno. Moramo biti diskretni i nemožemo javno reći sve što mislimo i sve što znamo ili u šta verujemo. Neko to neće shvatiti ili će zloupotrebiti i napraviti nam problem. Postoje POŠTENE I NEPOŠTENE. PRIGRLIMO OVE PRVE a bežimo daleko od drugih.