Dnevnik

[DaDole]

http://www.femina.hr/images/articles/images/2014/dnevnik_cijela.jpg

Zašto je važno voditi dnevnik..vjerovatno će dobar dio ljudi da kaže kako on nema smisla u ovo digitalno doba,kako nema vremena..kako:tupan:

[DaDole]

Dnevnik emocija
je poglavlje koje pomaže osvijestiti svoje osjećaje i emocije, razaznati ih i odmaknuti se od njih.
Na kraju dana jednostavno zapišemo dominantne emocije tog dana.

Vidjet ćemo pritom da je to lavovski zadatak: zapravo se nećemo moći sjetiti svih emocija, jer je i nemoguće.
One dolaze i odlaze, naviru kao valovi i mijenjaju se ponekad doslovno iz trena u tren. Ovo opažanje nam pomaže vidjeti kako smo zapravo blesavi ako živimo isključivo vođeni emocijama: tada riskiramo pad u opasnu neravnotežu, značajan gubitak živaca i energije te život lista nošenog vjetrom.
Što je svakako uzbudljivo neko vrijeme, ali samo neko – dugotrajno življenje na ovaj način iscrpljuje psihu.
Istina je da su emocije često pokazatelji našeg suštinskog doživljaja ljudi i situacija, ali to nije uvijek pravilo: mogu biti jednostavno „okinute" i izazvane nekom vanjskom okolnosti, a predstavljati unutarnji materijal koji ovim čeka svoje pražnjenje.
Priliku da iziđe na vidjelo i tako se oslobodi.

U svom dnevniku svijesti možemo napraviti tablicu, ili poglavlja kao u nekadašnjim dječjim leksikonima ili jednostavno crtati mind-mape – kako nam dođe.
Ne moramo nužno ni pisati riječima (iako je dobro znati definirati svoje unutarnje procese): možemo se izraziti slikama ili bojama (npr. tugu nacrtati zašaranom crnom zbrčkom od tinte).
Riječju, sa sobom se igrati na konstruktivan način koji nam otkriva nas još dublje i više.

[DaDole]

Važno je zapisivati emociju i povezati je s događajem ili čovjekom.
Često će se pokazati da se mijenja: jedna osoba nam u nekom trenu izaziva radost, u drugom tugu i to je tako normalno.
No, ovime dobivamo dvije stvari – hvatamo primarnu emociju kojom reagiramo na svijet, te zaranjamo sloj ispod emocija, u osjećaj čime dobivamo sliku glavnog osjećaja.
E, to je pravi ključ našeg baznog psihoemotivnog stanja: pravi portal u iscijeljivanje i otkrivanje glavnih obrazaca svijesti.Paralelno s ovim, mudro je imati i popis strahova: preko njih detektiramo glavne koji se ponavljaju.
Neki su paranoje, ali neki i informacije.
To mogu biti sitni strahovi, ali i krupniji vezani uz zdravlje.
U dnevniku strahova dobro ih je ispisivati, pa crvenim flomasterom preko njih nacrtati valove ili frcanja koja simboliziraju da ih predajemo vatri, tj. palimo i nakon njih napisati strelicu i nakon nje afirmiranje sebe u stanju bez straha.Uz ovo, bitno poglavlje je i dnevnik misli: izvrtimo milijune dnevno, što svojih, što tuđih (naslijeđenih ili „ubranih" iz etera...), no važne su one koje se ponavljaju.
Odakle su, što govore... To sve otkrivamo pisanjem.

[DaDole]

Posebno čarobni su dnevnik snova i dnevnik želja.

Nakon mjesec dana dnevnika želja, vidimo koje su prolazne i zapravo nebitne, a koje nas suštinski „gone" – pa time što znače i kako ih ostvariti.
A dnevnik snova je moćan za dekodiranje poruka iz razina sanjanja.
Ne moramo se čak sjećati scenarija snova – možda samo detalja.
Treba ga zapisati i kontemplirati o njemu.Naravno, nekad ne stižemo sve, a ni ne trebamo (da, bilo bi optimalno, ali realno nije moguće).
No, možemo svaki dan ponešto: važno je da uspostavimo dnevni trenutak mira, susreta sa sobom, posebno kada smo tužni, ljuti i očajni. Baš tada je susret sa sobom najznačajniji. Jer lako je kontemplirati sebe u „sunce-cvijeće-leptirići" stanjima...
Ali od krucijalne je važnosti pogledati se u oči i zagrliti se kada smo sjenoviti od života.
To je razvoj i rast – u svijetu dualnosti cjelovitost je tek tako integrirana.