PDA

Pogledaj Punu Verziju : kompleks: ja sam PRICALICA :(



petrana
19-01-2010, 20:20
:(
onaj zeznut period
kad ti se "cini" da niko ne prica koliko ti
da svi drugi ladno mogu da cute
a tebi se prica, i zvucis ko navidana
a tako bi rado bila tajnovito cutljiva
sa osmehom nedorecenim i ...

da li vam se desava i kada? koliko dugo traje? sta je povod? ...da li je samo zenska stvar?...

Sibi
19-01-2010, 20:27
Ne Petro, obično ćutim a drugi me ćuškaju da provere da li ih čujem.

______________________________

Ponekad želim toliko toga da kažem, a onda sve odćutim.
Ne znam odakle da počnem?
To je glup razlog.
Pravi razlog je što ne znam gde ću završiti. Hoću li se sama sebe stideti, gaditi... ili biti ponosna na ono što sam rekla.
Nesigurnost?
Možda.
Ponekad samo jače ćutim nego obično, a onda me okolina pita: "Šta ti je? Ko te naljutio?"
Tu smo.
Kod "tehnike" ćutanja. One vrste ćutanja koja sve kaže...

_________________________________________________

I ćutim...

Bisernica
19-01-2010, 20:31
Tišinom ponekad kažem mnogo više......ponekad ćutim i kad pričam.
Koliko god da govorim brzo i mnogo....ipak,nisam pričalica ;)

petrana
19-01-2010, 20:31
:raz_114: ma daj Sibi, ti si znaci onaj otkacen slucaj sto ni ne registruje da mnogo prica :raz_114:
ako, utrnule ti usi

petrana
19-01-2010, 20:32
Bisernica i ti li si :raz_119:
nije valjda da smao ja dobro cujem ovde :raz_114:

Sibi
19-01-2010, 20:33
:raz_114: ma daj Sibi, ti si znaci onaj otkacen slucaj sto ni ne registruje da mnogo prica :raz_114:
ako, utrnule ti usi



:raz_116:

petrana
19-01-2010, 20:34
Ma dobro ajde, naravno da se malo zezam
nego, koliko je cutanje ono prirodno a koliko ono od kompleksa: ej, sto da pricam, ispascu pricalica, ja ionako nemam sta da kazem

Bisernica
19-01-2010, 20:36
Bisernica i ti li si :raz_119:
nije valjda da smao ja dobro cujem ovde :raz_114:


Govorim vrlo često jako puno.....i mnogo toga u kratkom vremenu mogu reći,
ali ipak nisam pričalica.Ponekad nije važno koliko govoriš,već šta kažeš,makar i
jednom rečju ili jednom misli.Kada želim mnogo reći,tada malo govorim ;)
A umem da slušam i čujem vrlo dobro....čak ponekad i previše dobro :lol:

petrana
19-01-2010, 20:37
Bisernice, oces reci da ti nema taj kompleks, super
e pa kad poledas sa strane nas pricalice, sta ti se cini

Bisernica
19-01-2010, 20:40
Ma dobro ajde, naravno da se malo zezam
nego, koliko je cutanje ono prirodno a koliko ono od kompleksa: ej, sto da pricam, ispascu pricalica, ja ionako nemam sta da kazem


Kada je govor u pitanju,nemam nikakvih kompleksa.Čak nemam ni kompleks kada se nadjem u društvu u kojem se priča o nečem što mi nije blisko ili poznato do mere do koje bih mogla uzeti učešće u diskusiji.Tada jasno i glasno pitam sve što ne znam i nemam problem sa tim.
Mislim da je kompleks izraženiji kod ljudi koji mnogo ćute,jer se vrlo često tim ćutanjem prikriva
nesposobnost da se ostvari komunikacija koja je prijatna i opuštena.Uglavnom su muškarci pogodjeni ovim problemom kada se nalaze u ženskom društvu i naročito onda kada je tu i osoba koja im se dopada.

Sibi
19-01-2010, 20:42
Volim da ćutim ... nije neko foliranje, možda je to kompleks, strah da ću tresnuti nešto, da nisam dovoljno elokventna.. da ću nekog nehotice povrediti ... ima tu verovatno svega. Ali sam jako sam dobar slušalac ...

Bisernica
19-01-2010, 20:42
Bisernice, oces reci da ti nema taj kompleks, super
e pa kad poledas sa strane nas pricalice, sta ti se cini


Pričalice su uglavnom ljudi koji su ekstrovertni.Kažem uglavnom ,jer to zavisi od sadržaja njihove preterane priče.Ukoliko ta priča nema neku sadržinu koja prati kontinuitet misli,onda govorimo o logoroičnosti,što je opet prisutno kod onih koji pričom pokušavaju *zatrpati* svoje strahove...koji mogu biti raznoraznog porekla.

petrana
19-01-2010, 20:56
Kada je govor u pitanju,nemam nikakvih kompleksa.Čak nemam ni kompleks kada se nadjem u društvu u kojem se priča o nečem što mi nije blisko ili poznato do mere do koje bih mogla uzeti učešće u diskusiji.Tada jasno i glasno pitam sve što ne znam i nemam problem sa tim.
Mislim da je kompleks izraženiji kod ljudi koji mnogo ćute,jer se vrlo često tim ćutanjem prikriva
nesposobnost da se ostvari komunikacija koja je prijatna i opuštena.Uglavnom su muškarci pogodjeni ovim problemom kada se nalaze u ženskom društvu i naročito onda kada je tu i osoba koja im se dopada.


e o tom sam kompleksu htela da pricamo, kompleksu iz kog se ne prica
sad, da li su vise pogodjeni muski il zenski
ja sam vidis samo ostavila mogucnost da je prisutna ta pojava i kod muskih, al mi nije palo na pamet da su oni pogodjeniji
nego, isto mi zanimljivije zasto zena sa takim kompleksom, kad na kraju niko ni ne ocekuje da zena bude nesto pametna u prici
nego znaci :( sama bi ta zene da bude pametna
fuj, :lol: tacno sam znala da cu da naletim na jos neku dusu kod sebe :raz_114:

petrana
19-01-2010, 21:04
Ja sam pocela iz zeze, al stvarno je tema bitna.
Kompleks iz koga sene prica dovoljno dovede do zeznutih komplikacija u zivotu,
naravno, ne mora, ali moze
moze coveka i da pregazi voz :lol:

Bisernica
19-01-2010, 21:11
Ja sam pocela iz zeze, al stvarno je tema bitna.
Kompleks iz koga sene prica dovoljno dovede do zeznutih komplikacija u zivotu,
naravno, ne mora, ali moze
moze coveka i da pregazi voz :lol:


Nije dobro ni jedno ni drugo,ni previše ćutati ni previše pričati,ali kod ljudi koji su otvoreni prema spolja,priča dodje kao neki model kojim se oni povezuju sa tom okolinom prema kojoj se otvaraju.
Ljudi koji nemaju preterano veliku potrebu za nekom tajnovitošću i oni koji uvek imaju potrebu da kažu svoj stav jasno i glasno,da bi svi u njihovoj okolini imali predstavu o tome sa kim imaju posla,mahom mnogo i često govore.Ja ,na primer,znam biti ponekad i naporna u potrebi da što bolje pojasnim šta sam htela da kažem i to se da primetiti i u mojim postovima koji nikako da budu kraći od traktata :lol:,ali...kada se radi o nečem što je potrebno prećutati ili nije za priču....tada sam nevidjeni ćutolog.Ponekad ćutanje koristim i kao mehanizam zaštite ,odnosno,nije mi do priče i ćutanjem dajem do znanja da ne želim razgovor.S druge strane,vrlo često,ukolikoje to potrebno ,znam biti dobar slušalac,ali tada aktivno slušam i samo onda kada zaista imam nešto dodati govorim.Dakle.....neko može biti pričalica i ne reći niikad ništa konkretno a pri tom upotrebiti čitavu salatu od reči,a neko može malo govoriti,a biti pričalica ,ukoliko taj govor ima neki smisao i sadržinu koja svojom dubinom ili širinom potiče na razmišljanje..

Пркос
19-01-2010, 21:54
Moglo bi se reci.Pogotovu kada sam ekstra raspolozena i kada mi i tema i povod pašu.A umem i da cutim...dugo i gorko...slusam...i to veoma pažljivo...u ono sto ne znam ne petljam sen...mada mi i nije blam da pitam i mladje od sebe...ustvari mislim da treba covek da pokuša da nauči ono što ne zna....
Znači ,ja sam pričalica.... :raz_025: :raz_056: :raz_022: :raz_125:

QueenOfClubs
20-01-2010, 19:36
Мени кад се прича ја дођем на форум. :p
Шалим се. Добро и не баш.
Али да... Волим да ћаскам.
Углавном интересантне ствари.
Нешто што ће другог да насмеје.

doc holliday
20-01-2010, 22:37
ponekad :rumenko:

Sibi
09-02-2010, 23:51
Što sam matorija to sam ćutljivija ... jbt. da ja ne rastem u neku nadžak babu? :huh:

причалица
11-02-2010, 11:43
:(
onaj zeznut period
kad ti se "cini" da niko ne prica koliko ti
da svi drugi ladno mogu da cute
a tebi se prica, i zvucis ko navidana
a tako bi rado bila tajnovito cutljiva
sa osmehom nedorecenim i ...

da li vam se desava i kada? koliko dugo traje? sta je povod? ...da li je samo zenska stvar?...

e pa, petrana, de me nađe :raz_114:

kojica
28-03-2010, 11:07
''Ah, da. Znam kako to izgleda.
Imam jednu jako dobru prijateljicu, koja stalno priča. Mislim da je to neki poremećaj.
Svrati tako, naravno nenajavljena, kod mene na kafu i onda priča i priča. Ja je slušam,
šta ću. Ipak mi je najbolja prijateljica.
Malo je ružnjikava i jako se ružno oblači. Možda bi izgledala lepše kada bi se sa ukusom
obukla. Muž joj je jako lep čovek, ali je stalno na putu. Imaju dvoje dece, odrasle, koja
imaju svoje društvo. Nema ko da je sasluša, pa onda dolazi kod mene da se ispriča.''

Svaka slučajnost sa stvarnim osobama je slična.

причалица
28-03-2010, 18:24
''Ah, da. Znam kako to izgleda.
Imam jednu jako dobru prijateljicu, koja stalno priča. Mislim da je to neki poremećaj.
Svrati tako, naravno nenajavljena, kod mene na kafu i onda priča i priča. Ja je slušam,
šta ću. Ipak mi je najbolja prijateljica.
Malo je ružnjikava i jako se ružno oblači. Možda bi izgledala lepše kada bi se sa ukusom
obukla. Muž joj je jako lep čovek, ali je stalno na putu. Imaju dvoje dece, odrasle, koja
imaju svoje društvo. Nema ko da je sasluša, pa onda dolazi kod mene da se ispriča.''

Svaka slučajnost sa stvarnim osobama je slična.

ovo sve kao kod mene, osim što mm nije na putu....mislim, treba bar na ovoj temi da začepim.

kojica
28-03-2010, 18:31
ovo sve kao kod mene, osim što mm nije na putu....mislim, treba bar na ovoj temi da začepim.

:raz_114:

E a sad stvarno...
Koleginica moja tačku ne stavlja. Ako hoćeš nešto da kažeš, moraš u reč da joj upadneš.
I operisala ona krajnike, ja joj došla u posetu... ona samo može da piše..
Ja se raspričala ko prava. Ma garant sam ostala više od dva sata u poseti.
I vidim ona piše nešto...
''da sam znala da i ti imaš nešto da kažeš, ućutala bih povremeno''

:raz_114::raz_114::raz_114: