Ne pijem više puno, znaš, u bokal sipam onoliko vina koliko je potrebno da slike dobiju boju i glas kada isplivaju iz memle sećanja sve one tople letnje noći obojene mirisom njene kose pred zoru, da napokon izgovorim sve tišine, koje sam joj ikada oćutao. Retko i cigaretu palim, činim to samo kada se uželim njenih oblina, i kada to dođe, zatvorim sve prozore, sva vrata, pogasim sva svetla i ćutke, ...