U svetu šarenih laža, lakoća trajanja samo je privid. Kao život utisnut u red vožnje lokalnih linija. One se nikada ne menjaju osim u retkim prilikama kada im nešto prepreči put. Tada proseku drugi, ne menjajući cilj, kao voda. Bat teških koraka nestaje u službeno veselim praporcima noćnog tramvaja. Za njima ostaje nekoliko minuta tišine. Samo vetar šušti u tami, kao smetnje na srednjim talasima radija, nekada davno. Koliko je strasti noćas pomislilo da su ljubav? ...