Život je satkan od sitnica.Zbir malih stvari čini celinu... Sreću čine male stvari....one koje znamo prepoznati.. Trenutci ....u kojima aplaudiramo životu za poklonjenu boju, stih ili melodiju...za lepu reč ,za jedno iskreno hvala ili izvini. Za novo jutro i sunce u oku,za svako novo predvečerje i zvezdanu noć u kojoj se sve sitnice tog dana saberu u celinu ...za miran san. Trenutci ...oni koji su skriveni u senkama nesigurnosti i oni koje ...
Ti si moj dan i moja noć ,onaj nedosanjani san koji se provlači eonima čekanja na trenutak buđenja u kojem se tvoje ruke kao bršljan oko mene svijaju ....moje tišine se utapaju u beskonačne redove pisama koje ispisuje tvoja šutnja...nosim te na krilima ovog osećanja o kojem je ćutanje samo veće od njega samog ...tražim te u pogledima stranaca...licima nepoznatih ljudi ...na neočekivanim mestima očekujem glas koji pripada tebi...upijam boje ...
Sunce svim bićima što rastu usađuje čežnju za svjetlom. Ali, noć je ta koja ih uzdiže do zvijezda. Gibran Noć me uvek uzme za ruku i povede ...ka zvezdama...ka tebi... izvuče me iz ove sveprisutne banalnosti koju uzalud pokušavam shvatiti,koja ispunjava sve praznine života i ne dopire ni do jednog delića moje duše u kojoj caruješ sveprisutnošću svog postojanja.... Želim u ovoj noći da zaboravimo sve ono što znamo,sve ...
Punim plućima udišem mirise juga , mirise slobodnog duha dok mesec lije svoje srebro usnulim ulicama. Ledene iskre na oknima ,igraju pod njegovim sjajem svoje čudne plesove ljubavi,nežnosti,lepote....miris našeg juga mi donosi dah života ,mora i neba ....noć je mirna,tišina mi noćas ne ...
Malena ,nevina moja Ne pitam više zašto i ne tražim odgovore ne sudim odluke Njegove i ne pitam više kuda to ideš Gospode..... oprosti mi, malena ,nevina moja još uvek živa sam, a umrla davno ...pre iskona... Ne čekaj me,ne zovi me noćas ... noćas bit ću usamljenik najduže putanje bezsna... mesečina će liti bezbolne suze.... daleke providnosti nadolazećeg zorja... Malena,nevina moja ne zovi me... ...