Cuj reci cu ti jednu tajnu
skrivenu od svih,beskrajnu
davnasnju i sadasnju
veliku i sjajnu
nadasve istrajnu...
nepokolebljivu i jaku...
poodmaklu i takvu
da samo zeli da je cuvas
i ne odas za saku,
prljavih para , sto bljeste u zlatu,
vec da je cuvas u srca krajku..
kao kakvu predivnu bajku
koja se samo vjeruj mi smela,
tebi iz duse ispricati htela....
Cuj reci cu ti jednu tajnu...

Prkos ...

Jesen...

Kao kakva udavaca,nakindjurena teska
pod plastom od zlatno rumenih boja
otezalih ruku i bedara,nekako snena
i zamisljena
stize na presto kao kraljica njena...

I gleda daleko tik preko svatova ,
sto li su doneli u torbama svojim
crvenih tonova sa zlatnim nitima,
i kao da nekako zurno broji ...