U parku na klupi sedeo je on, scucuren i tuzan u ocaju svom. Pogleda praznog,izboran i sed, ukocenih ruku kao da je led. Okrece se tuzno da ga ko ne gleda, prevrce po dzepu zivotnoga neba, smotuljak mu bese u ruci tad mali, a u njemu sasuseni tek okrajak zali. I tako po vetru i po hladnoj zimi iscitava zivot u svojoj tisini, u parku na klupi u odaji tuge, zeleo bi da mu zivot malo bolji bude. ...
Prijatelju moj stari ,pohabani sta da radim stugom,teski su mi dani? i noci su moje puste i duge pricala bi stobom stari verni druze. Muci me samoca,dusu mi izjeda, gledam ko ce doci ali nikog nema. Tek kad pogled tuzno spustih ispred sebe zakucas na vrata i ugledah tebe. Prijatelju dragi,stari pohabani ruho tvoje duse kaze da si pravi. Staro je i slavno sve godine ove, prijatelj se pravi u pomoc ne zove. ...
KO cedo mi u kolevci dira, i snove andjela odnosi tople, ko je taj sto bukace i mir mu razbija, ko mu toplinu ognjista oceva, pepelom zla okiva? Ko su ti djavoli,ko ih drzi, ko su sotone nek ih sunce sprzi. Ko su djelati nad snom andjela, koja se zmija oko ceda obvija. Pusti hijeno , ceda osmeh dragi, ,da srecno guguce svojoj miloj majci. Ostavi krvnice da otac ga nauci, prve reci drage,u rodjenoj ...
Placi zemljo za LJeviskom, ne bi li je suza digla iz pepela Srpskog roda ne bi li se obnovila. Placi zemljo,ridaj glasno, Osojane,bolna rano cizma koja tobom hoda rusi sto je uzorano. Placi zemljo jer nas nema da Uskrsnje srecno jutro docekamo nasmejano sve je tuzno i sad pusto. Placi zemljo i suzama reci hulji :to je moje, iz duse mi nikad neces otet moje ,moje polje. ...
Zaplakao bozur tuge,zaplakao,tuzno rida, ostavljen zakorovio,,arbanas ga silom kida. Hoce da ga iskoreni,da ne cveta,cvet crveni, cvet krvave tuge polja,Srpske krvi,Srpskog znoja. Odzvanjaju bolni krici,razlezu se duz Kosova, Tuzna pesma,uplakana,pesma polja bozurova. Oplakuju Osojane,Mitrovicu i Ljevisku, Gracanicu mucenicu,pesmom vida svoju dusu. Kosovske ih suze tako, zalivaju ,dusom greju, ranom svoje bolne duse,ispisuju epopeju. ...
Prvi cin Pozoriste,ziva scena,lutke,konci i imena mrak na scenu tada stupa,maska,kostim, alabuka,najava sa fanfarama,malo svetla,vise tama. Uloge su podeljene,sporedne i jedna glavna na scenu sad krecu zurno,da pokazu ko je gazda. Krece radnja s konfuzijom,konac deblji tanak gura, mic po mic i izgura ga ,svoju rolu dobro fura. I kao po pravilu tempo se zahuktava,vec se malo nazire ko koga podrzava.E sad treba da bude, ta tabula raza ...
menjano 01-06-2010 u 23:55 od Пркос
Kad zelim da ti kazem usta mi zatvaraju, kad kazem da te volim , u okove me stavljaju. A ja te volim i ne hajem Gracanice sveta dah ti svoj dajem. Ponosna i u svom bolu. Za mene je zaista ne presusna inspiracija. Prkos
Okamenjena sto stojis u izlokanoj krvi vere svoje, okamenjena sto gledas istrgnute ruke koje se mole, okamenjena sto cutis kad utvare zlap prevrcu utrobe tvoje, skupi snage,bori se .nedaj da netragom nestane pravoslavlje, ime i prezime tvoje. Probudi se GRACANICE! Prkos
Kad Kosovski kamen okupankrvlju mojom pretura sila necasti od zudnje za netragom mojim, hoce li ikoga boleti? Kad "necovek"jabucicu dusnika vadi mi gledajuci bol ociju mojih,radujuci se nadolazecem trenutku moga nestajanja,hoce li ikoga boleti? samo ona ,od bola skrhana pogledom ce me ispratiti, samo ona snagu ce mi dati , da i zadnji tren znam ,nju ce boleti, ona ce plakati, Gracanicu moju ,Srpsku Kosovo Metohijsku mati. ...
Trazim sunce za sve, trazim za ptice let, trazim za mladost smeh, za pcelu da pravi med, kisu za presahli cvet,trazim ljubav za svet. Da li trazim nemoguce? Trazim da ti kosti ne diraju, da iscupana srca ne sabiraju, da vodu zivota ne truju, da ikonostase ne spaljuju, trazim,da li trazim ne moguce? Trazim da u miru i spokoju svom sa Ivanjskim cvecem udjem u svoj dom, pomolim se bogu,ucitelju svom, ...