domatrios

Žene su u povijesti bile čitačice,
žene su bile te mušice koje su se lovile na udicu pisane riječi,
žene su bile čitateljska publika.
Tako su u jednoj maloj književnosti, hrvatskoj,
sredinom 19. stoljeća muški pisci morali nagovarati žensku publiku
da prestane čitati književnost na njemačkom jeziku,
jer njih, domaće pisce, nije imao tko drugi čitati.

"Domorodcu sarce od žalosti puca čuvši gdie ne samo
odličnie nego i prostih građanah kćeri pospardno
o narodnom jeziku govore",
žali se jedan hrvatski pisac iz devetnaestog stoljeća.

I hrvatske čitateljice, žene dobrih srca, sažalile su se i počele,
zijevajući od dosade, čitati domaće pisce.
Tako se s punim pravom može reći
da književnost te male zemlje počinje od njih,
od ženskih čitateljica.

Dubravka Ugrešić, Zabranjeno čitanje, Zagreb-Beograd 2002. str. 101.

Bravo Dubravka. Ovome sam se slatko nasmejao.
Šteta što hrvatskim čitačicama nisu pri ruci bili srpski pisci,
ne bi zevale od dosade. Oprostite, mislio sam na njihova dela.

domatrios