Пркос

Kao senka i obris
prolaznost seta...
bez skrupule iole
da li boli...
kao sudac cekicem
sto udara po stolu
utire strah
bice sto voli....
Arlauce ko hijena
sto prozdire zrtvu...
zadovoljno lapce
svoj krvavi plen...
Ni pokretom oka
ne propusta uzitak
ni vazduh
joj ne treba
jos samo tren
da glad zadovolji
i ugasi zedj...

Prkos