Prkosno cvijetom sazrijeva da nas opet
Sretne u trenu Jakoba stotog
Cekajuci vjetric topao da na novom krovu
Doceka neke od nasih umornije oci
Padaju sutoni radjaju se zore neke druge
Sarene ptozore cekace neki drugi ljudi
Sve u znaku Jakoba stotog sto
Sagradi kucu na dnu mora
U istom krevetu gorstak kameni
Sanja kosenje dubokog mora
Isti im znoj na selasu osta
Jednom s kamena drugom s mora....
Blog kategorije
Prvobitno napisano od Ravnica Carobnica
Pošalji E-mailom
Vidi profil
Označi pročitanim