View RSS Feed

malavelika

Budimpesta

Oceni tekst
Trebalo mi je iskustvo ponovnog hodanja kroz grad u kome si me prvi put poljubio. Trebao mi je kraj, koji bi za mene znacio zivot. Na srecu, dobila sam ga, iako je nikad bila rec koja me je zaustavljala uvek kada sam pokusavala da budem sretna nakon tebe. Naravno, grad je pruzao sasvim drugaciju sliku sada, iako je ponovo bio januar. To je mozda bila novost, iako pomalo ocekivana. Kameni lavovi su stajali na svom mestu, Dunav je skoro isto mirisao, ali je grc u meni, pri pogledu na Art'otel bio toliko razlicit od onog neopisivog treperenja pre nekoliko godina. Nisi mi nikada dopustio da se razocaram u tebe, i zbog toga sam te toliko mrzela, ali sada sam knjigu zatvorila i bez te, nekada tako neophodne, mrznje. Nisi mi nikada dopustio da se razocaram u tebe i sada te zbog toga toliko volim. I, toliko jedva cekam da te kroz par meseci konacno, i opet, sretnem, da ti stavim ruku na obraz, pogledam te i kazem "nisam vise tvoja".
Kategorije
Nekategorizovano